Kraj je prosinca 1991.godine. Predsjednik Republike na Pantovčaku organizira blagdansku večeru za novinare, na kojoj je nazočno i nekoliko njegovih ondašnjih bliskih suradnika, poput Milovana Šibla. Usred večere, pred tridesetak ljudi – predsjedniku je najbliže sjedila reporterka Slobodne Dalmacije Olga Ramljak – dr. Franjo Tuđman započinje ekspoze o Bosni i Hercegovini. Cijeli se Tuđmanov govor temelj na tezi kako Bosna i Hercegovina ne može opstati kao država.
Ekspertna skupina za mirnu dezintegraciju Jugoslavije
Ožujak i travanj 1991. godine: još osam mjeseci prije večere na Pantovčaku, četveročlane ekspertne skupine hrvatske i srpske strane pokušavaju postići dogovor o mirnoj dezintegraciji SFRJ. U hrvatskoj ekspertnoj skupini sjede među ostalim, akademik Dušan Bilandžić, Tuđmanov dobar prijatelj još iz vremena Drugog svjetskog rata, kao i Josip Šentija, prvi direktor Hine i veteran Hrvatskog proljeća. Obojica su svjedočili da se tijekom sastanaka ekspertnih grupa aktivno, s nacrtanim kartama, raspravljalo o podjeli Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije.
Kraj listopada 1992. godine: u mjestu Prozor dolazi do sukoba Armije BiH I HVO-a, izazvanog namjerom Armije BIH da suprotno prijašnjim dogovorima, u području Prozora ne dopusti djelovanje Hrvatskog vijeća obrane. Povod sukobu jest činjenica da su Bošnjaci ubili jednog pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Međutim, odmah poslije izbijanja sukoba u Prozor ulaze pripadnici Hrvatske vojske na tenkovima koji su pripadali Prvoj gardijskoj brigadi. Događaje u Prozoru prati jedan reporter Globusa, a Globus nekoliko dana poslije sukoba, koji je, naravno, završio pobjedom Hrvatske vojske, objavljuje fotografije spornog tenka, s ratnim imenom Twiggy, koji je ratnim reporterima bio vrlo dobro poznat s hrvatskih bojišta.
Tuđman nije računao na mogućnost opstanka BiH
Kraj studenog i početak prosinca 1992.: načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general zbora Anton Tus, daje ostavku jer ne želi ratovati protiv Armije BiH. Sva ova četiri primjera nesporne su povijesne činjenice. I kad se danas lamentira nad tragičnim slučajem generala Praljka (za kojeg smo sigurni da nije imao nikakav važan utjecaj na odluke vodstva Hrvatske Republike Herceg Bosne, premda je formalno četiri mjeseca bio zapovjednik HVO-a), gotovo nitko na hrvatskoj političkoj sceni, kao ni u većem dijelu javnosti, ne želi uzeti te činjenice u obzir.
A one, nažalost, pokazuju kako predsjednik Tuđman, i prije početka rata, nije računao na mogućnost opstanka Bosne i Hercegovine, te kako je svoju bosansku politiku temeljio na podjeli susjedne države između Hrvatske i Srbije, zbog čega je, uostalom proglašena Hrvatska Republika Herceg Bosna, kao pandan Miloševićevoj i Karadžićevoj Republici Srpskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Korijeni duboko nezdravog i kaotičnog društva u kojem živimo
Također nesporne činjenice da je Hrvatska zbrinula golem broj izbjeglica iz BiH, da je naoružavala Armiju Bosne I Hercegovine, te da je spasila Bihać od srebreničke sudbine, ne mogu poništiti činjenicu da je predsjednik Tuđman još od početka 1991. godine vodio politiku podjele Bosne, od koje je kasnije morao odustati pod međunarodnim pritiskom. No, javna zgroženost zadnjom haaškom presudom temelji se baš na masovnom zaboravu tog aspekta Tuđmanove politike prema BiH, o kojem se, međutim, u devedesetim godinama javno raspravljalo ne samo u ondašnjim novinama, nego i na državnoj, bolje rečeno HDZ-ovoj televiziji gdje se podjela Bosne i Hercegovine otvoreno bila propagirala.
I zato je zaista nevjerojatno da se i političari i mediji danas čude haaškim presudama. No, zaborav naše najnovije povijesti nije rezerviran samo za slučaj Bosne i Hercegovine.
Konačna povijesna uloga predsjednika Tuđmana svakako je pozitivna. Dr. Franjo Tuđman pobijedio je u pravednom, nametnutom i neravnopravnom ratu. On jest osobno najzaslužniji za stvaranje neovisne Republike Hrvatske. Što, svejedno, ne znači da se iz Tuđmanove biografije može izbrisati golemi broj njegovih uistinu teških pogrešaka, koje su stvorile korijene duboko nezdravog i kaotičnog društva u kojem danas živimo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uvjetno shvaćanje demokracije i zlouporaba državnog sustava
Dr. Franjo Tuđman, koji je umro na današnji dan prije osamnaest godina, bio je političar sasvim uvjetnog shvaćanja demokracije i zakona. Dr. Franjo Tuđman godinama je zlorabio obavještajne službe, da bi špijunirao opozicijske političare i novinare, o čemu postoji bezbroj materijalnih dokaza. Dr. Franjo Tuđman onemogućio je normalno funkcioniranje državne uprave, a osobito vojske, policije i sigurnosnog sustava, jer ih je učinio podložnim isključivo vladajućoj političkoj grupi (ta se devijacija, naučena u devedesetim godinama, ponavljala, nažalost, kod većine drugih hrvatskih vlada).
Dr. Franjo Tuđman iz komunizma je gotovo preslikao sustav državnih i poslušnih medija. Dr. Franjo Tuđman odbio je priznati rezultate izbora u Zagrebu 1995.godine, kad je HDZ izgubio mjesto gradonačelnika. Dr. Franjo Tuđman blagoslovio je podjelu velikog dijela ondašnje nacionalne ekonomije određenim grupama tajkuna i financijaša, poput Ivice Todorića ili Franje Lukovića. Potpuno je jasno da posljedice takve podjele nacionalnog bogatstva, koju nije proveo Tuđman nego njegovi bliski suradnici raznih ideoloških orijentacija, i danas svakodnevno traumatično osjećamo.
Štetan zaborav negativnih aspekata Tuđmanove vladavine
Dr. Franjo Tuđman uveo je političku korupciju kao načelo funkcioniranja političkog života i izvan državne uprave: ono što je Andrej Plenković ove godine izveo s HNS-om, potpuno je jednako Tuđmanovim postupcima iz devedesetih prema HSP-u i HSS-u, kad je pokušao trajno uništiti te dvije stranke. Ovo su, dakle, opet, nesporne činjenice, kojima su uživo svjedočili svi oni hrvatski građani, rođeni pred kraj sedamdesetih i ranije, koji su čak i površno pratili medije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dr. Franjo Tuđman bio je, nesporno iznimno kompleksna osoba, čije se državničko i političko naslijeđe ne može jednoznačno procjenjivati. No, iznimno je štetno, za budućnost Hrvatske, kao i za naš svakodnevni politički i javni život, zaboraviti brojne negativne činjenice o Tuđmanovoj vladavini.
A one su, nažalost, kao što smo se uvjerili u povodu haaške presude za Herceg Bosnu, velikim dijelom već zaboravljene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednik Tuđman umro je prije 18 godina: opasno je zaboraviti stvarni karakter njegove vladavine
Nesporno jest da je Tuđman vodio politiku podjele BiH: za našu je budućnost štetno hiniti da nije
Javna zgroženost zadnjom haaškom presudom temelji se na masovnom zaboravu Tuđmanove politike prema BiH, o kojem se, međutim, u devedesetim godinama javno raspravljalo ne samo u ondašnjim novinama, nego i na državnoj televiziji gdje se podjela Bosne i Hercegovine otvoreno bila propagirala. Dr. Franjo Tuđman bio je, nesporno iznimno kompleksna osoba, čije se državničko i političko naslijeđe ne može jednoznačno procjenjivati. No, iznimno je štetno, za budućnost Hrvatske, kao i za naš svakodnevni politički i javni život, zaboraviti negativne činjenice o Tuđmanovoj vladavini. A one su, nažalost, kao što smo se uvjerili u povodu presude za Herceg Bosnu, velikim dijelom već zaboravljene
Kraj je prosinca 1991.godine. Predsjednik Republike na Pantovčaku organizira blagdansku večeru za novinare, na kojoj je nazočno i nekoliko njegovih ondašnjih bliskih suradnika, poput Milovana Šibla. Usred večere, pred tridesetak ljudi – predsjedniku je najbliže sjedila reporterka Slobodne Dalmacije Olga Ramljak – dr. Franjo Tuđman započinje ekspoze o Bosni i Hercegovini. Cijeli se Tuđmanov govor temelj na tezi kako Bosna i Hercegovina ne može opstati kao država.
Predsjednik govor zaključuje, citiramo, jer smo bili tamo, sljedećim riječima: “Aliji će na kraju ostati mala zemljica Bosna, između Sarajeva, Tuzle i Zenice. Ostalo će pripasti Hrvatskoj i Srbiji.” Predsjednik na salveti crta nove granice povećane Hrvatske i podijeljene Bosne I Hercegovine, pa salvetu pokazuje novinarima. Sve se to događalo mjesecima prije početka rata u Bosni i Hercegovini, kad još nitko nije javno spominjao sukob Hrvata i Bošnjaka.
Ekspertna skupina za mirnu dezintegraciju Jugoslavije
Ožujak i travanj 1991. godine: još osam mjeseci prije večere na Pantovčaku, četveročlane ekspertne skupine hrvatske i srpske strane pokušavaju postići dogovor o mirnoj dezintegraciji SFRJ. U hrvatskoj ekspertnoj skupini sjede među ostalim, akademik Dušan Bilandžić, Tuđmanov dobar prijatelj još iz vremena Drugog svjetskog rata, kao i Josip Šentija, prvi direktor Hine i veteran Hrvatskog proljeća. Obojica su svjedočili da se tijekom sastanaka ekspertnih grupa aktivno, s nacrtanim kartama, raspravljalo o podjeli Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije.
Kraj listopada 1992. godine: u mjestu Prozor dolazi do sukoba Armije BiH I HVO-a, izazvanog namjerom Armije BIH da suprotno prijašnjim dogovorima, u području Prozora ne dopusti djelovanje Hrvatskog vijeća obrane. Povod sukobu jest činjenica da su Bošnjaci ubili jednog pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Međutim, odmah poslije izbijanja sukoba u Prozor ulaze pripadnici Hrvatske vojske na tenkovima koji su pripadali Prvoj gardijskoj brigadi. Događaje u Prozoru prati jedan reporter Globusa, a Globus nekoliko dana poslije sukoba, koji je, naravno, završio pobjedom Hrvatske vojske, objavljuje fotografije spornog tenka, s ratnim imenom Twiggy, koji je ratnim reporterima bio vrlo dobro poznat s hrvatskih bojišta.
Tuđman nije računao na mogućnost opstanka BiH
Kraj studenog i početak prosinca 1992.: načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general zbora Anton Tus, daje ostavku jer ne želi ratovati protiv Armije BiH. Sva ova četiri primjera nesporne su povijesne činjenice. I kad se danas lamentira nad tragičnim slučajem generala Praljka (za kojeg smo sigurni da nije imao nikakav važan utjecaj na odluke vodstva Hrvatske Republike Herceg Bosne, premda je formalno četiri mjeseca bio zapovjednik HVO-a), gotovo nitko na hrvatskoj političkoj sceni, kao ni u većem dijelu javnosti, ne želi uzeti te činjenice u obzir.
A one, nažalost, pokazuju kako predsjednik Tuđman, i prije početka rata, nije računao na mogućnost opstanka Bosne i Hercegovine, te kako je svoju bosansku politiku temeljio na podjeli susjedne države između Hrvatske i Srbije, zbog čega je, uostalom proglašena Hrvatska Republika Herceg Bosna, kao pandan Miloševićevoj i Karadžićevoj Republici Srpskoj.
Korijeni duboko nezdravog i kaotičnog društva u kojem živimo
Također nesporne činjenice da je Hrvatska zbrinula golem broj izbjeglica iz BiH, da je naoružavala Armiju Bosne I Hercegovine, te da je spasila Bihać od srebreničke sudbine, ne mogu poništiti činjenicu da je predsjednik Tuđman još od početka 1991. godine vodio politiku podjele Bosne, od koje je kasnije morao odustati pod međunarodnim pritiskom. No, javna zgroženost zadnjom haaškom presudom temelji se baš na masovnom zaboravu tog aspekta Tuđmanove politike prema BiH, o kojem se, međutim, u devedesetim godinama javno raspravljalo ne samo u ondašnjim novinama, nego i na državnoj, bolje rečeno HDZ-ovoj televiziji gdje se podjela Bosne i Hercegovine otvoreno bila propagirala.
I zato je zaista nevjerojatno da se i političari i mediji danas čude haaškim presudama. No, zaborav naše najnovije povijesti nije rezerviran samo za slučaj Bosne i Hercegovine.
Konačna povijesna uloga predsjednika Tuđmana svakako je pozitivna. Dr. Franjo Tuđman pobijedio je u pravednom, nametnutom i neravnopravnom ratu. On jest osobno najzaslužniji za stvaranje neovisne Republike Hrvatske. Što, svejedno, ne znači da se iz Tuđmanove biografije može izbrisati golemi broj njegovih uistinu teških pogrešaka, koje su stvorile korijene duboko nezdravog i kaotičnog društva u kojem danas živimo.
Uvjetno shvaćanje demokracije i zlouporaba državnog sustava
Dr. Franjo Tuđman, koji je umro na današnji dan prije osamnaest godina, bio je političar sasvim uvjetnog shvaćanja demokracije i zakona. Dr. Franjo Tuđman godinama je zlorabio obavještajne službe, da bi špijunirao opozicijske političare i novinare, o čemu postoji bezbroj materijalnih dokaza. Dr. Franjo Tuđman onemogućio je normalno funkcioniranje državne uprave, a osobito vojske, policije i sigurnosnog sustava, jer ih je učinio podložnim isključivo vladajućoj političkoj grupi (ta se devijacija, naučena u devedesetim godinama, ponavljala, nažalost, kod većine drugih hrvatskih vlada).
Dr. Franjo Tuđman iz komunizma je gotovo preslikao sustav državnih i poslušnih medija. Dr. Franjo Tuđman odbio je priznati rezultate izbora u Zagrebu 1995.godine, kad je HDZ izgubio mjesto gradonačelnika. Dr. Franjo Tuđman blagoslovio je podjelu velikog dijela ondašnje nacionalne ekonomije određenim grupama tajkuna i financijaša, poput Ivice Todorića ili Franje Lukovića. Potpuno je jasno da posljedice takve podjele nacionalnog bogatstva, koju nije proveo Tuđman nego njegovi bliski suradnici raznih ideoloških orijentacija, i danas svakodnevno traumatično osjećamo.
Štetan zaborav negativnih aspekata Tuđmanove vladavine
Dr. Franjo Tuđman uveo je političku korupciju kao načelo funkcioniranja političkog života i izvan državne uprave: ono što je Andrej Plenković ove godine izveo s HNS-om, potpuno je jednako Tuđmanovim postupcima iz devedesetih prema HSP-u i HSS-u, kad je pokušao trajno uništiti te dvije stranke. Ovo su, dakle, opet, nesporne činjenice, kojima su uživo svjedočili svi oni hrvatski građani, rođeni pred kraj sedamdesetih i ranije, koji su čak i površno pratili medije.
Dr. Franjo Tuđman bio je, nesporno iznimno kompleksna osoba, čije se državničko i političko naslijeđe ne može jednoznačno procjenjivati. No, iznimno je štetno, za budućnost Hrvatske, kao i za naš svakodnevni politički i javni život, zaboraviti brojne negativne činjenice o Tuđmanovoj vladavini.
A one su, nažalost, kao što smo se uvjerili u povodu haaške presude za Herceg Bosnu, velikim dijelom već zaboravljene.