Pričali smo s Josipom Budimirom, jednim od ekonomskih ideologa desne koalicije, koji kaže da još uvijek živimo u socijalizmu
Josip Budimir, gospodarski strateg HSLS-a i čovjek kojeg spominju kao mogućeg ministra gospodarstva konzervativne vlade, ukoliko desna koalicija dođe na vlast, za Telegram priča o ekonomskoj ideologiji, gospodarskoj stratediji koalicije, svom ratnom stradavanju u Slavoniji, političkom usponu u Račanovoj vladi, odnosu s roditeljima i suočavanju s bolnim istinama o hrvatskom gospodarstvu
Josip Budimir, ekonomist, gospodarski strateg HSLS-a, član gospodarskog gremija desne, konzervativne oporbe na čelu s HDZ-om, čovjek je koji voli slušati druge. Danas, pogotovo u prostoru javnog djelovanja, to je sasvim podcijenjena vrlina. U politici je sasvim izgubljena. Budimira, koji je navršio 52 godine (rođen je Đakovu 1962. u obitelji doseljenika iz sela Maljkovo, odmah do Potravlja, okolica Sinja, u bogatu Slavoniju), već godinama povremeno sretnem na nekim neformalnim druženjima koje organiziraju zajednički prijatelji.
Bude tu tipova s različitim političkim uvjerenjima. Ponekad, ali samo ponekad, rasprave se preliju, pristojno se kaže, izvan akademskih granica. I svi pomalo zapjene. On baš i ne. Kad ga gledaš izgleda sasvim miran i staložen, gotovo dobri fratarski lik, asketski mršav, često u odijelu. Gdje je tu strast? I zapitaš se što bi takvog tipa uopće natjeralo u hrvatsku politku.
Ulazak u politiku zbog HNS-ove prevare
“Želja da se ispravi nepravda”, kaže Budimir. Koja, pitam začuđen, kao da sam netom čovjeka prvi put vidio. “Ona koju je lokalni HNS napravio HSLS-u “, smije se. Ukratko, prije dvadeset i nešto godina, Josip Budimir je iz prve ruke shvatio da politika baš zna biti kurva. U Đakovu, gdje je proveo mladost prije studija ekonomije u Osijeku, spomenuti HNS, u koaliciji s HSLS-om, pobijedio HDZ na izborima u gradu. “Onda su HNS-ovci, mrtvi-hladni, pretrčali HDZ-u i formirali vlast. HSLS, čiji još onda nisam bio član, ali sam im bio blizak zbog niza prijatelja koji su bili u stranci, ostao izigran.” To je bilo 1997. i tada se Budimir, malo bijesan zbog HNS-ova postupka, odlučio i službeno upisati u HSLS.
Ovako Budimir objašnjava filozofiju svog društvenog angažmana: “Nemam problem definirati protiv čega ili koga ću se boriti. Puno mi je teže naći motiv za koga se boriti. Jer oni za koje se zalažeš često te napuste. Zato gotovo sve svoje bitke vodim sam”.
Budimirov ulazak u izvršnu vlast
Tri godine kasnije put ga je opet spojio s HNS-om. Velika oporbena koalicija, u siječnju 2000., srušila je, nakon Tuđmanove smrti devastirani HDZ, s vlasti. Nova, klimava i šarena koalicija, na čelu s pokojnim liderom SDP-a Ivicom Račanom i šefom HSLS-a Draženom Budišom, polako je zauzimala ministarstva i državnu upravu. Budimir je ušao u egzekutivu u prvom valu preuzimanja, s funkcije šefa HSLS-ova Odbora za gospodarstvo.
Malo ljudi zna da je Josip Budimir autentični sudionik u obrani Hrvatske, veteran bojišta u istočnoj Slavoniji gdje je i ranjen u ruku. To se zbilo u studenom 1991., za vrijeme najžešćih napada na Slavoniju. Liječenje i oporavak od posljedica ranjavanja trajao je šest mjeseci. “Poznavajući moj temperament moja majka je živjela u velikom strahu. Nakon oporavka priznala da je molila Boga da mi se nešto tako dogodi, jer bi bilo previše nadati se da ću proći bez ozljede”.
“Zvala su me dva ministra iz HSLS-ove kvote. Fižulić i Radoš. Otišao sam voditi Financije i proračun kod Joze Radoša u ministarstvo obrane”. Danas svoj izbor između Goranka Fižulića i Joze Radoša objašnjava tek činjenicom da mu se činilo kako je Radoš bio zainteresiraniji za njegov angažman. Budimir je odradio cijeli taj mandat u MORH-u, dočekao izbore u prosincu 2003., pobjedu Sanadera i jedan je od rijetkih koji je ostao na poziciji iz kvote bivše vlasti. Za vrijeme Rončevićava mandata odlazi u privatni biznis, i zatim se više angažira u stranačkoj politici.
Malo ljudi zna da je Josip Budimir autentični sudionik u obrani Hrvatske, veteran bojišta u istočnoj Slavoniji gdje je i ranjen u ruku. To se zbilo u studenom 1991., za vrijeme najžešćih napada na Slavoniju. Liječenje i oporavak od posljedica ranjavanja trajao je šest mjeseci. Prvo u Slavnonskom Brodu, gdje su mu od krhotina kosti rekonstruirali podlakticu, zatim u dva navrata u KBC-u Rebro i konačno u Stubičkim Toplicama. “Poznavajući moj temperament moja majka je živjela u velikom strahu. Nakon oporavka priznala da je molila Boga da mi se nešto tako dogodi, jer bi bilo previše nadati se da ću proći bez ozljede”.
‘Ti si toliko lud da bi u ratu bio prva žrtva’
On ne može točno objasniti odakle mu nagon za guranjem glave tamo gdje to i nije najpametnije. Slušajući ratne doživljaje djeda, austrougarskog vojnika carske pješačke pukovnije na ruskom frontu u velikoj vojni, unuk Josip još u adolescentskoj dobi zadirkivao je primjedbama kako bi on energičnije postupao u nekom hipotetičnom ratu. Raspravu je zaključio otac Ante vizionarskom tvrdnjom: „Ti si toliko lud da bi u ratu bio prva žrtva.“ Dvadesetak godina kasnije upravo se to i dogodilo. Iako je bio zapovjednik protuoklopne bitnice 122. brigade HV-a, upravo je Josip Budimir prvi stradao u borbi.
Htio sam Budimira vratiti na onaj odgovor kad je rekao da svoje bitke vodi sam. To mi se činilo važno jer je nekidan na televiziji objašnjavao glavne odrednice gospodarskog programa desne koalicije, predvođene HDZ-om.
Politički kuloari već dugo spominju Josipa Budimira kao glavnog kandidata za budućeg ministra gospodarstva ako desna koalicija dobije izbore. On o tome ne želi pričati. Drži se prvog i najvažnijeg zakona kadrovske politike: oni koji se najviše spominju nikada to ne postanu. “Koliko ja znam, nije bilo razgovora ni sa kim o podjeli bilo kojih funkcija. Ako Karamarko bude mandatar, onda očekujemo da izabere ljude koji će imati sposobnosti i znanja da provedu ambiciozan program reformi”.
Rekao je da bi taj program morao obuhvatiti odlučnu provedba strukturnih reformi koje uključuju i često spominjane bolne rezove u svim sektorima glavnim potrošačima proračunskog novca. Ono što je Karamarko koji dan ranije opisao kao prolazak kroz ‘dolinu suza’.
Ali, trebalo je točno dva dana da se u HDZ-u javno ograde od Budimirova istupa. Bivši ministar financija Ivan Šuker rekao je da taj program nije program HDZ-a. Nije to bilo neugodno za Budimira. Kako je rekao, on svoje bitke vodi sam. Što se tu dogodilo, pitam ga. “Ništa strašno. Krivo su me potpisali na televiziji”, kaže on, a meni je nekako teško povjerovati da su novinari krivi za takvu javnu neugodnost desne koalcije.
Još nema zajedničkog gospodarskog programa koalicije
“Zapravo, bila je zabuna. U koaliciji smo prezentirali stajališta svake od stranaka članica. Još ne postoji zajednički gospodarski program desne koalicije. Ja sam tada, dakle, iznosio stajališta HSLS-a i svoja osobna, koja su potvrđena i verificirana u našoj stranci. Sad s tim ulazimo u proces uslaglašavanja s ostalima iz naše koalicije”.
Budimir, dakle, potvrđuje da zasad, iako je to pitanje trenutka, postoji zajednička platforma desne koalicije i kaže da HDZ, uz suradnju s bavarskim IFO institutom, u lipnju konačno predstavlja svoj gospodarski program. Tek tada svi će partneri staviti glave na kup i završti dokument koji će biti temelj za parlamentarne izbore. “To je sasvim logično. Nitko toliko unaprijed ne objavljuje izborni program”, tvrdi Budimir. Objašnjava da se timovi, u ovoj fazi, povremeno sastaju. Ozbiljan posao počinje u trenutku kada HDZ završi svoj program i krene usaglašavanje s ostalim članovima kolacije.
Kad ga pitamo kakvi su onda uopće obrisi gospodarskog programa s kojim se koalicija na čelu s HDZ-om želi vratiti na vlast, Budimir iskreno kaže da ‘oni koji očekuju nešto revolucionarno otkriti u njemu, mislim, da su u zabludi’. Po njemu važno je da se ‘istini pogleda u oči’. Jedna od tih istina je da ne može država plaćati dvoje ljudi ako jedan može obaviti isti posao.
Primjedbe da je doslovno svaki stranački ekonomski program isti, bez obzira je li riječ o lijevim ili desnim strankama, jer se temelji na istim općim mjestima poput rezova u državnoj upravi, povećanju izvoza, smanjenju nezaposlenosti i deficita, Budimir ne želi prihvatiti. Njemu je jasno, kaže, da je različito o nečemu govoriti iz pozicije oporbe, a sasvim drugo provoditi politiku kad si na vlasti. Ali… “Iz našeg temeljnog dokumenta, a stvarno mislim da je tako, jasno će se vidjeti ozbiljnost reformskih namjera.”
Politički kuloari već dugo spominju Josipa Budimira kao glavnog kandidata za budućeg ministra gospodarstva ako desna koalicija dobije izbore. On o tome ne želi pričati. Drži se prvog i najvažnijeg zakona kadrovske politike: oni koji se najviše spominju nikada to ne postanu. “Koliko ja znam, nije bilo razgovora ni sa kim o podjeli bilo kojih funkcija. Ako Karamarko bude mandatar, onda očekujemo da izabere ljude koji će imati sposobnosti i znanja da provedu ambiciozan program reformi. To nije jednostavno ni lako, ali to je obveza. Skupiti ljude koji to mogu učiniti bez obzira na teško stanje u kojem se država nalazi.”
“Činjenica da mi svi živimo u prošlosti”, kaže Budimir. U vremenu socijalizma kada su ljudi navikli da se velika ruka države pobrine za sve probleme. Na isti način i danas razmišljaju građani i gospodarstvenici. Mi ne možemo ništa očekivati od države osim da stvori povoljan ambijent u kojem će nagrađivati poželjne oblike ponašanja. To je od države dovoljno”.
Kad ga pitamo kakvi su onda uopće obrisi gospodarskog programa s kojim se koalicija na čelu s HDZ-om želi vratiti na vlast, Budimir iskreno kaže da ‘oni koji očekuju nešto revolucionarno otkriti u njemu, mislim, da su u zabludi’.
Velika ruka države brinula se o svemu
Po njemu važno je da se ‘istini pogleda u oči’. Jedna od tih istina je da ne može država plaćati dvoje ljudi ako jedan može obaviti isti posao. A što je najveći problem ove države?
“Činjenica da mi svi živimo u prošlosti. U vremenu socijalizma kada su ljudi navikli da se velika ruka države pobrine za sve probleme. Na isti način i danas razmišljaju građani i gospodarstvenici. Mi ne možemo ništa očekivati od države osim da stvori povoljan ambijent u kojem će nagrađivati poželjne oblike ponašanja. To je od države dovoljno. Dosad to nije uspjela.”