Dakako, ništa u ceremoniji održanoj 20. listopada u Moskvi – ni sadržaj predsjedničina govora kao ni način kojim je ona prezentirala svoju poruku – nije bilo smiješno, za razliku od dvaju spomenutih filmova koji su komedije. No ipak, u barem dva aspekta taj događaj je bio ironičan.
Ironičan govor
Predsjednica je održala uvjerljiv pledoaje u slavu globalne liberalne kapitalističke ekonomije na sveučilištu koje nosi ime osnivača ruskog marksizma Georgija Valentinovića Plehanova. Plehanov, koji je krajem 19. stoljeća surađivao i s vođom Oktobarske revolucije Vladimirom Ilićem Lenjinom, 1883. godine osnovao je prvu marksističku skupinu u Rusiji koja je nazvana Oslobođenje rada. Kako je veći dio života proživio u emigraciji, održavao je osobne kontakte s Marxovim najbližim suradnikom Friedrichom Engelsom.
Druga okolnost koja je predsjedničinu govoru dala ironičnu dimenziju jest vrijeme u kojem je govor prezentiran. Taj govor, posvećen promicanju slobodne trgovine i osudi protekcionizma održan je u okolnostima u kojima se vodeća svjetska sila, koja je presudno utjecala na stvaranje UN-a, Svjetske trgovinske organizacije i Svjetske banke, odrekla ideja u ime kojih su te organizacije stvorene.
Svrha tih organizacija bila je da uspostavom sustava kolektivne sigurnosti osiguraju trajni svjetski mir te da promicanjem slobodne trgovine, demokracije i ljudskih prava relativiziraju značenje tradicionalno shvaćene nacionalne države i stvore pretpostavke za blagostanje cijeloga čovječanstva.
Promjena svjetske paradigme
Da je Hillary Clinton predsjednica Sjedinjenih Država vjerojatno bi to i dalje bila platforma njezine vanjske politike kao što je to bilo u vrijeme predsjednika Obame. Predsjednik Trump je, istaknuvši slogan Amerika prije svega i najavivši istupanje Amerike iz multilateralnog sporazuma Nafta kao i iz Pariškog dogovora te odbivši da ratificira TTIP, sporazum o transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu s Europom, Ameriku pretvorio u zagovornicu protekcionizma i državu koja administrativnim i političkim barijerama želi onemogućiti inozemnu konkurenciju na američkom i globalnom tržištu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ironija situacije sastoji se u tome što naša predsjednica, kojoj je očito stalo da pokaže kako je bliska i s američkim predsjednikom Trumpom, iznosi ideje suprotne programu koji zastupa aktualni američki predsjednik.
Proturječan poziv Rusiji
U predsjedničinu promicanju Inicijative triju mora i pozivu da se i ruske kompanije uključe u financiranje i izgradnju infrastrukturnih objekata u okviru te inicijative naizgled nije bilo ničeg ironičnog. Samo naizgled. Poljska je jedna od istaknutijih članica te inicijative. Jedan od poljskih prioriteta je onemogućiti izgradnju Sjevernog toka II. Riječ je o plinovodu kojim bi se iz Rusije do Njemačke godišnje transportiralo 110 milijardi m3 zemnoga plina. Za Rusiju, kao i za Njemačku, taj je projekt iznimno važan.
U pozivanju da Rusija sudjeluje u realizaciji projekata skupine u kojoj Poljska ima važnu riječ vidio sam očito proturječje. Ako Poljska na jednoj strani pokušava onemogućiti realizaciju projekta iznimno važnog za Rusiju, zašto bi na drugoj strani podržavala suradnju s Rusijom na ostvarenju upravo takvih projekata?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Promašena politika
U okolnostima očite krize EU, kad se intenzivno razmišlja o scenarijima za budućnost te zajednice država i kad je više nego očito da je Hrvatska na europskoj periferiji, zauzimanje za projekt koji u većoj mjeri otežava opstanak europskih integracija nego što ga učvršćuje, zauzimanje za Inicijativu triju mora izgleda mi kao promašena politika koja će pridonijeti tome da žice koje su postavljene na granicama s našim europskim susjedima tamo i ostanu.
Kako je više nego očito da predsjednik Trump ignorira EU kao partnera i preferira komunikaciju s pojedinim europskim državama, Inicijativa triju mora može biti shvaćena kao instrument američke politike sračunate na slabljenje ili dezintegraciju EU. Zbog toga ta politika, daleko od svake ironije i humora, izaziva ponajprije zabrinutost.
Agrokorov dug prema Sberbanku
No, govor prilikom dodjele počasnog doktorata ipak nije bio središnji događaj predsjedničina posjeta Ruskoj Federaciji. Protokolarno očito visok tretman koji je upriličen predsjednici bio bi primjereniji okolnostima u kojima su već postignuti dogovori o mnogim važnim pitanjima pa je susret na vrhu završni čin prethodno uspješno obavljenog diplomatskog posla.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako u ovom slučaju nije riječ o tome, preostaje nam pretpostaviti da je pozivom za službeni posjet hrvatskoj predsjednici Rusija pokazala visok stupanj zainteresiranosti za suradnju s Hrvatskom. Pritom očito otvoreno i teško rješivo pitanje Agrokorova duga ruskom Sberbanku nije jedini motiv kojim se rukovodila ruska strana.
Promjena ruske politike na Balkanu?
Premda nema dovoljno elemenata za takav zaključak, meni se čini da bi naglašena važnost koju je ruska strana iskazala hrvatskoj predsjednici mogla biti znak spremnosti za promjenu ruske politike prema regiji jugoistočne Europe, odnosno Balkana. Dosad se Rusija zauzimala za status quo i na svaki način je pokušavala spriječiti približavanje bilo koje od zemalja koje su još izvan EU i NATO-a tim integracijama.
Doživjela je neuspjeh u Crnoj Gori i Makedoniji. Ustrajavanje na liniji konfrontacije sa Zapadom i u regiji koja za Rusiju nije od prvenstvenog sigurnosnog interesa moglo bi u konačnici ugroziti znatne ekonomske interese koje Rusija ima u regiji. Ruske naftne i plinske kompanije djeluju u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako bi intenziviranje odnosa na relaciji Moskva-Zagreb dovelo do toga da se Rusiju ne samo riječima nego i djelom uvjeri da njezine kompanije mogu poslovati i u zemljama koje su učlanjene u EU i NATO pod istim uvjetima kao i zapadne kompanije, to bi možda moglo pridonijeti da Rusija odustane od politike onemogućavanja širenja euroatlantskih integracija na Balkanu. Ako budućnost pokaže da je to rezultat predsjedničina posjeta Ruskoj Federaciji, onda ćemo moći zaključiti da je taj posjet bio nedvojbeno opravdan i uspješan.
Politika 3 mora je promašena. No, ako Rusija promijeni odnos prema Balkanu, posjet predsjednice bit će uspješan
Božo Kovačević analizira govor predsjednice na Sveučilištu Plehanov
Govoreći na Sveučilištu G.V. Plehanova, osnivača ruskog marksizma, predsjednica slavi liberalnu kapitalističku ekonomiju. Poziva Rusiju da pomogne projektima incijative Triju mora, koja je, barem dijelom, usmjerena protiv Moskve. Unatoč tome, ako Rusija, nakon ovog posjeta, odustane od onemogućavanja proširenja EU i NATO-a na Balkanu, posjet će nedvojbeno biti uspješan
Dok sam gledao predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović kako uvjerljivo čita izvrsno sročen govor prigodom dodjeljivanja počasnog doktorata na moskovskom Sveučilištu G.V. Plehanova, nisam mogao ne pomisliti na kultni sovjetski film Ironija sudbine. Taj film, snimljen 1975. godine, koji se redovito prikazuje na nacionalnoj televizijskoj mreži svake nove godine, u Rusiji ima status kakav u nas ima film Kreše Golika Tko pjeva, zlo ne misli.
Dakako, ništa u ceremoniji održanoj 20. listopada u Moskvi – ni sadržaj predsjedničina govora kao ni način kojim je ona prezentirala svoju poruku – nije bilo smiješno, za razliku od dvaju spomenutih filmova koji su komedije. No ipak, u barem dva aspekta taj događaj je bio ironičan.
Ironičan govor
Predsjednica je održala uvjerljiv pledoaje u slavu globalne liberalne kapitalističke ekonomije na sveučilištu koje nosi ime osnivača ruskog marksizma Georgija Valentinovića Plehanova. Plehanov, koji je krajem 19. stoljeća surađivao i s vođom Oktobarske revolucije Vladimirom Ilićem Lenjinom, 1883. godine osnovao je prvu marksističku skupinu u Rusiji koja je nazvana Oslobođenje rada. Kako je veći dio života proživio u emigraciji, održavao je osobne kontakte s Marxovim najbližim suradnikom Friedrichom Engelsom.
Druga okolnost koja je predsjedničinu govoru dala ironičnu dimenziju jest vrijeme u kojem je govor prezentiran. Taj govor, posvećen promicanju slobodne trgovine i osudi protekcionizma održan je u okolnostima u kojima se vodeća svjetska sila, koja je presudno utjecala na stvaranje UN-a, Svjetske trgovinske organizacije i Svjetske banke, odrekla ideja u ime kojih su te organizacije stvorene.
Svrha tih organizacija bila je da uspostavom sustava kolektivne sigurnosti osiguraju trajni svjetski mir te da promicanjem slobodne trgovine, demokracije i ljudskih prava relativiziraju značenje tradicionalno shvaćene nacionalne države i stvore pretpostavke za blagostanje cijeloga čovječanstva.
Promjena svjetske paradigme
Da je Hillary Clinton predsjednica Sjedinjenih Država vjerojatno bi to i dalje bila platforma njezine vanjske politike kao što je to bilo u vrijeme predsjednika Obame. Predsjednik Trump je, istaknuvši slogan Amerika prije svega i najavivši istupanje Amerike iz multilateralnog sporazuma Nafta kao i iz Pariškog dogovora te odbivši da ratificira TTIP, sporazum o transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu s Europom, Ameriku pretvorio u zagovornicu protekcionizma i državu koja administrativnim i političkim barijerama želi onemogućiti inozemnu konkurenciju na američkom i globalnom tržištu.
Ironija situacije sastoji se u tome što naša predsjednica, kojoj je očito stalo da pokaže kako je bliska i s američkim predsjednikom Trumpom, iznosi ideje suprotne programu koji zastupa aktualni američki predsjednik.
Proturječan poziv Rusiji
U predsjedničinu promicanju Inicijative triju mora i pozivu da se i ruske kompanije uključe u financiranje i izgradnju infrastrukturnih objekata u okviru te inicijative naizgled nije bilo ničeg ironičnog. Samo naizgled. Poljska je jedna od istaknutijih članica te inicijative. Jedan od poljskih prioriteta je onemogućiti izgradnju Sjevernog toka II. Riječ je o plinovodu kojim bi se iz Rusije do Njemačke godišnje transportiralo 110 milijardi m3 zemnoga plina. Za Rusiju, kao i za Njemačku, taj je projekt iznimno važan.
U pozivanju da Rusija sudjeluje u realizaciji projekata skupine u kojoj Poljska ima važnu riječ vidio sam očito proturječje. Ako Poljska na jednoj strani pokušava onemogućiti realizaciju projekta iznimno važnog za Rusiju, zašto bi na drugoj strani podržavala suradnju s Rusijom na ostvarenju upravo takvih projekata?
Promašena politika
U okolnostima očite krize EU, kad se intenzivno razmišlja o scenarijima za budućnost te zajednice država i kad je više nego očito da je Hrvatska na europskoj periferiji, zauzimanje za projekt koji u većoj mjeri otežava opstanak europskih integracija nego što ga učvršćuje, zauzimanje za Inicijativu triju mora izgleda mi kao promašena politika koja će pridonijeti tome da žice koje su postavljene na granicama s našim europskim susjedima tamo i ostanu.
Kako je više nego očito da predsjednik Trump ignorira EU kao partnera i preferira komunikaciju s pojedinim europskim državama, Inicijativa triju mora može biti shvaćena kao instrument američke politike sračunate na slabljenje ili dezintegraciju EU. Zbog toga ta politika, daleko od svake ironije i humora, izaziva ponajprije zabrinutost.
Agrokorov dug prema Sberbanku
No, govor prilikom dodjele počasnog doktorata ipak nije bio središnji događaj predsjedničina posjeta Ruskoj Federaciji. Protokolarno očito visok tretman koji je upriličen predsjednici bio bi primjereniji okolnostima u kojima su već postignuti dogovori o mnogim važnim pitanjima pa je susret na vrhu završni čin prethodno uspješno obavljenog diplomatskog posla.
Kako u ovom slučaju nije riječ o tome, preostaje nam pretpostaviti da je pozivom za službeni posjet hrvatskoj predsjednici Rusija pokazala visok stupanj zainteresiranosti za suradnju s Hrvatskom. Pritom očito otvoreno i teško rješivo pitanje Agrokorova duga ruskom Sberbanku nije jedini motiv kojim se rukovodila ruska strana.
Promjena ruske politike na Balkanu?
Premda nema dovoljno elemenata za takav zaključak, meni se čini da bi naglašena važnost koju je ruska strana iskazala hrvatskoj predsjednici mogla biti znak spremnosti za promjenu ruske politike prema regiji jugoistočne Europe, odnosno Balkana. Dosad se Rusija zauzimala za status quo i na svaki način je pokušavala spriječiti približavanje bilo koje od zemalja koje su još izvan EU i NATO-a tim integracijama.
Doživjela je neuspjeh u Crnoj Gori i Makedoniji. Ustrajavanje na liniji konfrontacije sa Zapadom i u regiji koja za Rusiju nije od prvenstvenog sigurnosnog interesa moglo bi u konačnici ugroziti znatne ekonomske interese koje Rusija ima u regiji. Ruske naftne i plinske kompanije djeluju u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori.
Ako bi intenziviranje odnosa na relaciji Moskva-Zagreb dovelo do toga da se Rusiju ne samo riječima nego i djelom uvjeri da njezine kompanije mogu poslovati i u zemljama koje su učlanjene u EU i NATO pod istim uvjetima kao i zapadne kompanije, to bi možda moglo pridonijeti da Rusija odustane od politike onemogućavanja širenja euroatlantskih integracija na Balkanu. Ako budućnost pokaže da je to rezultat predsjedničina posjeta Ruskoj Federaciji, onda ćemo moći zaključiti da je taj posjet bio nedvojbeno opravdan i uspješan.