Piše: Mladen Pleše | Snima: Profimedia, Polaris

Hoće li Merkel morati otići?

Kontekst političke krize u zemlji najrobusnije europske ekonomije

Sve ankete upućuju da ni novi izbori neće biti rješenje za krizu, budući da bi rezultati mogli biti vrlo slični kao prije dva mjeseca. Osim toga, novi izbori otvorili bi pitanje može li Angela Merkel i ostati lider CDU-a. Sve se češće spominje nezadovoljstvo načinom na koji Merkel vodi stranku, sve je više onih koji smatraju da se ona politički potrošila te da je odgovorna za relativni neuspjeh na izborima. Stoga ni mogućnost da Merkel podnese ostavku više nije bez osnova i ne bi bila preveliko iznenađenje

Dan nakon propasti pregovora o sastavljanju koalicijske vlade koji prijete gurnuti Njemačku u najveću političku krizu u posljednjih pedesetak godina, predsjednik države Frank-Walter Steinmeier pozvao je u ponedjeljak političke lidere da ispune svoju odgovornost, da ponovno razmisle o svim dimenzijama i posljedicama svojih odluka te da ulože dodatne napore kako bi se formirala Vlada. Angela Merkel nije uspjela okupiti koaliciju ideološki različitih stranaka, od njene Kršćansko demokratske unije, (CDU) i sestrinske Kršćansko socijalne unije (CSU) do Slobodne demokratske stranke (FDP) i stranke Zelenih.

Steinmaeir je istakao kako će činjenica da političke snage u najvećoj i gospodarski najsnažnijoj zemlji u Europi nisu sposobne ispuniti svoju zadaću, izazvati ozbiljnu zabrinutost pa i nerazumijevanje u Europskoj uniji. “Stoga odgovornost političara daleko prelazi granice vlastitih interesa”, upozorio je predsjednik Steinmeier te je zaključio kako “očekuje da sve strane u pregovorima preuzmu odgovornost kako bi se izbjegli novi izbori”.

Nesigurnost u zemlji najjače ekonomije Europske unije

Premda je kolaps pregovora prije svega unutarnje političko pitanje Njemačke, politička nestabilnost i nesigurnost najveće europske ekonomije neminovno će se negativno odraziti i na situaciju u Europi. Ponajprije zbog toga što je time zadan težak udarac planovima Njemačke i Francuske da što prije izgrade nove odnose u EU.

Ako Njemačka ostane bez političkog kormilara još nekoliko tjedana, to će značiti još dulju odgodu dugo najavljivane reforme Europske unije, a s obzirom na to da je međunarodna situacija opterećena brojnim teškim problemima, svako oklijevanje i odgađanje rješavanja nagomilanih spornih pitanja, može imati nesagledive negativne posljedice.

Merkel presudna za razrješavanje brojih spornih pitanja

Građani Europe od EU očekuju što efikasnije suprotstavljanje rastućoj opasnosti od međunarodnog terorizma i novim prijetnjama islamskih fundamentalista, također se nadaju da će doći do usuglašavanja stajališta u odnosu na problem migranata te da će se pronaći odgovor na pitanje kako se postaviti spram Rusije i optužbi da se Moskva uplitala u izbore u SAD i Velikoj Britaniji.

Ništa manje nije važno što će se događati u odnosima s Turskom, kako spriječiti daljnje urušavanje demokracija u Poljskoj i Mađarskoj te kako riješiti problem izlaska Velike Britanije iz EU. Nastavak neizvjesnosti na njemačkoj političkoj sceni značio bi odgodu bilo kakvih akcije EU. A to bi bio težak udarac za Bruxelles s obzirom na presudnu važnost kancelarke Angele Merkel u razrješavanju brojnih spornih pitanja.

Stoga produžavanje političke agonije u Berlinu može označiti početak vrlo teških vremena za EU. Istodobno, to bi, među ostalim, značilo da je francuski predsjednik Emmanuel Macron za duže vrijeme ostao bez glavnog partnera u nastojanjima da se pokrene reforma EU.
Zbog toga nije čudno što je iz njegovog ureda stiglo priopćenje u kojemu se kaže kako se zbog interesa Njemačke i Europe za nadati da će “naš glavni partner biti stabilan i snažan kako bismo zajednički nastavili ostvarivati napredak”. Predsjednik Macron je pak sam kratko izjavio kako nikome nije u interesu neizvjesnost i napetost u Njemačkoj.

Lagane pripreme za postmerkelovsko razdoblje

Nizozemski ministar vanjskih poslova Halbe Zijlstra nije krio da je “loša vijest za Europu da će potraga za vladom u Njemačkoj trajati još dulje. Njemačka je vrlo utjecajna zemlja unutar EU, pa ako nema vladu, neće moći ispuniti svoju važnu ulogu u Europi”. Didier Reynders, belgijski ministar vanjskih poslova, pokušao je umiriti europske prijatelje izjavom kako situacija u Belinu nije nikakvo čudo budući da “mi u Belgiji imamo tradiciju dugih pregovora o sastavljanju vlade”.

Glasnogovornik Europske komisije izjavio je kako prevladava puno uvjerenje da će “Berlin održati stabilnost i kontinuitet jer je to zaštitni znak njemačke politike”. Slomom pregovora o koaliciji zadan je ozbiljan udarac kancelarki Merkel: s jedne strane njena je vladavina uzdrmana kao nikada do sada u 12 godina od kada je preuzela vlast, a s druge to neki već uzimaju prvim znakom ne samo pada njene moći, nego i najavama da se Njemačka i Europa moraju početi pripremiti za post merkelovsko razdoblje.

Kancelarka Merkel, premda je uočljivo da ju je neuspjeh pregovora teško pogodio, pokušala je umiriti njemačku i europsku javnost izjavom da će “kao kancelarka, učiniti sve kako bi se osiguralo efikasno i uspješno upravljanje zemljom u narednim teškim tjednima”.

Koalicija sa socijaldemokratima u sferi je nagađanja

Angela Merkel i Njemačka mogu izaći iz krize na četiri načina: nastavkom pregovora sa sadašnjim partnerima, koalicijom s oporbenim socijaldemokratima (SPD), formiranjem manjinske vlade, vjerojatno s još jednom strankom te na kraju raspisivanje novih izbora.
Prva varijanta, nastavak pregovora, nije baš izvjesna solucija jer je Christian Lindner lider Slobodne demokratske stranke (FDP) kazao kako su pregovori propali zato što nije uspostavljeno zajedničko povjerenje te da je bolje ne biti u vlasti nego loše vladati. Upozorio je također kako stranke uključene u pregovore nisu uspjele premostiti razlike u odnosu na migracijsku i energetsku politiku te da “nemaju zajedničku viziju modernizacije zemlje”.

Prolongirani pregovarački proces također je “pokazao da četvorica partnera nemaju zajedničku viziju za našu zemlju i među njima nema povjerenja”, zaključio je Lindner. Ni koalicija sa Socijaldemokratskom partijom Njemačke, (SPD), nije baš sigurna i više je u sferi teoretskih nagađanja.

To bi, naime, značilo da su čelnici socijaldemokrata pogazili obećanje biračima da više neće koalirati s Angelom Merkel i CDU. A to je po svim procjenama, najmanje izgledno.
Vođa socijaldemokrata Martin Schulz, čija je stranka posljednjih četiri godine bila mlađi partner u vladi Angele Merkel, nakon propasti razgovora u ponedjeljak, objavio je “kako nema ni govora o obnavljanju velike koalicije jer su birači takvoj vlasti na izborima dali crveni karton”. Schulz je također izjavio kako je propast pregovora dovela “Njemačku u vrlo tešku situaciju” te da se njegova stranka “ne boji novih izbora”.

Ni novi izbori ne bi uspjeli riješiti krizu

Ako se pregovori o koaliciji ne nastave, a SPD ostane pri odluci da ne želi novu veliku koaliciju, tada Angeli Merkel preostaje pokušaj formiranja manjinske vlade, bilo s FDP-om ili Zelenima, uz potporu ostalih stranaka. To se u Njemačkoj još nikada nije dogodilo, a takve manjinske vlade obično su krajnje nestabilne pa i neučinkovite budući da se kod glasovanja u Bundestagu svaki puta mora osiguravati većina što je iznimno naporno i neizvjesno.

Za pripremu novih izbora trebalo bi pak najmanje mjesec ili dva, što je novo, po svemu sudeći bespotrebno gubljenje vremena. Naime, sve ankete upućuju da to možda neće biti rješenje za krizu, budući da bi rezultati izbora mogli biti vrlo slični kao i prije dva mjeseca.

Osim toga novi izbori otvorili bi pitanje može li Angela Merkel i ostati lider CDU-a. Naime, sve se češće spominje nezadovoljstvo unutar CDU-a načinom na koji Merkel vodi stranku, sve je više onih koji smatraju da se ona politički potrošila te da je odgovorna za relativni neuspjeh na izborima. Stoga ni mogućnost da Merkel podnese ostavku više nije bez osnova i ne bi bila preveliko iznenađenje. Njenu vjerodostojnost i moć dodatno je ugrozio neuspjeh na pregovorima, a njenu bi političku sudbinu, ako ne uspije formirati vladu, mogli zapečatiti novi izbori.

Situacija je povoljna samo da radikalno desni pokret

Većina njemačkih analitičara drži da je upravo velika koalicija CDU-a Angele Merkel te SPD-a Martina Schultza dovela do neočekivanog uspona radikalno desne Alternative für Deutschland (AfD) koja je postala treća po snazi politička stranka u Njemačkoj. Prevladava također uvjerenje da bi novi izbori još više ojačali taj radikalno desni pokret koji uživa najveću potporu konzervativnih birača na istoku zemlje. Koliko je ojačala samouvjerenost AfD-a najbolje pokazuje izjava lidera stranke Alexandera Gaulanda.

“Gospođa Merkel nije uspjela i vrijeme je da ode kao kancelarka. U Bundestagu postoji konzervativna većina, no kršćanski demokrati moraju promijeniti vođu stranke. Nadamo se da će propast Angele Merkel potaknuti kršćanske demokrate na ponovno razmišljanje o novom lideru”.

Kancelarka Merkel neuspješno je pokušala u pregovorima premostiti duboke razlike između njenih konzervativaca, zelenih i slobodnih demokrata u vezi s pitanjima kao što su migracija, klima i okoliš. Najbolnije je pitanje migracija koje se ni nakon četiri tjedna intenzivnih pregovora nije uspjelo usuglasiti. Čak je i CSU, sestrinska stranka Merkelove CDU, tražila da se ograniči broj imigranata koji ulaze u Njemačku. Tijekom 2015. Njemačka je primila 1,2 milijuna migranata, što je dovelo do rasta potpore Alternative za Njemačku, ali i protivljenja većine ostalih parlamentarnih stranaka.

Zahtjev za ukidanjem poreza solidarnosti

Stranka zelenih predložila je u posljednji trenutak kompromis po kojemu bi se broj migranata ograničio godišnje na 200.000. No, ni oko toga nije se uspjela postići suglasnost.
Istodobno, njemačko gospodarstvo vapi za novom radnom snagom, procjenjuje se da će u sljedećih godinu dana nedostajati najmanje milijun radnika.

Potencijalni koalicijski partneri također se nisu mogli dogovoriti oko toga koliko ograničiti emisije stakleničkih plinova da bi se zadovoljili ciljevi postavljeni Pariškim sporazumima o borbi protiv klimatskih promjena, a da to ne bude preveliko opterećenja za njemačku industriju. Stranka Zelenih traži ograničavanje upotrebe ugljena, dok su ostali potencijalni koalicijski partneri izrazili zabrinutost zbog mogućeg gubitka radnih mjesta u sektorima energetike i proizvodnje.

Dodatne podjele izazvao je zahtjev FDP-a da se u sljedeće četiri godine ukine “porez solidarnosti” uveden 1991. godine kako bi se financirao razvoj u bivšoj Istočnoj Njemačkoj. Događaji na njemačkoj političkoj sceni nisu nikakva iznimka u Europi.

Kontekst zbog kojeg je ova kriza uistinu neobična

Pad utjecaja tradicionalnih političkih stranaka prisutan je u cijeloj EU, a politička fragmentacija fenomen je koji se pojavljuju u većini europskih država. Građani su u pravilu duboko razočarani načinom na koji političke elite već desetljećima vode svoje države, raste dojam o njihovoj nesposobnosti i korumpiranosti, pa svoje glasove daju novim političkim pokretima i stranaka koji se još nisu kompromitirale.

Njemačka je posebna po tomu što ju trese politička kriza, iako zemlja doživljava novi ekonomski bum, nezaposlenost je na najnižim povijesnim granama, izvoz neprekidno raste, a devizni suficit već je odletio u nebo. Takav ekonomski prosperitet najviše smeta američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i britanskoj premijerki Theresi May koji se boje prevelikog ekonomskog jačanja Njemačke te rasta njenog utjecaja na političke procese u Europi i svijetu. Za njih bi odlazak Angele Merkel bio ravan dobitku na lutriji.

Mladen Pleše
Novinar
318 članaka Više o autoru