Đurović o top skandalu u Americi: knjizi novinara kojem je Trump blesavo dao pristup svojoj intimi

Knjiga izlazi danas, četiri dana ranije od planiranog, zbog straha od stopiranja

Novinar Michael Wolff imao je neviđen pristup Trumpovoj administraciji. Mjesecima se šetao Bijelom kućom, razgovarao sam svima, od Trumpa do sobarice. Na kraju je napisao knjigu koja Trumpa, koji je bio uvjeren da će ovaj napisati pozitivnu knjigu, predstavlja kao paranoičnu, nepismenu budalu, a njegove suradnike kao zbunjene nesposobnjakoviće. Povrh svega, istupi Stevea Bannona u knjizi, koja izlazi danas - četiri dana ranije od planiranog zbog prijetnji o stopiranju - pokrenuli su jedan od najbrutalnijih političkih obračuna u dugo vremena

To što su Trump i njegovi radili s Rusima ravno je izdaji, ali će ga istražitelji na kraju rušiti na pranju novca. Svi u kampanji su se nadali da će izgubiti izbore. Kad se pokazalo da pobjeđuje, Trump se potpuno oduzeo, a Melania je počela plakati od jada. Ljudi koji ga poznaju kažu da je Trump polupismen. Razmišljao puno ili malo – nije velika razlika, kaže Bannon. Drugi tvrde da je “idiot”, treći da “nije samo lud, nego zapravo glup”. Pokušajte razgovarati s njim, to je kao da razgovarate s djetetom, kažu četvrti. Navrh glave ima ćelu koju je operirao i sad je skriva narančastom kosom, kaže njegova kći. I ona želi biti predsjednica. Ne dok je Trump živ i dok jede u McDonaldsu, gdje ga ne mogu otrovati.

Ovaj košmar izjava, sve potkrepljenih ozbiljnim izvorima, sažetak je istraživanja dužeg od pola godine koje je u Bijeloj kući poduzeo novinar Michael Wolff. Njegova se knjiga zove se “Vatra i bijes: Trumpova Bijela kuća iznutra”. U trenutku kad ovo pišem još nije objavljena, ali je svejedno najprodavanija od svih knjiga na Amazonu. Wolff je imao nezapamćenu slobodu kretanja, razgovarao je s kim je htio i imao pristup od predsjednika Donalda Trumpa do neimenovane vrtlarice. Wolff je u to vrijeme izveo i nekoliko ljigavih manevara, pa je objavio neke jako loše tekstove u kojima je vrijeđao novinare koji su kritizirali Trumpa.

To mu je kupilo dodatni ulaz u Ovalni ured i ostatak Zapadnog krila Bijele kuće. Wolff se u njihovim očima dokazao kao jedan od pravih, a ne “fake” novinara. Ostalima je dokazao koliko komplicirano može biti undercover novinarstvo. Jer knjiga koju je objavio nije nimalo pohvalna za Trumpa, za Bijelu kuću, niti za ljude koji su u njoj radili prošle godine. Dapače, Wolffova je knjiga najgori košmar koji je Trump mogao zamisliti. Zato ju je Trump pokušao i zabraniti.

Ključna razlika između čitanja i nečitanja

Dvojicu ključnih ljudi za svoj nezapamćeni pristup (znači za 200 intervjua i desetine sati snimljenih razgovora) osvojio je jednostavnom činjenicom – Michael Wolff autor je biografije medijskog mogula Ruperta Murdocha. Donald Trump ne samo da je pao na taj podatak, nego je bio počašćen što se za njega zanima isti autor kao za njegova idola. Druga osoba koja je Wolffu omogućila da napiše knjigu koja danas izlazi bio je Steve Bannon. I kod njega je igrala činjenica je Wolff autor biografije Murdocha. Razlika je u tome što je Bannon, za razliku od Trumpa, pročitao tu biografiju. Bannon naime mrzi Murdocha, a Trump ga obožava. To je, na kraju, razlika između čitanja i nečitanja.

‘Oko osam sati te večeri, kad se pokazalo da pobjeđuje, moj otac izgledao je kao da je vidio duha. Melania je bila u suzama, i to nisu bile suze radosnice’, ispričao je Don Jr. prijatelju. Očekivani poraz pretvorio se u neočekivanu pobjedu. ‘U manje od sat vremena, zbunjeni Trump pretvorio se prvo u Trumpa u nevjerici, pa u prestravljenog Trumpa. No, uskoro je došlo do konačne preobrazbe – postao je čovjek koji vjeruje da zaslužuje – i da je potpuno sposoban biti – predsjednik Sjedinjenih Država’

Nesporazum je završio jednim od najspektakularnijih političkih obračuna na istoj ideološkoj strani. Donald Trump nije se samo odrekao Steve Bannona i svega što on predstavlja, nego je to napravio – prvi put – u službenom priopćenju, a ne u tweetu. Čak je i nuklearni rat bio nedovoljno važan da ga se može zgurati u dvjesto osamdeset znakova.No, uzvrat Bannonu, čovjeku koji je Trumpa stvorio, zahtijevao je dužu formu. Među ostalim i zato jer je bilo važno da Trump svima objasni kako ga Bannon nije stvorio. I kako je Bannon bio samo kratkotrajni zaposlenik koji nikad nije razgovarao s predsjednikom. Zapanjujuće su granice do kojih Trump vjeruje da može savijati istinu u tako poznatim stvarima kao što je uloga Bannona u njegovoj karijeri. Zato jer se, kao glavni sugovornik knjige tako porazne za Trumpa, dotaknuo dviju nedodirljivih svetinja Trumpova svijeta – njegove obitelji i njegova osobnog autoriteta – Bannon je prognan iz svijeta koji je sam pomogao stvoriti.

‘Istraga oko Rusije neće dobro završiti’

Gotovo svi Bannonovi komentari u dosad objavljenim dijelovima knjige vrlo su neugodni za Trumpa – ne samo zato što ih je on-the-record dao njegov dojučer najbliži suradnik, nego i zato jer su brutalno direktni. Prvi primjer – Bannonova verzija zloglasnog sastanka iz ljeta 2016. u Trump Toweru, kad su Trumpov sin Donald Junior, tadašnji šef kampanje Paul Manafort i zet Jared Kushner primili agenticu ruske vlade Nataliju Veselnickaju. To je dosad najjači argument o sprezi Trumpova kruga s Rusijom.

Otkad se za njega saznalo, Trump i Bijela kuća o sastanku su u više navrata lagali i pokušavali umanjiti njegovo značenje. No, ne i Steve Bannon, koji ne može vjerovati da su “trojica najviših dužnosnika kampanje mislili da je pametno susresti se s predstavnicom strane vlade u konferencijskoj dvorani na 25. katu Trump Towera. Bez odvjetnika! Nisu čak pozvali ni odvjetnike! To je bio trust mozgova kojim su tad raspolagali”, zaprepašten je Bannon, koji je vođenje kampanje preuzeo dva mjeseca kasnije. “Čak i ako misliš da taj sastanak nije bio izdajnički, ili nepatriotski, ili teško sranje – a ja mislim da je bio sve troje – čak da to i ne misliš, morao si svejedno smjesta obavijestiti FBI”, rekao je Bannon autoru knjige. Ne samo to, Bannon vjeruje da je Trumpov sin u sastanak uključio i oca. “Šanse da Don Jr. ove mamlaze nije odveo do očeva ureda na 26. katu – ravne su nuli.”

Na večeri netom nakon izbora bivši šef Fox Newsa, Trumpov prijatelj Roger Ailes, pitao je Bannona “u što se to Trump uvalio s Rusima?” “Uglavnom – rekao mu je Bannon – išao je u Rusiju i mislio da će susresti Putina. Ali Putinu se jebalo za njega. Pa se Donald nastavio truditi.” – Brine me tko tu koga drži na lancu, uzvratio je Ailes. “Trump mu se ulizuje i jede govna, za Putina je spreman skakati kroz obruč”. Istraga veza s Rusijom neće završiti povoljno po Trumpa, uvjeren je Bannon. “Jasno ti je kamo ovo sve ide”, rekao je Wolffu. “Sve se sad svodi na pranje novca. Specijalni tužitelj Bob Mueller u tim je prvo uzeo Andrewa Weismanna, a on je tip za pranje novca. Njihov put da sjebu Trumpa ide preko Paula Manaforta, Dona Juniora i Jareda Kushnera, to je jasno kao dan.”

Istraga ide preko Deutche Banka

Prošlog mjeseca saznalo se da je specijalni tužitelj sudskim nalogom pribavio financijske podatke Deutsche Banka. Ta banka u problemima dugo je već poznata kao “bankomat Kremlja”, a u Americi je već platila kaznu zbog pranja 10 milijardi dolara ruskih oligarha. Bila je to zadnjih desetljeća i jedina banka koja je financirala projekte Donalda Trumpa. Njemu američke banke zbog niza bankrota više nisu davale kredite. Deutsche Bank je stotine milijuna kredita dao i firmi Jareda Kushnera. “Cijela istraga ide preko Deutsche Banka i svih tih Kushnerovih govana. A Kushnerova govna su masna. Oni sad idu točno na to. Stisnut će ovu dvojicu [Kushnera i Manaforta] i reći im – ili pjevaj ili si gotov”, tvrdi Bannon. Još manje očekuje od Trumpova sina, za kojega vjeruje da će ga istražitelji dovesti pred kongresno povjerenstvo o sprezi s Rusijom. “Don Jr. će puknuti kao jaje, uživo u prijenosu na televiziji.”

Wolffova knjiga, koja pokriva kampanju i prvih devet mjeseci Trumpove vladavine, osnažila je otprije poznate teze o kaosu, nestručnosti i nedoraslosti američkog predsjednika i ljudi kojima se okružio. Mnogi od glavnih zaključaka nisu drukčiji od onih iz knjige “Vražja nagodba” novinara Bloomberga Joshue Greena o kojoj sam pisao prošlog ljeta. No, Wolffov glavni forte je njegov pristup Bijeloj kući, gdje je visio svakog dana i dobio priliku razgovarati sa svima, od Trumpa do sobarice – pristup bez presedana. Knjiga nije potresla Ameriku zato jer bi njene teze bile revolucionarno drukčije, nego zato jer iz prve ruke progovaraju članovi administracije. Ta svjedočanstva upotpunjuju rupe, a pejzaž koji oslikavaju porazniji je za Trumpa od svega što smo dosad znali. Wolff priču počinje u izbornom danu, tamo gdje je Green završio.

Trump stvarno nije očekivao pobjedu

Ni Donald Trump ni njegovi suradnici nisu očekivali pobjedu na izborima. Trump je to i javno priznao. Ljudi u kampanji s kojima je razgovarao Wolff “nisu samo mislili Trump neće pobijediti. Mislili su da ni ne treba pobijediti.” Ni samome Trumpu pobjeda nikad nije bila krajnji cilj. Savjetniku Samu Nunbergu otkrio je na početku kampanje pravi motiv zbog kojeg se kandidirao: “Postat ću najpoznatiji čovjek na svijetu”. Kako se približavao izborni dan, Trump je u medije puštao spinove o tome da će nakon poraza pokrenuti televizijsku mrežu.

Cijeli tim očekivao je poraz. ‘Jednom kad izgubi, Trump će biti bolesno popularan i žrtva Pokvarene Hillary. Kći Ivanka i zet Jared Kushner bit će međunarodne zvijezde. Bannon će postati vođa Tea Partyja. Kellyanne Conway će biti zvijezda kabelske televizije. Melania, koju su uvjerili da njezin suprug neće postati predsjednik, moći će opet neupadljivo ručavati po finim restoranima. Poraz će biti dobar za svakoga. Poraz zapravo znači pobjedu’, opisuju suradnici raspoloženje na dan izbora

Trump toliko nije vjerovao u pobjedu, otkriva Wolff, da u vlastitu kampanju nije htio uložiti svoj novac. Suradnici su ga na kraju jedva nagovorili na pozajmicu (ne donaciju) od 10 milijuna dolara. Zato se Trump iznenadio kad mu se javio milijarder Robert Mercer, financijer političkih i medijskih projekata na američkoj krajnjoj desnici, i ponudio mu donaciju od pet milijuna. Trump ga nije odbio, ali je Mercera upozorio da je njegova kampanja “potpuno sjebana”. Mercer mu je onda, osim novca, dao i Stevea Bannona i Kellyanne Conway. Bannonov portal Breitbart dugo je već bio na Mercerovom platnom spisku, a Conway je bila suradnica Teda Cruza, koji je bio Mercerov prvi izbor. Nije škodilo što je njezin suprug George Conway bio odvjetnik Paule Jones, jedne od žena koje su Billa Clintona optuživale za silovanje.

Kada je pobijedio, Melania je plakala

Trumpovi najbliži saveznici nisu smatrali da je pobjeda izgledna, pa se nisu uzrujavali oko potencijalnih problema koje bi mogla donijeti. Dobar primjer je umirovljeni general Michael Flynn, koji će Trumpa uskoro uvaliti u velike probleme svojih zbog veza s Kremljom. Još prije izbora, piše Wolff, netko u kampanji upozorio je Flynna da nije bila pametna njegova odluka da uzme honorar ruske propagandne televizije RT te da na gala večeri sjedi za stolom tik do Putina. “To bi bio problem samo kad bi Trump pobijedio”, umirio ih je Flynn.

Cijeli tim očekivao je poraz i gotovo svi su intenzivno pokušavali iskoristiti novostečenu popularnost da nađu unosan posao nakon izbora. “Jednom kad izgubi, Trump će biti bolesno popularan i žrtva Pokvarene Hillary. Kći Ivanka i zet Jared Kushner bit će međunarodne zvijezde. Steve Bannon će postati vođa Tea Partyja. Kellyanne Conway će biti zvijezda kabelske televizije. Melania Trump, koju su uvjerili da njezin suprug neće postati predsjednik, moći će opet neupadljivo ručavati po finim restoranima. Poraz će biti dobar za svakoga. Poraz zapravo znači pobjedu”, opisuju suradnici raspoloženje u Trumpovom taboru na dan izbora.

“Oko osam sati te večeri, kad se pokazalo da pobjeđuje, moj otac izgledao je kao da je vidio duha. Melania je bila u suzama, i to nisu bile suze radosnice”, ispričao je Don Jr. prijatelju. Očekivani poraz pretvorio se u neočekivanu pobjedu. Bannon tvrdi da se tad u Trumpu nešto prelomilo, nešto što posljedice ima do danas i što možda bude razlog njegova pada. “U manje od sat vremena, zbunjeni Trump pretvorio se prvo u Trumpa u nevjerici, pa u prestravljenog Trumpa. No, uskoro je došlo do konačne preobrazbe. Donald Trump je postao čovjek koji vjeruje da zaslužuje – i da je potpuno sposoban biti – predsjednik Sjedinjenih Država”.

Kao da Kolinda pita tko je Vladimir Šeks

No, Trump je bio sve samo ne sposoban biti predsjednik i to je znao svatko tko ga je ikad upoznao. “On ne procesira informacije. On ne čita. On jedva da pogledom preleti preko teksta. Neki vjeruju da je on praktično polupismen. Više vjeruje svojoj ekspertizi – ma koliko neupućena ili irelevantna – nego bilo čijem mišljenju. Često je samouvjeren, ali jednako često paraliziran; puno manje znalac, a više opasno nesiguran čovjek čija je instinktivna reakcija da se istresa na druge; kao da mu njegov unutarnji osjećaj – bez obzira koliko bio zbunjen – uvijek jasno i snažno govori što napraviti”, piše Wolff.

Do tog zaključak došao je nakon devet mjeseci u Bijeloj kući, gdje je razgovarao s Trumpom i najbližim suradnicima. Shvatiti Trumpa, rekla mu je bivša pomoćnica šefa kabineta Katie Walsh, “nalik je pokušaju da shvatite što želi dijete”. U krugu njujorških bogataša dugo su bili svjesni ponora Trumpova neznanja. U kampanji je on bilo potencijalno opasan, pa su u jednom trenutku poslali Sama Nunberga, dugogodišnjeg suradnika, da Trumpu objasni bar osnove Ustava. “Nisam došao ni do četvrtog amandmana, a on je potpuno izgubio koncentraciju i počeo kolutati očima”, ispričao je Nunberg autoru knjige.

Kad je trebao sastaviti novu administraciju, Trumpov prijatelj Roger Ailes, koji je radio za Richarda Nixona, Ronalda Reagana i Georgea Busha Starijeg, došao mu je sa savjetom. “Ti ne znaš Washington i zato ti treba šef kabineta koji je kurvin sin i koji dobro poznaje Washington”, rekao mu je. Imao je i prijedlog – John Boehner. Bivši predsjednik Zastupničkog doma Kongresa i lider Republikanske stranke, iskusan lisac, s funkcije je otišao 2015., malo prije nego što se Trump kandidirao. Kad je Ailes spomenuo Boehnera, Trump je pitao: “Tko je on?” Usporedba nije savršena, ali zamislite da je Kolinda Grabar Kitarović, kad je postala predsjednica, pitala tko je Vladimir Šeks. Toliko o politici zna Donald Trump, otkriva knjiga.

‘Trump nije samo lud, on je zapravo glup’

Ideja nije prihvaćena, nego je Trump odlučio za šefa kabineta postaviti muža svoje kćeri Jareda Kushnera, 36-godišnjeg građevinskog poduzetnika bez iskustva u politici. Morali su dovesti ekstremno desnu Ann Coulter, američku verziju Velimira Bujanca, da Trumpu objasni kako Bijelu kuću ne mogu voditi članovi obitelji. “To vam očito nitko nije rekao, ali jednostavno ne možete staviti svoju djecu na te funkcije”, rekla je Coulter novom predsjedniku. Čovjeka koji ni o čemu ništa ne zna lako je obrlatiti. Konzervativni krugovi zabrinuli su se da bi tabulu rasu u Trumpovoj glavi mogli iskoristiti liberali. Trump je prije inauguracije primio delegaciju tehnoloških firmi iz Silicijske doline.

Medijski mogul Rupert Murdoch, vlasnik grupe konzervativnih medija (televizije Fox News, Wall Street Journala i New York Posta), nazvao ga je da pita kako je prošao sastanak s liberalnim direktorima. Trump je bio oduševljen. “Njima stvarno treba moja pomoć. Rekli su mi da je Obama bio grozan, uveo im je tolike regulacije. Ovo je sad prilika da im ja pomognem”, ushićeno je ispričao Murdochu. “Donalde, ti su likovi osam godina držali Obamu u stražnjem džepu. Oni zapravo vladaju Amerikom. Ne vjeruj što ti govore”, uzvratio je Murdoch. “Ali ne, njima stvarno trebaju te vize za imigrante”, nije se dao pokolebati Trump, uvjeren da je baš on spasitelj velikih korporacija. “Koji jebeni idiot!”, rekao je Murdoch poklopivši slušalicu. “Trump nije samo lud, on je zapravo glup”, rekao je Tom Barrack, jedan od Trumpovih bliskih prijatelja, koji je u zadnjih godinu dana intervenirao kod predsjednika da spriječi neke od njegovih najskandaloznijih odluka.

Murdoch ga je nazvao da pita kako je prošao sastanak s liberalnim direktorima. Trump je bio oduševljen. ‘Njima stvarno treba moja pomoć. Rekli su mi da je Obama bio grozan, uveo im je tolike regulacije’, ushićeno je ispričao Murdochu. ‘Donalde, ti su likovi osam godina držali Obamu u stražnjem džepu. Oni zapravo vladaju Amerikom. Ne vjeruj što ti govore”, uzvratio je Murdoch. Trump se nije dao pokolebati. ‘Koji jebeni idiot!’, rekao je Murdoch poklopivši slušalicu.

U priči o Johnu Boltonu, Wolff donosi nevjerojatan primjer kriterija kojima se Trump vodi kad odlučuje koga će zaposliti. Bolton je bio ambasador pri UN-u u vrijeme Georgea W. Busha i pripada najekstremnijoj struji tradicionalne Republikanske stranke, negdje između Dicka Cheneya i Donalda Rumsfelda. Pozicija jastreba ne bi trebala biti preporuka kod Trumpa, koji tvrdi da je bio protiv rata u Iraku. No, to nije bio razlog zašto Bolton nije dobio posao. Dvojica utjecajnih zagovaratelja – Bannon i Ailes – predlagali su Trumpu da uzme Boltona, a ne Flynna, za savjetnika za nacionalnu sigurnost. Wolff prepričava razgovor na večeri, gdje Bannon sa žaljenjem izvještava Ailesa da njihov kandidat nije prošao. “Problem su oni njegovi brkovi”, rekao je Bannon. “Trump misli da netko s takvim brkovima ne može raditi u Bijeloj kući”.

Nezdravo opsjednut naslovnicama Timea

Da je Donald Trump idiot – ili barem glupan – misli i Steve Bannon, jasno je iz njegovih razgovora s Wolffom i drugim ljudima iz ranih dana nove administracije. “Ja ne bih Donaldu dao da puno razmišlja”, rekao mu je jednom Ailes. “Razmišljao puno ili malo – nije velika razlika”, uzvratio je Bannon. “Njegovo mišljenje uvijek je mišljenje posljednje osobe s kojom je razgovarao.” Zato se Bannon potrudio biti sveprisutan, uvijek osoba s kojom je Trump posljednje razgovarao. Počeo se graditi u “autora Trumpovog predsjedništva”, čovjeka koji je stvorio predsjednika. To nije dobro sjelo s Trumpovom drugom karakteristikom – ogromnom taštinom.

Iskorak Trumpove administracije prema radničkim sindikatima, inače biračkoj bazi Demokrata, Jared Kushner je u jednom razgovoru opisao kao Bannonovu politiku, “Bannonov put”. – Bannon? – skočio je punac na Kushnera. – To nije bila Bannonova ideja. To je bila moja ideja! To je Trumpov put, a ne Bannonov put.” Kad je časopis Time na naslovnicu stavio Bannona, uz naslov “Veliki manipulator”, Trump je poludio. Kao da je zarobljen u 1980-ima, desetljeću koje mu je dalo društvenu afirmaciju, Trump nerazumno veliku važnost pridaje naslovnicama Timea, časopisa koji je danas marginalan.

Više puta je ustvrdio da je on bio na naslovnici Timea češće od bilo koga u povijesti. Na naslovnici Tima češće su bili i Richard Nixon i Ronald Reagan i Bill Clinton i Barack Obama. No, Trump je toliko opsjednut Timeom da je u svojim golf resortima na zidove dao objesiti lažne naslovnice Timea sa svojom slikom, koje mu je netko napravio u Photoshopu. “Ovog tjedna s naslovnice Timea Bannon, koji je dobar dečko, tvrdi da je on pravi predsjednik. Što misliš, koliko Bannon ima utjecaja na mene?”, ljutito je u travnju Trump pitao suradnika. “Ponavljam, što misliš – koliko Bannon ima utjecaja na mene? Nula! Nula!”, istresao se.

Kako Ivanka opisuje način na koji se Trump češlja

“Steve Bannon je nelojalan, da ne spominjem da uvijek izgleda kao govno”, ispričat će kasnije predsjednik Amerike prijatelju, u napadu ogovaranja kao da su na srednjoškolskom igralištu. “Reince Priebus je slab, a još je i nizak, skoro patuljak. Kushner mi se uvijek ulizuje. Sean Spicer je bio glup, a i on je izgledao očajno. Conway je cmizdravica. Jaredu i Ivanki bi bilo bolje da nisu ni dolazili u Washington.” Nelojalnost se vraća nelojalnošću, čak i kad je riječ o djeci. Za Trumpa vjerojatno najbolniji dio ove knjige – iako po svemu drugome trivijalan – pasus je u kojem Ivanka Trump posprdno opisuje način na koji se njezin otac … teško je reći … češlja? Postiže svoju frizuru?

Nema valjda čovjeka, od svih nas sedam i nešto milijardi, koji je ikad vidio Trumpa (a vidio ga je do danas gotovo svatko – dakle plan da postane najpoznatiji je upalio), nema dakle čovjeka koji se bar nekad nije zagledao u tu frizuru i zapitao se – kako on to radi? I zašto? Mehaniku Trumpove frizure ovako je po Bijeloj kući opisivala njegova kći: “On navrh glave ima apsolutno golu ćelu. To je danas mali otok, jer mu je plastičnom operacijom smanjena površina tjemena. Ta je ćela okružena bujnim krugom kose s obiju strana i naprijed.

Da je Donald Trump idiot – ili barem glupan – misli i Steve Bannon, jasno je iz njegovih razgovora s Wolffom i drugim ljudima iz ranih dana nove administracije. ‘Ja ne bih Donaldu dao da puno razmišlja’, rekao mu je jednom Ailes. ‘Razmišljao puno ili malo – nije velika razlika’, uzvratio je Bannon. ‘Njegovo mišljenje uvijek je mišljenje posljednje osobe s kojom je razgovarao’

Taj se izrast navlači prema sredini, da bi ga se onda očešljalo unazad i cementiralo sprejem za učvršćivanje. Boja dolazi od proizvoda koji se zove Just-for-Men i koji postaje tamniji što ga duže držite. No, on je nestrpljiv, ne može čekati, pa završi s narančastom kosom.” Eto, sad znate. Ono što vjerojatno također niste znali je da ludost u obitelji ne završava s ocem. Kći Ivanka, bogata nasljednica kao i otac, koja kao ni on nikad ništa nije radila, također želi postati predsjednica. Wolff piše da su Jared Kushner i Ivanka Trump prihvatili funkcije u administraciji zato jer žele iskoristiti popularnost njezina oca za svoje ambicije. Jarvanka, kako ih je nazvao Steve Bannon, dogovorili su se, sugerira Wolff, da u sve ulaze zajedno, a kad jednom dođe prilika, ona će biti ta koja će se natjecati za najvišu funkciju.

Desetljećima se boji da će ga netko otrovati

“Prva američka predsjednica”, rekla je Ivanka, “neće biti Hillary Clinton. Bit će to Ivanka Trump.” – O moj bože, nemoj mi reći da je to rekla!? Daj molim te, nemoj! Isuse Bože!”, reagirao je na tu ideju Steve Bannon. On i inače nije podnosio Ivanku i Jareda – posebno njega – što ne treba gledati izolirano od činjenice da je kao guru nove desnice izgradio Breitbart u platformu za sve američke antisemite. Trumpova kći i zet su Židovi. “To je bio rat Židova i nežidova u Bijeloj kući”, rekao je o sukobu Kushner-Bannon bivši državni tajnik Henry Kissinger (guest appearance!). Ni s drugim članovima obitelji ne ide lakše. Melania je plakala kad je Trump pobijedio, bila je sumorna i neprijateljski raspoložena na inauguraciji, i nije preselila u Washington sve do ljeta. Trumpovi su prvi predsjednički par još od Kennedyjevih koji ima odvojene spavaće sobe.

Kad je uselio, Trump je naručio “da uz postojeći, u njegovu spavaću sobu donesu još dva televizora i da na vrata stave bravu, što je izazvalo kraći sukob s Tajnom službom, koja je inzistirala da uvijek ima pristup njegovoj sobi. Sobarice je ukorio zato jer su kupile njegove košulje s poda. – Ako je moja košulja na podu, to je zato jer ja želim da bude na podu. – Onda im je uveo nova pravila: nitko ništa ne smije dirati, a posebno ne njegovu četkicu za zube (Trump se već desetljećima boji da će ga otrovati, što je jedan od razloga zašto voli jesti u McDonaldsu – tamo nitko ne zna da on dolazi i hrana je unaprijed pripremljena). Također, ne pušta da sobarice mijenjaju posteljinu kad ih je volja, nego kad im on kaže, a i tad samo uzme posteljinu koju donesu i sam je promijeni.”

Paranoik koji sam mijenja plahte jer se boji da mu sobarice Bijele kuće u krevet ne ubace nešto (antraks?, tarantulu?) nije dobro primio knjigu koja opisuje, među ostalima, i tu njegovu paranoju. Nakon što su se prvi odlomci prekjučer pojavili u časopisu New York i u Guardianu, Trumpovi odvjetnici pokušali su zabraniti objavu knjige, koja je bila predviđena za idući utorak. Suočen s prijetnjama američkog predsjednika, izdavač je odlučio pomaknuti datum objave – knjiga ipak neće biti objavljena idućeg utorka, nego u petak, četiri dana ranije od planiranog. Tako se s prijetnjama moćnih nose slobodna društva.

Prije Trumpa samo je Nixon pokušao spriječiti novinare

Prošlo je gotovo pola stoljeća otkad je američki predsjednik zaprijetio tužbom i pokušao spriječiti novinare u njihovu poslu. Trumpova odluka u tom je smislu žalosni presedan, iako vas – ako ste pročitali sve do ove točke – ne bi trebala čuditi. Nešto slično zadnji put se dogodilo kad je Nixon pokušao zaustaviti New York Times i Washington Post u objavi tzv. Pentagon Papersa, tajnog dosjea koji je otkrio laži tadašnjih administracija o ratu u Vijetnamu. Sve američke televizije iskoristile su priliku u četvrtak navečer da povuku tu paralelu, i da gledateljima objasne koliko je nenormalno da predsjednik pokušava zaustaviti objavu knjige jer mu se nešto u njoj ne sviđa. I sve su se prisjetile Pentagon Papersa.

Sobarice je ukorio zato jer su kupile njegove košulje s poda. ‘Ako je moja košulja na podu, to je zato jer ja želim da bude na podu’. Onda im je uveo nova pravila: nitko ništa ne smije dirati, a posebno ne njegovu četkicu za zube (desetljećima se boji da će ga otrovati). Također, ne pušta da sobarice mijenjaju posteljinu kad ih je volja, nego kad im on kaže, a i tad samo uzme posteljinu koju donesu i sam je promijeni.

Kao za vraga, idućeg petka u kinima počinje prikazivanje filma The Post. To je priča o objavi Pentagon Papersa. Redatelj Steven Spielberg otpočetka je film zamislio kao feel-good, katartičnu priču za godinu u kojoj su Amerikanci traumatizirani ispadima Trumpova doba. No, ni najluđi šef marketinga na kokainu ne bi Spielbergu smislio što mu je Trump dao besplatno – živi, pravi i prvi primjer u kojemu Bijela kuća ponovno, nakon pola stoljeća, pokušava napraviti istu stvar – ovog puta ne u interesu nacionalne sigurnosti, nego u interesu osobne taštine.

Kažu ljudi koji su vidjeli The Post da je doista dobar film, da je Meryl Streep ovog puta stvarno zaslužila ne samo da bude nominirana, nego da i osvoji Oscara. Da postoje metafilmske nominacije, Donald Trump zaslužio bi jednu u kategoriji sporednog glumca za ulogu oživljenog Nixona, najgoreg predsjednika u novijoj američkoj povijesti i svog uzora, koji mu je jednom poslao pohvalno pismo. Trump se trudi sustići Nixona. Ako Oscar za najbolju žensku ulogu za The Post bude dodijeljen Meryl Streep – “precijenjenoj Meryl Streep”, kako ju je Trump nazvao kad ga je kritizirala – sobarice Bijele kuće ni 5. ožujka ujutro neće smjeti same mijenjati predsjedničku posteljinu. No, možda pozovu majstora da zamijeni jedan od tri televizora koji je predsjednik razbio.

Đivo Đurović
Analitičar
27 članaka Više o autoru