Pozadina afere koju je otkrio Telegram: kako su stric tajnice Zeljko i današnji sudac Vrhovnog suda izdavali rješenja o lažnoj stručnoj spremi
U nastavku priče o krivotvorenoj svjedodžbi gospođe koja je na visokim tajničkim funkcijama prošla četiri Vlade, Drago Hedl donosi sjećanja njezinih suradnika te opisuje bizarne okolnosti na Općinskom sudu tijekom 90-ih, kada ga je vodio sudac Ante Zeljko, inače njezin stric. On i Miroslav Šovanj, danas sudac Vrhovnog suda, povezani su s brojnim slučajevima izdavanja rješenja o stručnoj spremi osobama koje nisu završile školu
Sandra Zeljko, krunska svjedokinja u aferi Dnevnice i do prošlog ponedjeljka tajnica u kabinetu premijera Andreja Plenkovića, imala je 19 godina kada je 18. rujna 1992. potpisala lažnu izjavu da je školske godine 1990/91. u Vukovara završila Srednju ekonomski školu. Izjavu je ovjerila u Gradskom sekretarijatu za pravosuđe i upravu u Zagrebu.
Ta izjava poslužila joj je – kako je Telegram jučer prvi pisao – za priznanje stečene stručne spreme. Nešto više od mjesec dana nakon toga, s tom izjavom, 23. listopada, da bi dokazala kako posjeduje srednju stručnu spremu, ona ”pristupa sudu nepozvana”, kako stoji u zapisniku Općinskog suda u Vukovaru.
Zeljko je živjela u Zagrebu kada je podnosila zahtjev
Iz tog dokumenta vidljivo je kako je tada već živjela u Zagrebu (u spomenutoj izjavi napisala da je da živi u Vukovaru, na Olajnici), jer je Općinskom sudu u Vukovaru – koji je tada radio u progonstvu u Zagrebu – prijavila adresu u Pionirskom gradu, Paviljon 6. Tog 23. listopada 1992. Sandra Zeljko podnijet će zahtjev radi ”utvrđivanja stečene stručne spreme” i ponovno svojim potpisom potvrditi kako je završila Srednju ekonomsku školu u Vukovaru.
Sudu je tada, stoji u zapisniku, rekla kako ”nije u mogućnosti ishoditi duplikat svjedodžbe o završenoj školi jer se sjedište škole nalazi u Vukovaru pod okupacijom”, te je predložila da sud donese rješenje kojim će joj biti priznata srednja stručna sprema. To joj je, kako je navela u onoj ranijoj izjavi, trebalo ”radi zaposlenja”.
Treći put ponovila da ima završenu srednju školu
Sutkinja Općinskog suda u Vukovaru Branka Ratkajec Čović svoj je dio posla obavila i otvorila put Sandri Zeljko da dođe do potvrde o završenoj srednjoj školi. Priznala je njezin zahtjev osnovanim i Sandri Zeljko, kako stoji u zapisniku, uručila ček da plati 900 tadašnjih hrvatskih dinara sudske pristojbe.
Da ima završenu Srednju ekonomsku školu, Sandra Zeljko treći je put ponovila na Općinskom sudu u Vukovaru 19. studenoga 1992. Datum neugodno koincidira s činjenicom da je samo godinu dana ranije, 18. studenoga 1991., slomljena obrana Vukovara i da je u tom gradu počeo pokolj vukovarskih branitelja i civila koji su počinili pripadnici JNA i paravojnih formacija iz Srbije.
Prvi posao na istom sudu koji je izdao rješenje
Sandra Zeljko, dakle, u tri je navrata, svaki put i svojim potpisom, jamčila kako govori istinu, tvrdeći da ima završenu srednju školu. Međutim, a Telegram je to jučer objavio, na jedinom mjestu gdje je taj podatak moguće nedvojbeno utvrditi – u Ekonomskoj školi u Vukovaru – tog podatka nema. Matična knjiga za školsku godinu 1990/91. izvrsno je očuvana, ali u njoj nema podatka da je Sandra Zeljko tu školu ikada završila.
Sa sudskim rješenjem, koje u cijelosti zamjenjuje školsku ispravu, Sandra Zeljko dobiva svoj prvi posao – na Općinskom sudu u Vukovaru, dakle na sudu koji joj je to rješenje i izdao i na kojem je, ponavljamo, tada predsjednik bio njezin stric. Nakon toga, njezin put bit će samo uzlazan.
Napredovala do tajnice pomoćnika ministra
U Ministarstvu hrvatskih branitelja, prema informacijama do kojih je došao Telegram, primio ju je Vukovarac Juraj Njavro, legendarni kirurg iz ratne vukovarske bolnice. On je u to vrijeme (od 7. studenog 1995. do 27. siječnja 2000.) bio ministar branitelja u Vladi Zlatka Mateše. U tom ministarstvu Sandra Zeljko ostat će i nakon promjene vlasti i radit će i u mandatu tadašnjeg ministra Ivice Pančića.
“Sandre Zeljko sjećam se kao povučene i samozatajne osobe” kaže za Telegram Ivica Pančić, ministar branitelja u Račanovoj Vladi ( 27. siječnja 2000. – 23. prosinca 2003.) i dodaje kako je tada napredovala do tajnice pomoćnika ministra. Ministrica branitelja potom postaje Jadranka Kosor, no kako je ona bila i potpredsjednica Vlade u vrijeme oba mandata Ive Sanadera (23. prosinca 2003. – 6. srpnja 2009.), imala je dva ureda – jedan u Vladi i jedan u Ministarstvu branitelja.
Kako ju je Jadranka Kosor dovela ju je u Vladu
Sandra Zeljko ostaje u Ministarstvu branitelja. Iz tog vremena kolaju priče o njezinoj neviđenoj lojalnosti prema Jadranki Kosor, odanosti koja je, prema pričama, išla do stupnja divljenja i obožavanja. Čak joj je, prema nekim indiskrecijama, Sandra Zeljko napisala i nekoliko pisamaca, punih oduševljenja prema načinu kako Kosor obnaša svoju dužnost. No, to joj nije smetalo da se kasnije, kada je Jadranka Kosor izgubila vlast, Zeljko više ne javlja na telefon.
Jadranka Kosor nije dakle dovela Zeljko u Ministarstvo branitelja, ali je zaslužna za njezin dolazak u Vladu. “Kosor je uvijek imala poseban odnos prema Vukovarcima” rečeno je Telegramu i ona ju je, kad je postala premijerka u srpnju 2009., s obzirom na to da je Zeljko bila vrlo odana, dovela u Vladu. Tako je u Vladi ostala i za vrijeme Zorana Milanovića, Tihomira Oreškovića i sve do početka ovoga tjedna, i u Vladi Andreja Plenkovića.
Čini se da je ključnu ulogu imao njen stric
No, vratimo se onom ključnom dokumentu – rješenju o priznanju srednje stručne spreme – koji je bio odskočna daska da se Sandra Zeljko uopće zaposli i potom vine do mjesta na kojem je u Vladi ne samo ispisivala putne naloge, već imala uvid i u vrlo povjerljive državne dokumente.
Kako se čini, presudnu ulogu u tome imao je njezin stric, tadašnji predsjednik Općinskog suda u Vukovaru, Ante Zeljko.
Ako je Sandra Zeljko tada još bila vrlo mlada, imala je tek 19 godina, i možda mislila kako ne čini ništa protuzakonito, njezin stric Ante Zeljko tada je imao 42 godine, i bio je iskusni pravosudni dužnosnik. Ovih dana Zeljko, sada sudac Županijskog suda u Velikoj Gorici, u medijima (osobito u Jutarnjem listu) izjavljuje kako sa Sandrom Zeljko ”godinama nema nikakve veze”, te da ”ne zna kada je došla u Zagreb i da joj pri tom nije pomogao”.
Zašto je zapisnik potpisao Zeljko, a ne Šovanj?
No, Ante Zeljko morao je znati da je njegova nećakinja Sandra u Zagrebu bila najkasnije 19. studenoga 1992., jer se tog dana pojavila na sudu gdje je on bio predsjednik. Ne može tvrditi ni kako je tada nije sreo. Ante Zeljko, naime, potpisao je zapisnik (!) s glavne rasprave koju je, kako stoji u tom dokumentu, vodio sudac Miroslav Šovanj. Telegram raspolaže tim dokumentom. On navodi na sumnju da Šovanj – danas sudac Vrhovnog suda – možda uopće nije vodio taj predmet. Jer, zašto bi ga inače potpisao Zeljko, a ne Šovanj?!
Ante Zeljko bio je vrlo iznenađen i reagirao je vrlo emotivno i nervozno kad smo mu postavili pitanje otkud njegov potpis na zapisniku s glavne rasprave koju je vodio sudac Miroslav Šovanj. Prvo je tvrdio kako je to ”nemoguće”, potom da je možda to potpisao kada je predmet razdužen. Ali nije znao objasniti kako to da na zapisniku nema Šovanjevog potpisa. Nije želio da mu pošaljemo dokument koji je popisao, te je i dalje tvrdio kako on nema nikakve veze s tim.
Zeljko nije znao objasniti svoj potpis na zapisniku
Na upit kako je njegova nećakinja Sandra Zeljko potom dobila posao upravo na sudu gdje je on bio predsjednik rekao je kako se toga ”ne sjeća jer je to bilo prije 25 godina”. Zeljko je ponovio da ne zna otkud njegov potpis na spornom zapisniku, te inzistirao da je puno mjerodavnije rješenje koje je istog dana potpisao sudac Šovanj. No, svoj misteriozni potpis, koji je bio podloga Šovanjevom rješenju, nije znao objasniti.
Telegram je sucu Vrhovnog suda Miroslavu Šovanju poslao na uvid sporni zapisnik sa zamolbom da odgovori na isto pitanje kao i Ante Zeljko: zašto u predmetu koje je vodio nije potpisao zapisnik on, već je to uradio Zeljko.
Unatoč višekratnim pokušajima i telefonskim pozivima, nismo uspjeli dobiti Šovanjev odgovor. “Kako je tada, dok je Ante Zeljko bio predsjednik, radio vukovarski sud, možete najbolje zaključiti po neviđenom nepotizmu: uz njega ondje su bili zaposlene njegova sestra Marija i nećakinja Sandra” kaže za Telegram jedan bivši sudac Općinskog suda u Vukovaru. Dodaje kako su se u mnogim slučajevima svjesno izdavala rješenja o školskoj spremi na temelju lažnih dokumenata.
Postoje i drugi sporni slučajevi na istom sudu
O nekoliko takvih slučajeva ovaj je novinar pisao još 2008. i opet su u glavnim ulogama bili Ante Zeljko i Miroslav Šovanj. Jedan od tih slučajeva je i onaj Zeljkovog kumčeta, Kristijana Skibe, koji je radio kao dostavljač na Općinskom sudu u Vukovaru, u vrijeme dok je taj sud djelovao u Zagrebu. Skiba je također dobio stručnu spremu temeljem sudskog rješenje koje je, opet, potpisao Miroslav Šovanj, danas sudac Vrhovnog suda.
U molbi koju je Skiba napisao 1996. javljajući se na natječaj za zaposlenje u vukovarskom Općinskom sudu doslovce je napisao: ”Osnovnu školu završio sam školske godine 1989./90. u Vukovaru, u Osnovnoj školi ‘II. kongres KPJ’. Kao dijete razvedenih roditelja, a i uslijed političkih i ratnih događanja, nisam imao želje, a niti interesa za daljnjim školovanjem”.
Nije bilo provjere tko jest, a tko nije završio školu
Iako je taj podatak sudu bio poznat, jer se već nalazio u Skibinom osobnom dosjeu, njemu će Miroslav Šovanj rješenjem R/1-130/97. od 20. lipnja 1997. priznati dva razreda srednje škole i zvanje KV radnika obućarske struke, odnosno srednju stručnu spremu! Zvuči nevjerojatno, ali je točno. Još je drastičniji primjer Viktorije Jarić, supruge tadašnjeg vukovarskog državnog odvjetnika Zlatka Jarića. Njoj je Općinski sud u Vukovaru temeljem iskaza svjedoka (od koji je jedan bio sâm državni odvjetnik Jarić) 27. lipnja 1995. priznao višu Ekonomsku školu, koju je ona, povjerovao je sud, završila još 1980.
Viktorija Jarić kasnije se s takvom ”diplomom” zaposlila na Županijskom sudu u Vukovaru! No, u matičnoj knjizi Više ekonomske škole u Vukovaru, koja je postala dostupna nakon završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, ne nalazi se ime Viktorije Jarić. Kao što je Telegram jučer pisao, takvih priznanja stručne spreme na Općinskom sudu u Vukovaru izdano je na tisuće. No, nevjerojatno je da u trenutku kada su arhive vukovarskih škola ponovo postale dostupne, nije bilo temeljite provjere tko jest, a tko nije, stvarno završio neku školu.