Danas će, prvi put od nacista, radikalna desnica ući u njemački parlament. Tko su oni?

Kako je nastala i u što se razvila stranka Alternativa za Njemačku

Potpredsjednik stranke kaže da bi Njemačka trebala biti ponosna na svoje vojnike u oba svjetska rata i želi zaokret od '180 stupnjeva' u načinu na koji se Njemačka sjeća svoje prošlosti. Osnovani kao alternativa ekonomskim politikama Angele Merkel, AfD se pretvorio u antiimigrantsku stranku, na čemu su gradili ovu kampanju. Njemački ministar vanjskih poslova uspoređuje ih s nacistima, a na ovim bi izborima mogli postati 3. najveća stranka u parlamentu.

“Imat ćemo naciste u njemačkom Reichstagu prvi puta od kraja Drugog svjetskog rata”, rekao je njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel ranije ovog mjeseca. Izjednačivši stranku Alternativa za Njemačku (AfD) s nacistima, socijaldemokrat Gabriel, mlađi partner u vladajućoj koaliciji, upotrijebio je sintagmu koja se ne čuje baš često u njemačkoj politici i Gabriel ju, sasvim sigurno, nije upotrijebio slučajno. “Sve što ti ljudi već kažu, ja sam već čuo… od svog oca koji je bio Nacist do zadnjeg uzdaha”, rekao je Gabriel.

Jedan od istaknutih članova AfD-a, predsjednik regionalnog ogranka Björn Höcke u intervjuu za Wall Street Journal negirao je da je Hitler “apsolutno zlo”, označava Memorijal holokaustu u Berlinu kao “spomenik srama” i traži “zaokret od 180 stupnjeva” u načinu na koji se Njemačka sjeća nacističke prošlosti. Dok s povijesnim revizionizmom pojedini članovi stranke koketiraju, a drugi se od toga ograđuju, AfD je danas otvoreno antiimigrantska. “Dragi mladi afrički muškarci, znamo da tražite svoju sreću”, rekao je Höcke na skupu prošlog mjeseca, “ali nećete je naći s nama. Nema šanse, dragi mladi afrički muškarci: za vas nema budućnosti i nema doma u Njemačkoj i Europi”.

Glasači su obrazovaniji i zarađuju više od prosjeka

Suprotno većini radikalno desnih i populističkih stranaka u Zapadnoj Europi, birači AfD ne pripadaju siromašnijim i slabije obrazovanim građanima. “Glasači AfD-a su muškarci i žene, s istoka i zapada, establishment i rulja”, zapisala je Melanie Amann, autorica bestsellera o stranci. “Oni su umirovljeni učitelji i mladi studenti. Dobri odvjetnici i samohrane frizerke, etnički Rusi, pa čak i djeca turskih roditelja”. Nedavna studija profesora političkih znanosti na Berlin Free University Osckara Niedermayera ukazala je na to da su glasači AfD drugačiji od, primjerice glasača stranaka poput francuske Nacionalne fronte koje podršku crpe od nezaposlenih, ostavljenih i prekarijata, ljudi kojima je globalizacija uzela ekonomsku sigurnost.

Glasači i simpatizeri AfD-a većinom imaju posao, zarađuju više i bolje su obrazovani od prosječnog Nijemca. Njih 80 posto opisuje svoju ekonomsku situaciju “dobrom” ili “jako dobrom”. Ankete im daju između 10 i 13 posto i prema predviđanjima bit će treća najveća stranka u parlamentu poslije CDU-a i SPD-a . S obzirom na to da je realan scenarij u kojem bi te dvije stranke ponovno formirale koalicijsku vlast, moguće je da će AfD postati i glavna opozicijska sila njemačkog parlamenta. Birališta su otvorena u nedjelju ujutro, a pobjeda Angele Merkel se čini neupitna.

Glavni kandidati stranke Weidel i Gauland snimljeni na konferenciji o Islamu i migraciji u Berlinu ranije ovog mjesecaProfimedia, Zuma Press - News
Björn Höcke, šef AfD-a u istočnoj federalnoj državi ThuringiaAFP

‘Novi tip stranke’

Kada je 14. srpnja 2013. mršav čovjek došao na pozornicu u Berlinu i prezentirao AfD kao “novi tip stranke” koja “se usuđuje imati više demokracije” usred “Merkeličine vlade bez alternative”, nije slutio u kakvu će se stranku će se stranku AfD pretvoriti. Mršav čovjek bio je Bernd Lucke, ordoliberalni ekonomist sa Sveučilišta u Hamburgu. Okružio se mahom svojim kolegama, pa su ih mediji prozvali “strankom profesora”. Lucke ih vodio na izborima prije četiri godine kada su zamalo propustili prag od 5 posto i nisu ušli u parlament. Stranka u čijem je nazivu uglavljen citat Angele Merkel kako spašavanje posrnule grčke ekonomije “nema alternativu”, tada se zalagala da Njemačka napusti euro. No, odbijali su se vezati uz, primjerice, britanski UKIP koji im je bio prenacionalistički i previše anti-EU ili protestirati protiv prava gayeva.

U srpnju 2015. Lucke je objavio kako odlazi iz stranke, a u pismu do kojeg je došao Reuters, Lucke je izrazio zabrinutost da stranka postaje “islamofobična i ksenofobična”. Naveo je i antizapadne, proruske tendencije i rastuće javne kritike Sjedinjenih Država od strane članova AfD-a. Jedan je njegov kolega to sažeo, kazavši kako su stvorili “Frankenštajnsko čudovište”.

Zamijenila ih je Frauke Petry i stranku transformirala u populističku anti-imigrantsku opciju koja je ušla u parlamente u 13 od 16 njemačkih saveznih država, a sada će, prema svim predviđanjima, ući i u nacionalni parlament. Nakon terorističkog napada u Parizu i uslijed sve više migranata koji su dolazili u Njemačku, stranka je svoj fokus s ekonomije prebacila na migrante. Od alternative europskom ekonomskom mainstreamu brzo su se transformirali u opciju koja nudi alternativu načinu rješavanja izbjegličke krize, a pojedini su članovi ponudili i alternativan pogled na njemačku i europsku povijest 20. stoljeća. Lucke se protivio takvom razvoju događaja, no Petry i šef AfD-a u Brandenburgu i potpredsjednik stranke Alexander Gauland uspješno su odmaknuli stranku dalje na desnicu.

Uspon uslijed izbjegličke krize

Početkom godine, sedam mjeseci nakon Brexita i neposredno nakon inauguracije Donalda Trumpa stvari su za novu europsku populističku desnicu izgledale sjajno. Sve zvijezde desnih radikala okupile su se na jednom skupu u njemačkom gradu Koblenzu. “Svjedočimo kraju jednog svijeta i rađanju novog, punog nade”, rekla je na tom skupu Marine Le Pen. Tada se okrenula prema Petry. “Vladat ćeš Njemačkom”, poručila joj je.

No, kako se smanjivao broj izbjeglica u zemlji, tako je i padao rejting AfD-a. Baš kao što im je silazak grčke krize s naslovnica izbio par postotaka podrške, isto se dogodilo i s izbjegličkom krizom. Uz to, ideološke nesuglasice, unutarnje borbe i daljnje otklizavanje prema desnici odbacili su dio birača, pa su sa 16 posto koliko su im ankete davale prošlog rujna pali na 10 do 13 posto koliko dobivaju sada. Petry se u unutarstranačkim borbama našla u situaciji u kakvoj je već bila. Samo, ovog puta u obrnutim ulogama – sada je ona ta koja vodi stranku i predstavlja umjereniju struju, a drugi, koji polako preuzimaju stvari u svoje ruke, smatraju da bi AfD trebao biti još desniji, čvršći, radikalniji. Distanciranjem od rasista, antisemita i neonacista, Petry je stranku željela transformirati od fundamentalne opozicije prema realpolitiku u kojem niti koalicija s CDU-u ne bi bila nezamisliva. Dobar dio stranačkih kolega, mislio je drugačije.

Radikali preuzimaju stranku

Odjednom se Petry našla izolirana premda je još predsjednica. Na stranačkom kongresu u travnju u Kölnu protiv kojeg je na ulicama prosvjedovalo 10.000 ljudi te ga je osiguravalo 4.000 policajaca, prvo je odbijen njen prijedlog za raspravom o promjeni smjera stranke, a potom je izabran dvojac koji će voditi kampanju za ove izbore – Alice Weidel i Gauland. Prihvaćen je i stari izborni program sa striktnom politikom protjerivanja stranaca koji nemaju pravnu osnovu za ostanak u zemlji i oduzimanja državljanstva nacionaliziranim strancima koji su se ogriješili o zakon. Tvrđa struja ponovno je pobijedila u AfD-u, samo što se Petry ovog puta našla na strani poraženih.

38-godišnja Weidel se ne čini kao tipični frontmen stranke koja se protivi gay brakovima, imigraciji i globalizmu. Radila je za Goldman Sachs i Allianz Global Investors, lezbijka je, živi u Švicarskoj zbog nižih poreza s partnericom koja je podrijetlom iz Šri Lanke, a nedavno su optužene kako su ilegalno zaposlili sirijsku izbjeglicu kao spremačicu. Lider desnije stranačke struje je 76-godišnji Gauland, odvjetnik i novinar koji je bio član CDU-a, a danas je potpredsjednik AfD-a.

Prosvjedi protiv AfD-a u Kölnu, travanj 2017.YouTube

Kažu da bi Nijemci trebali biti ponosne na svoje vojnike u oba svjetska rata

Kao novinski urednik postao je prilično ljut na Merkel zbog modernizacije stranke. Izjavio je kako bi Njemačka trebala biti ponosna na svoje vojnike u oba svjetska rat. Kada je njemačka ministrica za integracije Aydan Özoguz, koja ima turske korijene, rekla kako je “specifičnu njemačku kulturu, osim jezika, nemoguće definirati”, Gauland joj je poručio: “Pozovite je u Eichsfeld i pojasnite joj što je specifična njemačka kultura. Nakon toga, više se nikad neće vratiti ovdje i mi ćemo je se uz Božju pomoć riješiti u Anadoliji”.

Tvrdi kako u njemačkoj nema mjesta Islamu, a izjavio je kako njemačka nogometna reprezentacije već dugo nije “njemačka”. Za stopera reprezentacije Jeroma Boatenga, rođenog u Berlinu, čiji je otac Ganac, a majka Njemica kazao je da se mogu priznati njegove partije na terenu, ali da ljudi ne bi željeli “nekog poput Boatenga za susjeda”. Navijači su mu brzo i odgovorili, pa je tako na prijateljskoj utakmici protiv Slovačke u svibnju prošle godine izvjesili transparent na kojem je pisalo: “Jerome, budi nam susjed”. Gauland je kasnije tvrdio kako se radilo o “pozadinskoj raspravi” s novinarom i spori svoju izjavu o nogometašu.

Mailovi iz 2013.

U usporedbi s Gaulandom i s obzirom na njenu gay orijentaciju i životni stil, Weidel nije teško bilo ispasti umjerenom. No, imala je i ona svojih rasističkih skandala. U mailovima iz 2013. koje je njemački Welt objavio ovog mjeseca, navodno je tvrdila da je Njemačka “pregažena od strane Arapa, Sinta i Roma”. Pisala je, navodno, i kako “ohrabreni pobjednici Drugog svjetskog rata” pokušavaju uništiti Njemački kroz imigraciju stvarajući “molekularne ratove” u njemački gradovima kako bi potisnuli snagu zemlje. Weidel tvrdi da s time nema veze, ali novine kažu kako im je mailove proslijedila njena bivša kolegica kada je u Frankfurtu radila za Allianz te kako su autentični. Govoreći o Vladi Merkel, napisala je: “Te svinje su ništa drugo nego marionete pobjedničkih sila Drugog svjetskog rata, čiji je zadatak držati njemački narod dolje”. U originalnim mailovima je nekoliko riječi sa snažnom nacističkim konotacijama, poput Überfremdung, što bi se moglo prevesti kao “strana infiltracija” i koristi se u ksenofobnim krugovima krajnje desnice.

Stranka se predstavlja kao zaštitnik kršćanske Njemačke i Europe, a premda se većina biskupa s njima ne slaže, pojedini utjecajni katolički i protestantski teolozi smatraju kako treba uvažiti njihove argumente. Manifest njihove organizacije “Kršćani u AfD-u” poziva na jačanje vjerske svijesti u javnom obrazovanju i upozoravaju kako bi nestanak kršćanskog identiteta “ugrozio ništa manje nego temelj našeg državnog sustava i civilizacije”. AfD, zapravo, želi pokazati kako se demokršćani Angele Merkel više ne zalažu za ono zbog čega je ta stranka osnovana i što im je u temeljima – čuvanje kršćanske Njemačke i Europe.

‘Burke? Mi preferiramo bikinije’, plakat AfD-aAfD YouTube
Plakat AfD-a s porukom “Novi Nijemci? Napravimo ih sami”, zaliven bojom, snimljen prije nekoliko dana u BerlinuAFP

Provokativna kampanja

U skladu s tvrđim kursom stranke krenuli su i ovu kampanju. “Novi Nijemci? Idemo ih sami napraviti”, natpis je na jednom od njihovih plakata na kojem je trudna bijela žena. Dosad se nisu toliko služili internetom u kampanji, a u skladu s trendovima i uspjehom sličnih stranaka svoje su poruke sve više počeli slati putem društvenim mreža. “Tragovi koje je ostavio svjetski kancelar u Europi”, stoji uz sliku krvavog traga s označenim gradovima u kojima je ISIS izveo napade. “Burke? Mi preferiramo bikinije”, stoji na jednom od plakata.

Istaknuti članovi AfD-a odbacuju usporedbe s nacistima, a neki su se distancirali i od radikalne antiislamske grupe PEGIDA-a. No, nekoliko dana pred izbore, u sjeni crkve u Dresdenu, stotine članova AfD-a bili su na skupu anti-islamskih aktivista. Osnivač PEGIDA-e Lutz Bachmann pozvao je pristaše da glasaju za AfD. “Zajedno, mi to možemo”, rekao je. PEGIDA u Dresdenu redovno izlazi na ulice od početka 2015. kada su okupljali po 25.000 ljudi. No, podrška im je splasnula i više na skupovima nemaju tako veliku podršku.

AfD je u kampanji angažirao i agenciju Harris Media iz Teksasa koja iza sebe ima čitav niz provokativnih kampanja: u Britaniji su surađivali s UKIP-om, u Izraelu s Likudom Benjamina Netanjahua, a za njihova osnivača Vincenta Harrisa, Bloomberg je napisao kako je “čovjek koji je izumio Republikanski internet”. Surađivali su i s aktualnim američkim predsjednikom Trumpom. Jedan od ključnih ciljeva ove kampanje AfD-a bio je da ljude više ne bude sram identificirati se s desničarskom populističkom strankom. Jesu li i u kojoj mjeri uspjeli, vidjet ćemo nešto kasnije danas, kada se zatvore birališta.

Filip Raunić
Novinar
1262 članka Više o autoru