Luca Anić, o kojoj svi pričaju nakon prilično impresivne uloge u Tri zime, za svoj prvi intervju odabrala je nas

U potrazi za pravim agentom

Duge smeđe kose i srnećeg pogleda, ova djevojka naizgled krhke figure, na pozornici prerasta u glumački vulkan i pobire pljesak na otvorenoj sceni. Voli Tennesseea Williamsa, Oscara Wildea, Fellinija, Almodovara, Hanekea. Željela bi na sceni ili na setu imati glumačku interakciju s Krešimirom Mikićem.

Za ljeto još nema profesionalnih planova, kani ga provesti u obiteljskoj kući u Kožinu, pored Zadra. Pripada generaciji koja je sigurna u sebe, pomalo drska i koja se nimalo ne boji budućnosti. Tako da će se Luca Anić, ova talentirana 27-godišnjakinja, sasvim sigurno izboriti za svoje mjesto ne samo u hrvatskom glumištu, već i regiji i inozemstvu. Upravo je u fazi traženja pravog agenta.

TELEGRAM: Jeste li očekivali tako pozitivne reakcije poslije premijere Tri zime?

ANIĆ: Iskreno, za predstavu sam očekivala, ali za sebe nisam.

TELEGRAM: Kako vas je Buljan odabrao? Jeste li prošli neku audiciju?

ANIĆ: Sve je počelo od sastanka, na kojemu smo se okupili vezano za podjelu u ovoj sezoni. Očekivala sam kako ćemo mi stipendisti igrati u Magellijevoj Ženi. No, u toj predstavi nije bilo mjesta za mene što me, moram priznati, ražalostilo. No, Buljan je potom napravio svoju podjelu za Tri zime. I kad sam pročitala tekst, bila sam sretna do neba. Sve se ipak razvilo u dobrom smjeru.

TELEGRAM: Kakav je točno vaš trenutni status?

ANIĆ: Ja sam stipendistica HNK-a. Četvero nas je – Silvio Mumelaš i ja smo na petoj godini, a Petra Svrtan i Ivan Colarić na četvrtoj. Diplomirala sam glumu u klasi profesora Prohića, a u lipnju me čeka ispit iz pokreta i govora.

TELEGRAM: Vi ste mnogima otkriće nakon ove predstave, no to vam nije prva suradnja s Buljanom. Kakva je vaša interakcija?

ANIĆ: Radili smo Kapital, bila je to međunarodna radionica s dvadeset glumaca iz cijelog svijeta. U počeku sam imala neki strah od Buljana, djelovao mi je strogo. Ali, kad sam ga upoznala, shvatila sam koliko je emotivna i topla osoba. I hodajuća enciklopedija. Ima specifičan pristup. Čitaće probe su nam dugo trajale, što me čudilo, jer sam imala nagon da što prije dođemo na scenu. Buljan se nije bojao, njemu je bilo bitno da znamo podtekst svoje uloge i da će sve na sceni, ionako, izaći na vidjelo. I izašlo je. Već sam radila s nekim kolegama u Dalekoj zemlji, gdje sam igrala Ernu, tako da mi je bilo lakše igrati s nekima, poput Nine Violić, koja je toliko topla osoba i nesebično daje savjete. Znala mi je reći: mala, nas dvije smo ko dva Paja Patka na sceni, pa ajmo nekaj napraviti! Podržavali su me i Dragan Despot, Siniša Popović i Alma Prica.

TELEGRAM: Ide li vam na živce kad vas proglašavaju novom Almom Pricom, na koju fizički nalikujete?

ANIĆ: To sam čula milijun puta, još na Akademiji. Jedni mi govore da sam ista Alma, a drugi da sam nova Edita Majić.

TELEGRAM: Mene je fasciniralo, gledajući vas, kako sigurno, samosvjesno i s lakoćom glumite, kao da vam je ovo 17., a ne prva velika premijera.

ANIĆ: Hvala, to je divno čuti. Igrala sam lik u dvije životne faze. Nisam se bojala za stariju Luciju, lik s kojom bi se većina današnjih cura mogla identificirati. Mene je strašila mala od deset godina. Bilo mi je nedokučivo kako naći mjeru za nju, jer igram u HNK, a ne u Kerempuhu, gdje bih se mogla zezati s njenim karakterom, pa bi to prošlo. Buljan je redatelj koji voli da mu sami nudite rješenja u mizansceni. Ja sam si zadala sto radnji, pa je odbacio sve ono što mu je bilo previše. Kulminacija uloge je moj monolog uoči vjenčanja, kojim Lucija razrješuje situaciju. Morala je biti brza, drčna i tako sam je odradila.

TELEGRAM: Što će biti dalje s vašom karijerom ?

ANIĆ: Ja vam planove ne radim. Što bude, bit će. Ne znam ni da li ću išta raditi u HNK u sljedećoj sezoni.

TELEGRAM: Jeste li poslije premijere pričali s Tenom Štivičić? Je li ona zadovoljna kako ste utjelovili njezin lik?

ANIĆ: Jesam. Tena je jako zadovoljna, ja sam je vukla za rukav dok je bila s nama na prvim čitaćim probama. Nije nam tad ništa sugerirala. U zadnjem tjednu prije premijere nam je govorila neke sitnice. Dopalo joj se kako sam odvojila svoja dva lika. Sama je izjavila da je ova najbolja inkarnacija njenog teksta i kako sve prošle i buduće predstave mogu biti samo replike.

TELEGRAM: Tjedan dana prije zagrebačke, održana je premijera slovenske predstave Tri zime. Kako vas se dojmila? Koje su sličnosti i razlike?

ANIĆ: Mi smo išli pogledati predstavu, koja je jako dobra, ali to je posve drugačije iščitavanje, rađena u drugom kodu. Slovenci su jako dobri, ali ja sam se smirila, kad sam vidjela njihovu verziju. No, odlični su im glumci, moram priznati.

TELEGRAM: HNK ima sad najjači ženski glumački ansambl od svih kazališta, pojačan dolaskom Ksenije Marinković, Nine Violić, Jadranke Đokić…

ANIĆ: Došla je nova vrsta dobre energije, one sve imaju radnu ZKM-ovsku naviku i posvećenost profesiji, koju prenose na sve nas ostale. Imamo svjetski ansambl u HNK-u. Samo trebaju svi dobiti pravu priliku u ansambl predstavama, kao što je Tri zime.

TELEGRAM: Jedno dosadno tradicionalno pitanje. Zašto ste postali glumicom?

ANIĆ: U jednim dnevnim novinama netko je napisao da sam ja nesuđena stomatologinja, no to nije istina. Ja sam još uvijek na studiju stomatologije, koji ću završiti. Tjera me ljubav prema ljudima, čini mi se kako liječim dušu glumom, a tijelo stomatologijom. Znate, od malih nogu sam vezana za ovu kuću, odgledala sam sve predstave u pretplati. Kad sam bila mala, zgrada HNK djelovala mi je kao da je od pravog zlata. Moji roditelji su bili u početku protiv toga da odem na glumu. Jer, nemaju nikakvih dodirnih točaka s umjetnošću, tata je kirurg, mama odvjetnica. Zapravo, bili su zabrinuti zbog egzistencijalne nesigurnosti.

TELEGRAM: Koliki utjecaj je na vas imala Ana Karić, diva hrvatskog glumišta?

ANIĆ: Ogroman. Kao moja prva susjeda, uvijek je govorila neka me puste da glumim, jer ja to silno želim, a mislila je da imam i talenta. Ona je za mene bila ikona koja mi je bila blizu. Kad bi s psom šetala po kvartu s velikim sunčanim naočalama, svi su se okretali za njom. Ana me spremala za Akademiju, baš kao u Zadru Jasna Ančić, jer tamo ljetujem.

TELEGRAM: Jesu li vas na Akademiji gurali u neki fah?

ANIĆ: Znam da vole trpati mlade glumce u koš. Profesor Ševo mi je govorio: “ti si dramska glumica”, a Krešo Dolenčić da imam talent za komiku. Sebe ne bih trpala u nikakve ladice, to mi je ograničavajuće. Mislim da mogu sve igrati. Sve me zanima. Trenutno mislim kako za glumački razvoj ne bih prihvatila sapunice. Sad mi je u kazalištu jako dobro, u tom smjeru se želim razvijati i napredovati. Nisam se još okušala na radiju i voljela bih raditi sinkronizaciju nekog Disneyeva crtića, to bi me baš veselilo.

TELEGRAM: Kakav odnos imate prema kameri? Koliko ste imali prilike snimati do sada?

ANIĆ: Snimila sam dosta kratkih filmova. Imam neke dobre planove vezane za film, ali ne bih htjela coprati. Meni je divno raditi pred kamerom, nemam straha. Nije mi najugodnije gledati sebe. Pokušavam se promatrati kao gledatelj.

TELEGRAM: Strahovita je konkurencija u vašem poslu, svake godine izlaze deseci diplomiranih glumaca koji nemaju perspektive. Strahujete li za svoju budućnost?

ANIĆ: Treba raditi. Ima jako malo posla, a puno kvalitetnih ljudi. Pozitivna sam. Tom Durbešić jednom je rekao: “Na vrhu ima mjesta za sve”. Sreća je glavni faktor u ovom poslu, pronaći se s pravim ljudima na projektu.

TELEGRAM: Tko je Luca Anić? Imate arhaično, ali pamtljivo ime, što vam danas koristi u poslu.

ANIĆ: Imam dva brata i sestru, svi smo dobili imena po našim bakama i dedama. Naš tata je Dalmatinac iz Siverića, a mama Hercegovka iz Čitluka. Ja sam dobila ime po maminoj mami. I ja sam doista Luca, to nije nadimak. Kad sam bila mlađa, činilo mi se da su Luca i Anđa, kako mi se zove sestra, prava babska imena. Ali, sad sam ponosna na njega i s godinama će dobivati na ljepoti i važnosti, ime ima nekog „šuga“.

TELEGRAM: Danas se od glumaca traži da budu pjevači, plesači, šoumeni, sviraju instrument…

ANIĆ: Ja sam završila glazbenu školu, svirala klavir, samouka sam na gitari, ali mislim da se sve vještine za posao mogu savladati. Svestranost se traži. Imamo puno glumica koje odlično pjevaju, od Zrinke Cvitešić, do Vande Winter. Nisam sigurna da bih se odvažila igrati u mjuziklu. Ali, otpjevati nešto na sceni, svakako bih.

TELEGRAM: Možete li na sceni sve, dok ste privatno sramežljivi, poput većine glumica?

ANIĆ: Kad kažu: vi glumci stalno glumite, to mi je najgluplja rečenica koju stalno slušam. Mislim da mi najmanje glumimo u životu, jer se naglumimo na sceni. Ja privatno uopće nisam sramežljiva, nisam ni na sceni. Postoje stvari koje ne bih radila. Ne bih se nikad skinula ni na sceni, ni pred kamerom. To jednostavno nije za mene. Meni se lik ne uvuče pod kožu, ja glumim. Ja se ne uživljavam u svoj lik, ta ideja mi nekako graniči sa shizofrenijom.