S turskim veleposlanikom u Hrvatskoj pričali smo o rušenju ruskog aviona, IS-u, švercu nafte i pobunjenicima u Siriji

“Dva neidentificirana Su-24 aviona prilazili su turskom zračnom prostoru. Pet minuta je naša vojska upozoravala pilote čiji su avioni prilazili našem zračnom prostoru da promijene svoj smjer na jug i da će povrijediti turski zračni prostor. Nažalost, samo je jedan avion napustio turski zračni prostor, dok je drugi nastavio dalje u turski zračni prostor”, opisuje mi Tuta te dramatične trenutke. Kaže kako se piloti srušenog aviona nisu identificirali. “U trenutku kada je avion srušen, nismo znali da je to ruski avion. Tek smo kasnije informirani od ruske strane da je taj srušeni avion bio njihov”.

Povreda turskog zračnog prostora

Upravo to Tuta apostrofira kao kritičnu pogrešku. “Da su odgovorili, stvari bi možda bile drugačije”, kaže mi dok uz turski čaj razgovaramo u veleposlanstvu u samom centru Zagreba. Čaj je, suprotnu uvrijeđenom mišljenju o kavi, najkonzumiranije tursku toplo piće. Prema istraživanju uglednog Economista, gotovo 80 posto Turaka preferira čaj pred kavom, što je omjer u korist čaja veći čak nego i u susjednoj Rusiji, suprotno uvrijeđenom mišljenju.

“Zamjenik našeg premijera Numan Kurtulmus prošlog je tjedna rekao da su ruski piloti odgovorili na naše pozive za vrijeme povrede našeg zračnog prostora, identificirali se i rekli da su Rusi, ne bi došlo do pucnjave. Ta upozorenja su objavljena, deset puta smo ih upozoravali kroz pet minuta”, kaže Tuta.

A da je do povrede turskog zračnog prostora zaista i došlo, te da su ruski piloti, od kojih je jedan ubijen, dok su drugog spasili ruski i sirijski specijalci u zajedničkoj akciji u kojoj je poginuo jedan ruski vojnik, upozoreni, spora u zapadnom svijetu nema. Ruski i europski mediji danima na temelju izjava s ruske strane, špekuliraju oko toga jesu li ruski avioni uopće bili u turskom zračnom prostoru. Oko toga dvojbe nema američki veleposlanik u NATO-u Douglas Lute.

SAD stoji iza Turske

“Turska je pružila radarske podatke kao i audio snimke upozorenja ruskim pilotima. Ti su podaci dodatno utvrđeni pogledom naših saveznika na situaciju. Vjerujemo kako je turski opis situacije točan i stojimo iza njega”, rekao je Lute za Telegram na telefonskoj konferenciji održanoj početkom ovog tjedna.

“Turska ima pravo braniti svoj teritorij i svoj zračni prostor, možete očekivati da će NATO učiniti što god bude potrebno da podrži Tursku u tim naporima. Zračni obrambeni sustav NATO-a Patriot se već nalazi u Turskoj. Američke borbeni avioni F-15 već se nalaze u Turske na zahtjev turske vlade, a sve to kako bi podržali turske napore da se brane. To će se nastaviti dokle god bude potrebno”, kaže Lute i dodaje kako je uzajamna pomoć osnovni princip NATO-a i kako to niti za jednu od 28 država članica nije sporno.

“To ćete vidjeti i u ovom slučaju”. kaže. Iz razgovora s dvojicom veleposlanika, dobio sam dojam kako su Amerikanci prema Rusiji i ruskim akcijama u Siriji i drugdje puno odriješiti nego Turci, unatoč nedavnom incidentu.

Pretjerana reakcija?

Nitko u međunarodnoj zajednici ne spori pravo Turske da brani svoj teritorij i svoj zračni prostor, pa ipak pitam turskog veleposlanika, je li njihova reakcija kada su srušili ruski avion bila pretjerana.”Ne mogu reći da je reakcija bila pretjerana. Trebate uzeti o obzir trenutak kada su ti avioni prilazili turskom zračnom prostoru. Ruska je strana nekoliko puta bila informirana i bili su upoznati koliko smo ozbiljni”, kaže Tuta.

Nastavlja kako je tursko-sirijska granica pitanje nacionalne sigurnosti i podsjeća na slučajeve iz 2012. kada je na Mediteranu srušen turski borbeni avion, te 2014. kada je srušen sirijski borbeni avion MIG 23. Ove je godine, u svibnju, srušen sirijski helikopter.

“Žao nam je zbog ovog incidenta, željeli bismo da se nije dogodio. No ruska očekivanja da bi se trebali ispričati su neutemeljena. Kao što je rekao naš premijer, turske zračne snage su obavile svoj posao, borbena pravila su prilično jasna. Prvi zadatak vlade je obraniti svoje granice i zračni prostor. To je naša pozicija”, jasan je Tuta. Pravila su se promijenila upravo nakon rušenja turskog zrakoplova 2012. – od tada su svi avioni koji dolaze sa sirijske strane promatraju kao prijetnja. To se odnosi na sve vojne jedinice, kaže turski veleposlanik.

Postojala je realna opasnost

Od samog početka ruske intervencije u Siriji postojala je realna opasnost od ovakvog incidenta. Još početkom listopada, točnije 3. i 4. prošlog mjeseca, ruski su avioni nakratko povrijedili turski zračni prostor. Neposredno nakon toga ruski veleposlanik Anvar Azimov u intervjuu za Telegram je rekao kako žali zbog te povrede, no kako Rusija nema nikakve interese u povredi zračnog prostora.

“Ispričali smo se i nadamo se da se takav incident neće ponoviti. Vrlo je važno da smo s Turskom dogovorili koordinaciju naših napada”, rekao mi je tada Azimov. Da je do pokušaja koordinacije zaista i došlo svjedoče susreti ruskih i turskih delegacija koji su se intenzivirali nakon početka ruske intervencije u Siriji. Na obostrano žaljenje, barem deklarativno, to nije spriječilo novi incident, 24. studenog, ovoga puta s puno ozbiljnijim posljedicama.

Kontradiktornost u Kobaneu

A svu kompleksnost situacije u Siriji, koja često prerasta i u kontradiktornost, možda najbolje opisuje situacija u Kobaneu. U tom gradu u sjevernoj Siriji, SAD je u otvorenom savezništvu s borcima kurdske Stranke demokratske unije (PYD), pa ih tako obučavaju američki instruktori. Ta je pak grupa blisko povezana Kurdskom radničkom partijom (PKK), koju ne samo Turska, već i EU i SAD smatraju terorističkom organizacijom.

“Jedino što mogu reći jest da smo bili transparentni s našim turskim saveznicama oko podrške nekim grupama koje Turska ne želi poduprijeti i da unutar koalicije ima mjesta za takvu vrstu fleksibilnosti”, kazao je na američki ambasador Lute o situaciji u Kobaneu.

Na isto pitanje turski je veleposlanik odgovorio nešto drugačije. “Ključna je stvar da ne radimo razlike među teroristima. Ako grupu smatrate terorističkom, to bi trebalo biti jasno. PYD je blisko povezana s PKK-omu koju cijela međunarodna zajednica smatra terorističkom zajednicom, uključujući i SAD i EU. Ne možete raditi razlike između terorista koji žive u Siriji, Turskoj ili Iraku”, kaže Tuta.”Vezano uz PYD, naša je situacija jasna. Suradnja s tom grupom će dugoročno štetiti svima. Jasno smo to rekli našim saveznicima, uključujući i SAD”.

Asadov režim

Situacija u Kobaneu tek je mali detalj isprepletenosti svih pobunjeničkih skupina, Asadova režima i dvaju koalicija koji se bore u Siriji. Svi oni sa svojim interesima i ciljevima. “U Siriji bi trebalo primijeniti zajednički pristup. Kada bi svaka zemlja imala drukčije prioritete i drukčije oblike suradnje s različitim grupama, postignuće trajne političke stabilnosti ne bi bilo moguće niti održivo”, kaže Tuta.

Jedna od oporbenih skupina bliskih Turskoj jesu i Turkmeni koji se u Siriji bore protiv Asada. “Turkmenski pobunjenici su dio umjerene opozicije u Siriji u kojoj žive već četiri stoljeća. Oni su jedna od mnogo grupa koji se bore protiv Asadovog režima. Želio bih naglasiti kako se naša politika ne temelji na etnicitetu i religiji grupa u Siriji. Turska podržava umjerenu opoziciju u Siriji u vidu humanitarne pomoći i pomoći civilima, no ne postoji vojna suradnja”, odgovara mi Tuta na pitanje kakav je odnos Turske i Turkmena u Siriji.

Francuska se okrenula EU, a ne NATO-u

Jasna slika oko prihvatljivih i neprihvatljivih saveznika ne postoji među grupama na terenu u Siriji. Često je tako i među državama koje sudjeluju u zračnim napadima. Francuska je, primjerice, nakon terorističkog napada u Parizu, aktivirala članak 42.7 Lisabonskog ugovora, a ne, kako su to mnogi predviđali članak 5. NATO saveza koji je aktiviran nakon rušenja njujorških Blizanaca 11. rujna 2001. Umjesto da se obrati NATO-u, francuski je predsjednik Hollande pozvao na europsku, ali i rusku pomoć i formiranje zajedničke koalicije protiv ISIS-a.

Američki veleposlanik u NATO-u kaže da je to suverena odluka Francuske, koju razumiju i podržavaju. No, na bilo kakvu suradnju s Putinom zasigurno ne bi bili tako blagonakloni. Posljednjih je tjedana, francuski ministar vanjskih poslova zabrinuo svoje zapadne saveznike i doveo u pitanje njihovo jedinstvo izjavom kako nije isključena suradnja, ne samo s Rusijom, nego i s Asadom.

“U borbi protiv ISIS-a potrebne su dvije mjere: bombardiranje i kopnene trupe koje ne mogu biti naše, već to moraju ubiti snage Slobodne sirijske armije, sunitske arapske snage, pa i režimske snage, zašto ne”, kazao je nedavno francuski ministar vanjskih poslova Fabius govoreći na francuskom radiju RTL.

Koga ciljaju Rusi u Siriji?

Amerikanci su, kada je riječ o suradnji su Rusima u Siriji, za sad nepopustljivi. “Ruske akcije nisu fokusirane na Daeš (ISIS). Ruske akcije sugeriraju da je fokus na onima koji se protive Asadu. Bili bismo sretni da se bilo koja država pridruži koaliciji, no ulaznica u koaliciju je dijeljenje i slaganje s zajedničkim ciljem, a zajednički je cilj Daeš”, smatra Lute.

Tvrdi kako su prvi cilj ruskih zračnih udara u Siriji oporbene skupine koje se bore protiv Asada, pa tek onda ciljevi tzv. Islamske države. “Da, Rusija napada Daeš u određenoj mjeri, ali većina njihovih napada i vojne potpore nisu protiv Daeša. Dakle dok ne dođemo do zajedničkih ciljeva, ne vidim zajedničku koaliciju”, jasan je Lute.

No, isto tako ne dvoji hoće li za poraz ISIS-a biti potrebne i kopnene trupe. “Pitanje je koje kopnene trupe, a ne hoće li biti potrebne. Priznajem, kažem to možda kao bivši vojnik, no mislim da je realnost u posljednjih godinu dana pokazala da će biti potrebne lokalne zračne snage”, kazao je američki veleposlanik.

Ozbiljne optužbe

Stav vrha turske politike je od samog početka ove krize jasan – njima Asad nije prihvatljiv niti u jednom obliku. “Najvažnije prije svega, Daeš predstavlja ozbiljnu prijetnju turskoj sigurnosti. Čini se da bi borba protiv Daeša trebala biti prioritetom međunarodne zajednice, no također ne bismo trebali zaboraviti pravi uzrok problema – Asadov režim”, rezolutan je Tuta.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, prilično je ozbiljno optužio Tursku. Kazao je kako je ruski avion srušen zbog toga što Turska s ISIS-om trguje naftom. Turski predsjednik Recep Tayip Erdogan kazao je da je spreman podnijeti ostavku, ako bi se takve optužbe i dokazale. “Neki krugovi žele prikazati kako se Turska ne bori protiv ISIS-a, ili ih čak podupire. To su potpuno neutemeljene oporbe”, kaže za Telegram Ahmet Tuta.

Nakon intervjua koji smo vodili, dužnosnici ruskog ministarstva obrane objavili su satelitsku snimku za koju tvrde da prikazuje kolonu cisterni koje se pune naftom na postrojenjima koje kontrolira tzv. Islamska država, a potom prelaze granicu prema susjednoj Turskoj. “Turska je glavni potrošač te nafte ukradene od legitimnih vlasti u Siriji i Iraku. Po dokazima koje imamo, čelništvo zemlje, uključivo predsjednika Erdogana i njegovu obitelj, uključeni su u taj zločinački posao”, iznio je teške optužbe, koje Turska odlučno odbacuje, zamjenik ruskog ministra obrane Anatolij Antonov.

“Sovjetska propaganda mašinerija”

Turski premijer Davutoglu te je optužbe nazvao “sovjetskom propagandnom mašinerijom u koju nitko ne vjeruje”. Sam Erdogan rekao je kako je Rusija ta koja s Islamskom državom trguje s naftom. “Imamo dokaze. Počet ćemo ih otkrivati svijetu”, rekao je Erdogan, a optužbe na račun svoje obitelji nazvao je “nemoralnima”. Amerikanci su u međuvremenu rekli kako se dio nafte ISIS-a šverca u Tursku iz Sirije, uz dodatak kako je to ekonomski beznačajna količina.

Ruski predsjednik Putin odbija susret sa svojim turskim kolegom prije nego što se ovaj ispriča. Kako je Erdogan to odbio, do susreta nije došlo. Pa ipak, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i njegov turski kolega Mevlut Cavusoglu sastali su se izvan zatvorenih vrata na marginama Ministarskog vijeće OESS-a koje je ovog tjedna održano u Beogradu.

Nakon ovog incidenta, još jedna teška optužba Kremlja jest da je SAD Turskoj dao podatke o lokaciji i putanji srušenog ruskog aviona. Tu je optužbu iznio Vladimir Putin osobno. I američki veleposlanik u NATO-u i turski u Hrvatskoj, odbacuju te optužbe.

Sankcije, ali ne na energetiku

Rusija je na tursko rušenje aviona odgovorila sankcijama. Dojam je ipak, kako toj politici nisu u potpunosti predani. Jasno, voće i povrće, turizam i vize jesu važni, no svima je jasno kako je ključ rusko-turske suradnje energetika. “Kao što ste spomenuli, energetika je jedan od ključnih sektora tursko-ruske suradnje. Turska uvozi oko 55 posto plina iz Rusije. Do sada, Rusija je bila pouzdan partner”, govori mi Tuta na drugom katu zgrade u Masarykovoj ulici gdje se nalazi tursko veleposlanstvo.

“Nadamo se će se to i nastaviti. Mnogo je zajedničkih projekata, dovoljno je samo spomenuti prvu tursku nuklearnu elektranu Akkuyu koju zajednički grade Turska i Rusija”.

Turci u ovom trenutku neće odgovoriti na ruske sankcije jer je Rusija turski “partner i prijatelj”, kako mi je to rekao turski veleposlanik. “Uložili smo velike napore u razvijanje odnosa i ne želimo da ti odnosi sada budu pokvareni. S prvim dijelom slaže se i Douglas Lute. “Danas Rusija nije partner u kojeg je NATO toliko investirao u prošlih 20 godina”, kaže pomalo razočarano, no dodaje kako je realnost da je Rusija najveći i najmoćniji susjed NATO-a.

Sporazum Turske i EU težak 3 milijarde eura

Zbog incidenta s Rusijom, sporazum težak 3 milijarde eura između Turske i EU koji bi trebao pomoći u zaustavljanju migrantskog vala pao je u drugi plan. U Turskoj se trenutačno nalazi 2.7 milijuna izbjeglica, te će joj te 3 milijarde eura koje dobiva od EU uvelike pomoći u zbrinjavanju tih ljudi.

Mnogi analitičari i dužnosnici pitaju se žašto Turska nije učinkovitija u zaustavljanju krijumčare ljudi koji migrante vode prema Grčkoj. “Krijumčari ljudi su glavni izazov, ne samo Turske, nego i čitave međunarodne zajednice. Turskim sigurnosnim agencijama je vrlo teško pratiti sve krijumčare ljudima i kriminalne grupe imajući u vidu sve okolnosti”, kaže Tuta.

Wall Street Journal, citirajući anonimne američke dužnosnike, objavio je kako Obamina administracija pritišće Tursku da zatvori gotovo 100 kilometara granice sa Sirijom i time zatvori i glavnu tranzitnu rutu za džihadiste. Službenog zahtjeva još uvijek nema, a vjerojatno je kako Turska nije pretjerano sklona rješenju za koje bi moglo biti potrebno i 30 tisuća vojnika.

Ključ problema leži u Siriji

Riješenje dva najveća problema današnjice – terorizma i izbjegličke krize počinje u Siriji. Značajnog zaokreta u strategiji NATO-a, kako doznajemo iz vrha tog saveza, neće biti. Nastavit će se vojna potpora i pojačati politička. “Daešu je Turska neprijatelj broj 1. Daeš je naš zajednički neprijatelj, za sve zemlje koje su napadnute. Uključujući i Rusiju”. kaže turski veleposlanik.

“Od srpnja 2015. ubijeno je 174 pripadnika turskih sigurnosnih snaga i 189 civila.”, zaključuje Tuta i dodaje kako se Turska trenutno bori protiv Daeša, PKK-a, narkotika i krijumčara ljudi. “Činimo najbolje što možemo, no jasno je da je potreban zajednički pristup svih međunarodnih sigurnosnih agencija.”