Ministar financija za Telegram govori o deficitu, švicarcu i poreznim prevarama

Kad se Komisija gorko smije

Ovo što priča Lalovac nije ništa novo. Problemi s Grcima, ponavljaju u Komisiji, multipliciraju se na onim, drugim, zatvorenim sastancima gdje se zapravo definiraju politike i donose prave odluke. Je li to, uistinu, tako, pitamo ga. Lalovac, dojam je, malo odugovlači s odgovorom. Oprezan je, bira riječi. Diplomacija, ograde… “A kako su mi pričali neki od sudionika to je nekako blizu istine. Ne bih rekao da se neke originalne grčke ideje ismijavaju, ali ustinu treba imati jaku volju da se zadrži ozbiljno lice kada ih čujete. Tako barem govore sudionici tih sastanaka”.

Šefovi financija Eurozone glavni su protivnici Varufakisa. To su one bolje stojeće države EU-a čija valuta je euro. A nekad blagoslov u tren oka postane prokletstvo. Pogotovo kad jedna država, jedna vlada prijeti toj stabilnosti. Onda je razumljivo da Varufakis njima izgleda kao faca s drugog svijeta. Sam nečastivi na čelu kolone koji ruši njihovu ugodnu stabilnosti.

Tajne kamere za borbu protiv utaje poreza

Kako Varufakisa doživljavaju drugi ministri, pitamo Lalovca. Kaže da mu ne vjeruju, čudan je. Ideje su mu bizarne. “Evo, Varufakis je rekao da će vlada u Ateni masovno unajmiti studente i umirovljenike u borbi protiv poreznih utaja. A kako? Pa oni bi trebali, u masovnom broju zalaziti u kafiće, restorane, dućane i tajnim kamerama snimati izdaju li račune na blagajnama. Ili ovo: Grčka ima veliki broj zaštitara angažiranih u srednjim i osnovnim školama. Plaća ih središnja vlast. U Komisiji pak misle da to možda i nije potrebno. Tu bi se, kako oprezno sugerira Komisija grčkoj vladi, moglo naći prostora za uštede. Ne kažu oni njima da moraju ukinuti zaštitarsku službu, ali ima mjesta racionalzaciji. Zašto baš u svim školama, pitaju ih Nizozemci jer kod njih se zaštitari angažiraju ako postoji razlog za to. Takvi su to razgovori”.

Grčka je, prije dolaska Syrize i popularnog premijera Tsiprasa Alexsisa, teškom mukom uspjela značajno povećati naplatu poreza. Reorganizacija teritorijalnog ustroja poreze uprave ukinula je, blago rečeno, neke od familijarnih odnosa između poreznika i poreznih obveznika.

Ministar Lalovac to ovako objašnjava: ‘Postojali su porezni uredi gotovo na svakom otoku u Grčkoj. A tamo vlada snažna siva ekonimija. Onda domaći ljudi i domaći poreznici imaju vrlo specifičan odnos koji ponekad ne pridonosi punjenju državne blagajne. Ukratko, porezi se ne plaćaju, a ne postoji ni volja da se oni naplate. Onda je bivša vlada ukinula male porezne urede, vratila ih u regionalna središta i počela je bolja naplata. Sad je cijela stvar vraćena natrag: zbog poruka koje su dominirale u protekloj izbornoj kampanji. Grci su stekli dojam da nitko ne treba vraćati dugove. Pa ni plaćati poreze. Opet su porezni uredi vraćeni na staro i naplata se obveza dramatično smanjila. To je dovelo do velikog problema u Buxellesu. Poruke iz Grčke, naprosto, zbunjuju Komisiju”.

Hrvatski softer za grčke poreznike

Hrvatski ministar financija u tome vidi i neku priliku za Hrvatsku. “Poručio sam Varufakisu da uzme naš model fiskalizacije. Uskoro stižu Grci koji će proučiti način na koji smo mi to izveli. Model je uspješan u Hrvatskoj i mislim da također može pomoći Grcima u sređivanju naplate poreza”.

Europska komisja u Bruxellesu važan je hrvatski sugovornik u financijskim i monetranim pitanjima. Proračun, deficit, javni dug, sve to Lalovac mora usaglašavati s kriterijima koje jasno sugerira Bruxelles. To je situacija u kojoj se dosad nije našao nijedan hrvatski ministar financija. Hrvatska je poslala prvi plan reformi, a u u ponedjeljak Boris Lalovac i potpredsjednik Vlade Branko Grčić idu kod Pierra Moscovicija, povjerenika za financije na nove razgovore. Lalovac je oko toga sasvim iskren: “Hrvatski deficit će biti veći od onih pet posto kako je to još ranije odredila Europska komisija. To znamo i mi i oni”.

Zebnja oko deficita

Dodatni problem za Vladu u Zagrebu je izmijenjena metodologija Eurostata, a ministar objašnjava kako sada zbog toga u deficit države ulaze i svi krediti za javna poduzeća. “HŽ, primjerice, ne može vraćati svoje kredite. Ako tome dodamo HŽ Cargo, HŽ infrastrukturu, Hrvatske auto-ceste i druge javne tvrtke dolazimo do iznosa od 4 milijarde kuna novog deficita. Moskovici sad traži od nas konkretne odgovore kako obuzdati javna poduzeća i javni sektor u generiranju javnog duga, a po novom i deficita”.

Ali tu nevoljama nije kraj. “Nedavno je najavljeno da će investiciju nove Zračne luke Zagreb ubaciti u deficit. To je iznos između 500 i 700 milijuna kuna. To će se odraziti i na buduće ugovore o javno-privatnom partnerstvu za koje će Komisja zadržati pravo, a zavisno od njihove kalkualcije rizika, također uvrstiti u državni deficit. Dugo vremena to nije bilo tako. Voljeli bi vidjeti kakva je to matrica po kojoj će se odlučivati. To ćemo svakako pitati i ljude u Eurostatu. Suština je ta da ne možemo u javnoj upravi uštedjeti 3 do 4 milijarde, da bi taj iznos onda otišao na troškove javnih poduzeća”.

Pregovori s bankama

Lalovac je glavni pregovarač s hrvatskim bankama u stranom vlasništvu oko kredita u švicarcima. Zna im svašta izgovoriti u javnim nastupima i dojam je da zaista želi pronaći neko održivo rješenje za štediše. I banke. On sam ima kredit u švicarcima, pa ima jaki motiv da pomogne drugima i sebi.

“Hrvatskim bankarima rekao sam da će država otkupiti sve njihove stanove ako ih prodaju za kunu. U proračunu za bilo što drugo nema prostora. To mora biti svima jasno. Ali usprkos različitim pričama, moram reći da smo s bankarima pronašli točke na kojima možemo graditi čvrsti dogovor oko švicarskog franaka i kredita. To nije mala stvar. Prvo, prihvatili su smanjivanje kamate, a sada razgovore o konverziji svih kredita u eure. Čekamo da vidimo detalje takvog plana jer i banke žele znati koliki dio tog tereta trebaju one preuzeti, koliko država i koliko štediše. Sve u svemu, stvari se polako razvijaju u dobrom smjeru”.

Lalovac ima razumno objašnjenje: kaže da je između 13 i 15 posto kredita u švicarcima koji se ne vraćaju bankama. Istodobno, takvih kredita u eurima je tek 5 posto. Dakle, tri puta više. “Tu je motivacija banaka da nešto urade”, zaključuje i shvaća da s izluđenim hrvatskim štedišama, nakon godina ignoriranja, treba biti strpljiv. Spominje još jedan argument. “HNB je izračunao da Vlada nije zamrznula tečaj švicarskog franka, taj bi postotak nenaplativih kredita narastao na skoro 20 posto”.

Stari i novi bankari

U razgovoru smo se dotakli i činjenice da su se ozbiljni pregovori s bankama poklopili s odlaskom većine njihovih starih šefova. Franjo Luković, Zdenko Adrović, Petar Radaković i još neki, doslovno su desetljećima vladali financijama u Hrvatskoj. Je li ministru bilo lakše dogovoriti se s novim upravama?

“To je dobra konstatacija. Činjenica koju ste spomenuli svakako nešto znači za postizanje dogovora. Pitanje je na mjestu i ono može i ovako glasiti: mogu li isti šefovi banaka, koji su generirali problem sa švicarcima, jer neću reći da su ga stvorili, taj isti problem riješiti. Možda je i riječ o pitanju percepcije ‘starih’ i ‘novih’ ljudi u upravama tih banaka. Hrvatska je u gorem položaju od drugih država, primjerice Austrije ili Češke, zbog veće razine gospodarskog pada koji se dogodio. Samim tim kriza sa švicarskim frankom je naglašenija, snažnije pogađa veći broj ljudi od onog u spomenutim državama. Primjerice, da hrvatsko gospodarstvo raste po stopi od 3 ili 4 posto vjerujem da ne bi na isti način morali rješavati takve kredite. Nakon sedam godina recesije to je sasvim drugačija priča”.

Udar na porezne prevarante

Ministar Lalovac je formirao i posebni tim za velike porezne pronevjere. Kaže da predano rade. Zajedno s istražiteljima DORH-a. Nekoliko velikih istraga nalaze se u završnoj fazi.

‘Nisu to, da se razumijemo, istrage protiv hrvatskih poduzetnika. Prate se organizirane skupine koje su iz inozemstva doslovno uletjele u naš gospodarski sustav. Takav oblik financijskog kriminala dobro je poznat u Europi. Organizrane skupine iz inozemstva otvaraju tvrtke u Hrvatskoj i onda se bave sustavnim izvlačenjem novca iz hrvatskog državnog proračuna. A to čine iskorištavanjem nedostataka europskog poreznog sustava. To je ono što se u žargonu naziva ‘kružnim prevarama'”.

Milijunske prevare i međunarodni kriminal

Ne želi reći koliki je broj tvrtki koje istražuju. Sve one registrirane su od trenutka ulaska Hrvatske u EU. “Pitamo se zašto takve firme, s osnivačkim kapitalom od najviše 20 tisuća kuna iz Rumunjske, Bugarske ili Italije, nisu ulagale ranije, nego su čekale da postanemo dio europskog tržišta. A sad traže miljunske iznose kroz povrat poreza. To je jasno da je riječ o prevarama i kriminalu. Ti iznosi se mogu procijeniti na oko 5 milijardi kuna i to samo u Hrvatskoj, na razini EU to je gotovo 3 do 4 posto ukupnog BDP-a.”