Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Velike priče

Novi val hrvatskih izumitelja: Netko od ovih genija ima ozbiljnu šansu biti sljedeći Nikola Tesla. Ili bar Rimac

Pišu: Goranko Fižulić i Valerija Bebek     Snima: Vjekoslav Skledar

U suradnji s profesorima i dekanima odabrali smo obećavajuće i međunarodno nagrađivane hrvatske izumitelje. Netko od ovih genija ima ozbiljnu šansu biti sljedeći Nikola Tesla. Ili barem Mate Rimac

Klaus Schwab, osnivač i izvršni predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, autor je knjige “Četvrta industrijska revolucija”, prvi put izdane u siječnju ove godine. Schwab prihvaća da neki vide četvrtu industrijsku revoluciju samo kao nastavak treće, kompjutorske revolucije iz druge polovice prošlog stoljeća, no zaključuje da nikada u ljudskoj povijesti čovječanstvo nije istodobno imalo više izgleda za napredak, ali i potencijalnih opasnosti.

Cijeli niz novih tehnologija počevši od umjetne inteligencije, vozila bez vozača, nove generacije 3D printera i robota koji zajedno čine pametnu tvornicu ne samo da stvara novi svijet nego i razara stari. Zbog toga postoji opravdana bojazan da će cijeli niz dobro uhodanih poslovnih modela jednostavno nestati te tako uzrokovati masovnu nezaposlenost. Nejednaka i neravnomjerna dostupnost novih tehnologija produbit će socijalne razlike, a istodobno će moguće zloupotrebe tehnoloških dostignuća imati nesagledive razorne posljedice.

Četvrta industrijska revolucija i neki novi hrvatski klinci

Hrvatska, koja je u devedesetim godinama prošlog stoljeća prestala biti industrijska zemlja, uglavnom se zabavlja brojenjem ulazaka stranih gostiju u Rupi i Pasjaku, te vremenom čekanja na naplatnim kućicama u Lučkom. Turizam kao osnovna poluga razvoja nigdje nije uspio osigurati prijelaz iz srednje u visoko razvijenu zemlju. Zbog toga je iznimno važno podržati neočekivani val nekih novih klinaca koji svoje “state of the art” proizvode i usluge uspješno prodaju daleko izvan hrvatskih granica.

Kada Hrvatska počne privlačiti takve klince i s drugih strana svijeta promjenom svoje useljeničke i porezne regulative, bit će sigurna da barem dio njenih vlastitih talenata neće potražiti svoju šansu negdje drugdje. Svijet četvrte industrijske revolucije daleko je od svake nacionalne romantike i promašene mitomanije, ali je istodobno jedinstvena prigoda za mala, dobro uređena i potpuno otvorena društva. Superbrzi internet dostupan u svakom domu, engleski kao drugi službeni jezik te porez na nacionalni, a ne globalni dohodak, učinit će više za privlačenje i zadržavanje inventivnih i talentiranih pojedinaca, nego sve političke deklaracije zajedno.

1
Mladi izumitelji poziraju Vjekoslavu Skledaru-

Četvorka na fotografiji iznad ovog teksta, od kojih najstariji ima 22, a najmlađi 18 godina, ukupno je proizvela 10 genijalnih inovacija, za koje su osvojili 26 prestižnih međunarodnih nagrada. Između kolokvija, ispita i domaćih zadaća oni razvijaju nove tehnologije, pokreću svoje tvrtke i obilaze međunarodne sajmove, a nešto svog vremena odvojili su za Telegramov godišnji specijal o novim hrvatskim izumiteljima i inovatorima.

Telegram je do odabira ovih impresivnih izumitelja došao kroz razgovore s dekanima i profesorima na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, Strojarstva i brodogradnje, Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, te stručnjacima iz Udruge inovatora Hrvatske.

Mama gasi struju

U radionici koja se nalazi u obiteljskoj kući Ivan Kožar radi petkom i subotom, noću. Krene u 23 sata i ostane budan do šest ujutro, jer tada se najbolje koncentrira, nema nikakvih smetnji. “Međutim”, priča za Telegram, “ako se mama probudi, ponekad mi zna doći do radionice, pogleda radim li i onda mi isključi struju tako da moram ići spavati. Jednostavno nema drugog načina da prestanem raditi, nego da mi netko isključi struju”, kaže Ivan.

Ivan Kožar iz Ivanić-Grada maturant je Tehničke škole Ruđera Boškovića u Zagrebu, a iza sebe ima ozbiljan broj inovacija. Za svoj napredni bežični punjač i 3D hologramski displej dobio je zlatne medalje na cijenjenim sajmovima u Nürnbergu i Ženevi. “Uvijek sam pomagao tati u garaži”, kaže, “a elektronici sam se ozbiljnije posvetio u trećem razredu osnovne”. Prvih nekoliko stvari koje je napravio u životu bile su svjetiljka, ventilator, razni elektromagneti i transformatori, a prve ozbiljnije stvari počeo je raditi uz tatinu pomoć. U šestom osnovne javila mu se ideja za univerzalni bežični punjač, koji mu je bio potreban za bežični računalni miš koji je koristio.

Važne nagrade

U osmom razredu napravio je prvi prototip svog bežičnog punjača. S drugim prototipom došao je do prvog mjesta na državnom natjecanju iz tehničke kulture. Treća verzija punjača već je bila međunarodno priznata i relevantna (jednom prigodom je, osim nagrada na važnim sajmovima, dobio i specijalno priznanje rumunjskog ministarstva obrazovanja). “Po završetku drugog razreda srednje, krenuo sam razvijati 3D hologramski displej, a prvi prototip dovršio sam netom prije važnog natjecanja ARCA 2014.”, kaže. Opet je osvojio zlatne plakete u Zagrebu i Ženevi: njegov rotirajući displej jedini je na svijetu koji emitira 16 milijuna boja, što je standard za moderne televizore i pametne telefone, ali ne i za holograme, koji su koloritno značajno primitivniji.

‘Ako se mama probudi, ponekad mi zna doći do radionice, pogleda radim li i onda mi isključi struju tako da moram ići spavati. Jednostavno nema drugog načina da prestanem raditi, nego da mi netko isključi struju’, kaže maturant Ivan Kožar iz Ivanić-Grada

“3D hologramski displej bio je mamac za djecu, a i odrasle zbog izobilja boja koje su se mijenjale po 3D sferi u prostoru”, kaže Ivan. Nakon međunarodnih priznanja dobio je i direktnu narudžbu jednog laboratorija iz Njemačke, a za njih je napravio uređaj za visokofrekvencijsko zagrijavanje metala. Što god to točno značilo. Ivan Kožar se trenutačno priprema za upis na zagrebački FER i smišlja hrpe novih projekata o kojima još ne želi previše pričati.

Djetinjstvo u bolnici

Veći dio djetinjstva Luka Grgar je proveo u Klaićevoj bolnici. “Nakon 19 operacija i velikog broja drugih zahvata, moje srce pripada kirurgiji koju po završetku studija planiram specijalizirati”, kaže Luka. Kronični je bubrežni bolesnik zbog čega ima disfunkcionalni mokraćni mjehur i mora se kateterizirati kako bi ga ispraznio. “Unatoč svim naporima i tehnikama kojima sam tijekom 15 godina samokateterizacije ovladao, problem infekcija je postajao sve veći”, objašnjava. Na jednom od razgovora liječnik mu je rekao da se mora pomiriti sa stalnim infekcijama uzrokovanima kateterom.

“Nisam se s time mogao pomiriti. U to sam vrijeme radio kao pripravnik u ljekarni pa sam nekoj pacijentici objašnjavao upotrebu antiseptika kad se rodila ideja za inovaciju”. Inovaciju koja bi mogla pomoći milijunima diljem svijeta. Osmislio je specijalni kateter koji, zahvaljujući ugrađenom antiseptiku, sprječava nastanak infekcija. Jedini na svijetu. Sve ostale katetere prati problem kontaminacije površine cjevčice kojom se bakterije unose u mokraćni mjehur.

Biotehnološka firma

“Posljedica čestih infekcija je oštećenje bubrega, sepsa i u težim slučajevima smrt. Kateter je do sada bio nužno zlo. Od sada je samo nužan”, objašnjava Luka, inače brucoš na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Nakon osnovne škole u Svetoj Nedjelji upisao je Srednju strukovnu školu Samobor, smjer tehničar za mehatroniku. Da bi upisao Medicinski fakultet, morao je na prekvalifikaciju za farmaceutskog tehničara na Zdravstvenom učilištu u Zagrebu.

‘Unatoč svim naporima i tehnikama kojima sam tijekom 15 godina samokateterizacije ovladao, problem infekcija je postajao sve veći. Nisam se s time mogao pomiriti. U to sam vrijeme radio kao pripravnik u ljekarni pa sam nekoj pacijentici objašnjavao upotrebu antiseptika kad se rodila ideja za inovaciju’, kaže student medicina Luka Grgar

“Nakon što sam položio 25 ispita razlike i odradio pripravnički staž, ove sam akademske godine upisao medicinu u Zagrebu”, objašnjava. Prije upisa na fakultet oko sebe je okupio tim mladih ljudi s kojima je otvorio tvrtku GuardianMed, da bi lakše surađivali s ključnim ustanovama i potencijalnim partnerima. Ovih su dana pokrenuli kliničko ispitivanje u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu, čiji je glavni istraživač dr. sc. Slaven Abdović, dr. med s Odjela za nefrologiju. “Dječju sam bolnicu odabrao kako bi djeca uključena u kliničko ispitivanje mogla početi što prije koristiti naš kateter”, kaže Luka.

Operacija računala

“Prvi put sam čisto iz znatiželje rastavio jedno računalo jer me zanimalo kako radi. Otvarao sam svaku komponentu da vidim što se krije iza svega toga”, kaže za Telegram mladi izumitelj Andrijan Ostrun iz Samobora. “Nažalost, računalo nije preživjelo tu operaciju, ali ja sam shvatio što želim raditi u životu” kaže. Upisao je Srednju strukovnu školu u Samoboru, u istu onu u koju je išao i legendarni Mate Rimac. Profesor Ivan Vlainić, koji je bio jedan od ključnih mentora mladom Rimcu, uputio je Andrijana na nastavu za naprednu djeca, i tu počinje njegov rapidni razvoj.

Proslavio se vrlo jednostavnim izumom, efikasnom igračkom konzolom namijenjenoj za učenje kroz igru. “Po internetu sam tražio je li netko napravio sličnu konzolu, no nisam našao ništa slično”, kaže. Mislio je kako se djeci neće svidjeti igrice s dosadnim zadacima iz matematike, no konzola je osmišljena da se više igrača natječe istodobno. Djeca kroz natjecanje utvrđuju gradivo.

“Tako sam na sajmovima bio konstantno okružen djecom koja su stalno pozivala svoje vršnjake na natjecanje”, prisjeća se. “Didaktička igraća konzola zapravo je bila moj maturalni rad u srednjoj školi”, objašnjava Andrijan, koji je za svoj izum dobio domaće i međunarodne nagrade. Na obrani tog maturalnog rada profesori iz komisije koji su ga trebali ocijeniti odmjerili su snage na konzoli. “Bilo je prilično natjecateljski i borbeno, tako da su malo i zaboravili da me moraju ocijeniti jer su se igrali”, kaže Andrijan. Kako je Srednja strukovna škola u Samoboru jedna od prvih u svoj nastavni program uvela takozvane pametne kuće, smarthome, imao je priliku raditi na njima.

‘Na obrani mog maturalnog rada profesori iz komisije koji su ga trebali ocijeniti odmjerili su snage na igraćoj konzoli. Bilo je prilično natjecateljski i borbeno, tako da su malo i zaboravili da me moraju ocijeniti jer su se igrali’, prepričava student FER-a Andrijan Ostrun

Automatska vožnja

“Moja ideja je bila da uklonimo sve pripremne radove na kući koji su bili potrebni da bi se instalirao sustav pametne kuće u kućanstvo. Ime ovog projekta, Cave Pi, dolazi od ideje da moju implementaciju pametne kuće možete instalirati i u špilju uz uvjet da imate pristup električnoj energiji”, pojašnjava Andrijan. Trenutačno pohađa drugu godinu na FER-u, gdje s jednim od profesora priprema program efikasnijeg ispitivanja velikog broja studenata.

Ivan Golubić iz Pisarovine student je druge godine Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, a na našoj listi našao se zbog svog kontinuiranog rada na inovacijama, koji je rezultirao vozilom koje samo vozi. Prvo predstavljanje njegova Gmobilea bilo je u Zagrebu u listopadu 2015. godine.
“Morao sam nekako stizati na autobus, direktne linije za Zagreb mi ponekad nisu odgovarale zbog čega sam morao ići na drugu stanicu”, objašnjava Ivan. I tako je došao na ideju samovozećeg automobila. Aplikacija koju je osmislio i ugradio omogućuje da se vozilo samo parkira i isto tako samo dolazi do vozača. “Korisnik na svom pametnom telefonu ima aplikaciju koja će poslati koordinate gdje se nalazi i vozilo će na osnovi tih koordinata i svojih koordinata moći preračunati kamo treba doći, koliko je potrebno vremena da dođe do njega”, objašnjava.

Mamin izraz lica

Nakon međunarodnih priznanja odlučio je napraviti mini verziju – Grunner, bicikl s tehnologijom koju je ugradio u Gmobile. “Riječ je o postajama s električnim biciklima koje bi korisnici mogli iznajmljivati”, kaže Ivan. “Prva stvar koju sam napravio je bila rastavljanje maminog radija kojeg je dobila na dar, a sve iz razloga da vidim što ima unutra. Nikad neću zaboraviti izraz njezina lica. Dijelovi su završili u malenom robotu koji je jurio po kući”, prisjeća se Ivan.

‘Prva stvar koju sam napravio je bila rastavljanje maminog radija kojeg je dobila na dar, a sve iz razloga da vidim što ima unutra. Nikad neću zaboraviti izraz njezina lica. Dijelovi su završili u malenom robotu koji je jurio po kući, prisjeća se Ivan Golubić iz Pisarovine

Za svrhu umjetničke instalacije razvio je sustav robotske ruke 2012. kada je osvojio zlatnu medalju u Zagrebu i broncu u Moskvi. “Jednom sam predstavljao robotsku ruku pred mnoštvom srednjoškolaca. Trebao ju je pokrenuti senzor, nakon čega se ruka trebala rukovati sa mnom, ali to se, naravno, nije dogodilo! Nastao je muk, primio sam se za glavu u panici. Odjednom je ruka počela mahati učenicima, svi su oduševljeno pljeskali, a meni dan danas nije jasno što se dogodilo”.


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 26. ožujka 2016.

 

, , , , ,

Podijeli 238 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani