Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: Vjekoslav Skledar

Nakon faksa se zaposlio u Elektri, prvi dan dao je otkaz, a danas u Vodnjanu ima globalnu firmu s 1200 ljudi

Razgovarali smo s ključnim ljudima Infobipa i suosnivačem Silvijem Kutićem

Nakon faksa se zaposlio u Elektri, prvi dan dao je otkaz, a danas u Vodnjanu ima globalnu firmu s 1200 ljudi

Razgovarali smo s ključnim ljudima Infobipa i suosnivačem Silvijem Kutićem

FOTO: Vjekoslav Skledar

Ako ste dobili SMS od svoje banke, osiguravajućeg društva, trgovačkog lanca, taksi službe, ili su vam odgovorili porukom nakon što ste glasali za svog favorita u nekom televizijskom showu - velika je vjerojatnost da vam je ta poruka sletjela u mobitel preko Infobipa. Preko njihove platforme kontaktirano je do rujna ove godine više od 60 posto mobitela na svijetu, odnosno četiri milijarde ljudi. U rujnu su otvorili kampus u Vodnjanu, imaju urede u Indiji, Indoneziji, Španjolskoj, Rusiji, Kini, Africi... i zapošljavaju 1200 ljudi. Telegramovi reporteri otišli su u Vodnjan, sjeli s osnivačem Silvijem Kutićem i ključnim ljudima Infobipa koji su ispričali kako je raditi u jednoj od globalnih IT firmi, koja je pritom iz Hrvatske

Silvio Kutić se nakon diplome na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva odmah zaposlio u Elektri. Ujutro je došao na posao u HEP-ovu zgradu u Gundulićevoj ulici u središtu Zagreba. Radio je četiri sata na novom radnom mjestu, otišao na pauzu, popio kavu, kupio autobusnu kartu za rodni Vodnjan. I više se nije vratio. “Pa, kako su vam mama i tata reagirali”, pitam zamišljajući scenu u kojoj mladić obavještava roditelje da je dao otkaz na prvom radnom mjestu. “A što će reći, oni su kao i cijela njihova generacija ipak naučili na sigurne poslove”, kaže Silvio u sobi za sastanke na drugom katu njihovog ove jeseni otvorenog poslovnog kampusa.

Soba veličine 80-ak kvadrata ima konferencijski stol, jednu prezentacijsku ploču za pisanje, desetak stolaca, a prostorija je sa sve četiri strane uokvirena staklenim stijenama. S južne strane pruža se veličanstven pogled na Brijune, a staklena stijena lagano je odškrinuta jer Silvio između dva sastanka (i kako priznaje 20-tak kava dnevno koje popije) na terasi mora povući dim cigarete. Samo po toj maloj privilegiji može se zaključiti da smo na sastanku s vlasnikom i suosnivačem tehnološkog diva Infobipa koji je na globalnoj razini prošle godine ostvario više od 200 milijuna eura prihoda. U rujnu su otvorili poslovni centar Pangea u Vodnjanu, posljednji ured su otvorili u Bangladešu, krajem prošle godine u Jakarti u Indoneziji, a prije toga u Pekingu i Madridu. Kompanija ima dva ureda u Rusiji: u Indiji tri, u Kini dva, u Africi osam, prisutni su Latinskoj Americi, Australiji i Sjevernoj Americi.

Kampus Infobipa u Vodnjanu

Brza propast Kutićevog prvog projekta

Između te dvije slike – diplomiranog ferovca koji se vratio kući iako je dobio posao u državnoj tvrtki i prvog čovjeka kompanije koja danas zapošljava 1200 ljudi u preko 50 ureda u više od 40 zemalja na šest kontinenata – dugih je petnaestak godina koje nisu uvijek bile najlakše. Silvio je najprije s grupom prijatelja u Vodnjanu osmislio Virtualnu općinu, projekt koji je imao mnoge elemente današnjih društvenih mreža i omogućavao mještanima da komuniciraju s lokalnim institucijama, udrugama, klubovima ili školom putem SMS-a i maila.

Silvio Kutić, vlasnik i suosnivač Infobipa
U rujnu su otvorili poslovni centar Pangea u Vodnjanu

“Mogli su vidjeti kad igra nogometni klub ili što se večeras događa u gradu”, objašnjava funkcioniranje infomata koje su dizajnirali, pilili i lemili u garaži. Projekt je neslavno propao nakon nekoliko mjeseci, ali to ih nije obeshrabrilo pa su pokrenuli web aplikaciju Infobip. Godine 2006. Silvio i njegov kolega Izabel Jelenić registrirali su tvrtku pod tim imenom, a na fotografiji iz tih pionirskih dana zabilježeni su mladi programeri Silvio i Izabel u uredu tvrtke čiji se sav inventar sastojao od dva laptopa, dva mobitela, jednog modema. Silvio se prisjeća kako su ih benevolentni savjetnici ispitivali zašto se ne bave pametnijim stvarima, umjesto tim internetom. Nije ni tada išlo lako. “Bilo je onih koji su nam kasnili s isplatom 11 mjeseci ili su pak nudili plaćanje u šećeru.”

Što zapravo radi platforma Infobip

“Početak nije bio jednostavan”, kaže Silvijev stariji brat Roberto Kutić. Operativni direktor Infobipa pridružio se kompaniji prije osam godina, nakon što je napustio poziciju jednog od direktora u pulskom Uljaniku. Usprkos povremenim neuspjesima, shvatili su da je SMS kanal s ogromnim potencijalom. Već je puno ranije osnivač Vodafona, sir Chris Gent, opisao SMS kao ‘najbližu stvar čistom profitu koja je ikad izumljena’, no otada se mnogo toga promijenilo u tom 30-tak godina starom kanalu koji kontinuirano nalazi novu primjenu u modernim IT sustavima i aplikacijama.

Sastanak jednog od timova

“Mi smo se kasnije fokusirali na razvoj platforme za dostavu A2P (application-to-person) SMS-ova. Nije riječ o porukama koje si korisnici međusobno šalju, već o SMS-ovima koji se šalju iz CRM sustava, bankarskih aplikacija, rezervacijskih sistema i drugih poslovnih aplikacija”, objašnjava Roberto. Najjednostavnije, ako ste dobili SMS od svoje banke, osiguravajućeg društva, trgovačkog lanca, taksi službe, ili su vam odgovorili porukom nakon što ste glasali za svog favorita u nekom televizijskom showu – velika je vjerojatnost da vam je ta poruka sletjela u mobitel preko Infobipa.

Ako ste dobili SMS od svoje banke, osiguravajućeg društva, trgovačkog lanca, taksi službe, ili su vam odgovorili porukom nakon što ste glasali za svog favorita u nekom televizijskom showu – velika je vjerojatnost da vam je ta poruka sletjela u mobitel preko Infobipa. Preko njihove platforme kontaktirano je do rujna ove godine više od 60 posto mobitela na svijetu, odnosno četiri milijarde ljudi

Preko njih kontaktirano više od 60 posto mobitela na svijetu

Platformu koja se tehnički naziva application-to-person, (poruka iz aplikacije prema korisniku), Infobip je nadogradio nizom novih mogućnost: dodali su kanale poput Vibera, Facebook Messengera i emaila, mogu ažurirati brojeve u CRM bazama, pomoći kompanijama da komuniciraju putem virtualnih brojeva, graditi kompleksne i automatizirane komunikacijske scenarije. Ulaze i u područja umjetne inteligencije, chat botova i IoT-ja (internet of things). Glavni im je proizvod telekomunikacijska i IP platforma u oblaku koja omogućuje poslovnim korisnicima komunikaciju s krajnjim korisnicima putem mobitela te aplikacija za chat kao što su Viber ili Facebook Messenger.

Osim kampusa u Vodnjanu, imaju urede u Indiji, Indoneziji, Španjolskoj, Rusiji, Kini, Africi…

Korisnička baza ove hrvatske tvrtke mjeri se u milijardama, a preko Infobipove platforme kontaktirano je do rujna ove godine više od 60 posto mobitela na svijetu ili čak četiri milijarde ljudi. Svaki mjesec se preko njihove platforme isporuči više od šest milijardi poruka. “Izgradili smo platformu, nismo razvijali projekt po projekt. Jer kad napraviš platformu, onda je sve skalabilno. Sudjelovali smo na različitim konferencijama, pratili što kompanije trebaju, vidjeli što drugi rade”, kaže Roberto.

Formulu uspjeha sažima vrlo jednostavno. “Našli smo dobru nišu i dobre suradnike, stalno korigirali, slušali potrebe klijenata i tržišta i pivotirali; malo lijevo – malo desno.” Robertovo definiranje puta do uspjeha kao ‘malo lijevo, malo desno’ podsjetilo me na tridesetak godina star televizijski prilog u kojem je reporter pitao poljoprivrednika kakvi su krumpiri ove godine. Zemljoradnik ga je pogledao u čudu i jednostavno odgovorio: “Oni manji su manji, oni veći su veći.” Tako me otprilike na svako moje pitanje pogledao Roberto, učvršćujući me u dojmu da su mi pitanja banalna.

‘Ključno je kako tretiramo neuspjeh’

“To je inženjerski mozak, ako je nešto mjerljivo onda to možeš i popravljati”, tumači mi Roberto. “Ni nama nije sve uspjelo od prve, ali čim nešto ne uspije, pokušamo to riješiti, a ako vidimo da nema računice, prebacimo se na neki novi projekt . U cijeloj IT industriji neke su dobre stvari propale jer su došle prerano, neki su projekti došli prekasno.” Dok mirno govori o nekim propalim projektima, čini se da ‘poraze’ u ovoj tvrtki doživljavaju sportski. Uostalom, i Michael Jordan je izjavljivao kako je uspio samo zato što je u karijeri promašio 9000 udaraca, izgubio gotovo 300 utakmica i 26 puta promašio kad je trebao zabiti odlučujući koš.

Roberto Kutić, operativni direktor i brat osnivača Infobipa

Zaziranje od samohvale nije poza, prepoznat ćete da kod Roberta nedostatak potrebe za samopromocijom leži u barem dva razloga. Jedan će opisati kao set nepisanih pravila po kojima se u ovoj našoj sredini nikada nije pametno isticati. “Ovdje nikad nije dobro biti dobrovoljac koji se ističe. I kad znaš odgovor, uče te, nemoj dizati ruku u razredu.” No puno važniji razlog je u poslovnoj kulturi koju Infobip njeguje: tu moraš biti spreman na stalno učenje, timski rad i veseliti se pokušajima da se neki problem riješi. Na zidu kantine stoji natpis koji korporacijsku kulturu najbolje definira: “Mi smo samo skromni inženjeri koji uče radeći.” Roberto je uvjeren da su ljudi najvažniji dio njihove kompanije i misli da se uspješne tvrtke razlikuju od neuspješnih po tome kako tretiraju neuspjeh, kako na njega reagiraju, ali i po tome kako uče i akumuliraju znanja.

Developere je u početku hvatao u kafićima pored FER-a

Vidi se to i po načinu na koji upošljavaju radnike. “Shvatili smo da je dobar, konstruktivan stav važniji od kvalifikacija i diploma. Stav je bitan jer se dobar dio znanja može naučiti ovdje”, kaže Roberto u pauzi intervjua za posao koji su on i Silvio provodili s potencijalnim zaposlenikom koji je stigao iz Njemačke. Infobip je prije šest godina imao 241 zaposlenog, ove jeseni broj se popeo na 1200, a oko polovice radnika radi u Hrvatskoj. “U ovoj industriji je puno drugih konkurenata i liga u kojoj igramo je jaka”, upozorava.

Ove jeseni broj zaposlenih u Infobipu popeo se na 1200, polovica ih radi u Hrvatskoj

“Nitko ne propada odjednom, nego se propada zbog inercije, zbog nerazumijevanja tehnoloških promjena. Dogodilo se to i velikima, i Nokiji i BlackBerryju. Ako se ne razvijaš dovoljno brzo, drugi te pojedu ili prestignu, a samo je razvoj ono što generira rast.” Roberto više puta ponavlja kako je timski rad ključan i da su ljudi najdragocjenije što imaju u kompaniji. Developere, a zapošljavaju ih oko 160, najteže je pronaći. “U početku sam ih hvatao u kafićima pored FER-a,” kaže. Sada tvrtka aktivno sudjeluje na job fairovima, surađuje s fakultetima koji obrazuju takve kadrove. Roberto tvrdi da s FER-a i Fakulteta strojarstva i brodogradnje izlaze izvrsni stručnjaci.

U SAD-u im je put do klijenata, realno, uvijek bio teži nego drugima

Nerijetko sami traže i nazivaju ljude koje žele u svom timu. Tako je prije osam godina zazvonio telefon Veselinu Vukoviću koji je tada bio na menadžerskoj poziciji u Carlsbergu. “Kasno navečer nazvao me prijatelj i pitao jesam li čuo za Silvija i Roberta jer me njih dvojica nešto žele pitati oko posla? Mislio sam da netko od njih traži posao pa sam pitao što je Silvio završio, misleći da želi raditi u Carlsbergu. No kad sam se našao s njima, oni su meni ponudili posao, izložili su mi svoje planove i ideje. Izgledalo je kao scena iz Matrixa u kojoj se trebam odlučiti za plavu ili crvenu pilulu. Znao sam da mora biti ili dobro ili potpuni promašaj. Vratio sam se u Pulu i pridružio im se”, prepričava Veselin koji je u Infobipu direktor strateških partnerstva.

Pokazalo se to dobrom odlukom. Vodio je prodaju u vrijeme kada se odjel ubrzano širio po svim kontinentima, kada se gradilo procese, uspostavljalo timove i strukture. Prodaja je od 2010. do početka 2017. narasla s 20-ak na više od 300 ljudi. Od početka ove godine je zadužen za strateška partnerstva i poslovanje u Sjevernoj Americi pa često boravi u Vancouveru, New Yorku i San Franciscu. U tim gradovima za Infobip trenutno radi nešto manje od 30 ljudi. “U Sjevernoj Americi smo se etablirali kao jedan od najpouzdanijih partnera globalnih digitalnih kompanija u području mobilnih komunikacija. Društvene mreže i chat aplikacije danas prepoznaju Infobip kao partnera koji im pomaže da dopru do svojih korisnika bilo gdje u svijetu. Prepoznaju nas zbog tehnologije, zbog tehničke i integracijske podrške, konzultantskog pristupa i konekcija na 400+ mobilnih operatera. Na američkom terenu, naš put do klijenata sigurno je bio teži, jer iako smo globalna kompanija, naša glavna sjedišta ipak su u Europi.”

WhatsApp je imao 10 zaposlenih kad su im prišli

Objašnjava kako su im bitni klijenti banke i osiguravatelji te da su oni najtvrđi orah. Ima i još par sitnica koje se, iako zvuče kao minus, znaju pretvoriti u Infobipovu prednost. “Globalno su nam najveći konkurenti Amerikanci, Nijemci, Šveđani i Englezi, a mi smo još uvijek neki tipovi koji stižu s neizgovorljivim ‘ić’ i ‘vić’ prezimenima. Često ne krećemo s nulte stepenice, nego ponekad s par stepenica niže. Treba nam svakako više nego njima, ali obično ih dobijemo zbog činjenice da idemo k njima, što prepoznaju da smo spremni investirati i energiju i novac u ta tržišta.” Činjenica da im je među partnerima WhatsApp nije nebitna referenca. “WhatsApp je bila mala kompanija s deset zaposlenih kad smo im ponudili naše usluge. Pronašli smo jedni druge, naime, kolegica koja je radila u našem uredu u Australiji ih je kontaktirala. Za njih smo pokrenuli second factor autentifikaciju (2FA), a tek ih je kasnije Facebook akvizirao za 19 milijardi dolara. Tako smo i mi počeli raditi s Facebookom i on nam je postao klijent.”

‘WhatsApp je bila mala kompanija s deset zaposlenih kad smo im ponudili naše usluge. Pronašli smo jedni druge, naime, kolegica koja je radila u našem uredu u Australiji ih je kontaktirala. Za njih smo pokrenuli second factor autentifikaciju (2FA), a tek ih je kasnije Facebook akvizirao za 19 milijardi dolara. Tako smo i mi počeli raditi s Facebookom i on nam je postao klijent’

I Veselin insistira kako su im pri selekciji radnika stav osobe nerijetko bitniji od formalne edukacije. “U Infobipu imamo kulturu da stalno postavljamo sebi velike ciljeve, mi trčimo maraton i onda si kažemo da ćemo potegnuti još šest kilometara”, ilustrira ambiciju tvrtke u koju se moraju uklopiti zaposlenici. Kasnije su mi to potvrdile dvije uposlenice odjela koji se u Infobipu zove people operations. Diplomirane psihologinje Andrea Draščić i Jasmina Diković rade u timu zaduženom za selekciju i razvoj karijere zaposlenika u tehničkim odjelima u Vodnjanu, Zagrebu i Rijeci. Objašnjavaju kako kompanija upošljava različite profile ljudi, pa imaju pod-odjele zadužene za upošljavanja u prodaji, tehničkim programima i developere kod kojih je fluktuacija najveća. “Poželjno je da svi imaju vještine i znanja, ali to nije nešto na čemu se inzistira. Ljude u procesu selekcije više ispitujemo jesu li sposobni za timski rad. A nakon što odaberemo kandidate, kroz našu akademiju svi se zaposleni upoznaju s funkcioniranjem Infobipa. Nakon što dobiju veću sliku, radi se na specijalističkoj edukaciji.”

Diplomirane psihologinje Andrea Draščić i Jasmina Diković rade u timu zaduženom za selekciju i razvoj karijere zaposlenika u tehničkim odjelima u Vodnjanu, Zagrebu i Rijeci

Dečko samo s iskustvom u skladištu ovdje vodi 16 ljudi

“Sve što sam naučio, naučio sam ovdje”, kaže mi 27-godišnji Veljko Kučić iz Pule koji je u tom gradu završio Tehničku školu, a onda se nakon što u struci nije mogao naći posao zaposlio u skladištu jednog trgovačkog lanca. Kad je došao na razgovor za posao u ovu IT kompaniju mogao je od iskustva samo navesti rad na odjelu ambalažnog otpada, i dodati da je samostalno programirao kod kuće. Završio je trotjednu edukaciju, položio ispite, a sada u odjelu core administration vodi tim od 16 ljudi. Prosjek godina radnika u Infobipu zaokružuju na 32 godine. Jedan od veterana je Vladimir Mladin, senior čije se formalno mjesto zove analitičar unutarnjih procesa. Diplomirao je fiziku na PMF-u, radio je na fakultetu kao znanstveni novak pa prešao u pulski Uljanik. Tu je upoznao Roberta Kutića. “Roberto je otišao iz Uljanika, a onda je nakon godinu dana pozvao i mene. Dugo sam se premišljao, jer je ta odluka uključivala davanje otkaza. Presudilo je to što sam se umorio od nepobjedničke atmosfere. Uvijek se nešto nije moglo, uvijek su se umjesto rješenja pronalazili problemi. Ovdje uvijek kažemo ‘ajmo probati’,” ističe Vladimir.

Veljko Kučić ima 27 godina i u odjelu core administration vodi tim od 16 ljudi

A 28-godišnji Zoran Pantelić iz Pule pohađao je Ciscovu akademiju za mrežaše u Puli, zapazio ga je jedan infobipovac i pozvao na razgovor za posao. Počeo je kao junior u tehničkoj podršci i brzo napredovao. Jednom je u tehničkom prijeporu nešto odbrusio voditelju drugog odjela, uz vrlo dobre argumente, pa ga je ovaj pozvao da dođe u njegov tim. Danas je, među ostalim, zadužen za indijsko tržište i jedan je od nekolicine seniora i mentora u globalnom timu od 40 ljudi. “Moj put je bio kaotičan, u prvoj sam godini napredovao nekoliko puta u internoj hijerarhiji. Od 2014. vodim tržište u Indiji u kojoj smo protekle godine ostvarili veliki rast. Infobip je imao preko pola ukupnog indijskog prometa A2P SMS poruka. To su veliki volumeni”, kaže Zoran kojem se u Infobipu sviđa što ne postoji ‘nemoguće’. “Naša prodaja često pita developere može li se nešto napraviti, a oni odgovaraju – može, ako se može prodati.”

Veljko je iz Pule, završio je Tehničku školu, a onda se nakon što u struci nije mogao naći posao zaposlio u skladištu jednog trgovačkog lanca. Kad je došao na razgovor za posao u Infobip mogao je od iskustva samo navesti rad na odjelu ambalažnog otpada, i dodati da je samostalno programirao kod kuće. Završio je trotjednu edukaciju, položio ispite, a sada u odjelu core administration vodi tim od 16 ljudi

Najviše zaposlenih iz Istre, no ima i gomila stranaca

Zorana veseli raznolikost ljudi i karaktera u tvrtki koja funkcionira kao veliki organizam. “Ovdje su pod istim krovom i matematičari, zatim oni koji su jako dobri s ljudima, oni koji brzo reagiraju ili oni jako organizirani, ljudi koji zapisuju sve i oni koji nikad nisu uzeli papir u ruku.” Iako je najveći broj zaposlenih u Infobipovom centru u Vodnjanu iz Istre, ima i stranaca koji su se ovamo doselili. “Život je čudan, odvede te kamo nisi kanio”, kaže Roman Lomakin koji se doselio iz Moskve. Prije šest godina zaljubio se u djevojku koja je radila u Infobipu u Puli i preselio zbog ljubavi u Hrvatsku. “Još smo u vezi, imamo dijete, a ja sam voditelj u customer care odjelu.” Ponekad mu nedostaje užurbanost i veličina glavnog grada Rusije s gotovo 12 milijuna stanovnika, u usporedbi sa šest tisuća građana Vodnjana.

Dio kampusa u kojem žive zaposlenici iz drugih zemalja

“Trava je uvijek zelenija drugdje, no ja sam oduvijek želio živjeti kraj mora, a ovdje uživam gledati kako ljudi podižu djecu. Ovo je savršeno i sigurno mjesto za odgoj djece.” Zanimljivo mu je i kako je sam rastao kroz kompaniju u kojoj, veli, nikad ne prestaju izazovi. Kada definira svoje ciljeve kaže: “Želim živjeti svoj život, biti dobar čovjek i biti dobar u onom što radim. We’re humble engineers…”, ponavlja motto tvrtke. U Hrvatskoj ga jedino smetaju birokratske prepreke. To, doduše, ovdje mogu osjetiti i stranci i starosjedioci, i umirovljenici i poduzetnici.

Jednostavan odgovor na pitanje – zašto Vodnjan?

Usporede li se podaci Svjetske banke Doing Business 2018, po kojima se Hrvatska po jednostavnosti i učinkovitosti poslovanja ove godine strmoglavila s 43. na 51. mjesto i to najviše u kategorijama izdavanja građevinskih dozvola, te lakoći otvaranja tvrtke i započinjanju poslovanja, uspjeh Infobipa koji je izgradio poslovni kampus u Vodnjanu čini se još većim. Tu su ponosni na centar koji ima open-space uredske prostore, ostakljene sobe za sastanke, veliki otvoreni auditorij koji dominira prizemljem, restoran za zaposlene, učionice za održavanje Akademije, fitness centar i dvoranu za skvoš namijenjenu zaposlenicima. Zgrada spada u najviši energetski razred, što znači da je odlično izolirana, troši vrlo malo energije za grijanje i hlađenje te da čitav Kampus gotovo da uopće ne proizvodi CO2.

Pitala sam Silvia zašto Vodnjan. “Kako zašto? Tu je stabilnost, zadovoljstvo, tu nam je život.” Robertu sam ponovno postavila isto pitanje na odlasku, par minuta prije nego što je odjurio na roditeljski sastanak. Zašto Vodnjan? Ponovno me pogledao kao da sam ga pitala koji je znak u horoskopu, kakvi su krumpiri ili još nešto bedastije. “Pa, tu nam je obitelj. Tu je sve. To je najvažnije.”