Kako je Zadarska nadbiskupija otkrila pravu istinu o vjeronauku

Dobili smo ohrabrujući podatak da je hrvatsko društvo puno modernije, no što se može na prvi pogled činiti

25.12.2015., Zadar - Svecanu misu polnocku u katedrali svete Stosije predvodio je nadbiskup Zelimir Puljic. 
Photo: Dino Stanin/PIXSELL
FOTO: Dino Stanin/PIXSELL

Rezultati istraživanja svjedoče o potpunom debaklu ideološkog projekta te najmoćnije društvene institucije, posebno imamo li u vidu da je istraživanje provedeno u Zadru, u kojem je utjecaj crkve apsolutan

Nije da to nismo znali i prije, ali kad pretpostavke dobiju konkretnu potvrdu, i to od strane onih kojima ti rezultati ne odgovaraju, dobijamo stvarno stanje stvari. Radi se, naime, o istraživanju koje je za Zadarsku nadbiskupiju provela Marijana Mohorić, za potrebe katehetskog priručnika za katehete, čija je ona i urednica, “Potvrđeni za život u punini – prva godina priprave kandidata za slavlje svete Potvrde”.

Rezultate koje je Mohorić, koja je i članica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova te predavačica na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, predstavila na stranicama Zadarske nadbiskupije kao i metodologiju i sadržaj istraživanja, široj javnosti je prenio Index.

Većina ih podržava ono čemu se Crkva protivi

Po tim rezultatima, provedenim anketiranjem 750 polaznika u dobi od 14 do 19 godina, ispada da ih većina podržava spolne odnose prije braka, kontracepciju, pravo na pobačaj, legalizaciju gej brakova, homoseksualna iskustva, rad nedjeljom, eutanaziju i upotrebu lakih droga, što su sve mitske točke političkog angažmana Katoličke crkve posljednjih godina.

Objektivno govoreći, jedino s čime se crkva u ideološkom smislu svih ovih godina bavila su historijski revizionizam i borba protiv svega navedenog u ovom istraživanju. Imajući to u vidu, ovi rezultati svjedoče o potpunom debaklu ideološkog projekta te najmoćnije društvene institucije, posebno imamo li u vidu da je istraživanje provedeno u Zadru, u kojem je utjecaj crkve apsolutan i u koje je nezamislivo da u skorijoj budućnosti lokalnu vlast preuzme bilo koja opcija koja nema njenu izravnu podršku.

Kako su pokušali objasniti ove porazne rezultate?

Autorica istraživanja, pokušavajući objasniti ovakav rezultat te na neki način ohrabriti vlastitu instituciju na daljnje djelovanje, tvrdi da je tome razlog činjenica da tek 58 % učenika svojom voljom odlučuje ići na vjeronauk, dok ih 42 % to čini pod pritiskom roditelja ili zbog nekih drugih okolnosti. Ovo je pak zgodan primjer kako se argument koji je namijenjen za jednu svrhu lako okrene u drugom smjeru.

Ponajprije, budući da većina, koju istraživanje ne precizira, ali ona nužno podrazumijeva broj barem veći od 50 % ne podržava stavove crkve o navedenim pitanjima, to znači da ih u određenoj mjeri ne podržavaju niti oni koji su svojom voljom izabrali pohađanje vjeronauka.

Druga stvar koju ovaj podatak govori je ta da živimo u društvu u kojem Katolička crkva predstavlja instituciju koju se smatra oportunim podržati. Brojka od čak 42 % onih koji to rade iz konformizma ili straha od izdvajanja, govori o tome kako je vrlo utemeljena ona tvrdnja po kojoj je danas crkva ono što je nekad bila partija, što je dodatno poražavajuće za instituciju koja je izgradila skoro kompletan suvremeni identitet na otporu socijalističkoj vlasti.

Bilo kakav monopol kvari svaku instituciju

No, u svemu ovome ima i još jedna vrlo bitna stvar, a to je činjenica da su 68 % anketiranih žene. To znači da su mlade žene savršeno točno prepoznale nastojanja crkve da ih smjesti u okvire patrijarhalnog društva i da to čak ni u uglavnom konzervativnoj Dalmaciji ne podržavaju.

Sve navedeno upućuje nas na dvije stvari. Prvu da bilo kakav monopol, bio on ideološki ili politički kvari svaku instituciju i onemogućuje joj realan pogled na stvarnost. S druge pak strane, dobili smo ohrabrujući podatak da je hrvatsko društvo puno modernije i spremnije braniti tekovine prosvjetiteljstva, no što se može na prvi pogled činiti.

To ujedno i znači da će tu bitku dobiti, jer ukoliko niti tri desetljeća snažnih nastojanja da se to nasljeđe poništi nije uspjelo postići cilj, čak niti uz otvoreno sponzoriranje takvog ideološkog rada od strane države, onda nema izgleda da se stvari bitnije promijene u budućnosti.