Nekad je nužno odabrati stranu

Debakl Trumpovog čovjeka u Alabami, pedofilskog radikala sklonog ropstvu, mogao bi biti prekretnički

Na važnim izborima za senatora poražen je ultrakonzervativni ekstremist Roy Moore

Judge Roy Moore, who's running for US Senate in Alabama, at the Values Voter Summit, October 13, 2017., Image: 353123156, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Redux
FOTO: Profimedia, Redux

Poraženi Trumpov kandidat Moore misli da homoseksualnost treba staviti izvan zakona, vjeruje da je napad na Ameriku 11. rujna 2001. bio kazna za moralno zastranjenje, zagovara ukidanje “svih amandmana na Ustav nakon desetog” što bi značilo i onoga o ukidanju ropstva i onog koji ženama daje pravo glasa. Dapače, na pitanje kad je Amerika zadnji put bila uspješna, kaže da je to bilo u vrijeme kad je imala robovlasničke odnose. I onda je Washington Post objavio da je sudac Moore zapravo i seksualni napasnik, koji je u svojim tridesetima salijetao maloljetnice i pokušavao ih silom zavesti. Moore nije pomogao svojoj obrani kad je rekao da je uvijek tražio “dopuštenje majke” da se nalazi s tim djevojčicama

Svijet se srušio na izvanrednim izborima za senatora iz Alabame 2017. Kad je novi predsjednik Donald Trump u siječnju odlučio za ministra pravosuđa postaviti ultrakonzevativnog Jeffa Sessionsa, nitko pri zdravoj pameti nije mogao pretpostaviti da će za novog senatora iz Alabame biti izabran demokrat. Alabama je najrepublikanskija od svih republikanskih država – tamo demokrat nije pobijedio već četvrt stoljeća, a i taj koji je pobijedio 1992. brzo je promijenio kaput i prešao republikancima. Što je trebala biti interna stranačka stvar, pretvorilo se u nacionalnu raspravu i na kraju u veliki politički potres. Trumpova tanka većina u Senatu od 52-48 smanjila se na još tanju 51-49.

Predsjednik se dugo odupirao porivu da se uključi u utrku u Alabami. Da je ostao izvan nje, kao što su mu suradnici savjetovali, poraz bi bio manje bolan. No, presudila je njegova prijeka i nepromišljena narav – unatoč upozorenjima, svom je snagom podržao republikanskog kandidata Roya Moorea. Politički kuriozitet – poraz republikanca u Alabami – Trump je tako pretvorio u globalnu senzaciju. Svim upitnicima koji su stajali uz njegovo ime Trump je dodao još jedan: može li predsjednik – s većinom od jednog glasa i strankom koju ne kontrolira – uopće vladati?

Je li sada moguća nova, normalnija politika?

Kad se jednog dana budu pisale analize Trumpova mandata, u njima će 12. prosinca 2017. igrati važnu ulogu. Ne samo zato što je ionako slabi predsjednik izgubio jednog senatora, nego zato što ovi izbori predstavljaju razdjelnicu. Utorak je bio zadnji dan kad je Trumpom vladao Steve Bannon – politički radikal i ekstremist skuhao je predsjedniku poraznu kombinaciju u Alabami. Srijeda bi, ako Trump bude imao pameti, mogla biti prvi dan nove, normalnije i razumnije politike.

Trumpova prva reakcija na ishod izbora, čestitka demokratu Dougu Jonesu, na tom je tragu. No, iz njegove političke povijesti znamo da je razumni pristup politici za Trumpa iznimka. Kad stvari krenu nizbrdo, isprva reagira razumno – jer mu netko to sugerira – i tako smanji potencijalnu štetu. No, čim se problem ohladi, a savjetnici raziđu, Trump nadoknadi propušteno i navali na sebe sav teret koji je prethodno izbjegao.

Priča oko senatskih izbora u Alabami zapravo je dobar primjer kako Trump nepotrebno izabere put koji je najštetniji za njega. S aspekta interesa Donalda Trumpa, sve što je tu napravio bilo je krivo. I bilo je savršeno ispravno ako vam je na srcu interes Demokratske stranke. Trump je prvo za Senat podržao stanovitog Luthera Strangea, kandidata republikanskog establišmenta. Dok je govorio o njemu, bilo je jasno da sa Strangeom nikad u životu nije razgovarao i da ga gura preko volje. Još važnije, Trump nije obuzdao svog bivšeg glavnog stratega, ideologa radikalne desnice Stevea Bannona, koji je stao na stranu još radikalnijeg kandidata, Roya Moorea. Bannonova igra uvijek je jednostavna – guraj najekstremnijeg kandidata i njegovu sudbinu prikaži kao pitanje života ili smrti. To je u predizborima dobro prošlo kod malobrojnih birača unutar Republikanske stranke u konzervativnoj Alabami.

Niz mogućih paralela između Sessionsa i Glasnovića

Bile su to dvije opravdane pretpostavke: prvo, da većinu birača čine republikanci; i drugo, da će oni i na dan izbora razmišljati slično i interes stranke pretpostaviti bilo čemu drugome. Prva pretpostavka se održala, druga nije. Izbore u Alabami iznijeli su republikanski birači, ali pretpostavka da će oni držati stranačku liniju pod svaku cijenu nije preživjela. Alabama je u američkoj politici ono što je u hrvatskoj politici 11. izborna jedinica za dijasporu – prostor za koji kao da vrijede posebna pravila i gdje je radikalizam očekivan. Uostalom, senator iz Alabame zadnja dva desetljeća bio je Jeff Sessions, prvi i jedini senator koji je još u kampanji podržao Donalda Trumpa za predsjednika. Kad bismo uronili dublje, našli bismo niz paralela između Sessionsa i generala Glasnovića.

No, ono što je bio Sessions, nije bio njegov očekivani nasljednik. Političara s američkog juga mnogi ne vole – neki zbog Sessionsovih konzervativnih stavova, neki zbog njegovih veza s Trumpom, neki zbog navodnih veza s Rusijom. Iako će ga humoristični programi ismijati čak i zbog njegova niskog rasta i klempavih ušiju, Sessionsa u Alabami obožavaju – zadnje izbore dobio je s 90 postotnih poena prednosti. I kao ministar pravosuđa potiho radi važan (i progresivnim političarima zastrašujući) posao za Trumpa, gdje provodi najreakcionarniju politiku koja se pamti, od restriktivnih mjera u imigraciji do postroženja kazni za trivijalna kaznena djela, poput posjedovanja marihuane.

Ekstremni stavovi o homoseksualcima i ropstvu

Ne voli ga ni Trump, jer se Sessions zbog svojih laži o kontaktima s Rusima morao izuzeti iz svih istraga oko Rusije, što je na kraju dovelo do toga da Trumpove mutne poslove s Rusijom istražuje specijalni tužitelj Bob Mueller. No, kad je došao red da ga se u Senatu zamijeni nekim novim, Sessions je stao na stranu republikanskog establišmenta i podržao bezličnog Luthera Strangea. To bi tako vjerojatno i završilo, a ja bih danas pisao o nečemu drugom, da se u rat oko karaktera Republikanske stranke nije uključio Trumpov glavni strateg Steve Bannon.

Da se razumijemo, Bannon nije nikakav strateg, ali Trumpu se svašta može prodati kad se dobro zamaskira – ako mu netko kaže da je riječ o “strateški transformiranom sadržaju”, Trump će masno platiti i rastopljeni sladoled. Bannon je pokrenuo rat protiv establišmenta, protiv istih onih ljudi koji su (s razlogom) Trumpa gledali svisoka. Tu je Bannon otišao korak predaleko čak i po današnjim, populizmu vrlo sklonim standardima. Za kandidata koji bi trebao zamijeniti ultrakonzervativnog Sessions predložio je – teško zamislivo – još konzervativnijeg suca Roya Moorea.

Taj sudac Moore [čitaj: Mor, a ne Mur] dvaput je maknut s mjesta šefa Vrhovnog suda Alabame zato što je kršio zakon (suci Vrhovnog suda Alabame sigurno nisu liberalna utvrda američkog pravosuđa, pa su ga svejedno dvaput izbacili). Kako se dan izbora približavao, optužbe su postajale sve gore. Sudac Moore misli da homoseksualnost treba staviti izvan zakona, vjeruje da je napad na Ameriku 11. rujna 2001. bio kazna za moralno zastranjenje, zagovara ukidanje “svih amandmana na Ustav nakon desetog” što bi značilo i onoga o ukidanju ropstva i onog koji ženama daje pravo glasa. Dapače, sudac Moore ne skriva koji su njegovi ideali – na pitanje kad je Amerika zadnji put bila uspješna, kaže da je to bilo u vrijeme kad je imala robovlasničke odnose.

Zabrana pristupa trgovačkom centru zbog pedofilije

I onda je Washington Post objavio da je sudac Moore zapravo i seksualni napasnik, “creep” koji je u svojim tridesetima salijetao maloljetnice i pokušavao ih silom zavesti. Moore nije pomogao svojoj obrani kad je rekao da je uvijek tražio “dopuštenje majke” da se nalazi s tim djevojčicama. Otkriće da mu je u trgovački centar u Gadsdenu, gdje je pronalazio svoje maloljetne žrtve, bio zabranjen pristup – bilo je dovoljno da normalniji dio Republikanske stranke okrene protiv suca Moorea. Šef republikanaca u Senatu Mitch McConnell rekao je da vjeruje ženama koje optužuju Moorea, predsjednik Kongresa Paul Ryan pozvao ga je da se povuče iz utrke. Kad se to dogodilo, stala je i podrška republikanaca optuženom pedofilu, stalo je i financiranje njegove kampanje. Trump je šutio još nekoliko dana.

No, onda je Trump presjekao. Morao je birati između toga da bude dosljedan stavu stranke i općem trendu poštivanja žena koje su skupile hrabrost progovoriti protiv zlostavljača s jedne strane; s druge je bio glas u Senatu, bez obzira na političku cijenu. Trump je odlučio da mu je važniji glas u Senatu. Plus je bio da istodobno odbacuje optužbe za seksualno napastovanje protiv sebe. Bila je to riskantna igra, koja je završila katastrofalno. Ne samo da je Trump izgubio moralnu poziciju u pitanju zlostavljanja žena (ako ju je ikad i imao), nego je izgubio i glas u Senatu. Onda je na sve to došao i ovaj podatak iz Alabame: ogromnih 30 posto birača u toj bivšoj robovlasničkoj državi na ovim izborima činili su glasovi crnaca. Odaziv veći nego 2012., kad su glasali za prvog crnog predsjednika. Na krilima Baracka Obame, crni su tad činili 28 posto birača Alabame. U državi ih inače ima 35 posto. Suočeni s Mooreom, glasalo ih je 30 posto. Ukratko, onih koji su protiv Trumpa ima više nego onih koji su za Obamu.

Sukob Trumpove kćeri i osramoćenog Stevea Bannona

“U paklu postoji posebno mjesto za one koji seksualno zlostavljaju djecu”, rekla je Ivanka Trump, predsjednikova kći. Iako se Ivankin otac na njene riječi nije obazirao, demokratski kandidat u Alabami, Doug Jones, iskoristio je tu izjavu u svojim spotovima. Bivšem strategu njenog oca Steveu Bannonu to nije prošlo nezamijećeno. “U paklu postoji posebno mjesto za one koji potkopavaju republikanske kandidate”, rekao je Bannon na predizbornom skupu par sati prije otvaranja birališta u Alabami.

U tom je trenutku svijet doista izgledao naopako. S jedne strane su bili Steve Bannon, Donald Trump i Roy Moore, a s druge Ivanka Trump i svi normalni ljudi. U tom srazu na kraju smo pobijedili mi – normalni ljudi, i Ivanka Trump s nama. Pobjeda dobrog čovjeka Douga Jonesa u Alabami znak je da crno-bijeli svijet nije tako teško okrenuti na ispravnu stranu, samo se treba potruditi. Utorak je bio zadnji dan ere Stevea Bannona; neka srijeda bude početak boljeg svijeta.