Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Politika & Kriminal

Ovaj gospodin spominje se kao novi šef Vrhovnog suda. Razgovarali smo o recentnim slučajevima koji su izazvali nemale polemike

Piše: Drago Hedl     Snima: Vjekoslav Skledar

Drago Hedl razgovarao je s Đurom Sessom, sucem Vrhovnog suda i predsjednikom Udruge hrvatskih sudaca, o pitanju korupcije u sudstvu, nedavnoj odluci Ustavnog suda o pobačaju, činjenici da je njegov kolega s Vrhovnog suda potpisao rješenje kojim je tajnici Zeljko priznata svjedodžbu srednje škole iako je nije završila, velikim zaradama sudaca mimo redovnih primanja i drugim važnim pitanjima. Snima Vjekoslav Skledar

Đuro Sessa (60), predsjednik Udruge hrvatskih sudaca i sudac Vrhovnog suda spominje se kao mogući nasljednik Branka Hrvatina na mjestu predsjednika Vrhovnog suda. Taj rođeni Riječanin, koji je ranu mladost proveo u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a potom Pravni fakultet u Zagrebu, u pravosuđu je od 1982., kada je počeo kao sudački vježbenik Županskog suda u Sisku. Njegova sudačka karijera od tada išla je samo uzlaznom linijom: od suca Općinskog suda u Zagrebu postao je njegovim predsjednikom, a od suca Županijskog suda, predsjednikom njegova građanskog odjela. U Vrhovnom sudu je od rujna 2008. Manje poznati detalj iz njegove karijere jest da je četiri godine (1993. – 1996.) bio konzul savjetnik u hrvatskom Generalnom konzulatu u Australiji. Sessa je poznat po čestim oštrim duelima s novinarima, ali je ugodan i otvoren sugovornik.

Razgovor počinjemo otkrićem Telegrama da je Sandra Zeljko, nećakinja suca Županijskog suda u Velikoj Gorici, Ante Zeljka i bivša tajnica u nekoliko hrvatskih Vlada, zahvaljujući sudskom rješenju dobila stručnu spremu koju u stvarnosti nema. Pitamo predsjednika Udruge hrvatskih sudaca tko je odgovoran za izdavanje takvih sudskih rješenja, pogotovo kada su ih je, kao u slučaju suca Ante Zeljka, dobivala njegova rodbina i poznanici (sestra, nećakinja, kum).

SESSA: Ne mogu, naravno, govoriti o konkretnoj situaciji jer mi osobno nije poznata. To su izvanparnični postupci radi priznavanja stečene stručne spreme sukladno Zakonu o stečenoj stručnoj spremi. U postupku sud mora utvrditi, na temelju dokaza pisanih i personalnih, je li izvjesno da je osoba koja traži priznanje zaista i stekla stručnu spremu za koju tvrdi da je ima. Po mom mišljenju sud tu treba biti vrlo pažljiv i skrupulozan jer se radi o jednostranačkom postupku gdje pravo žalbe ima samo predlagatelj i to ako zahtjevu nije udovoljeno. Ako tako nije postupao onda je odgovoran onaj tko je postupao suprotno tome. Ipak, valja sve staviti u kontekst vremena i tragedije agresije na Vukovar, a su neki očito, kao i u svakom ratu pokušali zloupotrijebiti svoju ili nesreću drugih.

TELEGRAM: Mislite li i vi, kao predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, ono što se često može čuti o hrvatskom pravosuđu: da je ono rak-rana hrvatskog društva.

SESSA: Ne mislim. U Hrvatskoj se godišnje zaprimi 1,3 milijuna predmeta i na kraju godine ostane neriješeno nešto manje od 500.000 i taj se broj iz godine u godinu smanjuje. Prije samo nekoliko godina imali smo milijun i pol neriješenih predmeta na kraju godine. Valjda je taj pomak netko učinio. Ako nisu suci uz pomoć sudskih savjetnika, tko jest? Zato mislim da davati ocjene na bazi desetak postupaka koji zaokupljaju medijsku pozornost nije ni pošteno, ni točno.

TELEGRAM: Ima li u pravosuđu korupcije? Vaš kolega Vladimir Gredelj prije pet godina podnio je ostavku na mjesto počasnog predsjednika Hrvatske udruge sudaca, na čijem ste čelu. Tada je izrekao teške optužbe na račun hrvatskog pravosuđa…

SESSA: Nitko ne može tvrditi da u bilo kojoj sferi javnog ili privatnog djelovanja nema korupcije. Tako ne mogu tvrditi ni da je nema u pravosuđu. Ali da su razmjeri onakvi kako bi neki zluradi promatrači željeli vidjeti, to energično poričem. Kolega Gredelj i ja smo brojne bitke zajedno vodili za ustavno pozicioniranje sudbene vlasti i zato mogu reći da je on sklon egzaltaciji i korištenju jakih riječi i gesta. O ostavci bi se moglo puno reći, no svojim javnim istupima kojima je bez imalo obzira napadao suce, odvele su ga do pozicije da izgubi mjesto počasnog predsjednika UHS-a. Ostavka je samo preduhitrila ono što bi bilo neizbježno.

TELEGRAM: Nedavno je Ustavni sud objavio kako je odbacio prijedlog da se postojeći zakon koji regulira pravo na pobačaj proglasi neustavnim. Trebalo je 26 godina. Nije li to ipak malo previše?

SESSA: Svakako jest i mislim da je predsjednik Šeparović sve dobro objasnio, tako da ne mogu tome bilo što dodati. Taj zakon dugo vremena nije bio u fokusu javnog interesa, nekako se provlačio ispod radara, ali kada je to pitanje postalo opet društveno relevantno ovaj saziv Ustavnog suda je odluku donio. I to je sada najvažnije, jer je možda i društveni kontekst sada sazreo da se donese novi zakon.

TELEGRAM: Nedavno sam u rukama imao zapisnik o obavljenom nadzoru financijsko materijalnog poslovanja Općinskog suda u Požegi. I laik, kad to vidi, mogao bi reći da su nalazi katastrofalni. Ali u sudu se nikome ništa nije dogodilo…

SESSA: Ne znam detalje pa se ne bih usudio ništa špekulirati. U načelu, linija odgovornosti se za suce i predsjednike sudova zna, kao što se i zna tko i kada može pokrenuti stegovni postupak. To su predsjednik suda, predsjednik neposredno višeg suda, predsjednik Vrhovnog suda ali i ministar pravosuđa. To su prave adrese kojima treba postaviti pravo pitanje. Naime, sustav stegovne odgovornosti sudaca jest također važan element neovisnosti sudaca jer to tijelo u kojem suci čine većinu odlučuju o pitanjima stegovne odgovornosti, no tek ako se takav postupak pokrene.

TELEGRAM: Ima li Etičko povjerenstvo Udruge hrvatskih sudaca, na čijem ste čelu, puno posla?

SESSA: Nema. Pravo je pitanje: zašto? Zato što ono postoji samo za suce koji su članovi UHS-a. Tako, kada bi se takvo pitanje i pokrenulo, sudac o kojem je riječ napustio bi UHS i time bi se i postupanje zaustavilo.

No, postoje pri županijskim, visokim i Vrhovnim sudom Etička vijeća koja ocjenjuju je li neko ponašanje suca u suprotnosti s Kodeksom sudačke etike i ako postoji takva prijava koju može podnijeti svatko – naglašavam svatko- tko ima saznanja o problematičnom ponašanju ili postupku suca. Problem je što takvih prijava ima vrlo malo, a kada ih ima često sudačka vijeća pokazuju da ne razumiju razliku između povrede kodeksa i stegovne odgovornosti i time, u biti, ne pomažu razvoju sudačkog poziva. Predlagao sam da se u sklopu Pravosudne akademije upravo s članovima sudačkih vijeća vode edukacije o praktičnoj primjeni Kodeksa i međunarodnim iskustvima na tom polju ali Upravno i Programsko vijeće nije to smatralo korisnim.

TELEGRAM: Često ste u istupima, braneći kolege, znali biti vrlo oštri prema novinarima, ali se ne sjećam da ste bili jednako oštri i prema kolegama kada pogriješe.

SESSA: Kao što niti novinari nisu oštri prema svojim kolegama. Sve dok se suce u većini slučajeva napada kao osobe, a ne daju se argumenti kojim bi se ocjenjivao njihov rad, treba ih braniti od takvih napada, jer to nitko drugi ne čini. UHS-u je ostavljen prostor za takve istupe jer oni koji bi bili pozvani to činiti prije UHS-a vrlo često to ne čine, a to su prije svega predsjednici sudova osobno ili putem glasnogovornika sudova. Zašto to ne čine mogu samo naslućivati.

TELEGRAM: Je li baš posve u skladu sa sudačkom etikom da se suci – a poznati su mi takvi slučajevi – bave doživotnim uzdržavanjem starijih osoba pa ugovorom nasljeđuju kuće vrijedne milijune kuna?

SESSA: To je dopušten pravni posao, predviđen je Zakonom o obveznim odnosima i time je dopušten svakom, pa i sucima. Ako su ugovorne strane slobodnom voljom zaključile takav ugovor i ako nema zloupotrebe položaja, ako nema raspolaganja saznanjima koja su stečena na privilegirani način, ako se ugovor savjesno izvršavao. Ne vidim problem da je i sudac davatelj uzdržavanja. Ali, ako bi se radilo o nekom trendu, ako samo neki suci višekratno ulaze u takve obvezne odnose, ako unaprijed znaju da se takvi ugovori neće izvršavati duže vrijeme, tada bi zvono trebalo zvoniti na uzbunu.

Vjekoslav Skledar - Vjekoslav Skledar

TELEGRAM: Mediji su objavili kako je jedan vaš kolega, sudac Vrhovnog suda, u 2015. godini od plaće zaradio 234.000 kuna, a od honorara još 215.268 kuna. Smatrate li da je to u redu?

SESSA: Jest, ako je sve svoje obveze na sudu uredno izvršavao i ako je sva primanja pored plaće zaradio u aktivnostima koje su zakonom dopuštene. To samo znači da je takav sudac puno radio i izvan redovnog radnog vremena.

TELEGRAM: Jedan je portal nedavno objavio kako suci, kada tuže nakladnike za duševne boli izazvane tekstovima njihovih novinara, dobivaju neusporedivo veće naknade od drugih. Primjerice, naknade za duševne boli dosuđene sucima uglavnom su 70.000 kuna. Bivši predsjednik Republike Mesić za pretrpljene duševne boli dobio je upola manje.

SESSA: To je samo djelomična istina. Na primjer u mom slučaju protiv jednog portala dosuđeno mi je 70.000 kuna koje nisam nikad naplatio jer je portal otišao u stečaj, a protiv Jutarnjeg lista sam povukao tužbu jer su se ispričali tijekom postupka onako kako to nalaže Zakon o medijima. U tome i leži suština problema. Mediji ne objavljuju niti ispravke informacija niti isprike onako kako to propisuje Zakon o medijima. Objave sitnim slovima u nekom mračnom kutu novina nije takav ispravak i time nije nikakav ispravak. Stoga mediji takvim postupanjem sami rade u korist svoje štete, jer jedina satisfakcija oklevetanoj osobi ostaj novčana satisfakcija.

Suci se vrlo rijetko odlučuju na tužbe, kada to čine onda je uglavnom grubo napadnut njihov sudački integritet i profesionalnost i tada odštete moraju odgovarati dobru koje je povrijeđeno, imajući u vidu da suci uglavnom nisu javne osobe užem smislu tog pojma.

S druge strane bivši predsjednik je javna osoba u punom smislu tog pojma i stoga otpornost i prag tolerancije na kritiku, pa i neumjesnu, čak i uvredljivu, mora biti niži.

TELEGRAM: Zašto se sucima ništa ne događa kada im presude padnu na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu?

SESSA: Zato što se suca ne može pozvati na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje o odluci. Kao niti saborske zastupnike kada glasuju o nekom zakonu ili o bilo kojoj drugoj odluci. I zato što suca može pozvati na odgovornost samo država, i to samo ako je sudskom odlukom počinjana šteta radnjom suca, namjerno ili iz krajnje nepažnje. Tumačenje pravne norme i ocjena i utvrđivanje činjenica ne može i ne smije biti sankcionirano. To je postulat vladavine prava, demokratskog poretka, trodiobe vlasti i neovisnosti sudbene vlasti.

Osim toga sud u Strasbourgu ima posve slobodan i za naše prilike prilično originalan pristup u tumačenju domaćeg prava i Konvencije kojeg nije uvijek lako dokučiti, a kamoli predvidjeti. Ne bih htio biti zloban, ali sudu u Strasbourgu može se pristupiti tek ako je iscrpljen pravni put u Hrvatskoj, a to znači i postupak pred Ustavnim sudom povodom ustavne tužbe. Dakle, u konačnici sud u Strasbourgu ocjenjuje eventualnu grešku Ustavnog suda, a ne redovnih sudova.

TELEGRAM: Suci su, za razliku od državnih dužnosnika, izuzeti od javnog objavljivanja imovinskih kartica i da bi ih se moglo vidjeti potrebna je prethodna odluka Državnog sudbenog vijeća. Koliko se sjećam suci su to tražili iz sigurnosnih razloga. Zašto bi nečija imovinska kartica mogla postati sigurnosni problem?

SESSA: Zato što u EU samo dvije ili tri zemlje imaju takvo rješenje. Zato što suci nisu političari i ne moraju biti dostupni javnosti 24 sata na dan, zato što se ne moraju svidjeti biračkom tijelu i zato što imovinske kartice ne postoje da bi voajeri čeprkali po njihovoj imovini, već da bi se spriječio sukob interesa. Osim toga, kada se god DSV-u postavi takav zahtjev, oni mu udovoljavaju bez iznimke, po mom mišljenju previše benevolentno. Tako da je izmjena pravila u tom smislu nepotrebna, samo stvara antagonizme i populistički traži aplauz neupućene javnosti koja upravo zbog svoje neupućenosti to lijeći sumnjom u sve i svakoga.

To i jest sigurnosni problem, jer se i iz ograničenih podataka može vrlo lako utvrditi gdje sudac živi, gdje mu je obitelj i tako dalje. A složit ćete se da suci ipak rješavaju konkretne sukobe i antagonizme među strankama i da je njihova izloženost i rizik od ugroza različite vrste vrlo velika, tim prije što niti imaju, niti je zaštita za njih predviđena.

TELEGRAM: Uskoro će izbor predsjednika Vrhovnog suda. Hoćete li se kandidirati?

SESSA: U izboru predsjednika VS-a nema kandidiranja. To je autonomno pravo predsjednice Republike Hrvatske da predloži osobu koja udovoljava kriterijima za suca VS-a ili jest sudac tog suda i koju tada bira Hrvatski sabor. Zato sve što bih rekao bilo bi prejudiciranje onog što će odlučiti predsjednica Republike. To bi od mene u najmanju ruku bilo bezobrazno.

, , ,

Podijeli 19 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani