Ljeto u Zagrebu nije najgora stvar koja vam se može dogoditi; obišli smo najuzbudljivija događanja

Ljeta u Zagrebu već dugo nisu dosadna. Realno, ako ne idete na more, pored svih stvari koje se konstantno događaju u gradu, to se baš i ne čini kao takva tragedija. Treba samo izaći iz kuće i početi se lagano kretati po centru, dosta je izgledno da ćete završiti na Zrinjevcu, Strossu, u Art Parku kod Tomićeve, na Tuškancu ili, samo još danas, u Dvorištima na Gornjem gradu. Mi smo kroz dva dana obišli sve; sva popularna mjesta koja bi vam u gradu mogla pomoći da lakše podnesete činjenicu da ste još uvijek tu. Tu je, doduše, još gomila zanimljivih događanja, poput predstava na otvorenom, povremenih koncerata ili festivala, recimo upravo je završio festival craft piva na Opatovini, no mi smo se fokusirali uglavnom na mainstream događaje, one koji su, ako odete do grada, naprosto nezaobilazni.

U četvrtak sam počela sa Zrinjevcem. Ljeto na Zrinjevcu počelo je prije desetak dana, i traje do kraja ovog mjeseca. Zapravo se radi o skupu apsolutno svega što je netko mogao smisliti na jednom mjestu. Imate djecu? Mogu igrati mali nogomet na travi, dok vi pijete koktel. Želite se osjećati kao da radite nešto korisno? Možete se prikrpati grupi ljudi koja, dok je još dan, vježba jogu. Možete igrati šah, odbojku, učiti hodati po užetu… – doslovno sve. Ja, doduše, nisam bila tako ambiciozna. Uvalila sam se pred jednu od gomile kućica koje su montirane u parku, Mangosta bar, i pitala gospodina koji radi tamo što bi mi preporučio.

Ljudi piju goleme koktele iz lubenica

Napravio mi je Mojito Strawberry koktel, za koji kaže da im je trenutno najpopularniji. Platila sam ga 39 kuna. Koktel je bio ok, dobrog okusa i jagoda se fino osjetila, barem prvih par minuta prije nego što se led počeo rapidno topiti zbog nesnosne vrućine. Škicala sam ljudima za susjedni stol; srkali su nešto iz lubenice.

Ljudi su si, naime, naručili Watermelon koktel, dosta raskošno piće koje je kombinacija votke, metvice i limunovog soka, posluženo u lubenici. Košta 96 kuna, ali to nije tako strašno, ako uzmete u obzir da se radi o golemom koktelu koji je dovoljan za , čini mi se, četiri osobe. Službeno, program na Zrinjevcu traje do 23 sata, no konobar mi kaže da ljudi uglavnom ostaju do ponoći.

Zrinjevac je standardno dobar, Tkalčijana baš i ne

Na Zrinjevcu je i dosta veliki izbor hrane; kad se spustila noć, oko deset navečer, najveća gužva počela se stvarati oko kućice na kojoj je pisalo Fantastic. Njezin voditelj Zlatko Bježančević kaže kako im najbolje ide gyros s piletinom i grill povrćem, košta od 35 kuna. Ljudi dosta naručuju i njihov koktel Hugo, sastoji se od pjenušca prosecco, likera od bazge, mineralne vode i mente, a cijena mu je, čisto solidnih, 25 kuna.

Neka cura u prolazu mi pak govori da je njoj najbolja kućica Volim kvart, kune se da rade genijalan koktel Gin mare. Prošetala sam se do njih i vidjela da imaju i domaće craftove, kažu da im se najbolje prodaje Nova runda koja košta 23 kune za pola litre. Popila sam jednu, C4, koja se sastoji od 4 vrste hmelja.

Sad već dosta dobro raspoložena krenula sam prema Tkalči, gdje se održava nešto što se zove Tkalčijana. Zamišljeno je kao grupa bendova razbacanih kroz Tkalčićevu ulicu koja je, realno, među turistima najpopularnija, tako da uopće ne zvuči kao loša ideja. Problem je što je izvedba dosta neuspješna. U četvrtak sam naišla na tri benda koji su svirali pred kućnim brojevima 14, 48 i 59 (na stranici TZGZ-a piše da sviraju ispred brojeva 14, 48, 61, 72, ali su mi, recimo, na broju 61, gdje se nalazi galerija PMS, rekli da im nitko dosad tamo nije svirao). Cijeli dojam je općenito dosta siroti, naprosto su tri benda bez nekog posebnog smisla razbacana kroz ulicu i čini mi se da svojom svirkom ne pridonose nešto posebno samoj atmosferi Tkalče. Možda sam samo fulala dan.

Inače, danas (u nedjelju) zadnji je dan Dvorišta (počela su 14. srpnja) i zato bih vam ozbiljno preporučila da, ako niste, obavezno odete večeras na Gornji grad. Ja sam neumorno prošla svih sedam lokacija, jer svako dvorište ima neku svoju priču. Otvorena su od 18 sati do ponoći, ulaz je svugdje besplatan i uglavnom u svakom imate neku hranu, piće i muziku. Meni osobno najbolje je bilo Dvorište palače Škrlec-Balbi u Demetrovoj 11. Atmosfera je genijalna, osvjetljenje taman, muzika ugodna, hrana fina (imaju Rougemarinove burgere po 40 kuna i deserte Petre Jelenić), a zbog onog bunara nasred dvorišta cijela stvar izgleda još simpatičnije. Doduše pripremite se na dosta iritantnu gužvu.

Danas je zadnji dan Dvorišta, obišla sam svih 7

Odmah nakon Demetrove otišla sam u Tko pjeva zlo ne misli u Basaričekovoj 19 i to mi je bilo kao neko loše otriježnjene. Naprosto je premali prostor, s previše ljudi, prejakim osvjetljenjem i pretihom glazbom. Atmosfera je, barem kad sam ja prošla onuda, bila nikakva.
Zato me razveselila palača Gvozdanović u Visokoj 8, koja mi se čini kao idealno mjesto za roditelje s djecom, nekako je sve prozračno, ugodno i nije velika gužva. Ovdje možete pojesti pivske uštipke za 24, cheesecake u čaši također za 24 kune i ovčji sir u maslinovom ulju za 28 kuna. Zatim sam prošla jedno privatno dvorište u Opatičkoj 19; lijepo je uređeno, slušaju se gramofonske ploče i sve skupa je slatko, no nema nekog posebnog sadržaja.

Kad sam ja bila sva sjedeća mjesta su bila popunjena, no bilo je mjesta za stajanje. Dvorište palače Erdödy-Drašković u Opatičkoj 29 je sladak duguljasti prostor, ima dušu i glazba je ugodna. Za šankom sam popričala s curom po imenu Tanja, koja je također tu večer navratila i tvrdi da joj je ovo dvorište najbolje. “Tu mi je najljepše, super je uređeno i imaju super koktele, a najbolji su mi mojito i Fulir”, rekla mi je i nastavila dalje sa svojim pićem. Ja sam popila džin tonik koji sam platila 30 kuna. Cijene koktela su im 35 kuna, pa mi se cijena ovog što sam ja pila čini malo neobična. Voditelj Vivat finih vina Vanja rekao mi je da imaju i hranu; hladne plate, koštaju od 30 do 40 kuna, što, čini mi se, stvarno nije puno. Pred kraj sam odšetala u atrij Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj 20. Tu je bilo puno ljudi, ali je zbog veličine prostora ipak bilo prozračno.

Atmosfera je bila mirna, ali ugodna, a glazba neka nježna. Ovdje je velik izbor konkretnih jela i tu sam za 38 kuna probala Rougemarinovu quesadillu koja se sastoji od junetine i miksa od portugalskih pikantnih kobasa. Specifičnog je okusa, ali mi se dopala. Probala sam i macaronse Petre Jelenić koji su bili ukusni, ali mi se čine možda malo preteški za ove visoke temperature. Još mi je samo ostalo još jedno privatno dvorište u Radićevoj 54, koje je zbilja neobično. Spuštate se po strmim stepenicama i dolazite na terasu koju su, kaže mi gospodin Mario, inače vlasnik, “skrpali u mjesec i pol”, ali ispalo je fora. Jedna cura mi dobacuje da je ovo jedno od romantičnijih mjesta u gradu. Terasa kafića je bila puna, a ponuda pića im je standardna.

Uvijek možete računati na plesanjak na Strossu

Mjesto na koje možete računati doslovno cijelo ljeto, zapravo i proljeće (traje od 25. svibnja do 2. rujna), je, standardno, Ljeto na Strossu. Ljudi na Stross dolaze zbog nekoliko stvari, ovisno o doba dana i raspoloženju u kojem se nalaze. Naime, program tamo traje gotovo cijeli dan, a počinje se ozbiljnije popunjavati oko pola osam navečer, kad počinje lutkarska predstava za djecu. U pravilu, nakon toga kreće glazbena slušaonica, ljudi polako odlaze po svoje čaše vina ili pivu na veliku centralnu kućicu s pićima (postoji još samo jedna mala, par metara dalje, s hranom), a Matija sa šanka mi kaže da im najbolje ide piva. Točeno Ožujsko i Staropramen od pola litre su im po 16 kuna, a malo točeno od tri deci po 12 kuna.

Oko devet na maloj pozornici, na kojoj su do prije sat vremena klinci gledali predstavu, počinje koncert. Recimo, u četvrtak su bili Walter Neugebauer & The Cadillac band, a u petak Lefty Mice. Dakle, gore možete očekivati isključivo rock’n’roll, swing, jive, jazz i rhythm&blues. Atmosfera vrlo brzo postane živahna, ljudi nakon par čaša vina počinju plesati i sve malo podsjeća na ljetne terase na moru, na dobar način. Ja sam se u nekom trenutku progurala do jedine kućice s hranom (ako izuzmemo gospođu s kokicama koja je uvijek tu, ali više zbog klinaca), pred kojom se vrlo brzo stvori podulji red, a gdje možete pojesti hamburgere, kobasice, hot-dog, gyros…

Dino koji je radio kaže da im najbolje idu kobasice od jelena i vepra, po 25 kuna te neka koja se zove Zagrebačka, po 20 kuna. Probala sam nju, bila je fina, malo pikantna, djelovala mi je svježe. Ljeto na Strossu, na kojem inače možete računati na TOI-TOI wc-e koji čak nisu tako tragični kakvi znaju biti, službeno prestaje u ponoć, ali ljudi se uglavnom zadrže dulje, pogotovo petkom i subotom, do nekih jedan, dva. Naime, ostanu sjediti na klupama i za stolovima, još uvijek pijuckajući iz plastičnih čaša, s pogledom na dosta magičan pogled na svjetla grada.

Klinci se igraju, dok roditelji pijuckaju koktele

Inače se sa Strossa možete stepenicama spustiti direktno dolje u Art Park, koji su nekad svi zvali Narkić parkić ili pak Mali pakao, ali definitivno više nije ni jedno ni drugo. Ja sam tamo otišla u petak i dosta je nevjerojatno što su uspjeli napraviti s tim mjestom. Park je nevjerojatno živ, krcat i to cijeli dan. Preko dana ljudi ovamo dolaze s djecom koja se igraju na dječjim spravama koje se još uvijek nalaze u parku, dok odrasli mogu igrati stolni tenis, sjediti na nekoj od klupa ili gore na poredanim kaskadama te pijuckati čekajući večer, s kojom se park pretvara u ozbiljno mjesto za izlazak.

Cijelo vrijeme svira neka ugodna muzika, ljudi je sve više, vrhunac je između devet i jedanaest navečer, kad ih je najviše. Nakon toga se park mora polako isprazniti, jer ljudi ipak žive okolo i vjerojatno žele svoj mir. Što se tiče cuge, Hrvoje sa šanka mi kaže da se najviše pije mojito (26 kuna) i gin tonik (22 kune).

Još jedno mjesto na koje možete pobjeći doslovno cijelo ljeto je Pop Up Summer Garden, koje se ove godine prvi put održava, kod Ljetne pozornice Tuškanac. Traje do 15. rujna i jako je fora, pogotovo ako želite otići negdje gdje je temperatura par stupnjeva niža nego u ostatku grada, a svejedno ostati u centru. Ima gomila mjesta, oko vas je šuma, a prostor je uređen tako da ne odskače od prirode. Iza cijelog koncepta stoji ekipa Swankyja, program svaki dan počinje u 18 sati, a od 19 sati DJ-evi počinju puštati glazbu.

Najviše se ljudi skupi oko 22 sata, a traje do 23:30 tijekom tjedna, no vikendom se ostaje nešto duže. Vidjela sam da svi živi piju mojito, pa sam i ja uzela jedan iz Swanky bara koji ih radi. Za razliku od onog s jagodom iz Manosta bara koji sam probala na Zrinjevcu, ovaj je puno jači i nešto ukusniji. Počela sam pričati s curom kojoj je ovo isto bio prvi put ovdje, rekla mi je da se zove Petra. Bila je jako zadovoljna koktelima. “Kokteli su odlični, probala sam Summer Tropic, ali mi je bolji mojito s jagodom. Glazba je ok, ali bih voljela da nije samo instrumental”, rekla mi je.

Ja sam nastavila do kućice Food&wine s platama i hamburgerima, kažu mi da im se ponuda hrane rotira svaka dva tjedna, ali kad sam ja bila, dakle oko 20 sati, još uvijek nije radila. Inače, ovo nije sve, sljedeći tjedana otvarat će se svako malo nešto novo, na dan, dva, ili više. Uskoro počinje i ljetno kino na Gradecu, gdje je sad samo kafić, na Ribnjaku Crossover festival te još gomila toga po cijelom gradu. Stoga da, ljeto u Zagrebu, definitivno nije najgora stvar koja vam se može dogoditi.