Nekad je nužno odabrati stranu

Konzum i Mercator klinički su mrtvi. Ostali mogu dalje i bez njih

Što smo definitivno shvatili iz posljednjeg izvješća izvanredne uprave Agrokora

FOTO: Telegram

Iz izvješća izvanredne uprave Agrokora jasno je da Konzum, kao i u Sloveniji Mercator, nema realne šanse za preživjeti. Trenutni poslovni modeli dvije kompanije jednostavno nisu održivi, a vrijeme potrebno za bilo kakvo ozbiljno restrukturiranje najvećeg slovenskog i najvećeg hrvatskog trgovca barem je dvostruko duže od roka određenog za postizanje nagodbe vjerovnika. Za kompanije koje čine prehrambeno-prerađivački dio koncerna situacija je, piše Goranko Fižulić, ipak bolja

Prije četiri godine Agrokor nije imao ni jednog protukandidata za preuzimanje slovenskog Mercatora. Jedan od tadašnjih dugogodišnjih direktora u koncernu u povjerljivom razgovoru gorko se našalio: “Izbor za Agrokor je propasti sam ili s Mercatorom.” Hrvatska politika i mediji jednodušno su slavili Todorićevo preuzimanje slovenskog trgovačkog lanca kao još jednu pobjedu hrvatske poslovne umješnosti.

Dio slovenske javnosti bio je od samog početka vrlo sumnjičav prema financijskim sposobnostima kupca i njegovim mogućnostima da u skoroj budućnosti probavi tako velik zalogaj. Ali prevladao je interes tadašnjih vlasnika i kreditora Mercatora koji su dobro znali da je najveći slovenski trgovac pred bankrotom. Kada pred Božić 2013. Mercator nije mogao iskupiti vlastite mjenice u vrijednosti od deset milijuna eura, ponuda Agrokora vrijedna 400 milijuna eura dioničarima i kreditorima slovenskog trgovca činila se poput dara Djeda Mraza.

Kada se proglašava smrt neke kompanije

Ljubljanske Finance u ponedjeljak su objavile članak u kojem tvrde da je Mercator prije četiri godine vrijedio koliko vrijedi i danas: nula eura. Navedena konstatacija bazira se na jednom od pokazatelja zaduženosti, odnosu između neto duga i EBITDA (dobit prije obračuna poreza, kamata i amortizacije). Prema objavljenim podacima Mercator grupa trenutno ima taj odnos na neodrživoj razini od 9,3. Financijski svijet smatra da su kompanije s odnosom 6 do 8 na samrtnoj postelji, a one kojima je odnos između neto duga i EBITDA veći od deset klinički su mrtve.

Finance za usporedbu navode da slovenski Spar ima odnos 2,5, a britanski Tesco samo 2! Budući da je Konzum u 2015. prema upravo objavljenim revidiranim podacima poslovao s gubitkom od 1,4 milijarde kuna, odnosno 1,86 milijardi kuna u 2016., Finance nisu trebale posebno konstatirati i kliničku smrt najvećeg hrvatskog trgovačkog lanca. Ukupne obaveze Konzuma iznosile su na zadnji dan 2016. 15,65 milijardi kuna, a godišnji prihod u protekle je dvije godine iznosio približno 10,5 milijardi kuna.

Teško mogu pobuditi interes ozbiljnih kupaca

Prema izvješću izvanredne uprave Agrokora za prvih sedam mjeseci ove godine Konzum je imao ukupni prihod od 5,17 milijardi kuna, bruto maržu od 14% i negativni EBITDA od 27 milijuna kuna. Znači, trenutni poslovni modeli Konzuma i Mercatora jednostavno nisu održivi, a vrijeme potrebno za bilo kakvo ozbiljno restrukturiranje najvećeg slovenskog i najvećeg hrvatskog trgovca barem je dvostruko duže od roka određenog za postizanje nagodbe vjerovnika. Kompanije koje čine prehrambeno-prerađivački dio koncerna mogu biti bez naročitih napora prodane u stanju u kakvom su danas ukoliko se vjerovnici dogovore kako raspodijeliti novac dobiven prodajom i postignu sporazum o skidanju jamstava, garancija te zaloga na imovinu i robne žigove.

Konzum i Mercator kao klinički mrtve kompanije teško kao cjeline mogu pobuditi interes ozbiljnih kupaca. Jedine iznimke su ruski trgovci iz cijelog niza samorazumljivih razloga. Najveći među njima, Magnit, otklonio je takvu mogućnost još u ožujku ove godine. Njegov prvi rival Grupa X5, čije dionice kotiraju na londonskoj burzi, spomenut je u istom članku slovenskih Financa kao jedno od mogućih rješenja za Mercator. Najvažniji pojedinačni dioničar ruskog maloprodajnog diva najveća je investicijska kompanija u Rusiji Alfa Group koju je 1989. osnovao Mikhail Fridman. Grupa X5 ostvarila je prošle godine 16 milijardi eura prihoda u 9187 trgovina različitih formata. Koliko je takav scenarij izgledan teško je kazati, ali ni opcija da dobavljači postanu vlasnici Konzuma i Mercatora nije previše realna, a još manje održiva.

Neobičnosti u revidiranim izvješćima izvanredne uprave

U objavljenim revidiranim izvješćima izvanredna uprava, između ostalog, naglasila je podatak da su “provedene rezervacije od 50% na međusobnim potraživanjima unutar Grupe.” Ledo je tako uvećao svoje poslovne rashode u 2016. “zbog umanjenja vrijednosti zajmova i potraživanja od Agrokor društava u iznosu od 551 milijun kuna.” Ovo sigurno traži dodatna objašnjenja izvanredne uprave. Kompanije u sastavu Agrokor grupe nemaju istu vlasničku strukturu i nije moguće olako prijeći preko rezervacija, a još manje mogućih otpisa potraživanja, koja bi na primjer Ledo odobrio Konzumu ili Agrokoru d.d. Ne mogu jedna pravila igre vrijediti za otpise unutar grupe, a druga za vanjske vjerovnike.

Drugim riječima, Kraš i Ledo kao vjerovnici Konzuma moraju biti tretirani na ravnopravan način jer u protivnom manjinski dioničari i vjerovnici Leda imaju pravo na naknadu štete. Zbog toga je podatak o 50% rezervacija na potraživanja krajnje zbunjujući jer isti može biti opravdan samo za zajmove i posudbe, ali nikako i za potraživanja na isporuke roba i usluga. Izvanredna uprava provela je uz suglasnost Privremenog vjerovničkog vijeća operaciju djelomičnog zatvaranja starih dugova, uglavnom Konzuma, prema domaćim dobavljačima u kojoj je to plaćanje prikazano kao avans. Na taj način Kraš i društvo imaju pravo na stopostotna glasačka prava u mogućoj nagodbi temeljena na ukupnom iznosu svojih tražbina, iako su već naplatili 40% tog iznosa.

Pitanje na koje Todorić mora odgovoriti

Opće veselje zbog iskazane lukavosti kojom su drugi vjerovnici namagarčeni tu još ne prestaje. U slučaju da Konzum završi u stečaju tih 40% prestaje biti avans i postaje djelomično plaćanje starih potraživanja. Kako su sredstva za njihovu isplatu osigurana zahvaljujući roll-up kreditu i zalogu imovine Leda i Jamnice postavlja se logično pitanje jesu li i njihove tražbine tretirane na isti način. Ovo je samo jedna od epizoda netransparentnog rada Privremenog vjerovničkog vijeća i izvanredne uprave koje pokazuju svu uzaludnost nadanja da kolaps koncerna znači i početak kraja hrvatske verzije crony kapitalizma. Ključni sudionici ove loše predstave učinit će sve da model čiji je nesporni simbol Agrokor preživi njegovog osnivača uporno nudeći svoje privatne interese naciji na usvajanje.

Ivica Todorić treba odgovoriti na jednostavno pitanje: Zbog čega nije u veljači ili ožujku pokrenuo predstečajne nagodbe za ključne kompanije u sastavu koncerna? Uvjeti iz Stečajnog zakona za pokretanje postupka bili su ostvareni još u drugoj polovici siječnja. Kompanije iz prehrambeno-prerađivačkog sektora već bi završile postupak ili bi zbog izdanih jamstava bile provučene kroz formalni stečaj i prodane na svjetskom tržištu. Konzum bi završio u vlasništvu svojih dobavljača ili u stečaju i likvidaciji. Znači, konačni rezultat za vlasnika, radnike i vjerovnike ne bi se u bitnom razlikovao od ishoda ove farse. Ali za Republiku Hrvatsku sve bi bilo drugačije. Njeno pravosuđe vodilo bi cijeli postupak u okvirima postojećih zakona te ni jedan vjerovnik ne bi mogao tražiti naknadu štete od države koja je vlastite zakone proglasila nedovoljno dobrim i naivno ili namjerno uletjela u zamku privatnih interesa.

Rođački kapitalizam koji sada nije radio za Todorića

U drugoj polovini veljače ove godine obveznice Agrokora ušle su zbog gubitka četvrtine svoje nominalne vrijednosti u radare strvinarskih fondova, između ostalih i Knighthead Capital Managementa. To je bio praktički zadnji signal za pokretanje uspješnog postupka predstečajnih nagodbi. Sve što se kasnije događalo dio je mnogo puta izvedenog igrokaza na raznim stranama svijeta u kojem globalne veličine koriste lokalne pomagače. To sigurno nije “zavjera”, kako je u svom blogu naziva Ivica Todorić, to je samo jako iskrivljena verzija tržišta koja se u Hrvatskoj naziva rođački kapitalizam, i koji ovog puta, za razliku od proteklih 25 godina, nije radio za njega.

Konzum i Mercator ionako nisu imali šanse, ne zbog Todorića ili Ramljaka, nego zbog promjena u navikama kupaca koje nisu znali, mogli ili htjeli slijediti. Jamnici i Ledu bili su nepodnošljivi i nepotrebni balast, a njihovo daljnje postojanje u ovakvom formatu i obliku zazivaju samo hrvatski i slovenski promotori dogovorne ekonomije.