Martin Scorsese tvrdi da je ovo 85 najboljih filmova koje morate gledati

Gledajte i pratite. Slušajte pametnije od sebe koji će vam reći koje filmove koje trebate gledati. A nema bolje osobe od Martina Scorsesea. Ne samo da je čovjek režirao neke od najboljih filmova ikad, nego je i dosta ozbiljan povjesničar filma. Snimio je nekoliko dokumentaraca od povijesti filma, organizira izložbe na istu temu i redovito drži radionice iz teorije filma na fakultetima. Srećom, ne trebate upasti na njegovo predavanje da bi nešto naučili. U intervjuu koji je dao za FastCo, nabrojao je 85 filmova koje svatko mora pogledati. Neke je samo spomenuo, na nekima se zadržao. Kako bilo, krenite gledati ovih 85 filmova. Sada.

1. Ace in the Hole, 1951.

“Ovaj Billy Wilderov film je bio toliko brutalan u svom cinizmu da je propao u kinima, da bi ga vrlo brzo opet izbacili ali pod naslovom Big Carnival. Ni to nije pomoglo. Chuck Tatum je vrlo moderan reporter – učinit će sve da dobije priču, da izmisli priču! Ne samo da riskira svoju reputaciju nego i život tipa zatočenog u rudniku”, kaže Scorsese.

2. All that Heaven Allows, 1955.

Rock Hudson glumi vrtlara koji se zaljubi u udovicu iz visokog staleža u ovoj melodrami Douglasa Sirka.

3. America, America, 1963.

Elia Kazan je ovaj film bazirao na povijesti svoje obitelji i pruža strastveni i intenzivni pogled u poteškoće s kojima su se suočavale grčke obitelji na kraju 19. stoljeća.

4. An American in Paris, 1951.

Gene Kelly je zvijezda Minellievog filma koji je pokrenuo cijeli trend filmova koji se zaustavljaju da bi izveli muzički broj.

5. Apocalypse Now, 1979.

Remek-djelo Francis Ford Coppole iz perioda kada su režiseri poput DePalme, Miliusa, Schradera i Scorsesa imali neviđenu slobodu, koju su vrlo brzo izgubili.

6. Arsenic and Old Lace, 1944.

Scorsese je veliki fan filmova Frank Capre, a ovaj redovito gleda s obitelji u privatnom kinu koje ima u uredu.

7. The Bad and the Beautiful, 1952.

Kirk Douglas, Lana Turner, Walter Pidgeon i Dick Powell u filmu Vincentea Minnellia o ciničnom holivudskom mogulu koji pokušava napraviti comeback.

8. The Band Wagon, 1953.

“Ovo je moj omiljeni mjuzikl Vincentea Minnellija. Obožavam priču koja kombinira Fausta i muzičku komediju, i katastrofa koja je rezultat. Tony Hunter, glavni lik kojeg glumi Fred Astaire, je bivši vodvilski plesač čije je vrijeme prošlo i koji pokušava uspjeti na Broadway, što je naravno potpuno drugačiji medij. U vremenu kada su snimali ovaj film, vrijeme Astaire/Rodgers filmova je prošlo, i postavljalo se pitanje što napraviti s Fred Astaireom u Technicoloru? Dakle, zapravo, Tony Hunter je Fred Astaire – cijela reputacija mu je bila ugrožena.”

9. Born on the Fourth of July, 1989.

Ovaj film u režiji Oliver Stonea i s Tom Cruiseom u glavnoj ulozi je primjer kako su ponekad studiji “nekada htjeli raditi specijalne filmove”

10. Cape Fear, 1962.

Kao što je jednom objasnio Steven Spielbergu, jedan od Scorseseovih strahova kada je režirao remake ovog filma je bio činjenica da je podloga bila tako dobra. “Originalni film je bio toliko dobar. Mislim, imamo Gregory Pecka, Robert Mitchuma i Polly Bergen, fenomenalan je!”

11. Cat People, 1942.

Simone Simon glumi ženu koja se boji da bi mogla postati pantera i ubiti nekoga. Zvuči klišeasto, ali ovaj psihološki triler u režiji Jacques Tourneura je za bijedni budžet od 150 tisuća dolara postao fascinantan film, samo uz pomoć rasvjete.

12. Caught, 1949.

“Ima nekih stilova koji mi ne sjednu na prvu, kao neki filmovi Max Ophulusa. Tek sam u tridesetima shvatio ‘The Earrings of Madame de…’, na primjer. Ali nisam imao problema s ovim filmom koji sam gledao u kinu i koji je donekle baziran na Howardu Hughesu”.

13. Citizen Kane, 1949.

“Orson Welles je bio sila prirode koja se samo pojavila i izbrisala sve što znamo. A Citizen Kane je jedan od najriskantnijh poteza u filmu. Mislim da nitko nikada nije vidio tako nešto. Kamera nikada nije viđena. Čudna hladnoća filmaša prema glavnom liku reflektira njegovu egomaniju i moć, a u isto vrijeme je moćno empatičan prema svima – užasno zanimljivo. I dalje se odupire zubu vremena, i dalje je šokantan. Uzima sve što znamo i baca u zrak”.

14. The Conversation, 1974.

Gene Hackman u filmu Scorsesovog prijatelja Francsi Ford Coppole. Ovo je klasičan primjer riskantnih poteza koji su studiji voljeli potezati ranih sedamdesetih.

15. Dial M for Murder, 1954.

Kada je radio na svom filmu ‘Hugo’, Scorsese se referirao na ovaj Hitchcockov film kao primjer drugim režiserima koji su se okušali u 3D tehnologiji. U originalnoj verziji, većina filmova ga je prikazivala samo u 2D-u, ali sada kad ga imamo u 3D-u, vidimo što je Hitchcock zapravo zamislio.

16. Do the Right Thing, 1989.

Spike Lee je ovaj film snimo za Universal Pictures. To je bio toliko drugačiji potez da je Scorsese odmah prešao u studio koji su vodili Casey Silver i Tom Pollack, nadajući se potpunoj slobodi. “Ona je Pollack otišao”, kaže Scorsese, “i sve se promijenilo”.

17. Duel in the Sun, 1946.

Scorsese je išao pogledati ovaj film, za koji mnogi kažu da je u to vrijeme graničio s pornografijom, kada je imao samo četiri godine. Jennifer Jones se žestoko zaljubljuje u zlog Gregory Pecka u ovom filmu King Vidora. Scorsese i danas u uredu ima poster ovog film.

18. The Four Horsemen of the Apocalypse, 1921.

Rex Ingram režirao je ovaj film s Rudolph Valentinom koji pleše tango u glavnoj ulazi. Ingram je prestao snimati filmove kada je došao zvuk.

19. Europa ’51, 1952.

“Nakon što je snimio ‘The Flowers of St. Francis, Rossellini je pitao kako bi izgledao moderni svetac? Mislim da su ju bazirali na Simone Weil, a Ingrid Bergman ju je glumila. Stvarno uzima sve s čime se danas suočavamo, bilo da su to revolucije u drugim zemljama ili ljudi koji pokušavaju promijeniti svoje živote. Sve je u tom filmu. Lik pokušava sve, zato što ima tragediju u obitelju koja ju je promijenila. Zato je probala politiku, probala raditi u tvornici, a kraj je stvarno dobar”

20. Faces, 1968.

“Cassavetes je otišao u Hollywood da bi snimao filmove kao što su ‘A Child is Waiting’ i ‘Too Late Blues’ nakon čega je postao ogorčen. Mi koji smo ostali u New Yorku smo se pitali ‘Što Cassavetes radi? Čime se bavi’. A zapravo je snimao ovaj film u vlastitoj kući u L.A.-u sa suprugom Genom Rowlands u glavnoj ulozi. Kada je ‘Faces’ prikazan na New York Film Fesivalu, porazio je apsolutno sve što smo tada vidjeli. Cassavetes je osoba koja ultimativno predstavlja nezavisnost u filmu”

21. The Fall of the Roman Empire, 1964.

Jedan od posljednjih spektakala ove vrste. Anthony Mann je za ovaj film skupio ozbiljnu ekipu glumaca među kojima su bili Sophia Loren, Anthony Boyd, James Mason, Alec Guinness, Cristopher Plummer i Anthony Quayle. Film je potpuno propao u kinima.

22. The Flowers of St. Francis, 1950.

“Ovaj Rossellinijev film i ‘Europa ’51’su dva najbolja filma ikad snimljena o ljudima koji žele nešto više od materijalnog. Rosselini je koristio prave svećenike za film. Vrlo je jednostavan i lijep”

23. Force of Evil, 1948.

Još jedan od filmova koji su definirali imidž Američkog gangstera. John Garfield u ovom film noiru glumi zlog starijeg brata čiji mlađi brat se ne želi priključiti kladioničarskom konglomeratu.

24. Forty Guns, 1957.

Barbara Stanwyck u ovom vesternu Sam Fullera glumi opaku rančericu koja na oku drži lokalnog šerifa

25. Germany Year Zero, 1948.

“Roberto Rosselini je uvijek imao potrebu informirati nas. On je prvi koji je napravio priču koja suosjeća s neprijateljem. Ovo je vrlo potresan film. Rosselini je prvi koji je nakon rata izašao u javnost i rekao moramo živjeti zajedno. I bio je uvjeren da je film oruđe koje će to postići, informirati ljude”

26. Gilda, 1946.

“Kada sam imao 10 ili 11 godina, imao sam poprilično smiješnu reakciju na ovaj film, kažem vam! Ja i moji prijatelj nismo znali što da radimo s Ritom Hayworth i nije nam bilo jasno što joj George McCready radi. Možete li zamisliti? Gilda s 11. Ali to smo mi radili. Išli u kino”.

27. The Godfather, 1972.

“Gordon Willis je na ovom filmu iskoristio isti trik s mračnim snimanjem kao na ‘Kluteu’. I sada je publika prihvatili to. S tim je zadužio sve direktore fotografije u posljednjih 40 godina. Potpuno je promijenio stil. Tek sada, s digitalnim kamerama se to mijenja”

28. Gun Crazy, 1950.

Komična verzija film noira u kojima su glavni likovi naoružani muž i supruga snajperistica.

29. Health, 1980.

Ovaj Altmanov film je izašao u isto vrijeme kada i Scorseseov ‘King of Comedy’ i oba su propala. Era velikih režisera je završila. ‘E.T.’ je bio hit u to vrijeme i potpuno je promijenio način na koji se financiraju filmovi.

30. Heaven’s Gate, 1980.

Scorsese je radio za United Artists u sedamdesetima i opisao je producente koje je upoznao tamo kao ‘dobre ljude koji će uvijek pomoći’. Ali ‘Heaven’s Gate’ je ostao zapamćen kao jedan od najvećih financijskih promašaja svih vremena. Uništio je UA i samo pomogao Hollywoodu da se odmakne od velikih režiserskih imena i njihovih projekata. No film je jako dobar, i nije zaslužio reputaciju koju ima.

31. House of Wax, 1953.

Ovo je jedan od prvih 3D filmova koje je producirao veliki američki studio. Vincent Price glumi kipara koji radi s voskom, ali ima vrlo dubiozan izbor svojih modela.

32. How Green Was My Valley, 1941.

“Cijenim vizualnu poeziju John Forda. Kao u onoj slavnoj sceni kada se Maureen O’Hara udaje i vjetar joj zapuhne veo na glavi. To je apsolutna poezija. Bez riječi. Sve je rečeno slikom”

33. The Hustler, 1961.

Scorseseu se toliko svidio lik Paul Newmana u ovom film, da je odmah pristao napraviti novu verziju filma s Newmanom, The Color of Money. Kaže da mu je financijski uspjeh nove verzije rehabilitirao karijeru.

34. I Walk Alone, 1948.

Jedan od filmova za koje Scorsese kažu da su definirali američki gangsterski film s Burt Lancasterom i predivnom Lizabeth Scott u glavnoj ulozi.

35. The Infernal Cakewalk, 1903.

Jedan od brojnih filmova Gergesa Meliesa koji su restaurirani i sada dostupni na DVD-u. Melies, francuski režiser njemih filmova, je jedan od glavnih aktera Scorseseovog filma Hugo.

36. It Happened One Night, 1934.

“Nisam imao neko posebno mišljenje o ovom Caprinom filmu sve dok ga nedavno nisam vidio opet na velikom ekranu. I otkrio da je remekdjelo! Govor tijela između Claudette Colbert i Clark Gablea je jednostavno fantastičan”.

37. Jason and the Argonauts, 1963.

U sklopu filmskog obrazovanja kćeri, Scorsese joj je pokazao hrpu filmova Ray Harryhousena, a među njima je bio i ovaj.

38. Journey to Italy, 1954.

“Nakon što je Rossellini oženio Ingrid Bergman, napravio je veliki zaokret i ostavio neorealizam iza sebe. Počeo je raditi intimne priče koje su imale veliki intelektualni misticizam. U ovom filmu, na primjer, engleski par koje glume George Sanders i Ingrid Bergman putuju u Napulj dok im se raspada brak. Ali zemlja oko njih – ljudi, muzeji, njihov posjet Pompejima, tisuće godina kulture – na njima napravi čudo. Cijeli film je zapravo dvoje ljudi u autu i stvorilo je sasvim novi Novi val. Klinci danas možda nisu vidjeli ovaj film, ali ovo je zapravo najsličnije današnjim indie filmovima”

39. Julius Caesar, 1953.

“Ovo je još jedan primjer da je Orson Welles volio riskirati. Cesarovu ekipu je pretvorio u prave gangstere”.

40. Kansas City, 1996.

“Ovo je jedan od najboljih jazz filmova svih vremena. Ako ste bili voljni pratiti Altmana, čekao vas je provod života”.

41. Kiss Me Deadly, 1955.

Jedan od najvećih noir filmova svih vremena su ostavili permanentni trag na Scorseseu.

42. Klute, 1971.

“Ima filmova koji mijenjanju način na koji nastaju filmovi. Kao, recimo, Klute, u kojem je kamera toliko prepuna teksture i, kažu, premračna. Ovo je na početku uznemirilo ljude, jer su navikli vidjeti nešto drugo. A na studiju je bilo da proda proizvod, što nisu mogli ako su ljudi mislili da je sve premračno”

43. La Terra Trema, 1948.

Film Lucchina Viscontija, jedan od filmova koji su utemeljili talijanski neo realizam.

44. The Lady from Shanghai, 1947.

“Legenda kaže da je Welles morao snimiti novi film. Našao se na željezničkom kolodvoru i stajao je pokraj kioska s romanima dok je pričao s Harry Cohnom iz Columbia studija. Onda je rekao ‘Gledaj, imam najbolji film ikad, zove se Lady form Shanghai’, što je bilo ime jednog od romana koje je ugledao. Onda je izmislio priču, uzimajući elemente iz Moby Dicka. Cijela sekvenca s ogledalima je fenomenalna. Ne znam je li ovo noir, ali znam da je čudan. I genijalan”.

45. The Leopard, 1963.

“Visconti, Rosselini i de Sica su snovali neorealizam. Ali Visconti je otišao u drugom smjeru od Rosselinija. Snimio je ovaj film, koji je uvjerljivo jedan od najboljih filmova ikad snimljenih”.

46. Macbeth, 1948.

“Ovo je prvi Wellesov film koji sam vidio, na televiziji. Snimio ga je u 27 dana. Izgled filma, keltski barbarizam, stari druid, sve je bilo toliko drugačije od produkcija Macbetha koje sam do tada vidio. Sve što je Welles radio, s obzirom da je došao s radija, je bio veliki rizik. Macbeth je hrabar film i to još smješten na Haitiju”

47. The Magic Box, 1951.

“Ima nekoliko ljudi koji su uvjereni da su izmislili pokretnu sliku. Robert Donat glumi William Friese-Greena, jednog od tih ljudi, koji su od djetinjstva opsjednuti pokretom i bojom. Donat je veliki glumac. A ovo je predivan film”

48. M*A*S*H, 1972.

“Gledao sam ga na press projekciji. I to je bila prva nogometna utakmica koju sam ikad razumio. Altman je razvio stil koji je došao iz njegovog života i prenio se na film. Bio je toliko jedinstven i činilo se da izbacuje filmove svaka dva tjedna”.

49. A Matter of Life and Death, 1946.

“Ovo je još jedan predivan film Powella i Pressburgera, ali je napravljen nakon Drugog svjetskog rata pa su im svi rekli da ne mogu koristi riječ ‘smrt’ u naslovu” Pa je preimenovan u Satariway to Heaven”.

50. McCabe & Mrs. Miller, 1971.

“Ovo je apsolutno remekdjelo. Altman je snimao brzo i uvijek je mogao dobiti najbolje glumce”

51. The Messiah, 1975.

“Rossellinijev posljednji film koji je napravio prije nego je umro je predivni TV film o Isusu. Planirao je napraviti još toliko toga, film o Karl Marxu. Mislio je da je televizija način da doprije do mladih ljudi, da ih educira. Ali onda se, naravno, televizija promijenila”

52. Midnight Cowboy, 1969.

Jedan od najvećih filmova koje je United Artists ikad izbacio s Dustin Hoffmanom i Jon Voightom u glavnoj ulozi

53. Mishima, 1985.

Scorsese je uvjeren da je ovaj Paul Schraderov film o velikom Japanskom autor pravo remekdjelo

54. Mr. Deeds Goes to Town, 1936.

Gary Cooper glumi dečka iz malog grada koji naslijedi ogromno bogatsvo u filmu Frank Capre koji Scorseese redovito gleda s obitelji u svom privatnom kinu.

55. Mr. Smith Goes to Washinton, 1939.

Caprin film s Jimmy Stewartom u glavnoj ulozi je jedan od vječnih klasika, sa nezapamćeno dobrim prikazom politike.

56. Nashville, 1975.

“Altmanova perspektiva je jedinstveno Američka i umjetničku viziju koja je bila nedostižna. Svi njegovi rani radovi su upućivali da će jednog dana snimiti ovo”.

57. Night and the City, 1950.

“Ovo je esencijalni Britanski film noir. Harry Fabien, kojeg glumi Richard Widmark, je sitni prevarant koji juri londonskim podzemljem po noći i uvijek se uvalja preko glave, pogotovo kada je u pitanju gangster kojeg glumi Herbert Lom. Od samog početka znamo da će Fabien propasti zato što je suočen s moćima koje ne razumije”.

58. One, Two, Three, 1961.

Klasična komedija Billy Wildera u kojoj James Cagney glumi direktora Coca-Cole u Zapadnom Berlinu. Dijalog je vatren.

59. Othello, 1952.

“Orson Wellesu su trebale godine da ovo završi. Imao je hrpu kratkih rezova, i ima predivnu scenu u kojoj dvoje ljudi biva napadnuto u turskoj kupelji. Ima predivnu sjevernoafričku bjelinu ta scena. Ali se dogodila slučajno. Bili su spremni snimati scenu, ali se kostimi nisu pojavili. Pa je rekao da bi mogli snimati u turskoj kupelji, tamo su svi u ručnicima. Glumici su bili spremni. Morao je snimati!”

60. Paisa, 1946.

“Moj omiljeni Rossellinijev film”.

61. Peeping Tom, 1960.

“Micheal Powell je stavio sve na kocku da bi snimio ovaj film i toliko jako izgubio da mu je karijera završila. Film je bio toliko šokantan britanskim kritičarima i publici jer ih je natjerao da suosjećaju sa serijskim ubojicom. A ubojica je imao drskosti snimati ubojstva žena kamerom, što se naravno povezalo s filmskom kamerom kao voajerističkim objektom. Prezirali su ga. Jedan je kritičar rekao da ga treba baciti u školjku i pustiti vodu. Uspio je snimiti još samo dva filma nakon ovog. Potpuno je nestao. A sada po ulicama Engleske kamere snimaju sve”

62. Pickup on South Street, 1953.

Richard Widmark slučajno pokupi krivu torbicu u ovom noir klasiku i započne seriju događa koji će završiti vrlo krvavo.

63. The Player, 1992.

“Nekoliko godina prije nego je ovaj film snimljen, umrlo je doba režisera koji je imao slobodne ruke. Ali ipak, Altman je ima priliku eksperimentirati s različitim glumcima, različitim pristupima naraciji, različitom opremom, sve dok nije uspio snimiti ovaj film koji ga je lansirao na sasvim novu razinu.

64. The Power and the Glory, 1933.

“Režirao ga je William K. Howard, napisao Preston Sturgess. Ovaj je film imao strukturu koju će 15 godina kasnije koristiti Mankiewics i Welles za Citizen Kane”.

65. Stagecoach, 1939.

“Welles je inspiraciju tražio baš svuda. Stropovi i interijeri ovog western klasika John Forda su ga inspirirali kada je radio Citizen Kane”.

66. Raw Deal, 1948.

Ne, ovo na žalost nije film s Arnold Schwarzeneggerom. Ovaj je režirao Anthony Mann, a Deniss O’Keefe i Claire Trevor su u glavnim ulogama.

67. The Red Shoes, 1948.

“Ima nešto toliko bogato i jako u ovoj priči, u upotrebi boje, što me duboko potreslo kada sam imao 9 ili 10 godina. Scene baleta su kao prvi rok video. Gotovo je kao da možete zamisliti što plesačica vid i čuje dok se miče. U ‘Raging Bullu’ smo koristili sličnu tehniku, nikada nismo izašli iz ringa dok smo snimali scene boksa”.

68. The Rise of Louis XIV, 1966.

“U trećem poglavlju svoje karijere, Rosselini je odlučio napraviti enciklopediju, seriju didaktičkih filmova. Ovo je prvi film u toj seriji i potpuno je remekdjelo. Snimao je na 16mm filmu za televiziju i nazvao ga anti-dramatičnim. Ali ipak, ja ga gledam svakih par godina, i svaki kadar je snimljen kao slika. Rossellini nije mogao pobjeći od toga, imao je umjetničko oko. Ništa se ne može usporediti sa zadnjih 10 minuta ovog filma.”

69. The Roaring Twenties, 1939.

James Cagney i Humphrey Bogart odali su ultimativnu počast gangsterima dvadesetih. Ovo je bila dobra godina za filmove. 1939. izašli su ‘Gone With the Wind’, ‘The Women’, ‘Mr. Smith Goes to Washington’, ‘Goodbye’, ‘Mr. Chips’, ‘Stagecoach’ i mnogi drugi.

70. Rocco and his Brothers, 1960.

“Ovaj Viscontijev film je ima nevjerojatan utjecaj na filmaše moje generacije”.

71. Rome, Open City, 1945.

“Talijanske filmove sam gledao s pet godina na 16 inchnom televizoru koji je otac kupio. Živjeli smo u Queensu. Imali smo samo tri kanala. Jedan od njih je petkom navečer puštao talijanske filmove, s titlovima, i cijela obitelj bi se okupila da ih gledamo. To nam je postao ritual. Rossellini je imao intelektualan pristup.”

72. Secrets of the Soul, 1912.

“Ovaj njemi film je imao flashbackove kakve nikada nismo vidjeli. Secrets of the Soul je izgledao gotovo eksperimentalno”

73. Senso, 1954.

“Predivan Viscontijev film, još jedno remekdjelo neorealizma”

74. Shadows, 1959.

“Gledao sam Shadows u kinu na osmoj ulici na Manhattanu, i kada sam vidio tu direktnu komunikaciju s ljudskim iskustvom, taj konflikt i ljubav, učinilo mi se da kamera gotovo i ne postoji. I obožavam kako je postavljao kamere. Ali ovo je izgledalo kao da živim s tim ljudima”

75. Shock Corridor, 1963.

Divlji film Sam Fullera od novinaru koji ulazi u ludnicu kako bi izvukao priču.

76. Some Came Running, 1958.

Ovaj Minnelijeva melodrama definitivno nije mjuzikl. Teška priča o veteranu alkoholičaru koji se vraća kući s Frank Sinatrom, Dean Martinom i Shirley MacLaine.

77. Stromboli, 1950.

“Ovo je važan film iz Rossellinijevog drugog perioda. Predivan. Za vrijeme snimanja Strombolija glavna glumica Ingrid Bergman, koja je bila udata za američkog zubara, zatrudnjela je s Rossellinijem. Razvela se od zubara i postala nepoželjna u uglednim krugovima u Americi.”

78. Sullivan’s Travels, 1941.

“Billy Wilder mi je rekao ‘dobar si samo koliko ti je dobar posljednji film’. Sullivan, kojeg je glumio Joel McRae, je stvarao u studijskom sistemu, pod takvim pritiskom. Radio je komedije, ali odjednom je odlučio napraviti ovaj film. Stavio je sve na kocku da bi saznao kako žive siromašni. Razrješenje ovog filma će vas pogoditi”.

79. Sweet Smell of Sucess, 1957.

Baš kao i ‘Ace in the Hole’ ovaj noir klasik je o novinaru bez etike koji neće stati pred ničim da bi dobio priču. Burt Lancaster je novinar.

80. Tales of Hoffman, 1951.

“Ovo je bio veliki rizik za Powella i Pressburgera. Na ovom filmu su sve izgubili. Imali su ideju film komponirati kao simfoniju, pa su glumcima puštali muziku na setu, da bi se svi kretali u ritmu”.

81. The Third Man, 1949.

“Carroll Reed je jedan od onih filmova u kojima se sve poklopilo. Ovaj film mi je pokazao da postoji način da se priče drugačije tumače i da postoji drugačiji način kadriranje klasičnih filmova… sve te žablje perspektive i rezovi”.

82. T-Men, 1947.

Noir film o zaposlenicima ministarstva financija koji razbijaju lanac krivotvoritelja novca u kojem se Anthony Mann iskazao fenomenalnim vizualima

83. Touch of Evil, 1958.

“Wellesova karijera pri Mercury teatru na radiju ga je pretvorila u majstora soundtracka. Samo poslušajte ovaj film. Možete zatvoriti oči i zamisliti sve što se događa na ekranu”.

84. The Trial, 1962.

“Još jedan film koji nam je pokazao da postoji drugi način za gledanje filmova. Svjesni ste kamere u svakom trenutku, kao kada Anthony Perkins trči niz hodnik.”

85. Two Weeks in Another Town, 1962.

Klasična melodrama šezdesetih koju je režirao Vincente Minnelli s Cyd Charisseom, Kirk Douglasom i Edward G. Robinsonom u glavnim ulogama.