Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Politika & Kriminal

Ovo je prvi dio istraživačkog specijala zbog kojeg je Franjo Lucić pokušao podmititi našeg novinara

Piše: Drago Hedl

Priču o Franji Luciću mediji su tek zagrebli; Drago Hedl, nakon tjedana istraživanja, prvi put rekonstruira njegov poslovni put od 1995.

Dva puta našički su poštari i jednom sudski dostavljač pokušali u tvrtki Građapromet iz Našica, na adresi Braće Radića 18, uručiti rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama, ali nisu imali uspjeha. Na toj adresi u Našicama, naime, već odavno nema tvrtke Građapromet, pa je ovih dana rješenje završilo na elektroničkoj oglasnoj ploči našičkog suda.

Priča ne bi bila zanimljiva da predsjednik nadzornog odbora Građaprometa nije Franjo Lucić, najsiromašniji zastupnik ovog, devetog saziva Hrvatskog sabora. Uz Franju Lucića u nadzornom odboru je i njegov brat Drago (inače član Izvršnog odbora, najvišeg tijela Hrvatskog nogometnog saveza), a Lucićeva supruga Ankica, članica je uprave i direktorica Građaprometa.

Najsiromašniji saborski zastupnik

Tvrtka Građapromet pod ovrhom teškom 28,1 milijun kuna, našla se jer je svojom imovinom jamčila otplatu kredita koje su podizale tvrtke TOFRADO i TOFRADO bačvarija iz Pleternice, u vlasništvu najsiromašnijeg zastupnika Hrvatskog sabora, Franje Lucića. Taj bivši gradonačelnik Pleternice, menadžer (VŠS), kako piše u njegovoj imovinskoj kartici – od spomena vrijedne imovine ima samo oranicu veličine 1.052 četvorna metra, vrijednu 15.000 kuna. I ništa više.

Ni kuću, ni stan, ni automobil, ni dionice, ili druge vrijednosne papire, ni kune ušteđevine. Ni skupocjen sat kakav se zna naći na ruci mnogih hrvatskih političara. Lucić živi kao proleter od saborske plaće koja iznosi 16.064,17 kuna. No, s obzirom da je po struci prodavač – kako piše na službenim stranicama Hrvatskog sabora – sa srednjom stručnom spremom, ne može se požaliti da je slabo plaćen.

Jedan od ozbiljnijih dužnika Poreznoj upravi

Ali, Franjo Lucić ne samo da nema imovine i ne samo da je najsiromašniji zastupnik u Hrvatskom saboru – on je i jedan od ozbiljnih dužnika Poreznoj upravi. Prema posljednjim podacima objavljenim na ”listi srama” i javno dostupnim, Lucić je 31. listopada prošle godine Poreznoj upravi dugovao 341.542,04 kune, odnosno više od 21 svoje sadašnje saborske plaće. U podjednakim je problemima i njegova supruga Ankica, direktorica tvrtke čije sjedište nisu uspjeli pronaći našički poštari i sudski dostavljači.

Hedl je u Požegi iz sudskog spisa kopirao, recimo, dvije Lucićeve mjenice izdane bez protesta - Telegram

Ona poreznoj upravi duguje tek nešto manje nego njen suprug – 269.631,81 kunu, a kako je njena godišnja direktorska plaća u neto iznosu samo 42.536,82 kuna (dakle mjesečno oko 3.545 kuna), morat će raditi šest godina i četiri mjeseca, a da ne troši ni lipe, da bi vratila dug državi. Zbog poreznog duga od gotovo 350 tisuća kuna Franjo Lucić prijavljen je Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa, jer u svojoj imovinskoj kartici u rubrici ”obveze dužnosnika: pozajmice, dugovanja, jamstva i drugo”, nije naveo iznos koji duguje državi.

Kao zastupnik ne smije biti u nadzornom odboru

Zbog toga je 26. travnja ove godine spomenuto povjerenstvo protiv Lucića pokrenulo postupak zbog moguće povrede Zakona o sprečavanju sukoba interesa. No, vratimo se ovrsi koja nad nekretninama vrijednim 28,1 milijun kuna lebdi nad tvrtkom Građapromet, gdje je Lucić, rekli smo, predsjednik nadzornog odbora, unatoč tome što je Zakonom o obvezama i pravima državnih dužnosnika propisano kako oni (a Lucić kao saborski zastupnik to jest), ne mogu biti članovi upravnih ili nadzornih odbora trgovačkih društava.

Andrej Plenkovi​ć​ i Tomislav Tolu​šić​​ prošle godine s Lucićem - Ivica Galovic/ PIXSELL

Na adresi na koju su poštari i sudski dostavljač u Našicama pokušali uručiti sudsko rješenje direktorici Građeprometa, supruzi zastupnika Franje Lucića (a da su imali točnu adresu vidljivo je i iz Sudskog registra Ministarstva pravosuđa, gdje je naznačena upravo ta adresa) nalazi se oronula kuća. Stanarka koju je ondje zatekao reporter Telegrama kaže da je ta prizemnica u vlasništvu Grada Našica i dodaje da je do prije desetak godina iza kuće bilo veliko skladište Građaprometa s omanjom upravnom zgradom.

Prodao zemljište kompanije Građapromet

No sve je to porušeno, a na tom prostoru, u središtu Našica, niknule su stambene višekatnice. Kako nam je kasnije rekao jedan od bivših radnika Građaprometa, Franjo Lucić to je zemljište, na kojem su se nalazila skladišta Građaprometa, prodao kao građevinsko za milijun i pol kuna.
Franjo Lucić, kome je ovo četvrti mandat u Hrvatskom saboru (zastupnik je HDZ-a od 11. siječnja 2008., dakle više od devet godina) sudbinski je vezan za tvrtku Građapromet iz Našica.

U toj tvrtki s nepostojećom adresom, u kojoj je sada gazda zajedno s bratom i suprugom, Lucić (59) je potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća radio kao trgovac. Tada je to, kaže za Telegram bivši poslovođa Građaprometa, Vlado Josip Drahotuski, bila vrlo solidna društvena firma s pedesetak zaposlenih. A nekadašnji zaposlenik te tvrtke, Marko Bizik, dodaje kako su plaće bile redovite i solidne, sve dok Građapromet nije preuzeo Lucićev TOFRADO.

Kako je krenuo u privatizacijski pohod

Jednu od prodavaonica tvrtka Građapromet imala je i u Pleternici, gdje je živio Franjo Lucić, pa se taj mladi trgovac ondje i zaposlio. No, uskoro je, otkrivši u sebi poduzetnički duh, u staroj obiteljskoj kući započeo proizvodnju čavala. A onda je, tijekom Domovinskog rata (u kojem Lucić, mada mu je bilo tridesetak godina, nije sudjelovao, jer, kako je rekao u jednom intervjuu, netko se morao baviti i poduzetništvom) pokupovao dionice Građaprometa, osnovao tvrtku TOFRADO i započeo privatizacijski pohod, došavši u posjed dvije pleterničke tvrtke – Dinamico i Oroplet.

Lucić s Ivom Sanaderom - 034portal
S Karamarkom 2013. godine - Dusan Mirkovic/PIXSELL

Godine 1995. učlanio se u HDZ i od tada, zajedno s poslovnom, gradi i političku karijeru. Članstvo u HDZ-u i kasniji mandat saborskog zastupnika pomogli su mu da se vine u nadzorne odbore dvije velike tvrtke u državnom vlasništvu – Hrvatske ceste (2004. – 2011.) i Hrvatske autoceste (2004. – 2008.) što mu je sigurno omogućilo brojne kontakte s ljudima iz visoke politike i poslovnog svijeta.

Često se hvalio kumstvom s Ivanom Šukerom

U njegovoj Pleternici, priča se kako se znao hvaliti kumstvom s Ivanom Šukerom, donedavno jednim od najmoćnijih ljudi HDZ-a. Srce Lucićeva poslovnog carstva bila je tvrtka TOFRADO, kojoj je ime dao po početnim slogovima trojice svojih sinova: Tomislava, Franje i Domagoja. Lucić ima i kćer Marinu, no njeno ime nije ušlo u kraticu obiteljske firme. TOFRADO se bavio metalno-prerađivačkom djelatnošću, a njegov jedini vlasnik bio je Franjo Lucić. Ubrzo, osnovat će i sestrinsku tvrtku TOFRADO bačvarija, koja se, kako joj i naziv kaže, bavila proizvodnjom hrastovih bačvi.

Dolazak na sjednicu Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, u lipnju; Na slici s Milijanom Brkićem - Igor Kralj/PIXSELL

S obzirom da je požeški kraj poznat po odličnim vinima i brojim uspješnim vinarima, potreba za buradi bila je prilična pa je s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna Franjo Lucić pomogao svom sinu Domagoju da otvori firmu, koja će se – zahvaljujući očevim vezama u Hrvatskim šumama – ponajviše baviti proizvodnjom bačvi od slavonske hrastovine. Za svaki slučaj, da bi posao bolje išao, direktor firme bio je Drago Lucić, Franjin brat.

Objavio bankrot svog poslovnog carstva

Obje firme – TOFRADO i TOFRADO bačvarija, međutim, danas su u stečaju. TOFRADO je u stečaj otišao u srpnju 2012. godine, a prema rješenju Trgovačkog suda u Osijeku, stalna služba u Slavonskom Brodu, od 7. siječnja 2013., uz tražbine za neisplaćene plaće više od stotinu radnika, među vjerovnicima našla se i država. TOFRADO je početkom te godine, dugovao, zaokruženo, 15,6 milijuna kuna Hrvatskim šumama, Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 1,3 milijuna kuna, Hypo Alpe Adria banci 26 milijuna kuna, Podravskoj banci 15,5 milijuna kuna, Ministarstvu financija 4,9 milijuna kuna…

Početkom srpnja 2012., poslovni čovjek i saborski zastupnik HDZ-a, sazvao je novinare da bi im objasnio bankrot svog poslovnog carstva. Podsjetio je kako je tvrtka TOFRADO nastala 1991. i da je u najboljim vremenima zapošljavala i do 200 radnika. No, rekao je tada Lucić, krajem listopada 2011., do tada stabilna tvrtka TOFRADO ”koja nikada nije bila u blokadi, s prihodnima od 120 milijuna kuna, koja je još 2008. uložila u razvoj proizvodnje 25 milijuna kuna”, zapada u teškoće. Računi su joj blokirani, a Lucić objašnjava i zašto: uzrok su svjetska kriza i recesija.

Golemi dugovi bankama i državi

Novinarima je tada, u ljeto 2012., rekao kako su svi dobavljači njegove tvrtke namireni s 90 posto, što je istaknuo kao veliki uspjeh, te dodao da su ostale samo obveze prema dvije banke. No, rekao je, krediti su pokriveni nekretninama, pa ni tu neće biti problema. ”Ja sam kao vlasnik najveći gubitnik u ovom slučaju, ali to sam sa sobom raščistio”, rekao je novinarima. Samo pola godine kasnije, Trgovački sud u Osijeku, kao što smo naveli, objavio je listu priznatih tražbina vjerovnika Lucićeve tvrtke.

Kuća u Ulici Braće Radić 18 u Našicama, gdje je prijavljena tvrtka Građapromet u kojoj je Lucićeva supruga direktorica, a on predsjednik Nadzornog odbora - Telegram

Ispalo je da je samo bankama dužan 41,5 milijuna kuna, ministarstvu financija gotovo 5, a Hrvatskim šumama, više od 15,6 milijuna. Stanje s kojim se suočio stečajni upravitelj Jozo Perić bili je katastrofalno.
Devet dana iza stečaja TOFRADA, 20. srpnja 2012. u stečaj odlazi i druga Lucićeva firma, TOFRADO bačvarija. Od nekadašnjeg poslovnog imperija ostala je još samo TOFRADO trgovina, čiji je vlasnik drugi Lucićev sin, Tomislav. Zajedno s Lucićevim bratom Dragom, on i danas upravlja tom tvrtkom.

Velebnu kuću prodao vlastitoj djeci

Ovdje je možda trenutak da se spomene kako je Franjo Lucić, koji u svojoj imovinskoj kartici nema ni četvornog metra vlastitog stambenog prostora, ostao bez kuće u Pleternici, koja prema njegovoj vlastitoj procjeni vrijedi 2,5 milijuna kuna. Ako ste pomislili da je ta ogromna obiteljska kuća od 254 m², s velikom okućnicom od 1.200 m² i voćnjakom od 11.000 m², na kojoj su još dvije pomoćne zgrade od 35 m² završila na bubnju, kao hipoteka za neki od kredita koje su podizale Lucićeve tvrtke, varate se.

Kuća Franje Lucića i ugovor kojim ju je prodao svojoj djeci - Telegram

Franjo Luicić svoju velebnu kuću prodao je 18. prosinca 2009. godine. Zanimljivo, prodao ju je vlastitoj djeci: Tomislav, Franjo (mlađi), Domagoj i Marina, toga su dana, tjedan prije Božića, postali vlasnici kuće, o čemu su napravljena četiri kupoprodajna ugovora. Cijena je bila povoljna: 600.000 kuna. Ni Porezna uprava nije smatrala da kuća, čiju je cijenu Lucić sam naveo u imovinskoj karici (2,5 milijuna kuna), vrijedi puno više pa je procijenjena na milijun kuna.

Kuća je nestala iz imovinske kartice

U imovinskoj kartici koju je Franjo Lucić ispunio 4. svibnja 2011., dakle godinu i pol dana nakon što je kuću prodao vlastitoj djeci, napisao je kako u Pleternici posjeduje kuću od 250 metara četvornih i kako je njena vrijednost 2,5 milijuna kuna. Je li zaboravio da je kuću prodao i da ona više nije njegova, ili ga je smela činjenica što ondje i dalje stanuje kao da je njen vlasnik, nepoznato je. U njegovu posjedu kuća će biti zabilježena i u imovinskoj kartici koju je ispunio u siječnju 2012., kada je istodobno bio i saborski zastupnik i gradonačelnik Pleternice.

Kuća se spominje i u imovinskoj kartici ispunjenoj krajem srpnja 2013., a nepovratno će iz nje izostati tek u kartici koju je povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa Lucić predao 19. siječnja prošle godine. Kako je i zašto kuća nestala iz imovinske kartice Lucić je 4. studenoga 2013. godine Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa ovako objasnio: ”Pošto nisam sam ispunjavao imovinsku karticu došlo je do greške u komunikaciji između mene i moje tajnice koja je navela mene kao vlasnika kuće, a ne mlađeg sina. Ja sam napravio propust jer nisam dodatno provjerio karticu imajući potpuno povjerenje u tajnicu i ono što je navedeno u kartici.”

Što donosimo u sljedećem nastavku

Priča je ipak malo drugačija. Kad je u jednom dnevnom listu krajem listopada 2013. objavljen izvještaj s Lucićeve tiskovne konferencije na kojoj je optužio svog kolegu iz Požege, zastupnika Zdravka Ronka (SDP) da o njemu iznosi neistine, te napomenuo da se prema njemu provodi represivna porezna politika, u komentarima čitatelja pojavilo se i pitanje tko je vlasnik dva BMW-a koje vozi i kuće u kojoj stanuje, Lucić je tjedan dana kasnije pohitao objasniti Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa kako je greškom naveden kao vlasnik kuće vrijedne 2,5 milijuna kuna.


Sutra objavljujemo drugi nastavak specijala: Kako je TOFRADO u vlasništvu Franje Lucića uz subvenciju kamata Ministarstva branitelja i Požeško-slavonske županije, podizao kredite za zapošljavanje branitelja, a investirao u izgradnju apartmana na jadranskoj obali i kako je njegova obitelj u jednom trenutku imala u vlasništvu 22 apartmana ukupne površine veće od tisuću kvadrata

, , ,

Podijeli 1996 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani