Panenić za Telegram: Zašto su stvari oko Ine loše za Vladu, koji su ključni problemi HDZ-ovog plana i što točno želi Most

Most ne želi prodaju

Obveznice se mogu ponuditi i na stranom tržištu, a Panenić naglašava kako nije riječ o prodaji. “Obveznica nije vlasništvo, nego vrijednosni dokument kojim bi investitor mogao ostvariti određeni prihod u određenom vremenu, a izdavatelj obveznica se obvezuje vratiti sredstva na kraju. To nije prodaja dionica i vlasništva, nego samo ulaganje s povratom”, kaže. Društvo bi, dakle, u ime države, ali za svoj račun ponudilo obveznice. No, to ne bi bile državne obveznice. U Mostu kažu kako ovaj model ne podiže javni dug, a Panenić kako to društvo ne bi, nužno, morale činiti isključivo dionice naših najvrjednih tvrtki već bi se mogla iskoristiti i državna imovina. “Već postoji društvo državne nekretnine d.o.o., koje u ime RH za svoj račun obavlja poslove upravljanja”.

Kada sam u srijedu razgovarao s Panenićem, prvo pitanje pokušao sam postaviti što opreznije. Nisam niti završio kompilirati kako se iz njegovih Facebook statusa, nekih izjava iz Mosta i slično da iščitati kako oni nisu baš oduševljeni modelom prodaje HEP-a, a Panenić mi je odgovorio ovako: “Ja sam apsolutno protiv prodaje udjela u HEP-u”. U nastavku razgovora, detaljno mi je, i sasvim otvoreno, obrazložio zašto smatra da je Plenkovićev model loš. “Premijer Plenković u Saboru je pokazao dokument prema kojem je pripremana prodaja dijela HEP- a ne ulazeći u njegov sadržaj”. Panenić u tom planu vidi tri ključne problematične točke.

Tri ključna problema Plenkovićevog plana

“Prva stvar koja je problematična jest što bi prema ovom planu naš distribucijski sustav bio privatiziran. Mi govorimo o prodaji udjela HEP-a, a treći energetski paket nije proveden u cijelosti. HEP ODS nije kao takav izdvojen iz vertikalne cjeline HEP-a kao što je izdvojen HOPS”. Uspoređuje ovu situaciju s onom u HT-u i upozorava kako bismo se, ako prodamo HEP za desetak godina mogli pitati isto pitanje koje sada postavljamo za HT – zašto smo prodali infrastrukturu. “Isto bi se dogodilo i s infrastrukturom u HEP ODS-u u slučaju da se sadašnji model IPO provede. To je jedan od problematičnih dijelova koji nisu riješeni te bi prvo iz HEP-a trebalo izdvojiti HEP ODS”. Pa dobro, zašto ga onda jednostavno ne bi izdvojili, pa onda privatizirali, pitam. “Da, ali kada biste to učinili i izdvojili tu “zlatnu koku”, reguliranu djelatnost koja je prošle godine imala više od 600 milijuna kuna dobiti, onda HEP više ne bi bio toliko vrijedan”. Sumirano, Mostu je prodaja ODS-a, HEP-ove infrastrukture neprihvatljiva, a kada se ona izuzme HEP vrijedi značajno manje i pitanje je može li se tim novcem otkupiti MOL-ov udio u Ini.

“Jedan od najčešćih modela izračuna vrijednosti tvrtke je putem ostvarene EBITDA-e, koja je u HEP-u na razini 4,5 milijardi kuna za 2015. Ako pogledamo slične kompanije u svijetu, multiplikator vrijednosti je negdje između 5 i 6, te je tržišna vrijednost HEP-a negdje između 25 i 30 milijardi kuna. Kada bi se izdvojio ODS vrijednost bi bila značajno manja. Imovina nije kriterij vrijednosti za investitore, nego povrat investicije koji može očekivati ili strateško pozicioniranje”, kaže.

‘Neprihvatljivo je privatizirati infrastrukturu’

“Drugi je problem rješavanja imovinsko-pravnih odnosa oko hidroelektrana prema Zakonu o vodama. Državno odvjetništvo je protiv HEP-a pokrenulo postupke u vezi upisa vlasništva nad hidroelektranama u zemljišnim knjigama što mislim da bi se moglo riješiti, ali će zasigurno trajati određeno vrijeme. Ako idemo na prečac, nijedan kvalitetan investitor neće htjeti ući u strukturu kompanije, a da ne zna na koji će način ovo pitanje biti riješeno”, kaže Panenić.

Treća problematična stvar tehničke strane privatizacije HEP-a jest ruski klirinški dug koji je dijelom riješen ulaganjem u Termoelektranu Sisak u iznosu od 670 milijuna kuna. Taj dug datira iz vremena još od prije rata, a riješen je ulaganjem u plinsku elektranu, što, kaže Panenić, nije bilo najsretnije rješenje zbog toga što je riječ o starijoj i neisplativoj tehnologiji. Spomenuta elektrana će vrlo malo raditi u trenutačnom sustavu HEP-a. A zbog ovog je otvoren i jedan drugi problem. “Država je ulaganje klirinškog duga namjeravala pretvoriti u vlasnički udio u HEP-u, međutim to se smatra državnom potporom i nije prihvatljivo Europskoj komisiji i problem do danas nije riješen. Trenutačno, dakle, prema državi stoji obveza HEP-a u iznosu od 670 milijuna kuna na ime ulaganja iz klirinškog duga”.

‘Privatizacija HEP-a otvara prostor ruskim interesima’

Nakon toga, Panenić je iznio jednu primjedbu na Plenkovićev plan koja je zasigurno najintrigantnija. Naime, saborski zastupnik Mosta strahuje kako bi se “početkom privatizacije HEP-a otvorio ulazak ruskog kapitala i geostrateških interesa Moskve u hrvatski energetski prostor”. A to, kaže, svakako želimo izbjeći. Ukazuje na to kako su plan HEP-ovog izlaska na burzu, rađen za vrijeme SDP-ove Vlade Zorana Milanovića, radile tri financijske institucije. To su: Morgan Stanley, Unicredit i Sberbank. “Ključno je pitanje, i onda i sada, zašto je netko gurao da Sberbank bude jedna od ključnih financijskih institucija koja će provesti IPO. Ta je banka u većinskom vlasništvu ruske države. Kada pogledamo geostratešku situaciju u kojoj se nalazimo, jačanje ruskih interesa u bilo kojem obliku u hrvatskom energetskom sustavu može jako zakomplicirati situaciju”, kaže. Rusi zaista preuzimaju energetske objekte u regiji, prije svega u Srbiji i BiH, a u Mađarskoj u taj sektor ulaze preko izgradnje nuklearne elektrane. “Mi bismo im putem ovog modela IPO HEP-a otvorili prostor da uđu u našu najkvalitetniju tvrtku i izložili se brojnim rizicima”.

U kontekstu ruskog utjecaja u hrvatskoj energetici Panenić spominje projekt LNG-a, u čijoj je pripremi sudjelovao i HEP, a koji je suprotan interesima Kremlja. Ruski se predsjednik Vladimir Putin posljednjih godina energetikom nerijetko koristio kako moćnim političkim oružjem. “Rusija trenutačno ima monopol na opskrbu plina u regiji i čine se značajni napori da se liberalizira tržište plina prije svega putem osiguranja novih dobavnih pravaca”, kaže Panenić i dodaje kako treba paziti da izgradnja LNG terminala na Krku ne bude značajnije ugrožena.

Zanimljivo je kako se Panenić, ministar u Oreškovićevoj Vladi koja je u dijelu javnosti bila percipirana kao sklona privatizaciji, ili riječima kritičara, “rasprodaji državne imovine”, sada upravo tome protivi. “U Oreškovićevoj Vladi ovaj model IPO-a HEP-a ne bi mogao biti usvojen. “Projekt ‘Thunder’ pod kojim se pripremala inicijalna ponuda 25 posto dionica HEP-a nije bio prihvatljiv za Vladu u kojoj sam bio ministar, niti je prihvatljiv za stranku iz koje dolazim”.

Snažan pritisak Mađara, ali i EU

Pitanje opskrbe plinom i općenito uvjeti na tom tržištu jedno su od ključnih pitanja za Hrvatsku ne samo u energetici. “Europska komisija na nas trenutačno vrši vrlo ozbiljan pritisak, žele da uskladimo našu regulativu i infrastrukturu vezanu za plin s pravilima EU-a. Dva su ključna problema. Prvi je otvaranje interkonekcije, odnosno mogućnosti izvoza plina proizvedenog u Hrvatskoj. Drugi je problem pitanje deregulacije upravljanja odnosno prodaje plina proizvedenog na poljima u Hrvatskoj”. Trenutačno je situacija sljedeća: Ina plin koji proizvede prodaje HEP-u po reguliranoj cijeni, a zatim HEP opskrbljuje plinom distributere u Hrvatskoj. “Lobiranje za deregulaciju plinskog biznisa u Republici Hrvatskoj vodi se na najvišoj razini. Dovoljno je samo reći da su u Upravi Europske komisije nadležnoj za pitanje energetike pozicionirani brojni Mađari koji nama šalju požurnice”, kaže Panenić. U trenutku kada se plin deregulira i izgradi interkonekcija, nastavlja Panenić, postoji mogućnost da Ina kojom sada upravljaju Mađari, naš plin proda npr. Mađarskoj. “Mi bismo u toj situaciji ostali izloženi i morali bismo razmišljati kako uvesti plin i po kojoj cijeni da bismo osigurali stabilnost na domaćem tržištu”.

U ovom trenutku, Hrvatska sa zadrškom pristupa prema spomenutoj obvezi, kaže Telegramov sugovornik. “Strateški nam je problematično ići u tom smjeru ako nemamo sigurnost drugih dobavnih pravaca, kao što je LNG i Jadransko-jonski plinovod prema Albaniji. Mogli bismo ostati izloženi visokim cijenama ruskog plina”. Hrvatska obveza jest ispuniti ove uvjete, priznaje Panenić. No, kada bismo ga, s obzirom na trenutačno stanje brzo ispunili, smatra, doveli bismo se u jako težak položaj.

Prema SDP-ovom planu prodaje dijela HEP-a izrađenog za vrijeme SDP-ove Vlade, a kojim se, kako kaže Panenić, sada poslužila Vlada, dionice bi se ponudile i na inozemnom, a ne samo domaćem tržištu. Premda se, oko tog plana, u javnosti do sada uglavnom razgovaralo o domaćim investitorima, 90 posto inicijalne ponude bilo bi ponuđeno na Londonskoj, a ne na Zagrebačkoj burzi. “Tako bi iz pozicije da upravljate nacionalnim interesima, ulaskom stranih investitora, došli u poziciju da tako nešto više ne bi bilo moguće”.

Hoćemo li jednom prodavati Inu kako bi kupili HEP?

No, plan, za koji premijer Plenković i nakon formiranja Savjeta u kojem ne sjedi arhitektica tog modela Martina Dalić kaže da mu se čini kao najbolji model, sadrži prodaju 25 posto minus jedne dionice HEP-a – dakle ne i upravljačka prava. Panenić kaže da je praksa dosadašnjih privatizacija u Hrvatskoj pokazala da se prvo proda udio koji ne nosi upravljačka prava, a onda se “kasnije pronađe neki izgovor kojim se opravdava sljedeća faza prodaje, a time i gubitak upravljačkih prava”. Privatizacija manjeg dijela HEP-a, oko 10 posto, i jedna osoba u Nadzornom odboru HEP-a, koja bi štitila svoju investiciju i bila neovisna od politike, mogla bi unijeti dodatnu kvalitetu u poslovanje tvrtke, smatra. “Međutim kada dođemo na granicu od 25 posto, na lošem smo putu. Pitanje je kada će se ta jedna ili dvije dionice u budućem vremenu prodati. Treba pripaziti da nam se s HEP-om ne dogodi ono što nam se dogodilo s Inom”.

Prošle je godine traženo da se iz HEP-a prebaci milijardu kuna dobiti u državni proračun. Zašto se onda, pita se Panenić, HEP i ostale hrvatske snažne tvrtke ne bi prema modelu koji predlaže Most iskoristile za kupnju Ine. “Na financijskom tržištu postoje institucije koje su zainteresirane osigurati neki dugoročni aranžman, pogotovo kada država stoji iza posla. Uz navedene mogućnosti teško je prihvatiti sadašnji model prodaje udjela u HEP-u koji nosi velike rizike u budućnosti”, kaže. “Ako nekom ponovno prodamo udio u Ini, hoćemo li s tim novcem onda otkupiti udio u HEP-u ili će to biti izvor financiranja državnog proračuna”, pita se.

Otvara i pitanje Petrokemije, gdje se plin koristi kao sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva. Ta tvrtka troši četvrtinu ukupne količine plina u Hrvatskoj i svaka bi nestabilnost unutar proizvodnje u Petrokemiji uzrokovala tektonske potrese na tržištu plina. “Kada bi se, nedaj Bože, zaustavila proizvodnja u Petrokemiji to bi značilo da bi transportni sustav kojim upravlja Plinacro, transportirao manje plina i uzročno bi poskupio plin za sve potrošače. Zamislite samo kako bismo bili izloženi u situaciji da se naš plin izveze, a da su cijene plina previsoke ili količine nedostatne kao što je bilo tijekom ukrajinske krize, kako bi to negativno utjecalo na poslovanje Petrokemije i cijelog plinoopskrbnog sustava u Hrvatskoj”.

Most želi HEP kao regionalnog igrača

Panenić je za HEP, kao ministar gospodarstva, imao posve drukčije planove. Želio je, a kaže da je i prošla Vlada bila sklona tome, da se krene u razgovore o povezivanju s Elektroprivredom Herceg Bosne. “Kada bi HEP ušao u vlasničku strukturu te kompanije, to bi bio strateški interes Republike Hrvatske i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. HEP bi dobio kvalitetne elektroenergetske objekte, a time bi se osigurala sigurna opskrba električnom energijom u budućnosti”, kaže. Prodajom dijela HEP-a praktički bismo odustali od regionalnog širenja. “Umjesto da HEP postane značajan regionalni igrač, mogli bismo postati nečiji plijen. Dovoljno je da se pogode dvije loše hidrološke godine zaredom i HEP više neće imati današnji potencijal jer bismo mi iz njega doslovno izbili dio vrijednosti te bi se kompanija teško nosila na tržištu. Ako HEP neće moći ponuditi jeftinu struju potrošaču, to će onda biti netko drugi.”

Panenić se pita što bi se dogodilo u situaciji kada bi nuklearna elektrana u Krškom bila u remontu, a hidroelektrane ne bi radile jer nema dovoljno vode da ih pokrene. Iz tih izvora dolazi trenutačno najjeftinija struja i kada bi se dogodila situacija o kojoj govori Panenić bili bismo izloženi riziku skupe električne energije. Također, mnoga su ulaganja na kojima se bazira ovaj plan iz 2015. izostala, poput Plomina C i Elektrane u Osijeku. “To je signal i na tržištu. Investitori žele oplemeniti svoj kapital, a ako nema jasnog investicijskog plana ugrožen je budući rast njihova udjela”, kaže.

Zašto, zapravo, kupujemo Inu?

Sugovornik Telegrama kaže kako se “svi slažu oko otkupa dionica Ine”. Pitam ga zašto i što mi to, zapravo, kupujemo. I on priznaje kako tvrtka nije vrijedna koliko je bila. Rezerve ugljikovodika, odnosno potencijal Inine nafte i plina u budućnosti je značajno smanjen. Kompanija je tijekom godina devastirana i kada bismo je otkupili, bile bi potrebne velike investicije. “Svaka od rafinerija, ona u Rijeci i Sisku, zahtijeva investiciju na razini od otprilike tri milijarde kuna. Ako želimo obje rafinerije staviti u funkciju moramo uložiti oko šest milijardi kuna. Logično je da bi se opet moralo tražiti strateško povezivanje prema nekim jačim igračima u naftnom biznisu”, kaže.

Zašto bismo, dakle, Inu otkupili kako bismo je ponovno prodavali? Problem je, smatra Panenić, u našem strateškom partneru. Odnosno, MOL-u koji je to trebao biti. “Kada je MOL ušao kao strateški partner bilo je naznačeno da će oni podržati strateški plan Ine. To je bila strategija koja je uključivala jačanje pozicije Ine na tržištu, širenje maloprodajne mreže, ulaganje u rafinerije, ulaganje u istraživanje i proizvodnju ugljikovodika, a što smo mi dobili? Oni ne da nisu podržali Inu, nego su paralelno preuzimali druge tvrtke i stvarali konkurenciju. MOL je u Hrvatskoj vlasnik Tifona, a postoje i neke indicije da bi mogli preuzeti Crodux. Netko s kime smo trebali imati zajednički interes i biti partneri, gradio je paralelni biznis”.

Umjesto partnera, MOL je konkurencija

Upravo izlazak MOL-a s hrvatskog tržišta u slučaju otkupa Ine, Panenić apostrofira kao jednu od ključnih točaka. “Apsurdna bi bila situacija da MOL bez posljedica izađe iz Ine unatoč tome što godinama nisu ulagali, a na što su se obvezali, a da i dalje ostanu prisutni na hrvatskom tržištu i tvore snažnu konkurenciju kojoj se Ina neće moći oduprijeti. Spajanjem Tifona i Croduxa u jednu tvrtku stvorio bi se ozbiljan igrač, a MOL ima dovoljne kapacitete u svojim rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj da može pokrivati naše tržište”, kaže i naglašava kako bi u eventualnom dogovoru trebalo jasno naznačiti da MOL izlazi iz Hrvatske sa cijelim svojim poslovanjem.

U prošloj su vladi razni lobisti utjecali na to kako će se oblikovati sve što se pojavi u javnosti, kaže Panenić. “Uopće nemam sumnje da su ti lobisti i danas prisutni. Na primjer, MOL se putem svoje tvrtke MET, čije je sjedište u Švicarskoj, snažno pokušava nametnuti u plinskom biznisu u Hrvatskoj. Zato i tvrdim da ne smijemo govoriti samo o kupnji Ine, nego i o odlasku MOL-a s hrvatskog tržišta. Javna je tajna da je gospodin Josip Petrović i dalje uključen u lobiranje i zastupa interese MOL-a. No, ne radi se tu samo o jednom čovjeku, nego o cijeloj strukturi”.

Mreža MOL-ovih lobista u Hrvatskoj

Nakon razgovora s Panenićem, činilo mi se kako ustavne promjene nisu prva opcija Mosta. Došle su, kaže moj sugovornik, kao odgovor na pritisak da se HEP proda putem IPO-a. Ako nađu bolje rješenje, kaže saborski zastupnik Mosta, nećemo morati razgovarati o promjeni Ustava. Baš negdje u trenutku kada smo otvorili pitanje potencijalnog sukoba interesa potpredsjednice Vlade Martine Dalić, stol iza nas sjeo je jedan od ministara u Vladi iz HDZ-ove kvote. Ubrzo se, doduše, premjestio. O Martini Dalić Panenić mi je rekao ovako: “Mislim da bi najelegantnije rješenje bilo kada ministrica Dalić ne bi odlučivala o Ini te kada bi te odluke išle iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike koje je resorno nadležno za Inu.

Bez obzira na mogući osobni integritet gdje izbjegavamo situacije u kojima bismo mogli doći u sukob interesa, jako je to teško predstaviti javnosti. Pogotovo nakon zadnjih situacija oko Ine. Povjerenstvo treba donijeti odluku i to iskomunicirati prema potpredsjednici Vlade, gospođi Dalić, u cilju da se pronađe model prema kojem bi se ona bavila poslovima vezanim uz gospodarstvo za koje je nadležna, a da ne bude uključena oko direktnih odluka gdje bi bila u potencijalnom sukobu interesa imajući u vidu njezina supruga koji je zaposlen u Upravi Ine.”

Postavlja se pitanje je li formiranje Savjeta koje će voditi pregovore s MOL-om bez Martine Dalić elegantno rješenje o kojem govori Panenić i je li premijer tako popustio pritiscima iz Mosta. Savjet koji će davati smjernice ima paran broj članova, njih osam, pa je pomalo nejasno kako bi trebali odlučivati ako dođe do podijeljenih mišljenja. U njemu sjede tri člana Mosta i pet HDZ-ovaca. No, iz dosadašnjeg političkog djelovanja HDZ-ovog ministra državne imovine Gorana Marića nije sasvim izvjesno da će on biti skloniji modelu prodaje HEP-a za koji premijer Plenković drži da je najbolji. Više, međutim, nije bez alternative.

HDZ želi voditi stvari u energetici

Panenić smatra kako bi se pitanjima vezanima uz Inu, zapravo, trebao baviti ministar Dobrović u čiji resor ona formalno i spada. “Ne možete ministru Dobroviću izbiti sve iz ruku i onda reći: ‘Imamo Vladu u kojoj se u svemu slažemo’. Pokazalo se već dosad da nekada šutimo jer ne želimo stvarati dodatne probleme. A tako je i bilo i oko prijedloga HDZ-a za prodaju HEP-a koji ima značajan otpor i među strukom i među građanima, gdje nudimo raspravu da zajedno dođemo do najkvalitetnijeg rješenja.

Otežavajuće je za cijelu Vladu kada se dovodi u pitanje integritet nekih njezinih članova, kaže. “Bio to potencijalni sukob interesa ili pitanje mogućeg plagijata. Time se dovodi u pitanje i integritet cijele Vlade i otežava se njeno funkcioniranje. Te bi situacije trebalo primiriti da Vlada može normalno funkcionirati te da dnevna tema ne budu navedeni problemi. Kada govorimo o energetici, teme bi trebale biti one koje su ključne za građane – kako doći do sigurne opskrbe i niskih cijena”.

Dalić želi biti predstavnica u Skupštini HEP-a

Model otkupa Ine nije jedini slučaj u kojem je Mostov resorni ministar, pomalo, ignoriran. “No, moram reći da ovo što se napravilo ministru Dobroviću, da on nije informiran o odlukama iz svojeg resora, otežava situaciju. Imali smo iznošenje modela otkupa Ine oko kojeg Most ima svoj prijedlog. HDZ je predložio promjenu predsjednika Uprave Plinacra, koji je opet pod resorom ministarstva zaštite okoliša i energetike, a da mi nismo bili informirani o tome.

Ministrica Dalić želi biti predstavnica u Skupštini HEP-a. Dogovoreno je tijekom formiranja Vlade da Most ima nadležnost nad energetikom, no sada je situacija takva da HDZ želi preuzeti sve poluge upravljanja energetikom kroz upravljanje trgovačkim društvima, a položaj Mosta se želi svesti samo na puko predlaganje zakonske regulative bez mogućnosti da provodi dogovorene energetske politike.”

‘Ove aktivnosti ne vode prema stabilnoj Vladi’

Ne žele, kaže Panenić, uopće govoriti o težini nekih izjava koje se pojavljuju kako ne bi nepovratno narušili odnose u Vladi. “Sada je važno da se oko ovih ključnih stvari razmotre sve opcije, a ne samo jedna. Da na kraju možemo sa stručnom publikom raspraviti sve modele pa da se odabere najbolji. Komuniciranje s javnošću da postoji samo jedan model nije realnost u kojoj se nalazimo, jer postoji kvalitetan Mostov model”, kaže Panenić referirajući se na izjave premijera Plenkovića i potpredsjednice Dalić koji su posljednjih dana isticali kako je model prodaje HEP-a bez alternative.

“Suglasnost među partnerima je jako važna, treba graditi povjerenje koje je narušeno tijekom prošle Vlade s Karamarkom, a ove sada aktivnosti definitivno ne idu na ruku tome da imamo jednu stabilnu Vladu u kojoj će partneri funkcionirati.”