Nekad je nužno odabrati stranu

Koliko god nas to boljelo, Zagreb sve više sliči sajmištu; stanje najbolje razotkriva kaos s lokalima na Trgu

Tužni osvrt Zrinke Paladino o Trgu bana Jelačića, Harmici, ulici Pod zidom i nekim kultnim lokalima

Grad ostaje bez autohtonih vrijednosti i tradicionalnih obrtničkih radnji istom brzinom kojom ostaje i bez profinjenog gospodskog štiha kojim se nemoguće kititi kontinuiranim narušavanjem baštinjenih dobara. Ne radi se pritom o pitanjima ukusa ili naklonosti, nužno povraćanje svijesti o vrijednosti gradskih materijalnih i nematerijalnih vrijednosti koje su izgradile i nas same stvar je principa. Pa i patriotskog ponosa

Po zaključivanju adventskog šušura i sličnih blagdanskih veselja, slika Zagreba se na žalost svih nas u cijelosti mijenja i one tužnije slike glavnog grada jače bodu oči. Ukorijenjena zapuštenost vidljiva je u svim njegovim segmentima pa tako i u njegovom središnjem dijelu s Trgom bana Jelačića kojemu ćemo se opravdano više puta posvećivati. Današnjim člankom osvrćemo se na stanje nekih središnjih građevina Trga s adresnim brojevima 6 i 7, koje na brojevima 6 i 8 grade i dio Dolcu pristupajuće ulice Pod zidom. Pa krenimo redom kroz vladajući nered.

Po rekonstrukciji i dogradnji historicističke neobarokne stambeno-poslovne zgrade Gavella arhitekta Kune Waidmanna iz 1889. godine na Trgu bana Josipa Jelačića 6 prolazom Harmica i stambeno-poslovnom zgradom Herzog s adresom Pod zidom 6, ostvarenima od 1928. do 1931. godine prema projektu sjajnog zagrebačkog arhitektonskog atelijera Ignjata Fischera, uobličen je središnji graditeljski segment sjevernog dijela Trga i južnog dijela ulice Pod zidom.

Upravo je prolazom Harmica ostvarena i poveznica sjeverne fronte Trga s Dolcem i znalačkim je arhitektonskim umijećem zgrada Herzog postala jednim od atraktivnijih arhitektonskih “podzidaških” ostvarenja. Kako i doliči središnjem gradskom prolazu, isti je u cijelosti ispunjen lokalima koji bi i zbog zavidne pozicije trebali predstavljati najatraktivnije prodajne ili izložbene prostore centra. O njima bi grad veličine Zagreba itekako trebao voditi računa, no Zagreb po pitanju skrbi o nasljeđenim vrijednostima posljednjih petnaestak godina pada na ispitima zrelosti.

Kako nas Trg razotkriva u okrutnom nemaru

Nažalost, slika grada govori i o nama samima te kako god određene Zagrepčane to boljelo, grad sve više poprima sliku provincijalnog sajmišta koje se dobro snalazi samo u kraćim razdobljima sveopćih derneka koji ugrožavaju i ono malo vrijednosti koje smo kao nastanjivači Zagreba baštinili. No, kako god, glavni trg je glavni trg i samim time iziskuje posebnu pažnju i skrb, a trenutno nas stanje nekih njegovih središnjih točaka, raznolikih po starosti i stilovima, razotkriva u okrutnom nemaru.

Trg nekad, snimio ga je Tošo Dabac

Zgrada Kolmar na Trgu bana Josipa Jelačića 7 i Pod zidom 8 izgrađena je 1905. godine kao trokatnica u nizu s dva ulaza prema projektu poznatog zagrebačkog arhitektonskog atelijera Hönigsberg & Deutsch iz 1904. godine. Nepoznati su podaci o ranijim adaptacijama prizemnih dijelova zgrade koji su i izvorno bili u trgovačkoj namjeni, ali je istočni lokal južnoga dijela tlocrtne osnove orijentirane k Jelačićevu trgu današnji izgled poprimio posljednjom adaptacijom iz 1992. godine prilikom rekonstrukcije lokala u dijelu prizemlja i podruma zgrade u caffe bar.

Autorski je projekt arhitekta Nenada Fabijanića iz 1989. godine za investitora Unikonzum razrađen u Arhitektonskom studiju te je 1991. godine bio odobren rješenjem zagrebačkog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Lokal Ban caffe, u cijelosti ostvaren prema ovjerenoj dokumentaciji i u uspjeloj suradnji arhitekta sa sjajnim umjetnicima Slavomirom Drinkovićem, Brankom Vujanovićem i Zdenkom Pozaić, otvoren je već sljedeće 1992. godine, a izuzetna je kvaliteta od struke i javnosti prepoznatog i uvaženog rješenja rezultirala i najvećim domaćim stručnim priznanjima, nagradama Bernardo Bernardi i Vladimir Nazor za najznačajnije ostvarenje u 1992. godini.

Uporno odustajemo od vrijednih prostora

Uprkos takvim zadivljujućim podacima, zgradu Kolmar danas, uostalom kao i susjedne joj zgrade Gavellu i Herzog, obilježavaju i brojni drugi reprezentativni, no zatvoreni i krajnje zapušteni lokali. Nekadašnji Ban caffe te lokal Kerametal-Kristal, 1987. godine uređen prema projektu arhitekta Miroslava Begovića, obodno glavnom ulazu u zgradu, koja od 1950. godine udomljuje i Društvo hrvatskih književnika, poput aveti stoje zapušteni i prazni. Premda su oba vrijedna lokala interijerima i pročeljnim plaštevima uključena i u trenutno, do 2019. godine važeće, rješenje o preventivnoj zaštiti zgrade Kolmar, po brojnim nesretnim prenamjenama ispražnjeni čekaju neka sretnija vremena koja, nažalost, ne dolaze.

Ban Caffe Vjekoslav Skledar

Jasno je da je vlasnicima atraktivnih prostora jedini cilj što unosnije iznajmljivanje njihovih nekretnina, s kojima se, ukoliko su pod uspostavljenom zaštitom, ne osjećaju slobodnima u planiranju. Nužno bi, međutim, bilo osigurati konkretniju zakonsku regulativu i kontrolu nad mogućnostima upravljanja takvim dobrima od općeg značenja koja propadaju bez prikladne namjene. Specifični prostori, poput kavana, uređivani su sukladno njihovim namjenama i jedino u suglasju s njima imaju smisla.

Vlasnicima kulturnih dobara to, naravno, ne konvenira i upravo se tu javlja međuprostor u kojem bi država ili lokalne samouprave nužno trebale uskakati u pomoć u očuvanju kulturnih dobara na korist čitavom društvu. Zagreb, međutim, očuvanju takvih specifičnih zaštićenih prostora nije dorastao te uporno, ubrzano i nevjerojatno dosljedno ostaje bez njih. Dvogodišnji najam Ban caffea za potrebe kavane Aida nije predstavljao sretno rješenje, ali su sve intervencije u tom privatnom prostoru stavljenom u funkciju ugovorom između vlasnika i najmoprimca, u što prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima konzervatori nemaju prava zadirati, bile dozvoljene uz strogo uvjetovanje ostvarenja nove namjene bez ugroze očuvanih ili na račun najmoprimca saniranih izvornih djelova interijera, što je po pražnjenju lokala i čitljivo.

Ban Caffe Vjekoslav Skledar

Hibridna rješenja u zaštićenim prostorima

Nažalost, i recentni zahtjevi za prenamjenom zatvorenog lokala ukazuju da jedan od najvrjednijih zagrebačkih urbanih interijera nema budućnosti i da će se istima uništiti i ono što su nadležni konzervatori teškom mukom povratili i očuvali. Kako izgleda da u Zagrebu uistinu nije uvijek budućnost ono što dolazi, i zapadnijem se lokalu nekadašnjeg Kerametal-Kristala uređenom prema rješenju akademika Begovića navodno bliži prenamjena i otvaranje od strane novih najmoprimaca lokala, vlasnika lanaca bosanskih restorana Sofra.

Nova Sofra na Trgu Vjekoslav Skledar
Nova Sofra na Trgu Vjekoslav Skledar

Ako je tome tako, posebno će s arhitektonskog i povjesničarskoumjetničkog stajališta biti zanimljiva stavka usklađenosti sadržaja jednog narodnog restorana, s čijim smo se interijerskim rješenjima i uistinu ukusnom hranom upoznali još 2006. na centru udaljenom Borovju, s primjerice prepoznatljivom zaštićenom ostakljenom stijenom izloga u aluminiju akademika Begovića. S jednakim bi se problemom suočio i dalmatinski, slavonski ili drugi restorani iz razloga što im kao svojevrsnim hibridnim rješenjima u takvom zaštićenom prostoru jednostavno nije mjesto. Gradove se ne smije kočiti u razvoju i osuvremenjavanju, no rijetka bi zaštićena dobra koja uživamo kao odraze nekih kvalitetnijih vremena smjeli ugrožavati samo prijedlozi puno boljih rješenja, kakvima danas, nažalost, oskudijevamo i o kojima bi jedinima konzervatori trebali raspravljati.

Sve drugo bi u interesu grada valjalo odbacivati jer kako je i rješenjem o preventivnoj zaštiti zgrade Kolmar izrijekom navedeno: ”Valorizacijom je utvrđeno da interijerska rješenja i uređenja izloga bivših lokala Ban caffea i nekadašnje trgovine Kerametal-Kristal zbog arhitektonske vrijednosti treba očuvati u dizajnu i detaljima interijera kao i vanjske opne”, valja se opravdano upitati zašto se zapravo u Hrvatskoj i izdaju rješenja o preventivnoj ili trajnoj zaštiti kada se i uz jasne konzervatorske propozicije predmnijevana i štićena dobra olako i proizvoljno narušavaju.

Grad ostaje bez profinjenog gospodskog štiha

Činjenica ishođenja dozvola za prenamjene i preuređenja vrijednih lokala od nadležnih konzervatorskih tijela, istih onih koja su pripremila i još uvijek važeća rješenja o zaštiti tih istih lokala, opravdano nas navodi na pitanje tko je u ovoj zemlji lud. Puno lakše bi izgleda, nažalost, bilo postaviti pitanje tko u ovoj zemlji nije lud. Pomaknemo li se i malo sjevernije od građevinske linije glavnog trga zaključujemo da ukleta zgrada Kolmar nije bila veće sreće ni na sjevernom pročelju, Pod zidom 8, koje uskoro ostaje i bez lokala Cahun pa će od njezinih nekoć redom urednih lokala, uz najistočniji zatrpan kantama za smeće, ostati samo onaj zlatarne Palić.

Harmica Vjekoslav Skledar

Šeširi Cahun, jedna od najstarijih klobučarskih radnji Zagreba s osamdesetogodišnjom tradicijom, nažalost, seli u Vlašku ulicu. Prepoznatljivi simbol grada Zagreba, kojemu je pod svaku cijenu trebalo osigurati opstanak u najužem centru grada, nije se uspio izboriti za nastavak tradicije u lokalu u kojem od 1940-ih godina kontinuirano gradi obrtničku povijest našeg grada. Što će se po tom po Zagreb poražavajućem napuštanju lokala Pod zidom u isti lokal naseliti tek ćemo vidjeti.

Pod zidom 8 Vjekoslav Skledar

Grad ostaje bez autohtonih vrijednosti i tradicionalnih obrtničkih radnji istom brzinom kojom ostaje i bez profinjenog gospodskog štiha kojim se nemoguće kititi kontinuiranim narušavanjem baštinjenih dobara. Ne radi se pritom o pitanjima ukusa ili naklonosti, nužno povraćanje svijesti o vrijednosti gradskih materijalnih i nematerijalnih baštinjenih vrijednosti koje su izgradile i nas same stvar je principa. Pa i patriotskog ponosa.

Iznajmljivanje gradskih prostora posebno je bolna priča

Susjedno pročelje zgrade Herzog Pod zidom 6 jednako jasno ukazuje na rezultate trenutne politike vođenja grada. Uz jedan rijetki i, srećom, uporno opstajući ključarski lokal, prolaz Harmica uokviruje već dugo zatvoreni prljavi lokalčić sa zapadne te Vindijin lokal obljepljen crnim folijama sa slikama sireva ili pečenih pilića s istočne strane, koji uz neugodan miris ostavljaju i jednako neugodan dojam. Šeširi Cahun uistinu nisu imali sreće i ispada da im takvima “nepodnošljivo” zagrebačkima pod ovakvim Pod zidom više i nije mjesto. Barem do neke senzibilnije, pametnije i gospodskije političke opcije, koja nikako da nastupi.

Nadalje, dotaknemo li se ostalih lokala uz Harmicu, Galerija Mala, koja trenutno jedina uljepšava sjevernu stranu Jelačićevog trga, bori se i, srećom, opstaje, dok većina ostalih lokala nije takve sreće. Središnji je gradski prolaz postao gradskim ruglom i odlagalištem smeća s nevjerojatnim brojem zatvorenih lokala i obljepljenih izloga. Poneki od njih su kao gradsko vlasništvo dani u najam, no i nadalje su zatvoreni i nagrđuju okoliš.

Galerija mala Vjekoslav Skledar

Pitanje lokala koji su godinama u najmu od Grada, a jednako su dugo zatvoreni i izvan funkcije, mora mučiti sve koji dugotrajno i bezuspješno pokušavaju postati gradski najmoprimci i koji bi pošteno izvršavali obveze i prema gradskoj upravi i prema Zagrebu. Iznajmljivanje gradskih prostora posebno je bolna priča našega grada. Postoje sadržaji kojih se Zagreb nije smio olako odreći i koje je trebao obraniti i očuvati jer su izgradili i njegov identitet. Centar je ostao bez gotovo svih malih obrta i u njemu je danas gotovo nemoguće pronaći kišobranara, ključara, klobučara pa i postolara. O malim knjižarama da i ne govorimo.

Osim pekarnica koje su preplavile grad, drugome više gotovo da i nema traga. Za očuvanje identiteta Zagreba nužno je očuvati i stare zanate u njegovu centru i lokale iznajmljivati pod poštenim uvjetima jer bi se gradskim natječajima, po kojima izranjaju i nevjerojatni te krajnje nejasni podnajmovi, trebala pozabaviti i nadležna tijela za suzbijanje kriminala i korupcije. Najmoprimcima bi, strogo obvezanima po pitanju plaćanja režija za iznajmljene prostore, valjalo financijski pomagati i strogo ih zakonski uvjetovati po pitanjima uređenja lokala i grad ne bi bio nigdje doli u plusu.

Ostvarenja koja su odavala ljudsku mjeru i ukus

U grad je nužno ponovno uvesti red jer smo u opasnosti od gubitka svega što u njemu vrijedi. Izgled Zagreba kao grada zatvorenih i napuštenih prostora, prljavih i obljepljenih izloga te grozne samovolje po svim pitanjima, to dokazuje. Zagrebački centar nije prostor velikog mjerila, njegove građevine i lokali nisu građeni kao velebna ostvarenja, već su u većem i manjem mjerilu odavali ljudsku mjeru i pretežito dobar ukus.

Trg Bana Jelačića Vjekolsav Skledar
Vjekoslav Skledar

Niti dostojanstveni stari obrt Cahun, niti suvremenija ostvarenja rađena u duhu poštivanja i uvažavanja tradicionalnih vrijednosti, poput Ban caffea, danas ne prolaze. Ništa od nekadašnjeg Zagreba danas ne opstaje, niti je potrebno današnjem Zagrebu. Nadajmo se ipak, koliko god i nadanje već bilo iscrpljujuće, još samo neko vrijeme jer ”svaka sila za vremena” mora vrijediti i za nas. Neće valjda Zagreb biti ona, u ovom slučaju, nesretna iznimka koja potvrđuje pravilo.