Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: Borko Vukosav

Može li ovaj gospodin poraziti čuvenog Borasa na izborima za rektora? Intervjuirali smo ga čim se kandidirao

Profesor s PMF-a Damir Bakić prije nekoliko je dana objavio da se misli natjecati na izborima u ožujku

Može li ovaj gospodin poraziti čuvenog Borasa na izborima za rektora? Intervjuirali smo ga čim se kandidirao

Profesor s PMF-a Damir Bakić prije nekoliko je dana objavio da se misli natjecati na izborima u ožujku

FOTO: Borko Vukosav

U ožujku iduće godine održavaju se izbori za novog rektora Sveučilišta u Zagrebu. Prije par dana, kandidaturu je istaknuo Damir Bakić, redovni profesor na matematičkom odsjeku PMF-a. Sjeli smo s gospodinom Bakićem koji nam je pričao o svojoj kanidaturi, šansama da postane novi rektor, ali i otkrio što misli o situaciji s Hrvatskim studijima i studentskim prosvjedima

Damir Bakić redoviti je profesor na matematičkom odsjeku zagrebačkog PMF-a. Uskoro će napuniti 60 i bavi se funkcionalnom analizom. Od tih svojih 60 godina, 36 je na fakultetu. Nakon što je diplomirao 1981., s 23 godine ostao je raditi kao asistent. “Predavao sam razne kolegije. Ovdje nije tradicija da čovjek ima svoje kolegije koje predaje stalno, ali već dosta godina unatrag predajem jedan od temeljnih kolegija na 1. godini preddiplomskog studija matematike, linearnu algebru, i jedan od temeljnih kolegija na diplomskom, koji se zove normirani prostori”, kaže.

U 36 godina koliko je fakultetu, u dva mandata upravljao je matematičkim odsjekom PMF-a, i to, kako kaže, u burnim vremenima, kada se taj odsjek nakon izvjesnih formalnih komplikacija reintegrirao u PMF. Između 2005. i 2010. godine napisao je, recimo, seriju od šest znanstvenih radova iz područja harmonijske analize od kojih su neki objavljeni u najprestižnijim publikacijama. Radovi su, priča, nastali kada je potpuno promijenio područje istraživanja, i u novo krenuo kao početnik. Bio je mentor u osam doktorskih disertacija, i u više navrata dobio studentsku nagradu Brdo za najboljeg nastavnika na matematičkom odsjeku PMF-a.

Prošloga je tjedna profesor Bakić u medijima potvrdio namjeru da se kandidira na predstojećim izborima za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Inače, izbori za rektora Sveučilišta, na kojima će o novom rektoru glasati sedamdeset članova Senata sveučilišta, održat će se u ožujku sljedeće godine. Bakićeva će kandidatura postati službena dobije li formalnu podršku barem tri fakulteta ili barem jednog senatskog Vijeća područja. S profesorom Bakićem razgovarali smo u njegovom uredu na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.

TELEGRAM: Na čiju podršku računate?

BAKIĆ: Prije svega, računam na svoj fakultet i Vijeće prirodoslovnog područja. Od njih očekujem formalnu podršku. Naravno, računam i na podršku drugih kolega iz Senata, ali teško je te krugove eksplicitno ili cjelovito definirati. Moja odluka o tome da pristanem na taj proces bila je motivirana poticajima mnogih kolega s raznih fakulteta, iz različitih područja.

TELEGRAM: Kažete da ste se pristali kandidirati. Tko vas je poticao na kandidaturu i zašto ste, kako kažete, pristali?

BAKIĆ: To je bila teška odluka. Zapravo, nikada prije nisam razmišljao o toj kandidaturi. Koliko god sam bio aktivan u Senatu, moji planovi su bili na drugoj strani od ove pozicije u kojoj sam danas. Naprosto su me snažno poticali, prvenstveno moji kolege s PMF-a, ali i mnogi drugi. U jednom sam trenutku shvatio da me zadužuju tolika vjera, tolika nadanja i toliki stupanj povjerenja u moje djelovanje.

TELEGRAM: Kako procjenjujete svoje šanse?

BAKIĆ: Uopće ne procjenjujem svoje šanse. Apsolutno ih je nemoguće procijeniti, i time se ne bavim. Sada sam u utrci s vremenom. Imao sam ideju da prije kandidature obiđem doslovce sve fakultete, ali ne da tražim podršku ili da propagiram svoju kandidaturu, nego kako bih upoznao rad svih fakulteta i tek onda napisao program.

Međutim, raspored ovih izbora bitno je drugačiji u odnosu na prethodne. Cijela procedura pomaknuta je dva mjeseca unaprijed, tako da to neću stići učiniti. Sada pišem program. To je ozbiljan dokument i, iako mislim da ove izbore za rektora neće dobiti ili izgubiti program, to je dokument koji ostaje javno dostupan i ja ga želim napisati najbolje što mogu. Utrkujem se s vremenom i bolje da je tako, da se ne bavim spekuliranjem i procjenjivanjem šansi.

S profesorom Bakićem razgovarali smo na PMF-u Borko Vukosav

TELEGRAM: Okej, program, očito, nije još gotov, ali možete li reći koje će biti njegove smjernice?

BAKIĆ: Najvažnija stvar je u jezgri moje motivacije za djelovanje, a to je snažna potreba da u djelovanje uprave Sveučilišta vratimo akademski dignitet. Trenutno smo stvarno u lošoj formi. Odmaknuli smo se od nekih temeljnih vrijednosti Sveučilišta; od otvorenosti, od dijaloga, od argumenata, od poštivanja različitosti. Jedan od bitnih smjerova mog programa je reafirmacija svih tih odrednica koje čine skup akademskih vrlina.

Druga stvar je snažno insistiranje na svim propisima, na svim procedurama i na uvažavanju svih sveučilišnih tijela. Do sada su se sveučilišna tijela često zanemarivala, stavljala u drugi plan. U obje nedavne krizne situacije, u onoj s Filozofskim fakultetom i u onoj s Hrvatskim studijima, mi smo nasušno trebali stavove Odbora za statutarna pitanja. Senatu bi Odbor pomogao oko toga kako se odrediti, vidio bi hoće li odluka Senata biti u koliziji s propisima.

Treća stvar je to da smo mi u ovih nekoliko zadnjih godina izgubili puno vremena. Stagnirali smo, a to zapravo znači da smo nazadovali. Moramo se okrenuti podupiranju, prepoznavanju i stimuliranju izvrsnosti, i znanstvene i nastavne. Na svaki mogući način moramo nastojati prepoznati svaki vrijedan doprinos, svaki iskorak, i naravno, stimulirati ga. Ne bih se opterećivao nekakvom našom pozicijom na Šangajskoj ili bilo kakvoj drugoj listi. Mislim da je suština je jednom pitanju: jesmo li danas bolji nego lani? Ako jesmo, onda smo na dobrom putu.

TELEGRAM: Spomenuli ste sveučilišne Odbore. Vi ste bili član sveučilišnog Odbora za proračun, ali ste dali ostavku. Zašto?

BAKIĆ: Točno. Tamo sam dao ostavku zato što je taj Odbor sve više marginaliziran. Predmeti koji bi inače trebali biti raspravljeni na Odboru, tamo se nisu pojavljivali, a odluke koje su se donosile sve su češće bile neprincipijelne. Odluke su se počele donositi izolirano, sa sve manje načela ili diskusije. Znate, uloga Odbora je savjetodavna, i mi smo bili svjesni da naše odluke nisu bile izvršne, ali smo željeli u svom savjetodavnom djelovanju biti principijelni.

Stvari koje dolaze na taj Odbor su pitanja raspolaganja proračunom. Na primjer kada bi fakulteti tražili dodatna sredstva za rješavanje problema poput prokišnjavanja krova ili obnove kotlovnice i sličnih stvari. Onog momenta kada je prestalo financiranje u smislu cjelovitog iznosa, i kada je kompletno budžetsko financiranje transformirano u transferiranje novca za subvencije participacija, tog momenta je postalo jasno da će fakulteti koji imaju skupe programe, a relativno mali broj studenata, biti u teškoćama. Kompletan proračun svakog fakulteta se sada sveo na direktnu funkciju broja studenata.

Novca nije bilo za sve i mi smo se na Odboru zalagali da se uspostave neka mjerila, kriteriji na temelju kojih bi mogli skupiti sve zahtjeve pojedinih fakulteta za dodatnim sredstvima iz rezervnog fonda, ili za investicijsko održavanje. U jednom momentu je uprava Sveučilišta i tu savjetodavnu ulogu odbora doživjela kao preveliki faktor trenja i smetnje. U nekom trenutku rektor je odlučio da ti predmeti više neće dolaziti na sjednice Odbora. Meni je to bilo dovoljno da shvatim da je taj obor potpuno marginaliziran, da je jedini principijelan način da svoj posao u tom odboru obavljam, da dam ostavku.

Rektor je tada, nakon sjednice Odbora na kojoj sam dao ostavku, u slobodnom govoru, rekao kako potpuno razumije to principijelno stajalište. Ali, rekao je i da bismo mi kao Odbor trebali razumjeti njega i njegovu potrebu da kao rektor tim sredstvima raspolaže slobodnije kako bi mogao potpomagati one dekane koji podupiru njegov program.

Izbori za rektora održat će se u ožujku Borko Vukosav

TELEGRAM: Kako je, iz vaše vizure, izgledao rad Senata sveučilišta pod aktualnom upravom?

BAKIĆ: Osnovna je stvar da se meni činilo da se u svakom pitanju koje je bilo iole sporno, izostala pravodobna, kvalitetna i sveobuhvatna informacija, a nakon toga, dijalog. Čini mi se da su te krizne situacije na Filozofskom i Hrvatskim studijima mogle biti lakše prebrođene, pri čemu situacija na HS još nije prebrođena, jer su oni, po mom sudu, ustrojeni protuzakonito. Lakše bi bile prebrođene u dijalogu i argumentiranoj raspravi.

TELEGRAM: Vi ste na prije nekog vremena imali i onaj istup, u kojem ste javno upravi Sveučilišta postavili, kako su to mediji prenijeli, ‘šest neugodnih pitanja’. Što se tu dogodilo?

BAKIĆ: Ja bih se vratio na taj neobični format postavljanja tih pitanja. Stvar je u tome da je na sjednici Senata u rujnu rektor raspravu o nekoliko aktualnih tema zaključio na krajnje lakonski način. Rekao je kako je o tome rečeno sve što je trebalo biti rečeno i da, ako nekome od članova Senata još nešto nije jasno, neka pita pismenim putem. Meni se to čini kao paradigma toga kako rektor ne smije raditi. Da rektor članove Senata, nekolicinu koji su tada diskutirali, upućuje da pitanja postave pismeno. Mislim da to nije primjeren odnos rektora prema Senatu.

TELEGRAM: Jedno od tih pitanja vezalo se na situaciju na Hrvatskim studijima. Kako vi vidite stanje na HS?

BAKIĆ: Što se tiče HS, mislim da je tu učinjena velika šteta na Odsjeku za filozofiju, ali ne poznajem dovoljno situaciju da bih mogao biti određeniji. Činjenica jest da su neki ljudi otišli, i da je mnogo radnih mjesta na HS otvoreno. Teško mi je reći što će biti dalje, kako će to dalje funkcionirati. Makar, kao pravni laik, mislim da je trenutno ustrojstvo Hrvatskih studija u direktnoj koliziji s referentnim člankom Zakona o znanosti i visokom obrazovanju koji kaže da sveučilišni odjel može djelovati samo u jednom polju ili interdisciplinarnom području. Čini mi se da je tu situacija takva da teško ostavlja prostor interpretacijama. Uprava Sveučilišta, s druge strane, drži da tu nema ništa protuzakonito. Dok je tako, ne vidim kako možemo izići iz te krizne situacije.

TELEGRAM: Kažete da Hrvatski studiji ne mogu biti sveučilišni odjel. Možete li onda, isto laički, reći što su?

BAKIĆ: Teško mi je reći. Tu prije svega trebamo pomoć pravnih službi. Znam da su kolege s Hrvatskih studija u jednom trenutku imali želju, mislim sasvim prirodnu i shvatljivu želju, da postanu fakultet. Tu se naravno postavlja pitanje sličnosti ili dovoljne mjere razlikovanja u odnosu na neke druge fakultete, ali rekao bih da su to sekundarna pitanja. Mi prvo moramo pravno riješiti tu situaciju. Kada je riješimo pravno, onda možemo sadržajno definirati djelovanje HS da oni zadrže svoj identitet i budu jasno prepoznata sastavnica sveučilišta, u kojem god statusu, ali pravno besprijekornom.

TELEGRAM: Zamislimo situaciju u kojoj postanete rektor, i dogodi vam se studentski prosvjed zbog neke odluke vaše uprave. Kako reagirate?

BAKIĆ: Mislim da je ključna riječ u djelovanju Sveučilišta otvorenost. I mislim da je sprečavanje studentskih prosvjeda ili svaka aktivnost koja ometa studentske prosvjede, dok god su ti prosvjedi mirni, kontradikcija s konceptom Sveučilišta. To je naprosto tako.