Naprotiv, kazalište, kroz cijelu svoju povijest, od antičkih vremena do danas, jest pratitelj važnih i tragičnih događaja društava u kojima se odvija. Kazalište spada u rang visoke kulture,; kazalište jest, gotovo nužno, političko (i kada to nije po sadržaju); kazalište opisuje i održava društvo u kojem djeluje; kazalište je, naposljetku, u nekim svojim žanrovima, najuzvišenija tragična forma.
Tretiranje kazališta poput turbofolka
Kazalište nije banalna, trećerazredna zabava nedostojna sjećanja na mrtve. Čak i kad je trivijalno i lako I zabavno, kazalište neizbježno pokazuje i istražuje obrasce ljudskog ponašanje, I one univerzalne, I one koji govore o specifičnostima određene skupine ljudi, određenog društva ili određene nacije..
Zabraniti, s toga, kazalište zbog obilježavanja dana pada Vukovara, ili bilo kojeg drugog komemorativnog dana koji se tiče cijele države, znači oduzeti kazalištu sva nabrojana svojstva, koje ono neprijeporno posjeduje, te pretvoriti kazalište u djelatnost najnižeg zabave, što ono sigurno nije.
Tretirati kazalište kao nešto nedostojno i neskladno tragičnim povijesnim komemoracijama znači, ustvari, tretirati kazalište poput turbofolka ili koncerata zabavne glazbe; okej, možda je kontraindicirano da se na HTV-u, na Dan pada Vukovaru, prikazuju koncerti Jelene Rozge ili nekog drugog turbofolk izvođača, ali sasvim sigurno nije, i ne može biti uvredljivo da se na dan pada Vukovara održavaju kazališne manifestacije.
Zašto je, pobogu, ministrica pristala na ovu odgodu?
Ministrica kulture, koja je u krajnjoj liniji, odgovorna za ovu sramotnu zabranu, pametna je i obrazovana žena, koja sve to vrlo dobro zna. Zašto je, onda, pobogu, ministrica kulture pristala da se Noć kazališta odgodi? Odgovor je vrlo jednostavan. Riječ je o još jednom snažnom znaku subnorizacije Hrvatske. SUBNOR je, ako mlađi čitatelji ne znaju, bio organizacija boraca iz Drugog svjetskog rata u bivšoj Jugoslaviji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SUBNOR je s vremenom prerastao u najkonzervativniju instituciju jugoslavenskog društva; kad se na stadionima pjevalo Marjane, Marjane, SUBNOR je tražio da se navijače hapsi; kad su se pojavljivale knjige ili filmovi koji su propitkivali socijalizam ili službenu verziju jugoslavenske recentne povijesti, SUBNOR je zahtijevao da se takve knjige I filmovi zabrane, te da se najoštrije obračuna s njihovima autorima; SUBNOR je grmio protiv rock and rolla, kao, naravno, i protiv pojedinih kazališnih predstava.
Braniteljske udruge misle da mogu diktirati što je ispravno, a što ne
Hrvatska nema središnji SUBNOR, ali ima desetke malih SUBNOR-a, čiji je utjecaj, osobito poslije šatoraškog štrajka, što ga je bio izmislio HDZ da bi smijenio Josipovića i Milanovića, nevjerojatno porastao. Bilo koja udruga, koja se poziva na sudjelovanje svojih članova u Domovinskom ratu, misli da hrvatskom društvu može diktirati što je ispravno, a što nije ispravno. Kako vidimo, to im često uspijeva.
Kad je riječ o većim političkim i društvenim događajima, nerijetko su zahtjevi veteranskih udruga tek inicijalni element, od kojeg kreće velika, solidno organizirana akcija, koju često podupiri Katolička crkva i ultrakonzervativne građanske udruge.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministrica se uplašila trivijalnog tipa
U ovom se slučaju, međutim, ne radi ni o kakvoj političkoj akciji, nego o uvjetovanom refleksu. Ministrica kulture uplašila se nekog trivijalnog tipa iz Koprivnice, zbog njegova braniteljskog predznaka, pa je zato odlučila zabraniti Noć kazališta.
Učinila je to kako ne bi imala dodatnih problema u životu, jer ih s desne strane ima i previše, budući da hrvatska desnica gospođu Obuljen ionako smatra prirodnim produžetkom Milanovićeve Vlade, i odlučnom promicateljicom lijevo liberalne ideologije u sferi kulture I obrazovanja.
Sama činjenica da se jedna ministrica uplašila jedne minorne udruge, pa je odlučila poslušati njen zahtjev, najzornije svjedoči o fenomenu subnorizacije hrvatskog društva. A subnorizacija kako znamo iz jugoslavenskog iskustva, nužno vodi u primitivizam, nekompetentnost, ružne manipulacije i najgore moguće iskrivljavanje i zloporabu ratnih zasluga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odgoda Noći kazališta pokazala je da se ministrica kulture boji veteranskih udruga koje misle da mogu što hoće
Radi se o još jednom znaku subnorizacije Hrvatske
Kazalište nije turbofolk i nije nedostojno sućuti prema tragičnim povijesnim događajima, poput pada Vukovara. Pristankom na odgodu, ministrica Obuljen dala je za pravo braniteljskim udrugama koje misle da društvu mogu diktirati što je ispravno, a što ne. A subnorizacija, kako znamo iz jugoslavenskog iskustva, nužno vodi u primitivizam, nekompetentnost i ružne manipulacije
Odluka o premještanju Noći kazališta za tjedan dana, kako se ta manifestacija ne bi poklopila s obilježavanjem pada Vukovara i masakra u Škabrnji postavlja, prije svega, pitanje o tome kako oni, koji su odlučili zabraniti Noć kazališta 18.studenog, gledaju na kazalište. Ne razumijemo, naime, zašto bi kazalište bilo nedostojno sućuti prema tragičnim povijesnim događajima.
Naprotiv, kazalište, kroz cijelu svoju povijest, od antičkih vremena do danas, jest pratitelj važnih i tragičnih događaja društava u kojima se odvija. Kazalište spada u rang visoke kulture,; kazalište jest, gotovo nužno, političko (i kada to nije po sadržaju); kazalište opisuje i održava društvo u kojem djeluje; kazalište je, naposljetku, u nekim svojim žanrovima, najuzvišenija tragična forma.
Tretiranje kazališta poput turbofolka
Kazalište nije banalna, trećerazredna zabava nedostojna sjećanja na mrtve. Čak i kad je trivijalno i lako I zabavno, kazalište neizbježno pokazuje i istražuje obrasce ljudskog ponašanje, I one univerzalne, I one koji govore o specifičnostima određene skupine ljudi, određenog društva ili određene nacije..
Zabraniti, s toga, kazalište zbog obilježavanja dana pada Vukovara, ili bilo kojeg drugog komemorativnog dana koji se tiče cijele države, znači oduzeti kazalištu sva nabrojana svojstva, koje ono neprijeporno posjeduje, te pretvoriti kazalište u djelatnost najnižeg zabave, što ono sigurno nije.
Tretirati kazalište kao nešto nedostojno i neskladno tragičnim povijesnim komemoracijama znači, ustvari, tretirati kazalište poput turbofolka ili koncerata zabavne glazbe; okej, možda je kontraindicirano da se na HTV-u, na Dan pada Vukovaru, prikazuju koncerti Jelene Rozge ili nekog drugog turbofolk izvođača, ali sasvim sigurno nije, i ne može biti uvredljivo da se na dan pada Vukovara održavaju kazališne manifestacije.
Zašto je, pobogu, ministrica pristala na ovu odgodu?
Ministrica kulture, koja je u krajnjoj liniji, odgovorna za ovu sramotnu zabranu, pametna je i obrazovana žena, koja sve to vrlo dobro zna. Zašto je, onda, pobogu, ministrica kulture pristala da se Noć kazališta odgodi? Odgovor je vrlo jednostavan. Riječ je o još jednom snažnom znaku subnorizacije Hrvatske. SUBNOR je, ako mlađi čitatelji ne znaju, bio organizacija boraca iz Drugog svjetskog rata u bivšoj Jugoslaviji.
SUBNOR je s vremenom prerastao u najkonzervativniju instituciju jugoslavenskog društva; kad se na stadionima pjevalo Marjane, Marjane, SUBNOR je tražio da se navijače hapsi; kad su se pojavljivale knjige ili filmovi koji su propitkivali socijalizam ili službenu verziju jugoslavenske recentne povijesti, SUBNOR je zahtijevao da se takve knjige I filmovi zabrane, te da se najoštrije obračuna s njihovima autorima; SUBNOR je grmio protiv rock and rolla, kao, naravno, i protiv pojedinih kazališnih predstava.
Braniteljske udruge misle da mogu diktirati što je ispravno, a što ne
Hrvatska nema središnji SUBNOR, ali ima desetke malih SUBNOR-a, čiji je utjecaj, osobito poslije šatoraškog štrajka, što ga je bio izmislio HDZ da bi smijenio Josipovića i Milanovića, nevjerojatno porastao. Bilo koja udruga, koja se poziva na sudjelovanje svojih članova u Domovinskom ratu, misli da hrvatskom društvu može diktirati što je ispravno, a što nije ispravno. Kako vidimo, to im često uspijeva.
Kad je riječ o većim političkim i društvenim događajima, nerijetko su zahtjevi veteranskih udruga tek inicijalni element, od kojeg kreće velika, solidno organizirana akcija, koju često podupiri Katolička crkva i ultrakonzervativne građanske udruge.
Ministrica se uplašila trivijalnog tipa
U ovom se slučaju, međutim, ne radi ni o kakvoj političkoj akciji, nego o uvjetovanom refleksu. Ministrica kulture uplašila se nekog trivijalnog tipa iz Koprivnice, zbog njegova braniteljskog predznaka, pa je zato odlučila zabraniti Noć kazališta.
Učinila je to kako ne bi imala dodatnih problema u životu, jer ih s desne strane ima i previše, budući da hrvatska desnica gospođu Obuljen ionako smatra prirodnim produžetkom Milanovićeve Vlade, i odlučnom promicateljicom lijevo liberalne ideologije u sferi kulture I obrazovanja.
Sama činjenica da se jedna ministrica uplašila jedne minorne udruge, pa je odlučila poslušati njen zahtjev, najzornije svjedoči o fenomenu subnorizacije hrvatskog društva. A subnorizacija kako znamo iz jugoslavenskog iskustva, nužno vodi u primitivizam, nekompetentnost, ružne manipulacije i najgore moguće iskrivljavanje i zloporabu ratnih zasluga.