Kako je Vukovaru, kroz četiri različita slučaja, ukradeno 138 milijuna kuna
Poslovanje s M SAN-om i HEP-om, nikad vraćeni novac Borovu...
Približava se datum pada Vukovara kada će se političari skupiti u gradu i govoriti o povratku, investicijama i državnoj brizi. Drago Hedl izdvojio je četiri slučaja u kojima je grad Vukovar poslovanjem s M SAN-om i HEP-om, te nikad uplaćenim novcem Borovu od strane države i grada Županje, izgubio gotovo pola godišnjeg proračuna, 138 milijuna kuna
Za manje od mjesec dana, 18. studenoga, u Vukovaru će još jednom biti obilježena tragična godišnjica sloma obrane tog grada i pokolja na Ovčari koji je potom uslijedio. Svake godine na taj dan u Vukovaru se okupi cijeli državni vrh i tada se mogu čuti brojna obećanja i zaklinjanja kako vlast čini sve da pomogne tom gradu: najavljuju se ulaganja, investicije i pojačana skrb države da bi ”grad heroj”, kako mu vole tepati, što prije zaliječio posljedice rata, a građanima osigurao dostojanstven život. Tako će, nema sumnje, biti i ove godine.
No, između obilježavanja dvaju obljetnica, Vukovaru ne samo da se premalo ili nikako pomaže. Naprotiv, na imenu Vukovara profitiraju mnogi od onih koji se zaklinju kako žele pomoći gradu, a zapravo čine suprotno. Najnoviji je primjer, a kako ćemo vidjeti nipošto usamljen, iznos od dva milijun kuna koje na ime sudskih i odvjetničkih troškova mora platiti grad Vukovar.
Šteta od 23 milijuna kuna
No, iako se radi o velikom novcu, Grad Vukovar u tom je slučaju izgubio puno više – ukupna šteta zapravo je 23 milijuna kuna. Riječ je o sporu između Gospodarske zone Vukovar (GZV), čiji je vlasnik Grad Vukovar i tvrtke M SAN nekretnine, priči koja datira iz ožujka 2009. godine. Uz pompoznu najavu velikog ulaganja u Vukovar i otvaranje pedesetak novih radnih mjesta GZV i M SAN potpisali su ugovor kojim je M SAN od Gospodarske zone Vukovar kupio pet hektara zemljišta ne kojem je najavio izgradnju distribucijskog centra.
M SAN se, među ostalim, ugovorom obvezao da će u Gospodarsku zonu Vukovar investirati oko 130 milijuna kuna, te da će do kraja 2009. zaposliti 50 radnika a do početka 2015. njih još 70. Cijena najboljeg zemljišta u GZV-u, pet hektara na najatraktivnijoj lokaciji, bila je bagatelna – samo 7,4 kune po metru četvornom što znači da je M SAN vukovarskoj Gospodarskoj zoni za 51.607 metara četvornih platio 381.891 kunu. Da je cijena uistinu bila bagatelna, jasno je iz klauzule u ugovoru (članak 10.): ukoliko se ne ispune dogovoreni uvjeti M SAN je dužan platiti VGZ-u stvarni iznos cijene zemljišta u visini od 20,905.996,50 kuna.
M SAN-u zemljište, bez obećanih ulaganja od 130 milijuna kuna
Pet hektara zemljišta u Vukovarskoj gospodarskoj zoni, čiji je vlasnik tvrtka M SAN nekretnine danas je zaraslo u krov, od investicije vrijedne 130 milijuna kuna nije uložena ni lipa i naravno, posao nije dobio ni jedan od 120 radnika koliko ih se M SAN obvezao zaposliti. No, M SAN-u ostalo je vrijedno zemljište, plaćeno pet i pol puta manje od stvarne vrijednosti. Na upit Telegrama zašto nije realizirana investicija temeljem koje je ta tvrtka dobila povlaštenu cijenu zemljišta Sergej Ivasović, zadužen za odnose s javnošću, obećao je brz odgovor, no nismo ga dobili ni nakon sedam dana.
Ali, kakve veze ima ta priča sa sudskim i odvjetničkim troškovima od dva milijuna kuna koje mora platiti grad Vukovar? VGZ je, vidjevši da od investicije nema ništa, tužila M SAN nekretnine i na Trgovačkom sudu u Osijeku dobila spor. No, M SAN je uložio žalbu pa je Visoki trgovački sud u Zagrebu, presudio u njihovu korist. Tako VGZ, odnosno Grad Vukovar, sada mora platiti dva milijuna kuna spomenutih troškova. Uložena je revizija Vrhovnom sudu, no ona ne odlaže plaćanje spomenutog iznosa.
Na kraju, Vukovar mora platiti 2 milijuna kuna sudskih troškova
Iste te 2009. godine kada je potpisan sporni ugovor između VGZ-a i M SAN-a, zbog čega je Grad Vukovar, vidjeli smo, izgubio najmanje 23 milijuna kuna, još je četiri milijuna kuna gradskog novca bačeno u vjetar. Krajem siječnja te godine Hrvatska elektroprivreda na čijem je čelo tada bio Vukovarac Ivan Mravak, s njegovim potpisom šalje tadašnjoj gradonačelnici Vukovara Zdenki Buljan dopis kojim je obavještava o početku priprema za gradnju termoelektrane na plin snage 530 megawata.
Najpovoljnija lokacija, pisao je Mravak, je ona na prostoru bivšeg SOUR-a Borovo, tik uz Dunav. No, problem je što je u zoni buduće plinske elektrane i jedna čestica veličine 4.309 metara četvornih u privatnom vlasništvu tvrtke Grgošević d.o.o. Mravak moli bivšu vukovarsku gradonačelnicu da ”na gradskoj razini iznađe mogućnost” preuzimanja vlasništva nad tom parcelom, kako bi se uklonile zapreke za gradnju elektrane, budući da s ostalim dijelom zemljišta nema problema jer je u posjedu države, odnosno tvrtke Borovo u državnom vlasništvu.
Nikad izgrađena elektrana HEP-a
Samo dva dana kasnije Gradsko poglavarstvo Vukovara donosi odluku o kupnji te parcele za 4,021.954,30 kuna, Tvrtki Grgošević d. o. o. taj je iznos u cijelosti isplaćen 6. srpnja 2009. Sve je obavljeno nevjerojatno brzo – od zahtjeva HEP-a za kupnju zemljišta, do isplate vlasniku, tvrtki Grgošević d.o.o. prošlo je manje od šest mjeseci. No, od gradnje plinske elektrane u Vukovar nema ništa. Doduše, njena gradnja trebala je početi u vrijeme mandata bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, ali ne u Vukovaru, već u Osijeku, od čega također nema ništa. Međutim, Grad Vukovar uzalud je potrošio četiri milijuna kuna, budući da ondje nije izgrađena plinska elektrana, a niti je zaposlen ijedan radnik.
U toj priči zanimljivo je još nešto. Tvrtka Grgošević koja je Gradu Vukovaru 2009. prodala zemljište veličine 4.309 metara četvornih, isto to zemljište kupila je 2002. od Borova, tvrtke u državnom vlasništvu. Prema poreznom rješenju u čijem je posjedu Telegram tvrtka Grgošević platila je državnoj tvrtki Borovo iznos od 439.086,14 kuna. Dakle, kupila je zemljište za gotovo 10 puta manju cijenu od one koju je za to isto zemljište Grad Vukovar platio tvrtki Grgošević! Samo u dva slučaja i to u istoj, 2009. godini, grad Vukovar nepovratno je izgubio gotovo 30 milijuna kuna!
Kako je, više puta, prevareno Borovo
Telegram je svojedobno pisao o još jednoj velikoj prijevari, kojom je Vukovaru, odnosno tamošnjoj tvrtki Borovo, u državnom vlasništvu, uskraćeno 16,834.530 USD naplaćenih od Ruske Federacije za robu koju je Borovo izvezlo 1990. i 1991. godine.
Taj iznos Rusi su platili u robama i uslugama, no Borovu država Hrvatska nije uplatila ni jednog jednonog centa. A radi se o iznosu, preračunato po današnjem tečaju dolara, većem od 107 milijuna kuna! Telegram je također pisao i kako je isto to Borovo prevareno za 2,5 milijuna kuna kada je Gradu Županji posudilo taj iznos da bi se isplatili radnici propale tvrtke Lužnjak i spriječili prosvjedi.
Nestala gotovo polovica proračuna
Borovu taj novac nikada nije vraćen, a nije pomogao ni sudski spor. Kako u cijeloj toj posudbi – jer radilo se o političkom, a ne gospodarskom poslu – nije bilo nikakvog pisanog traga, već je tadašnji direktor Borova Mirko Ćavara postupio po nalogu župana Bože Galića – Grad Županja branila se na neobičan ali učinkovit način. Tvrdili su da im Borovo nije uplatilo nikakvu pozajmicu, jer je oni nikada nisu ni tražili, već da se radilo o uplati. A članak 1112. Zakona o obveznim odnosima jasno kaže: Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje!
Tako je Borovo izgubilo ne samo 2,5 milijuna kuna već je moralo platiti i sudske troškove u iznosu od 175.177,50 kuna! Iz samo četiri slučaja vidljivo je kao je Vukovar – u čiju se dobrobit kunu najviši državni dužnosnici – na razne načine u postupcima u kojima je sudjelovala hrvatska država i njeno pravosuđe, prevaren za više od 138 milijuna kuna. A to je gotovo polovina jednogodišnjeg proračuna Grada Vukovara. Valja na to podsjetiti pred skoru godišnjicu obilježavana žrtve Vukovara.