Nekad je nužno odabrati stranu

Potpredsjednik srpske Vlade, i začudno razuman tip, spominje se kao kandidat za predsjednika. Intervjuirali smo ga

U velikom istupu za Telegram Rasim Ljajić govori o izbornoj godini u Srbiji, potrebi za resetiranjem odnosa Beograda i Zagreba koju često spominje, robnoj razmjeni s Hrvatskom koja će ove godine - kaže da je siguran - biti veća od milijarde eura i svojim stavovima o krizi ljevice, iz perspektive predsjednika Socijaldemokratske partije Srbije. Gospodina Ljajića u njegovom beogradskom uredu snimio je Telegramov Vjekoslav Skledar

Rasim Ljajić (53), potpredsjednik Vlade Srbije i ministar trgovine, turizma i telekomunikacija najdugovječniji je srbijanski ministar. Do pada Slobodana Miloševića, 5. listopada 2000. ovaj liječnik po struci, radio je kao novinar, surađujući s dnevnim i tjednim listovima na prostoru tadašnje države. Nakon Miloševićeve ere, Ljajić postaje ministar za nacionalne i etničke zajednice u Vladi SR Jugoslavije, potom će 2003. preuzeti resor za ljudska i manjinska prava u Vladi tadašnje Srbije i Crne Gore, a 2007. postaje ministar rada i socijalne politike.

Za potpredsjednika Vlade Republike Srbije i ministra za trgovinu i telekomunikacije izabran je 2012. godine, a u aktualnoj Vladi Aleksandra Vučića, Ljajićevom ministarskom resoru pridodan je i turizam. Od sredine 2004. prihvaća se važne, ali nezahvalne dužnosti predsjednika Nacionalnog savjeta za suradnju s Haaškim sudom.

Moje poznanstvo s njim datira iz tog vremena. Vrlo otvoreno i neuvijeno odgovarao je na pitanja koja sam mu kao novinar (tada Feral Tribuna, a poslije Jutarnjeg lista) postavljao o naporima Srbije da pronađe i izruči Haagu tada nedostupnog Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Gorana Hadžića i druge haaške optuženike.

Izvrsno je informiran o zbivanjima u Hrvatskoj

U njegovim javnim istupima uvijek se osjeća uravnoteženost, a osobito kad je riječ o odnosima s Hrvatskom. Ne spada u krug onih na srbijanskoj političkoj pozornici koji su svoj imidž i rejting nastojali graditi huškačkim izjavama i širenjem mržnje. Izvrsno je informiran o zbivanjima u Hrvatskoj, a prije razgovora pokazuje nam na svom mobilnom telefonu aplikaciju za pristup portalu Telegram.hr.

Razgovor počinjemo o izbornoj godini: u Srbiji su pred vratima predsjednički i mogući izvanredni parlamentarni izbori, u Hrvatskoj u svibnju lokalni. Pitamo ga može li ova izborna godina biti iznimka kad je riječ o hrvatsko-srpskim odnosima, s obzirom da se u izbornim godinama retorika zaoštrava i da je to u pravilu vrijeme kada se ionako složeni međusobni odnosi dodatno pogoršavaju.

LJAJIĆ: Bilo bi krajnje vrijeme da krenemo uzlaznom linijom. Prijeko nam je potrebna normalizacija, jer nažalost, sada smo, čini mi se, tu negdje gdje smo bili neposredno poslije završetka rata. Od tada ti su odnosi išli po principu toplo – hladno, korak naprijed, dva natrag. Normalizacija je važna iz najmanje tri razloga: zbog stabilnosti cijele regije, zbog ekonomskih interesa obje zemlje i zbog jedne i druge nacionalne manjine. Potrebno je da se odnosi Beograda i Zagreba resetiraju i ponovno krenu uzlaznom linijom.

Do sada smo borbenu retoriku pravdali izbornim kampanjama. Međutim, kad kampanja prođe, vidimo, situacija se baš i nije drastično poboljšala. Postoji dublji problem nego što su izborne kampanje. Sigurno da one pojačavaju oštrinu međusobnih napada, koja uvijek nema ravnotežu. Sada je iz Zagreba stizalo daleko više otrovnih strelica nego što je bilo iz Beograda. Više puta smo slali poruke da nam je apsolutni interes normalizirati odnose s Hrvatskom i da se želimo odmaći od postratnog razdoblja.

U Palati Srbije, jednoj od zgrada tamošnje Vlade, gdje mu je ured Vjekoslav Skledar/Telegram

TELEGRAM: Krajem prosinca prošle godine najavili ste mogućnost da se i vi kandidirate za predsjednika Srbije. Kako sada stvari stoje?

LJAJIĆ: S obzirom da se situacija nešto jasnije profilirala, da će oporba imati dva prilično ozbiljna kandidata – Vuka Jeremića i bivšeg ombudsmana Sašu Jankovića – s mogućnošću da ukoliko dođe do drugog kruga svi stanu iza jednoga od njih, kandidatu vladajuće koalicije neće biti nimalo jednostavno. Zato bi bilo jako važno da kandidat vladajuće koalicije, onaj kojeg odredi Srpska napredna stranka, pobijedi u prvom izbornom krugu. Jer ukoliko se to ne dogodi, u drugi izborni krug, sportskim žargonom rečeno, ulazimo u egal završnicu s vrlo neizvjesnim ishodom. Spreman sam da kao stranka podržimo zajedničkog kandidata vladajuće koalicije s ciljem da se ostvari pobjeda u prvom izbornom krugu.

TELEGRAM: Bojite li se da bi činjenica iz vaše biografije: predsjednik Nacionalnog savjeta za suradnju s Haškim sudom, mogla bitno umanjiti vaše šanse?

LJAJIĆ: To je apsolutno otežavajuća okolnost, ali ja sam, prihvaćajući se te funkcije, znao da to za političku karijeru i za politički rejting sigurno ne može biti dobra referenca. Ali sam siguran da sam učinio sve najbolje za ovu zemlju, jer je to bila obveza koju se moralo izvršiti. Naravno, u tom trenutku taj posao nitko nije htio obavljati, svjestan da se to može odraziti na politički rejting. Ja se nisam na to obazirao, bio sam svjestan da nema normalizacije ni stabilnosti u regiji dok se taj posao ne završi bar djelomično.

Radio sam apsolutno vođen svojom savješću: moramo se suočiti s prošlošću i zločinima koji su se dogodili i da oni, koji su ih počinili, za to odgovaraju, da se krivica individualizira. Mislim da sam, radeći taj posao, učinio najbolje za državu i ljude koji u Srbiji žive. A ovi ”patrioti” koji danas govore kako nije trebalo surađivati s Haagom i nije trebalo nikoga izručiti, da su bili tada na vlasti, postali bi svjesni da se taj posao morao obaviti ukoliko se ne želi da Srbija bude izolirana.

TELEGRAM: Pitam vas to zbog toga što bivši tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević nije primljen u Advokatsku komoru Beograda jer nije dobar patriot budući da je optuživao Srbe za ratne zločine. Kako to tumačite?

LJAJIĆ: To je skandalozno! Sramno je što je učinjeno s čovjekom koji je obavio veliki posao. Ja najbolje znam koliko je to težak posao bio: vrlo nezahvalan, da vas nitko neće tapšati po ramenu za ono što radite, da će vam svi psovati, da ne kažem što sve, jer navodno radite nečasni posao, a zapravo radite dobru stvar za zemlju. Obrazloženje s kojim je Advokatska komora Srbije izašla apsolutno je ispod svake razine, deplasirano, degutantno i krajnje nepošteno prema čovjeku koji je svoj posao radio krajnje profesionalno.

TELEGRAM: Zanimljivo je da vaš koalicijski partner SNS još nema kandidata za predsjednika Republike. Uz Nikolića, u igri je premijer Vučić. Jesu li Vuk Jeremić i Vojislav Šešelj ti koji će odlučiti koga će istaknuti SNS? Čini se da bi njih jedino mogao pobijediti Vučić.

LJAJIĆ: Nije samo to u pitanju. Čak i da se Jeremić i Šešelj nisu pojavili kao kandidati, postojala bi dilema može li itko proći u prvom izbornom krugu. To je suštinsko pitanje. Jer, kao što sam rekao, drugi krug donosi neizvjesnost. Ne kažem da kandidat vladajuće koalicije ne bi pobijedio, ali bi to bilo vrlo neizvjesno. To je naprosto stvar matematike: tko ima najviše šanse u prvom krugu dobiti 50 posto glasova, tko ima najviše izgleda za pobjedu. U ovom trenutku, po svim istraživanjima i anketama, to je jedino Aleksandar Vučić.

Gospodina Ljajića snimili smo prošli tjedan Vjekoslav Skledar/Telegram

TELEGRAM: Koliko je točno da izvanredni parlamentarni izbori ovise o tome hoće li se Vučić kandidirati za predsjednika Srbije ili ne?

LJAJIĆ: Ne mora biti tako. Nova Vlada mogla bi se formirati iz postojeće skupštinske većine koja postoji. U ovom trenutku isključivo ovisi od SNS-a, hoće li s predsjedničkim raspisati i parlamentarne izbore. Zakon predviđa mogućnost da i bez održavanja parlamentarnih izbora Vlada nastavi funkcionirati. To bi, vjerojatno, bila rekonstruirana Vlada, ali izbori nisu nužni za njeno formiranje. Iskreno, mislim da nam ti izbori nisu potrebni, baš zbog činjenice što bismo tako u pet godina imali četiri izborna ciklusa za parlamentarne izbore.

TELEGRAM: Kao u Italiji…

LJAJIĆ: I ovdje se često pravi ta usporedba, ali kada konsolidiramo demokratske institucije, uspostavimo jasan sustav i pravila igre, proceduru – jer, na kraju krajeva, demokracije i jest procedura – onda si možemo dopustiti tu vrstu luksuza da izbore imamo svake dvije godine. Od 1990. godine, od uspostave višestranačja, imali smo samo dvije Vlade s punim mandatom, onu Mirka Marjanovića i onu Mirka Cvetkovića. Sve druge Vlade bile su kratkog vijeka, prosječno je trajanje bilo nekih 19 mjeseci i mislim da je to razlog zašto najavljivale reforme nikada nisu provedene do kraja. Država koje se bori s teškim ratnim nasljeđem, teškom prošlošću, koja treba provoditi reforme, zemlju ekonomski oporaviti, graditi infrastrukturu, stabilizirati institucije, ne može si dopustiti luksuz čestih izbornih ciklusa.

TELEGRAM: Rekli ste nedavno u jednom intervjuu da Srbiji trebaju korektni odnosi s Hrvatskom, a da one idealne vaša generacija neće dočekati. Kakvim biste ocijenili trenutačno odnose?

LJAJIĆ: Reći ću kratko i biti vrlo blag u ocjeni: odnosi su loši. Osim ekonomske suradnje koja se odvija nekim svojim tokom – prošle godine robna razmjena je premašila 900 milijuna eura, gdje mi po prvi put imamo suficit u trgovini s Hrvatskom, nekih 30 milijune eura – sve drugo je na prilično niskoj razini. Ni jedno od otvorenih pitanja iz prošlosti nije riješeno: nestali, manjine, granice, mirovine, kulturno nasljeđe, sukcesija.

Za čitav niz pitanja postoje posebne komisije, a njihovo formiranje dogovoreno je prije četiri-pet godina, kao i koordinator koji će objedinjavati rad svih tih komisija. Neke komisije se nisu sastale već pet godina, neke su se sastale i razišle bez konkretnih rezultata. Trebali bismo poći od dvije stvari: jedno je da otvorena pitanja rješavamo na način kako je to dogovoreno, da komisije dobiju mandat i da mogu raditi na rješavanju otvorenih pitanja.

Druga razina je ekonomska suradnja koja treba biti još uspješnija i bolja. Moramo vidjeti koja su nam polja zajednička, gdje su nam zajednički interesi i možemo li nastupiti zajednički na nekim trećim tržištima. Posebno je to važno na području turizma, gdje i jedna i druga zemlja trebaju ići ususret novim zahtjevima i turističkim trendovima, posebno kad se radi o prekooceanskim zemljama.

Jer, što nastupate na udaljenijim tržištima, to postoji veća potreba za objedinjavanjem jedinstvene turističke ponude, prije svega zemalja regije. Zato treba bez velikih riječi krenuti u rješavanje konkretnih životnih pitanja, da ljudi vide koristi od te suradnje. Kad ljudi osjete tu korist, pa bila ona i minimalna, to će pomoći da dođemo u fazu kada ćemo moći daleko otvorenije i hrabrije rješavati i preostala otvorena pitanja odnosa između dvije zemlje.

TELEGRAM: Nekako se uvijek, i u Srbiji, i u Hrvatskoj, govorilo da desne Vlade bolje surađuju od lijevih. Sada imamo desne Vlade i u Hrvatskoj i u Srbiji, a suradnja ne cvjeta. Što je glavni problem hrvatsko srpskih odnosa?

LJAJIĆ: Lijeve su se vlade obično plašile reakcije javnosti i bojale se hrabrije ući u proces suočavanja s prošlošću i rješavanje otvorenih pitanja. Ali da se ne zavaravamo: nisu samo elite krive za loše odnose – za te elite netko je glasao. Kada rješavate otvorena pitanja uvijek će biti onih koji će tumačiti da je netko dobio, a netko izgubio. Kompromis se smatra za elementarnu slabost i svatko tko napravi kompromis bit će napadan od svojih. I onda je najbolje ne raditi ništa, da svatko ostaje na svojim pozicijama, da bilda patriotske mišiće i da stanje cementirate, zadrži status quo, jer je i to bolje nego gubiti političke poene. Zato, uvjetno rečeno, te lijeve vlade nisu uspjele napraviti neke bitne pomake. Imali smo različite kombinacije, pa nije ništa uspjelo iz istih razloga: svatko se plaši reakcije biračkog tijela i radikalizirane javnosti.

TELEGRAM: Koliko bi ulazak Srbije u EU poboljšao te odnose?

LJAJIĆ: To bi dramatično poboljšalo odnose. Sad kad je europska ideja u krizi, smatram da je to spasonosno za regiju zapadnog Balkana, jer je i slaba, i krhka, i ovako rovita Europska unija, bolja nego da budete čardak ni na nebu ni na zemlji, da ne znate kamo pripadate i koji sustav vrijednosti primjenjujete. I da je više nego ikada potrebno da ta ideja ovdje bude afirmirana. Jer, poslije pobjede Trumpa u SAD-u, poslije Brexita, migrantske krize i svega onoga što se u svijetu događa s terorizmom, mislim da nikada više nije bila potreba za elementarnom stabilnošću. Europska unija tu stabilnost donosi i čini mi se da je u ovom trenutku ona jedina oaza te stabilnosti. Više nitko ne može predvidjeti kako će se stvari u Americi razvijati i ne razumijem pravu histeriju stvorenu nakon pobjede Trumpa u pojedinim zemljama regije. Mislim da to donosi samo neizvjesnost.

TELEGRAM: Ljevica u Hrvatskoj kao da se pogubila. Kakvo je stanje u Srbiji, vi ste predsjednik Socijaldemokratske partije Srbije?

LJAJIĆ: Da budem pošten: ovdje socijaldemokratska ideja nije nikada imala snažno uporište, u historijskom smislu, čak ni od formiranja prve socijaldemokratske stranke Svetozara Markovića. Oni su imali tri zastupnika u parlamentu, dok je snaga te njegove ideje bila takva da se stvarao utisak – i zbog toga što je on kao osoba bio takav – da je riječ o snažnoj političkoj opciji, ali u matematičkom smislu, to je bilo prilično mršavo. Ne mislim da se od tada nešto dramatično primijenilo. Devedesetih godina postojala je šansa za reafirmaciju jedne takve ideje, ali su je Milošević i njegova supruga Mira Marković potpuno kompromitirali.

U uvjetima populizma i nacionalizma i velike ekonomske krize socijaldemokratska ideja je došla u krizu, ne samo u nas, gdje ni inače nije bila jaka, već svugdje u Europi je u velikoj krizi. Zoran Milanović bio je u pravu kada je tijekom kampanje govorio da osim u Hrvatskoj u istočnoj Europi – osim trenutno u Rumunjskoj – nema jake socijaldemokratske stranke. Manje-više u potpunoj su defenzivi zato što nisu imali odgovor na izazove krize i što su populisti popunili prostor. Ovo je božji dar za populiste i lijeve i desne. Ovo nije milje za normalne političke opcije koje gube u tim lijevim i desnim ekstremizmima.

Palata Srbije izgrađena je krajem 50-ih u Novom Beogradu Vjekoslav Skledar/Telegram

TELEGRAM: Ima li vaša stranka ikakve kontakte sa SDP-om u Hrvatskoj?

LJAJIĆ: Nije bilo kontakata. S obzirom da smo mlada stranka više smo bili fokusirani na izgradnju stranačke infrastrukture, nego na međunarodnu suradnju. Nismo htjeli stvarati iluziju prije nego što stranku ozbiljno etabliramo. Ovog mjeseca potpisat ćemo prvi sporazum sa Socijaldemokratskom partijom Austrije i krećemo intenzivnije u taj proces s ciljem da u nekoj kasnijoj fazi pristupimo i europskim socijalistima.

TELEGRAM: Čini se da SNS i HDZ bolje međusobno surađuju. HDZ se nije protivio prijemu SNS-a u Europsku pučane.

LJAJIĆ: Ne mislim da desničarske stranke nešto bolje surađuju, jer, ako je igdje ideja internacionalizma razvijena, onda je to kod socijaldemokratskih i lijevih stranaka. Njima je to mnogo imanentnije nego strankama desnice koje su sklonije ideji izolacionizma. Mislim da je za rješavanje otvorenih pitanja između dvije zemlje dobro da HDZ i SNS međusobno surađuju.

TELEGRAM: Porijeklom ste iz Sandžaka, rođeni ste u Novom Pazaru. Stanje u tom dijelu Srbije, po nekima, eksplozivno je. Kako ga vi vidite i ima li ondje bojazni od muslimanskog ekstremizma?

LJAJIĆ: Nema na Sandžaku potencijala za krizu. To ne znači da nije bilo pojedinačnih ekstremističkih aktivnosti, posebno kad je riječ o odlascima na ratišta u Siriji i Iraku. Koliko znam, postoje podaci o šestero ljudi iz Sandžaka koji su poginuli na tim ratištima. Predložio sam model zakona da se odlazak na strana ratišta tretira kao kazneno djelo, što je parlament jednoglasno usvojio. Nakon toga, prestalo se s odlascima na ratišta. Ne kažem da je zakon tome pridonio sam po sebi, već opća atmosfera i besmisao koji sâm taj odlazak znači, kao i pritisak javnosti.

Ali sigurno da je i zakon imao učinka jer je država pokazala vrlo jasno da se to neće tolerirati. Oni koji su odlazili na ratišta i vratili se, postali su sigurnosni problem za tu sredinu i zajednicu u kojoj su živjeli. No, govoreći generalno, na Sandžaku ne postoji nikakva kriza. Isto sam govorio i devedesetih godina i svi su očekivali da će u Sandžaku puknuti, da će se ondje otvoriti front. Ponavljam: nema ondje potencijala za krizu, suviše je to malen prostor, mali broj stanovnika da bi to moglo izazvati značajniju krizu ili oružanu pobunu.

TELEGRAM: Vaš resor u Vladi Srbije prilično je nekompatibilan s hrvatskim ministarstvima. Jeste li imali kontakte s bilo kojim ministrom u Vladi Andreja Plenkovića ili onoj prošloj, Tihomira Oreškovića?

LJAJIĆ: Bili smo 2015. pripremili sporazum o suradnji u turizmu, no nije došlo do potpisivanja jer su uslijedili parlamentarni izbori i onda je došlo do zaoštravanja odnosa pa se od toga odustalo. I dalje smo spremni potpisati taj sporazum koji je od velike važnosti za obje zemlje, ali smo spremni i za korak dalje: da zajednički definiramo tržišta na kojima možemo nastupiti. Kod mene su bili predstavnici najveće turoperatorske agencije iz Irana i u ožujku prošle godine bila je realizirana tura Sofija – Beograd – Zagreb za iranske turiste, nakon ukidanja sankcija Iranu.

To je ogromno tržište, turisti su dobrih platežnih mogućnosti koji žele posjetiti dvije-tri zemlje prilikom jednog turističkog putovanja. Prošlo je vrijeme da se 15 dana provede na jednoj destinaciji. Kad su u pitanju turisti iz Irana, surađujemo sa Slovencima, imamo zajednički nastup Slovenije i Srbije. Tu vidimo šansu i vrlo smo zainteresirani za sporazum o suradnji na području turizma. S Bosnom surađujemo u programu Putevima Waltera, prema kineskom tržištu, s Crnom Gorom i Albanijom u Južnoj Koreji. S Hrvatskom postoji projekt kojeg je financirala Europska unija, ali to je bio više bio projekt da se dobiju sredstva nego u smislu organiziranja zajedničkog pristupa.

U razgovoru s Dragom Hedlom Vjekoslav Skledar/Telegram

TELEGRAM: Jeste li zadovoljni trgovinskom razmjenom između Srbije i Hrvatske?

LJAJIĆ: Trgovinski su odnosi daleko ispred političkih. I to je jedna od rijetkih situacija: obično imamo odlične političke odnose, a lošu trgovinsku razmjenu. S mnogim zemljama upravo je takva situacija. Ali ovdje je potpuno suprotno. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja gdje imamo mnogo bolje ekonomske odnose nego političke. Siguran sam da ćemo ove godine imati robnu razmjenu veću od milijardu eura, ukoliko se ovaj trend nastavi i ukoliko ne bude kakve gluposti da se zaoštre politički odnosi, koji onda mogu utjecati i na ekonomsku suradnju.

TELEGRAM: Ministar ste telekomunikacija pa vas pitam – od 15. lipnja više nema rominga u zemljama EU. Međutim, putujući na razgovor s vama, dobio sam SMS mog mobilnog operatera da minuta razgovora u Srbiji stoji 18,99 kuna, a roming 10,99 kuna. Može li se štogod uraditi da građani Hrvatske i Srbije ne dobiju astronomske račune kada telefoniraju ili prime poziv iz svoje zemlje?

LJAJIĆ: U vezi direktive Europske unije o romingu – četiri zemlje regije – Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Crna Gora potpisale su prije dvije godine sporazum o romingu koji bi trebao pratiti pad cijena roming usluga do potpunog ukidanja. Svakog lipnja određuje se cijena i smanjuje za određeni postotak, dok se to ne izjednači s cijenama u zemljama EU.

Te četiri zemlje tražile su od Europske komisije da se kao zemlje kandidati ili zemlje u procesu pridruživanja EU, priključimo toj direktivi. Međutim, odbijeni smo s obrazloženjem da bi to podrazumijevalo promjenu te direktive, a ona se isključivo odnosi na zemlje članice Europske unije. Naš interes da se pridružimo toj direktivi apsolutno postoji, i sada u lipnju, imat ćemo novi povod, da ponovo tu inicijativu pokrenemo i da za nas također važe odredbe te direktive.

TELEGRAM: Može li se što učiniti bilateralno?

LJAJIĆ: Nažalost ne. Hrvatsku obvezuju direktive Europske unije i ona ne može nastupati samostalno.