Nekad je nužno odabrati stranu

Pričali smo s ministrom Grčićem o ekonomiji. On je još uvijek uvjeren da će do kraja mandata sve okrenuti

Potpredsjednik Vlade Branko Grčić u Telegramovu intervjuu tjedna otkriva kako su ga na jednom dječjem rođendanu nagovorili da se upiše u SDP, zašto uzrujano ustaje sa stolca kad razgovor dođe na monetizaciju autocesta te temljem čega se, unatoč prevladajućem dojmu javnosti i analitičara, osjeća vrlo uspješnim. Telegram se ovim putem ispričava čitateljima što tradicionalni nedjeljni intervju objavljujemo u ponedjeljak; jučer smo, zbog ubojstva Vinka Žuljevića Klice, bili malo zauzeti

FOTO: Vjekoslav Skledar/Telegram

S prozora kabineta potpredsjednika Vlade i ministra regionalnog razvoja i fondova Branka Grčića na Markovu trgu, zaštitna bijela boja polako otpada pa su kiša i sunce već ozbiljno nagrizli drveninu Banskih dvora, inače jedinstvenog političkog, kulturnog i arhitektonskog spomenika. Moguće je, doduše, da je u drugim kabinetima situacija bolja, jer je Grčićeva radna soba daleko od središnjih, najreprezentativnijih dijelova zgrade. Do nje se, naime, dolazi kroz labirint pomalo zapuštenih hodnika po kojima je nabacan i višak namještaja.

Prof. dr. sc. Branko Grčić (51) vjerojatno se pritom ne osjeća marginaliziran u Banskim dvorima jer je njegovo pravo radno mjesto u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, a osim toga on je i formalno i neformalno drugi čovjek Vlade. Iako je dolaskom u Zagreb dosegao vrh karijere, Grčić priznaje da mu nije bilo lako napustiti ležernije ozračje Splita u kojemu se, uvjerio se potpisnik ovih redova, radi da bi se živjelo, za razliku od Zagreba u kojemu se živi da bi se radilo. Što je potpredsjednik vlade već osjetio na svojoj koži. Grčić ne krije svoju vezanost uz Dioklecijanov grad premda je u njega doselio tek kada je počeo studirati.

Ostvarenje mladenačkih snova

“Čim sam došao odmah sam se zaljubio u Split. Moja obitelj cijeli život navija za Hajduk i kada sam trebao odlučiti gdje ću na studij nisam imao nikakvih dvojbi. Živio sam u studentskom domu zajedno s mojim Kninjanima, tu sam upoznao i suprugu koja je na studij stigla iz Makarske. Već tada sve je upućivalo da će Split postati grad moga života. Što se i potvrdilo kada sam odmah po završetku studija dobio posao na Ekonomskom fakultetu”.

Ministrova fotografija iz mladosti
Ministrova fotografija iz mladosti

Preseljenjem u Split Grčić je ostvario svoje najveće mladalačke snove. Rođen je, naime, u Kninu, a djetinjstvo proveo u Ivoševcima, malom mjestu na cesti od Knina prema Zadru u skromnoj obitelji. Zato se, kaže, od najranijeg djetinjstva naučio boriti za život. Kao dječak pomagao je roditeljima u poljoprivrednim radovima, potom u gradnji obiteljske kuće. Završio je srednju ekonomsku školu u Kninu kao jedan od najboljih đaka, pa se logičnim nametnuo nastavak školovanja. Prva ljubav bila mu je arhitektura, ali zbog materijalnog stanja obitelji o tomu nije mogao ni sanjati.

Iako u Zagrebu živi sam besprijekorno je uredan. U kuloarima Banskih dvora može se čuti kako sportsku figuru može zahvaliti igranju tenisu. No, Grčić ističe da već dugo ne stigne igrati tenis, ali se trudi barem jednom tjedno otrčati nekoliko krugova po kvartu u kojem živi.

Kao uostalom ni o upisu na Ekonomski fakultet. Ipak, roditelji su uspjeli prikupiti dovoljno novaca da Branko upiše dvogodišnju Višu ekonomsku školu. Kako je i nju završio kao najbolji student, obitelj je učinila sve kako bi njihov sin ipak nastavio studirati na Ekonomskom fakultetu. Znajući koliko su se roditelji žrtvovali da bi financirali njegovo školovanje, Grčić je završio fakultet u roku i to kao odličan student. Zbog toga su mu odmah ponudili da ostane na fakultetu u zvanju asistenta. Tako se Grčić opredijelio za akademsku karijeru i danas je sretan, uvjeren da nije pogriješio pri izboru. Grčić je 1990. magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a 1996. doktorirao je u Splitu.

Prilika koja se ukaže jednom u životu

Na pitanje je li požalio što je puno udobniju funkciju dekana i profesora na Ekonomskom fakultetu u Splitu zamijenio s neusporedivo težim i odgovornijim zadaćama u Vladi, Grčić se složio da je doista napustio puno ugodniji i mirniji, a na kraju krajeva i bolje plaćen posao dekana. “No, jednom u životu vam se ukaže prilika da radite takav posao. Ipak, odluku nisam donio bez razmišljanja. Procijenio sam da sam neke stvari u životu odradio, da sam riješio neka pitanja egzistencije te da sada mogu dati svoj skromni doprinos općem dobru. To mi je bio prvi i jedini cilj kada sam se prihvatio ovih obveza, i u tomu sam imao snažnu potporu obitelji”.

Odlaskom iz Splita iz temelja se promijenio dotadašnji način života obitelji Grčić. Ponajprije zbog toga što su supruga i dvoje djece ostali živjeti u Splitu, dok se Grčić u Zagrebu potpuno posvetio poslu ministra i potpredsjednika vlade. Iako u Zagrebu živi sam besprijekorno je uredan. U kuloarima Banskih dvora može se čuti kako sportsku figuru može zahvaliti igranju tenisu. No, Grčić ističe da već dugo ne stigne igrati tenis, ali se trudi barem jednom tjedno otrčati nekoliko krugova po kvartu u kojem živi. Bilo je zanimljivo čuti Grčićevo objašnjenje kako pomiriti akademski način razmišljanja i rada s operativnim političkim angažmnom.

Kakvi su profesori kao menadžeri?

Snimljen u svom uredu u Banskim dvorima
Snimljen u raskošnom Plavom salonu u Banskim dvorima

“Obavljanje ministarske funkcije zapravo je moj prvi profesionalni politički angažman. Želio sam se politički angažirati kako bih znanje koje sam stekao kroz akademsku karijeru pokušao primijeniti kao ministar ili kao potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo. Dok mnogi govore kako je “teorija jedno, a praksa drugo”, osobno smatram da jedno bez drugoga ne može. Naučio sam da je improvizacija najgori mogući način upravljanja. Danas su najuspješnije one tvrtke koje najviše ulažu u znanje, istraživanje, razvoj… Čvrsta veza znanosti i gospodarstva uvjet su ne samo rasta i razvoja nego i opstanka tvrtki na tržištu”.

Na jednom dječjem rođendanu njegov prijatelj, SDP-ovac, predložio mu je da se uključi u rad Ekonomskog foruma splitske stranačke organizacije. Kako je do tada već riješio magisterij i doktorat te postao profesor, pristao je. Najprije se uključio u rad Foruma, a potom se i formalno učlanio u SDP.

Sveučilišni profesori nisu nužno i uspješni politički menadžeri: nemaju iskustva u operativnom vođenju poslova, dugo promišljaju i važu odluke za što se u politici često nema vremena… Zanimalo nas je stoga kako se Grčić snašao u Vladi, premda je nešto menadžerskog iskustva stekao na funkciji dekana. “Vođenje fakulteta je ipak neka druga, neusporediva priča s radom u Vladi. Pogotovo po razini problema i odgovornosti kada valja donositi odluke. Još nešto. Odluke koje donosimo u Vladi u velikoj su mjeri opterećene politikom i političkim odnosima. Drugim riječima, svaku odluku koja je isključivo zasnovana na stručnim i profesionalnim kriterijima morate još nekoliko puta razmotriti i odvagnuti i to ponajprije kroz prizmu političkih odnosa i nužnih kompromisa. A to, nažalost, često ne vodi optimalnim rješenjima”.

Slučajno u politici

Branko Grčić koji je 1997. stekao zvanje docenta, 2001. postao izvanredni, a 2005. redovni profesor predmeta Makroekonomija i regionalna ekonomija, a objavio je šezdesetak znanstvenih i stručnih radova, u politiku se uključio sasvim slučajno. Na jednom dječjem rođendanu njegov prijatelj, SDP-ovac, predložio mu je da se uključi u rad Ekonomskog foruma splitske stranačke organizacije. Kako je do tada već riješio magisterij i doktorat te postao profesor, odlučio je krenuti dalje te dati doprinos struci, ali i stranci koja mu je uvijek bila bliska. Najprije se uključio u rad Foruma, a potom se i formalno učlanio u SDP.

Iako to načelno svi razumiju i svjesni su te potrebe, kada im reforme doista zakucaju na njihova vrata, tada dolazi do otpora. Nitko ne voli da mu se smanjuju ranije stečena prava pa su negativne reakcije očekivane. Ljudi se naprosto teško mire s realnošću i činjenicama.

Branko Grčić pokušao je objasniti od kuda toliko veliki otpor bilo kakvim promjenama i reformama u društvu. “To je ljudski prirodna i očekivana reakcija. U godinama prije krize, što zbog bolje ekonomske situacije i rasta, što zbog intenzivnog zaduživanja, formirana su brojna prava različitih skupina građana. Kada je izbila kriza, problemi s proračunskim deficitom te rastućim javnim dugom, moralo se otvoriti pitanje svođenja tih ekstenzivnih prava u realne okvire. Iako to svi razumiju i svjesni su te potrebe, kada im reforme zakucaju na njihova vrata, tada dolazi do otpora. Nitko ne voli da mu se smanjuju ranije stečena prava pa su negativne reakcije očekivane. Ljudi se naprosto teško mire s realnošću i činjenicama. I politika je toga svjesna, pa uvijek jednim okom gleda kako će ragirati građani”.

Koliko je zadovoljan sobom

Tijekom razgovora Grčić je ostavljao dojam smirenog i staloženog, pa čak i vrlo opuštenog sugovornika. No, kada bi se povela riječ o reformama, primjerice, o monetizaciji, tada bi u Grčiću proključala vrela južnjačka krv. Postao bi puno energičniji, gestikulirao bi, ustajao sa stolice… Ne krije kako mu je najviše žao što se proces monetizacije cesta nije doveo do kraja. “Tu je potencijalni učinak na smanjenje javnog duga bio najveći, više od 20 milijardi kuna. Sve državne tvrtke, njih više od 50, dužne su oko 66 milijardi kuna, a samo četiri, HAC, Autocesta Zagreb-Rijeka, Hrvatske ceste i Hrvatske željeznice duguju 45 milijardi kuna. Sada su stigli na naplatu računi za sve ranije projekte, posebno autoceste”.

Pritom, nastavlja Grčić, valja imati na umu da te tvrtke ne mogu vraćati dugove iz tekućeg poslovanja. “Zbog toga bi monetizacija jako pomogla. No, kao Vlada odlučili smo respektirati stajališta 450.000 građana koji su bili protiv monetizacije. Nismo željeli milijunske troškove za referendum pa smo se odlučili za B varijantu, odnosno model javne ponude dionica autocesta u što bi se građani, izravno i neizravno, i sami uključili preko mirovinskih fondova. Unatoč svim tim otporima, pa i činjenici da smo u predizbornoj godini, Vlada je ipak odlučna nastaviti s reformama. Eto, zadnja ocjena Odbora za ekonomsku politiku EU pokazala je da je Hrvatska na osmom mjestu po napretku u prvoedbi reformi za prošlu godinu. Je li to dovoljno? Nije. Zato smo sada doradili i unaprijedili Nacionalni program reformi u okviru Europskog semestra čime smo jasno dali do znanja da nastavljamo s ozbiljnim promjenama”.

Analitičari smatraju da je Vlada podbacila

Unatoč tome što govori Grčić, u javnosti pa i među analitičarima prevladava dojam da je Vlada podbacila u provođenju reformi, da kaska za događajima, da nema inicijativu te da se ne zna nositi s problemima. U takve polemike Grčić se trudi ne unositi suvišne emocije. “U svakoj raspravi najvažniji su argumenti, fakti, činjenice. To sam naučio u više od dva desetljeća predajući na fakultetu. No, nije baš jednostavno podnositi kritike kada koordinirate resor koji je pod udarom krize već šestu godinu. Puno je bilo kritika zbog mojih optimističkih istupa te najava da ćemo preokrenuti trendove i prevladati krizu”. Ljudi se opravdano, smatra, pitaju je li to optimizam sa ili bez pokrića. “Složite ćete se da je prije godinu ili dvije bilo poprilično rizično biti optimist. No, ja sam iznutra vidio bolje što se događa, što se radi, koliko se i kakvih se projekata priprema, kako se restrukturiraju neka javna poduzeća, što znače fondovi EU”, tvrdi.

Odnos s Bruxellesom je partnerski. Nikome nije u interesu da se Hrvatskoj nameću bilo kakvi pritisci ili sankcije jer znaju da se time može samo otežati konsolidacija gospodarstva i javnih financija. Također, iskazuju i razumijevanje za to što se nalazimo u izbornoj godini.

Iako su neki inozemni oporbeni savjetnici tvrdili da ćemo čekati pet do šest godina da bismo vidjeli prve pozitivne pomake, Grčić uvjerava da su ozbiljni iskoraci već učinjeni. “Znao sam da će još u mandatu ove vlade doći do pozitivnih pomaka. Oni su se prethodne godine nazirali, a ove godine su sve vidljiviji. Kotač je pokrenut i sada procese valja ubrzavati proaktivnim mjerama za poduzetnike, za zapošljavanje, posebno mladih, velikim infrastrukturnim projektima financiranim iz EU fondova, sve to kako bi se ponovno postavili na noge građevinski sektor i prateće industrije. Dakle, ima dovoljno pokrića za moj optimizam. Uostalom, ako ne vjerujete u ono što radite, bolje da se tim uopće i ne bavite”.

Reforme su jednostavno nepopularne

Grčić je uvjeren da HDZ i druge oporbene stranke, premda oštro kritiziraju Vladu što ne vuče reformske poteze, u svojim predizbornim programima uopće ne najavljuju ozbiljnije strukturne zahvate. Grčić to objašnjava činjenicom da priče o reformama nisu popularne i da se s njima ne dobivaju izbori. “Međutim, niti ova vlada, niti vlade iza nje, neće moći ignorirati potrebu za promjenama. Javni dug primakao se kritičnoj točci, iako je još uvijek manji po postotku u BDP-u od EU prosjeka od 86,8 posto u 2014. S obzirom da nas slijedećih godina čekaju visoke obveze u plaćanju glavnica i kamata za inozemne kredite, sve vlade, pa i ova, morat će biti maksmalno posvećene reformama i smanjenju deficita.

Na hodniku u Banskim dvorima
Na hodniku u Banskim dvorima

Ova Vlada je fokusirana na tri područja: uvesti još više reda u javnim financijama kako bi se obuzdali deficit i rast javnog duga, jačanje poslovne klime kako bi se potaknule investicije i otvaranje radnih mjesta te provođenje reformi javnog sektora koje bi trebale povećati njegovu efikasnost i kvalitetu usluga”. Budući je Grčić zadužen u Vladi za odnose s EU, zanimalo nas je koliko ima istine u tvrdnjama da je pod stalnim pritiskom Bruxelesa te da se sve radi po diktatu EU.

“Odnos s Bruxellesom je partnerski. Nikome nije u interesu da se Hrvatskoj nameću bilo kakvi pritisci ili sankcije jer znaju da se time može samo otežati konsolidacija gospodarstva i javnih financija. Također, iskazuju i razumijevanje za to što se nalazimo u izbornoj godini. Vlada je svjesna da reforme, smanjenje deficita i zaustavljanje rasta javnog duga moramo napraviti zbog nas samih, a ne zbog toga što to predlaže Europska komisija. Kako je Hrvatska nova članica EU, a već smo šest godina opterećeni recesijom i krizom, nismo imali prilike iskoristiti sve poticajne mjere, uključujući i izdašne fondove kojima je EU podupirala izlazak iz krize ostalih članica EU. Sada nam se ta mogućnost otvara i moramo je iskoristiti”.

Promjena gospodarske strukture

Grčić je na kraju razgovora u svom karakterističnom, optimističkom stilu rezimirao trogodišnju vladavinu Kukuriku koalicije . “Uveli smo fiskalizaciju i veći red u državi, zavodimo veću poreznu diciplinu, prestečajnim nagodbama spasili smo tisuće radnih mjesta, restrukturirali smo velike javne tvrtke, pronašli smo partnere za posrnula poduzeća u turističkom sektoru, otvorili smo put opstanku brodogradnje, organizirali zapošljavanje mladih po modelu 1600 kuna, otpisali smo dio dugova građanima s problemima, pomažemo oko kredita u švicarskim francima…

Istaknuo bih također važne strateške pomake koje smo učinili. Mijenjamo strukturu gospodarstva, od uvozne, trgovačke i rentijerske ekonomije okrećemo se prema zdravijim temeljima, industriji, izvozu i tradicionalno jakom turizmu. Istodobno, unatoč reformama i rezanju troškova sačuvali smo mirovine i socijalna davanja, a na kraju treće godine mandata ostvarili smo gospodarski rast. Kako vlade lijevog centra tradicionalno brinu o jednakim mogućnostima za sve građane, i u tom smo segmentu jasno smo demonstrirali našu privrženost principima jednakopravnosti i nediskriminacije”.