Predsjednica je kod Erdogana pokušala lobirati za Hrvate u BiH. Sasvim je izgledno da je sve samo pogoršala

Božo Kovačević objašnjava koje su posljedice neuspješnog lobiranja i zašto je Grabar-Kitarović fulala

Iluzorno je očekivati da će turski predsjednik izaći u susret interesu hrvatske predsjednice da Turska utječe na bošnjačku stranu u BiH u pogledu izrade izbornog zakona. Ako Hrvatska Turskoj ne može ponuditi baš ništa do čega je Ankari stalo, zašto bi Ankara dovela u pitanje svoj odnos prema SDA preko koje ostvaruje svoj utjecaj u BiH? A neuspjeh tog lobiranja mogao bi otežati daljnje pregovore aktera političkog spora u Federaciji BiH. S obzirom da je lobiranje bilo neuspješno, upravo to se i dogodilo što potvrđuju žučljive reakcije bošnjačke strane. Daljnja negativna posljedica neuspješnog lobiranja je stvaranje nepovoljne atmosfere uoči najavljenog predsjedničina posjeta BiH i smanjivanje izgleda de se prevladaju razlike u stajalištima bošnjačke i hrvatske strane

Čini se da je predsjednici Republike bilo važnije da pod svaku cijenu u drugom tjednu nove godine otputuje u inozemstvo nego to što će tim putovanjem postići. Kako je putovanje u Afganistan iz sigurnosnih razloga moralo biti odgođeno, odlučila se za posjet Turskoj. Tako se morala zadovoljiti prolazom pored kičaste Erdoganove garde umjesto da se uz grah iz kotla druži s vojnicima u Afganistanu što joj je, čini se, jedna od snažnijih potreba.

S obzirom na činjenicu da je u Turskoj i dalje izvanredno stanje kojim Erdogan pokušava osigurati provedbu svojih antidemokratskih reformi kojima se udaljuje od EU, unaprijed je bilo jasno da ozbiljniji razgovor o mogućem intenziviranju procesa turskog približavanja Europskoj uniji nema smisla. Oštre reakcije Ankare na Trumpovu odluku da SAD priznaju Jeruzalem kao glavni grad Izraela suprotno postojećoj rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a i suprotno stajalištu glavnih američkih partnera u Europi bile su dovoljno jasan signal da će Turska biti kritična prema Hrvatskoj jer se u glasanju o tom pitanju na nedavno održanoj sjednici Glavne skupštine UN-a suzdržala.

Izetbegović je Erdoganu važniji od Kitarović

Pohvale Turskoj što se pridržava sporazuma s EU o prihvatu i smještaju izbjeglica, za što joj EU isplaćuje dogovoreni iznos, imale su samo kurtoazni karakter jer Hrvatska nije presudno utjecala na sklapanje tog aranžmana niti bi o njoj moglo ovisiti njegovo eventualno razvrgavanje. U ostvarivanju interesa koji su važni za Erdoganov režim hrvatska predsjednica, očito, ne može imati odlučujući utjecaj.

Upravo zbog toga bilo je iluzorno očekivati da će turski predsjednik izaći u susret interesu hrvatske predsjednice da Turska utječe na bošnjačku stranu u BiH u pogledu izrade izbornog zakona. Ako Hrvatska Turskoj ne može ponuditi baš ništa do čega je Ankari stalo, zašto bi Ankara dovela u pitanje svoj odnos prema SDA preko koje ostvaruje svoj utjecaj u BiH? Činjenica da je predsjednik Erdogan za vrijeme sastanka u Ankari telefonom nazvao Bakira Izetbegovića radi konzultacija o pitanju koje je postavila hrvatska predsjednica pokazuje barem dvije stvari.

Prvo, Izetbegović je Erdoganu važniji partner nego hrvatska predsjednica. Drugo, u pripremi sastanka ta tema, očito, nije bila u dostatnoj mjeri naglašena pa je, u stanovitoj mjeri, njezino pokretanje bilo iznenađenje za Erdogana. Kako se iz najave Ureda predsjednice moglo zaključiti da je upravo podrška Turske nastojanjima bosanskohercegovačkih Hrvata da se promijeni izborni zakon bio glavni cilj tog posjeta, toj temi je u pripremi sastanka morala biti dana odgovarajuća važnost. No, prethodno je bilo potrebno procijeniti ima li ikakva izgleda da se Erdogana pridobije za ono na čemu inzistiraju bosanskohercegovački Hrvati i što je predmet neslaganja između njih i Bošnjaka. O toj procjeni trebala je ovisiti odluka da se putuje ili ne putuje u Ankaru.

neuspjeh lobiranja otežava daljnje pregovore

Neuspjeh tog lobiranja mogao bi otežati daljnje pregovore aktera političkog spora u Federaciji BiH. S obzirom da je lobiranje bilo neuspješno, upravo to se i dogodilo što potvrđuju žučljive reakcije bošnjačke strane. Daljnja negativna posljedica neuspješnog lobiranja je stvaranje nepovoljne atmosfere uoči najavljenog predsjedničina posjeta BiH i smanjivanje izgleda de se prevladaju razlike u stajalištima bošnjačke i hrvatske strane.

Da je svjestan mogućih nepovoljnih posljedica neuspješnog lobiranja u Turskoj, pokazao je i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavivši da “netko iz Ankare ne može utjecati na glasove Bošnjaka, kao što netko iz Zagreba ne može utjecati na glasove Hrvata, kao što netko iz Beograda ne može utjecati na glasove Srba”. Tom izjavom – koja je u očitom proturječju s činjenicom da se politički predstavnici sva tri etničko-politička bosanska korpusa u sve većoj mjeri oslanjaju na vanjske sponzore – pokušava se ublažiti neraspoloženje Bošnjaka izazvano pokušajem hrvatske predsjednice da njima iza leđa ugrozi podršku njihovog glavnog vanjskopolitičkog sponzora.

Osim vlasti BiH i tamošnjih važnih političkih igrača, ključni partneri o čijoj podršci i angažmanu ovisi rješavanje bosanskohercegovačkog gordijskog čvora su Washington i Bruxelles. S obzirom na kaos i dezorijentaciju u Trumpovoj administraciji i na činjenicu da su europski političari BiH prepustili u nadležnost nezainteresiranim briselskim birokratima, neće biti lako oživjeti BiH kao važnu međunarodnu temu i usuglasiti stajališta o sudbini Dejtonskog sporazuma i o eventualnim novim aranžmanima za BiH.

Možda nije najmudrije davati važnost Turskoj

U okolnostima kad euroatlantska osovina ne funkcionira najbolje možda nije politički najmudrije davati važnost Turskoj koja nije sudjelovala u pregovorima oko Dejtonskog sporazuma. Logičan slijed vanjskopolitičkih poteza trebao bi otpočeti usuglašavanjem jedinstvenog euroatlantskog stajališta. Sljedeći bi korak trebali biti pregovori Zapada s Rusijom radi eventualnog postizanja suglasja o mogućim promjenama Dejtonskog sporazuma i radi koordiniranog nastupa u Vijeću sigurnosti kako nijedna stalna članica ne bi uložila veto ako ta tema uopće dođe do Vijeća sigurnosti.

Uključivanje novog igrača, Turske, u pregovore u BiH može biti produktivno tek nakon što Zapad bude imao jasno stajalište o BiH i nakon što stranama u BiH budu jasno predočene perspektive i prednosti prihvaćanja zapadnih ponuda i moguće nepovoljne posljedice njihova odbacivanja. Važan dio te ponude treba biti moguća integracija u EU i naglašavanje prednosti takvog puta za cijelu BiH i sve njezine konstitutivne narode.

Hrvatskoj mora biti stalo do boljitka cijele BiH

Na protokolarnoj i psihološkoj razini bilo bi važno da predstavnici Republike Hrvatske intenziviraju službene kontakte i s predstavnicima vlasti BiH u svojstvu predstavnika države, a ne samo u svojstvu predstavnika njihovih etničkih skupina. Napadno česti odlasci predsjednika Vlade RH u posjete samo bosanskohercegovačkim Hrvatima – premda za to postoji osnova u Dejtonskom sporazumu – mogu kod Bošnjaka samo pojačati potrebu za učvršćivanje veza s Turskom kao njihovim vanjskopolitičkim sponzorom ako ti odlasci ne uključuju i razgovore s dužnosnicima vlasti BiH.

Najavljeni posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović BiH trebao bi pokazati da je Hrvatskoj stalo do boljitka cijele BiH, a ne samo bosanskohercegovačkih Hrvata. To će joj biti teže postići nego što bi bilo da se prethodno nije dogodilo neuspješno lobiranje u Ankari da se Turska odrekne svojih političkih štićenika u BiH.

Božo Kovačević
Kolumnist i publicist
150 članaka Više o autoru