Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: Profimedia, Zuma Press - News

Ako još uvijek niste sigurni što Katalonija zapravo želi, podsjećamo na naš vodič kroz referendum

U Kataloniji se održava referendum za neovisnost koji Španjolska želi zaustaviti

Ako još uvijek niste sigurni što Katalonija zapravo želi, podsjećamo na naš vodič kroz referendum

U Kataloniji se održava referendum za neovisnost koji Španjolska želi zaustaviti

FOTO: Profimedia, Zuma Press - News

Održava se referendum o neovisnosti španjolske regije Katalonije, trenutno najvažniji i najdramatičniji događaj u Europi. Unatoč represivnim mjerama središnje vlade u Madridu, koje uključuju uhićenja, blokiranje internet stranica i državnog novca te nasilne pokušaje zatvaranja birališta, glasovanje traje cijeli dan. Telegramova Silvana Menđušić donosi detaljni kontekst situacije u toj duboko podijeljenoj zemlji

Separatisti u španjolskoj regiji Katalonija ove nedjelje održavaju referendum o nezavisnosti unatoč žestokim i represivnim mjerama središnje vlade u Madridu i sudskih vlasti koje tvrde da se time krši Ustav. Iako je, kao mali spomenik duboko fragmentiranoj i kompliciranoj povijesti Španjolske, nacionalna himna La Marcha Real, jedna od rijetkih europskih himni koja nema riječi, proteklih tjedna Madrid i Barcelona izmjenjuju teške riječi. Ovo je Telegramom vodič kroz referendum, događaje koji su do njega doveli i moguće posljedice.

Kako referendum vidi Španjolska?

Dvije vlade jure velikom brzinom prema sudaru: Barcelona je poručila kako će se njihov referendum održati, Madrid je tvrdio da neće. Katalonska regionalna vlada Generalitat referendum o neovisnosti održava danas, 1. listopada. Španjolska vlada svim mjerama pokušava zaustaviti glasovanje koje smatra neustavnim. Ukratko, kako je početkom rata u Sloveniji rekao onaj vojnik JNA u prilogu Yutela: “Oni bi da kao da se odcijepe, a im kao ne damo.”

Na čemu autonomaši temelje zahtjev za odcjepljenjem?

Pokret nezavisnosti, kojeg predvodi regionalni predsjednik Carles Puigdemont, tvrdi da Katalonija ima moralno, kulturno, ekonomsko i političko pravo na samoodređenje. Argumentiraju to činjenicom da njihova bogata regija sa 7,5 milijuna ljudi već dugo više daje Španjolskoj nego što dobiva zauzvrat. Potpora za nezavisnost te regije rapidno je rasla tijekom posljednjih godina, a plodno tlo je bila bolna i dugotrajna gospodarska kriza u toj zemlji. Mnogi su Katalonci još uvijek frustrirani zbog odluke španjolskog Ustavnog suda kojom su prije sedam godina poništeni i reinterpretirani dijelovi katalonskog statuta o autonomiji koji regiji daje veću nezavisnost.

Koji je ulog na stolu?

Najjači ulog je jedinstvo zemlje, ali i politički život premijera Mariana Rajoya koji je odlučio intenzivirati pritisak na regiju. Njegova je reakcija žestoka i agresivna te koristi represivne mehanizme: dao je uhititi dužnosnike stranke koja organizira referendum, konfiscirati materijale za referendum, ugasiti stranice koje informiraju o glasanju. Neki katalonski čelnici idu toliko daleko da uspoređuju akcije gospodina Rajoya s mračnim danima Francove diktature i vuku paralele s režimima u Kini i Sjevernoj Koreji. Premijer je doduše odbio zahtjeve tvrdolinijaša u Madridu da preuzme potpunu administrativnu kontrolu nad Katalonijom. Za Rajoya ovo nije prva bitka s političkim pritiscima iz te regije: prije pet godina kada je Španjolska ušla u ekonomsku krizu, prijepor oko udjela poreznih davanja te regije u centralni budžet ojačao je secesionistički pokret.

Sat povijesti: gdje su izvori secesionističkog konflikta?

Katalonija ima bogatu povijest, kulturu i jezik, a 11. rujna obilježavaju nacionalni praznik komemorirajući osvajanje Barcelone iz 1714. U sjedinjenoj Španjolskoj Katalonci su bili u oporbi prema vladajućim Kastiljcima, a u ratu za španjolsku baštinu stali su na stranu Habsburgovaca, pa je dolaskom Burbonaca na vlast Katalonija izgubila svoj posebni položaj. Prvi pokušaj prema političkoj autonomiji dogodio se tridesetih godina, bio je jedan od razloga španjolskog građanskog rata, a rezultirao je diktaturom generala Francisca Franca koji je slomio i smanjio brojna građanska prava, ukinuo autonomiju Katalonije te zabranio katalonski jezik. U doba borbe Španjolske Republike protiv Franca i njegovih fašističkih saveznika, Katalonija je odigrala značajnu ulogu. Nakon Francove smrti 1975. godine, povratak Španjolske u demokraciju bio je utemeljen u novom Ustavu koji je stvorio decentraliziranu ali ne i formalno saveznu državu. Katalonija je krajem sedamdesetih godina priznata kao autonomna zajednica s vlastitim parlamentom i vladom (Generalitat).

Ok, ali zar im to nije dovoljno?

Administrativna struktura Španjolske daje Kataloncima značajan stupanj političke autonomije – ali ne i dovoljno, kako smatra današnje političko vodstvo regije. U jednom je trenutku španjolski parlament bio blizu ublažavanja separatističkih zahtjeva dopustivši regiji posebnu autonomiju. Međutim, kada je Ustavni sud osporio ovaj zakon 2010., otvorio se put prema jačanju zahtjeva za odcjepljenjem. Još je jedna stvar probudila jače glasove za neovisnost. Separatistički su političari u Barceloni uspjeli usmjeriti bijes građana protiv Madrida nakon mjera štednje koje su uslijedile nakon pucanja španjolskog nekretninskog i financijskog balona 2009.

Koje stranke stoje iza referenduma?

Stranke koje se bore za nezavisnost tankom su premoći osvojile regionalne izbore 2015. godine. Njihove su ideološke platforme šarene: od buržujskih nacionalista do anti-kapitalističkih anarhista ujedinjuje ih jedino zahtjev za referendumom, kojeg zovu “pravom na odluku”.

Što kaže Madrid?

Madrid smatra referendum nezakonitim, a nakon što ga je španjolski Ustavni sud zabranio policija je cijeli tjedan provodila mjere njegovog suzbijanja. Blokirala je primjerice više od 140 internetskih stranica putem kojih se promovira izlazak stanovnika na birališta. Španjolski premijer Mariano Rajoy inzistirao je da se referendum neće održati i obećavao je kako će upotrijebiti sva pravna sredstva kako bi ga spriječio, što na kraju i jest. Nakon što su tijekom tjedna zaplijenjeni promotivni materijali, blokiran novac iz središnjeg proračuna te upućene prijetnje o mogućim sudskim postupcima, danas je na biralištima stvarv eskalirala. Policija često brutalnim metodama pokušava zaustaviti ljude da biraju, vuku ih za kosu, guraju, pucaju na njih gumenim mecima pokušavaju upasti na birališta kako bih zatvorili. Ipak, referendum ide dalje, većina birališta je zasad još uvijek otvorena i ljudi glasuju.

Na kojim osnovama španjolska vlada osporava referendum?

Madrid tvrdi da je bilo koji referendum o katalonskoj neovisnosti protuzakonit, jer španjolski Ustav iz 1978. ne predviđa nikakvu mogućnost glasovanju o samoodređenju. Španjolski Ustav na snazi od 1978., kada je Španjolska uvela demokraciju, brani cjelovitost Španjolske a ovakvi referendumi su dopušteni jedino na razini čitave države ali ne i njenih pokrajina.

Kakva su bila očekivanja o tome hoće li se održati referendum?

Carles Puigdemont, čelnik Katalonije, obećao je kako će regija glasovati u normalnim uvjetima, kao i na prošlim izborima. Vlada u Barceloni se poziva na pravo na samoodređenje naroda. Stranke ljevice i desnog centra, koje se zalažu za proglašenje republike Katalonije, imaju većinu zastupničkih mjesta u regionalnom parlamentu i smatraju da je pravo stanovnika na izjašnjavanje o svojoj budućnosti iznad španjolskog ustava. Ipak, odgovor iz Madrida bio je dovoljno snažan da je bilo jasno da se referendum neće održati u normalnim okolnostima.

Nije bilo jasno hoće li i kako će ljudi glasovati u nedjelju, budući da je španjolska policija najavila kako bi mogla spriječiti građanima ulazak na biračka mjesta, što danas cijeli dan i pokušavaju. Katalonski predsjednik Carles Puigdemont je rekao kako je otvoren za dijalog s Madridom i Bruxellesom ako u nedjelju pobijedi “da” na referendumu. Vlada u Barceloni je ranije najavila kako će u roku od 48 sati proglasiti republiku ako se većina birača odluči na samostalnost. Jedna od bojazni je da će se nacionalna vlada, budući da na to ima pravo prema španjolskom zakonu, pozvati na izvanredne ovlasti kako bi preuzela potpunu administrativnu kontrolu nad Katalonijom.

Kako je izgledao put do referenduma?

Regionalni katalonski parlament, gdje većinu mjesta drže zagovornici odcjepljenja od Španjolske, prošli tjedan je donio zakon kojim formalizira planove o održavanju referenduma o neovisnosti. Zakon bi bio uveden od potencijalnog “da” na referendumu do proglašenja republike Katalonije. U 89 članaka zakona navedeno je kako će regionalni predsjednik postati predsjednik Republike, da katalonsko državljanstvo ne zahtijeva odustajanje od španjolskog državljanstva te da će španjolski jezik (kastiljski) biti zajedno s katalonskim jedan od dva službena jezika nove države. Puigdemont se zajedno s ostatkom kabineta suočava s optužbom za odbijanje sudskog naloga te optužbom za malverzacije javnim novcem, navodno utrošenim za organiziranje referenduma, zbog čega mu prijeti zatvor u slučaju osuđujuće sudske presude. Vrhovni sud u Kataloniji potvrdio je u utorak zaprimanje optužbe državnog odvjetništva protiv članova katalonskog parlamenta koji su dopustili raspravu i donošenje zakona suprotnog španjolskom ustavu.

Kako je došlo do ove eskalacije?

Možda je španjolska vlada predugo zatvarala oči pred problemom nadajući se da će nestati samo od sebe ako ga dovoljno dugo ignoriraju ili je procijenila da nitko neće referendum shvatiti ozbiljno, ili je zaključila da katalonska administracija blefira.
S druge strane, Katalonci su isprovocirali Madrid, a obje su se strane preračunale u reakcijama druge strane. Madrid strahuje da bi katalonski primjer mogao proizvesti domino-efekt i potaknuti na sličan potez druge regije poput Baskije čije ambicije za nezavisnošću nisu male.

Što kaže Bruxelles?

Katalonsko pitanje zadaje glavobolju Bruxellesu. Eventualnim proglašenjem republike Katalonije taj bi dio sa 7,5 milijuna stanovnika morao zatražiti ulazak u EU što bi vjerojatno blokirala Španjolska. Samostalnost Katalonije bi značila i istupanje iz eurozone. Katalonsko pitanje eskaliralo je u trenutku dok europski dužnosnici vode komplicirane pregovore s Londonom oko Brexita i dok se Španjolska oporavlja od desetogodišnje gospodarske krize. Procijenjeni gospodarski rast od 3 posto za ovu godinu argument je premijeru Rajoyu za zauzimanje čvršće pozicije u međunarodnim odnosima. Katalonska vlada istovremeno preko svojih delegacija u svijetu nastoji ukazati na “pravo na samoodređenje naroda” i demokratsku volju tamošnjeg stanovništva. Vlasti u Barceloni svoju poziciju gledaju kroz kaleidoskop današnje Europe koja je fragmentirana i vide puno primjera manjih suverenih država koje žive pod kapom EU: baltičke države, Slovenija i Hrvatska, češka i Slovačka. Barcelona pita: ako male države poput Luxembourga, Malte i Cipra (čije stanovništvo u zbroju iznosi 1,5 milijuna) mogu imati status članice EU-a, zašto ne može Katalonija koja ima 7,5 milijuna stanovnika. Analitičari ipak kažu da je katalonsko povjerenje u Europsku uniju kao vrhovnog arbitra dirljivo u svojoj naivnosti.

A euro?

Veliko je i pitanje hoće li Katalonija postati članica Europske unije i hoće li smjeti koristiti euro. To pitanje dodatno komplicira činjenicom da najradikalnija katalonska separatistička stranka ne želi imati nikakve veze sa zajedničkom europskom valutom.

Što kažu Washington i Trump?

Predsjednik Trump izjavio je u ponedjeljak kako podržava ideju jedinstvene Španjolske. Ta je izjava prilično suprotna ranijem službenom stajalištu Washingtona po kojem je planirani referendum unutarnjopolitičko pitanje te zemlje. “Želio bih vidjeti Španjolsku i dalje ujedinjenu”, rekao je Trump na konferenciji za novinare u Bijeloj kući nakon susreta sa španjolskim premijerom Rajoyom. Ipak američki predsjednik nije rekao da je referendum ilegalan i da se građani ne smiju izjasniti. Nije jasno jesu li izjave predsjednika Trumpa označile promjenu u službenom stajalištu SAD-a prema katalonskim zahtjevima za neovisnost, no čak i da znače neće imati velik utjecaj na glasovanje.

Koliko Katalonaca podržava neovisnost?

U lipnju 2012. godine, 51,1 posto ispitanika reklo je da žele neovisnost, navodi katalonska agencija za ispitivanje javnog mijenja Centre d’Estudis d’Opinió. Separatisti su potom konsolidirali svoju vlast u rujnu 2015. godine, osvojivši većinu mjesta u regionalnom parlamentu, iako je samo 48 posto birača glasovalo za separatističke stranke. Nedavna ispitivanja javnog mnijenja pokazala su da raste potpora neovisnosti, ali su potvrdili da većina Katalonaca želi održati glasovanje o pitanju državnosti – bez obzira na ishod. Ankete pokazuju kako 70 posto Katalonaca želi iskoristiti pravo glasanja na referendumu, ali kada je u pitanju neovisnost biračko je tijelo ravnomjernije podijeljeno: anketa provedena prije dva mjeseca pokazala je da je 49,4% Katalonaca bilo protiv nezavisnosti, a 41,1% bi glasovalo u prilog.

Jesu li Katalonci i ranije glasovali o neovisnosti?

Regija je održala neobvezujuće glasovanje o neovisnosti u studenom 2014. godine. Ustavni sud ga je proglasio nezakonitim, ali središnja vlast i policija nisu spriječili održavanje. Tada je glasalo 2,2 milijuna od 5,4 milijuna birača, a oko 80 posto preferiralo je neovisnost. Vlada premijera Rajoya odbacila je rezultate, rekavši kako je glasovanje bilo protuzakonito i neobvezujuće, ističući da nije glasala većina birača Katalonije. No Madrid nije ostao samo na riječima, nego je poduzimao i djela: katalonski političari su pozvani na sud 2015. godine zbog njihove uloge u organizaciji glasovanja.

Što kažu ekonomski pokazatelji?

Španjolske vlasti kažu kako bi neovisnost Katalonije bila potpuno neracionalna s gospodarskog gledišta. Ona bi izašla iz eurozone, na 75 posto katalonske proizvodnje bi se plaćala carina, banke bi bile prisiljene otići. Katalonci bi trebali uvesti vlastitu valutu. Regionalna katalonska vlada je ocijenila da bi samo u slučaju neovisnosti postojala mogućnost da Katalonija sama odlučuje o svojoj fiskalnoj politici i da bi ulaganja u infrastrukture pridonijela BDP- a. Katalonska vlada je također istaknula da Katalonija ne bi više imala proračunski deficit, jer daje više novca središnjoj državi nego što od nje dobiva. Drži da taj deficiti iznosi 16 milijardi eura, ili oko 8 posto regionalnog BDP-a, a središnja vlada, koja koristi različitu metodologiju, drži da on iznosi 10 milijardi eura ili 5 posto regionalnog BDP-a. Katalonija s blizu 20 posto španjolskog BDP-a 2016. je izjednačena s Madridom za titulu najbogatije regije zemlje.

Onda, može li Katalonija uspjeti sama?

Ekonomisti se ne slažu oko toga bi li odcjepljenje nanijelo više štete regiji ili će znatnije oslabiti ostatak Španjolske. No, slažu se da će kratkoročni ekonomski troškovi biti prilagođeni novoj političkoj i teritorijalnoj stvarnosti. Mnogo ovisi i o financijskim i političkim terminima u kojima bi se Katalonija odcijepila, kako će se teret španjolskog duga podijeliti i hoće li Madrid uvesti ekonomske sankcije Kataloniji zbog unilateralnog odcjepljenja. Ekonomski analitičari zabilježili su kako su u ranijim razdobljima tenzija između Barcelone i Madrida, španjolski potrošači bojkotirali katalonsku robu široke potrošnje poput cave, pjenušavog vina regije.

Što se događa nakon referenduma?

O posljedicama ovog referenduma nitko ne želi nagađati. Prije pet godina, Španjolska je bila u dubokoj financijskoj krizi, a političari u Madridu i Barceloni više su se svađali zbog o novca i katalonskog poreznog doprinosa u zajedničku blagajnu a manje o pitanjima suvereniteta. I dok su se proteklih godina teme mogle prevesti na “Barcelona radi, Madrid se gradi”, danas separatističko katalonsko vodstvo kaže kako se neće vratiti na pregovarački stol da bi raspravljali isključivo o financijama. Politička situacija u Madridu danas je daleko kompliciranija nego u vrijeme posljednjeg glasovanja o nezavisnosti. Godine 2014. stranka premijera Rajoya imala je parlamentarnu većinu, a njegov politički opstanak nije bio u pitanju. Od kraja 2016. vodi manjinsku vladu. Proširivanje teritorijalne krize moglo bi potaknuti oporbene stranke da potaknu na njegovo uklanjanje.

Trenutno je, dakle, rezultat neriješen?

Uglavnom, da. No, tenzije su znatno porasle ovaj tjedan nakon što je policija izvela raciju u desetak ureda regionalne vlade u Barceloni te uhitila 14 visokih dužnosnika. Policija je zaplijenila gotovo 10 milijuna glasačkih listića i oduzela više od 1,5 milijuna referendumskih letaka i plakata. U međuvremenu, Ministarstvo unutarnjih poslova suspendiralo je godišnji odmor za sve policijske službenike i dala zapovijed za sprječavanje referenduma, vlada je nametnula kontrolu nad regionalnim troškovima, a španjolski ministar vanjskih poslova optužio je lidere separatističkog pokreta da koriste “nacističke stavove” u pokušaju da zastraše katalonske gradonačelnike koji se protive referendumu.

Što misli ostatak Španjolske?

Tri od četiri najveće stranke u španjolskom parlamentu – vladajuća Narodna stranka desnog centra, lijevi centar Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE) te stranka centra Građani – protive se referendumu.

Koji adut još ima Rajoy?

Španjolska vlada nije isključila primjenu članka 155 Ustava koji nikad nije aktiviran, a omogućio bi centralnoj vladi da suspendira autonomiju Katalonije i preuzme kontrolu kako bi zaustavila referendum. Međutim, takav potez – koji dolazi uskoro nakon kontroverznih racija – vjerojatno bi bio kontraproduktivan. Ne samo da bi se to i u Španjolskoj i u međunarodnoj zajednici moglo smatrati prejakom demonstracijom sile nego bi vjerojatno ojačao separatističke sentimente. Lijeve stranke poput Podemos ai nacionalisti iz drugih regija poput Baskije traže paket reformi po kojima bi se mogućnost legalnog referenduma stavila na stol. Anti-katalonski osjećaj među Španjolcima također je u porastu. Generalno, sentiment je da je ostatak Španjolske iziritiran te da bi rado vidjeli kako nadmeni Katalonci moraju naučiti lekciju. Kada su policajci iz različitih dijelova Španjolske krenuli u pokrajinu Kataloniju kako bi suzbili organiziranje referenduma o nezavisnosti, brojni su ih građani ispratili mahanjem španjolskim zastavama , vičući “živjela Španjolska”, “živjela policija” te uz navijački poklič, koji se koristi kada igra španjolska reprezentacija, “idite na njih”.

Što je sljedeće?

Ni jedna strana ne pokazuje nikakvu spremnost na kompromis. Od 2. listopada Španjolska bi mogla ući u ozbiljnu krizu u kojoj bi se moglo dogoditi da dva suprotstavljena pravna entiteta koegzistiraju: Španjolska bi mogla suspendirati katalonsku vladu dok bi se oni mogli bunkerirati u katalonskom parlamentu u Barceloni i izglasati neovisnost. Iza konfrontacije stoji slijepa ulica: Puigdemont nema dovoljno podrške izvana za nametanje neovisnosti. No taktika premijera Rajoya, koji je sve karte stavio na vrijeme i vjerovao da će gospodarski oporavak smiriti Kataloniju, pokazala se pogrešnom. Većinu Katalonaca frustrira status quo. Njihovo nezadovoljstvo zahtijeva politički, a ne samo pravni odgovor. Nakon 1. listopada u Kataloniji će vjerojatno slijediti novi regionalni izbori, a španjolska vlada će biti prisiljena prihvatiti da će morati razgovarati o ustavnim i drugim promjenama kako bi još čvršće usidrila Kataloniju u Španjolskoj. Dijalog je neophodan, ali u klimi u kojoj se ne smiruju strasti, neće do njega doći biti ni brzo ni lako.


Ovaj tekst je originalno objavljen 29. rujna, u međuvremenu je nadopunjen novim informacijama.