Na navodnu rusku tajnu umiješanost u američke predsjedničke izbore 2016. godine američki Kongres odlučio je odgovoriti otvorenim miješanjem u ovogodišnje ruske predsjedničke izbore. Potpuno apsurdnom situaciji čini fakt da je za provedbu sankcija protiv Rusije temeljem CAATSA (Countering Americas Adversaries Through Sanctions Act) zadužena administracija predsjednika Trumpa koji se istodobno sumnjiči da je postao predsjednik zahvaljujući pomoći ruskih hakera i ruske vlasti.
Kao što je otvoreno iskazivao rezerve prema CAATSA u ljeto prošle godine kad je zakon donesen, predsjednik Trump je isto tako čekao posljednji trenutak za objavljivanje popisa osoba koje bi se mogle smatrati odgovornima za rusku neprijateljsku politiku prema Americi, na što ga je taj zakon obvezao. Popis je objavljen u 23,50 h 29. siječnja, dakle deset minuta prije isteka roka u kojem je trebao biti objavljen. Sve to upućuje na nevoljkost kojom Trumpova administracija izvršava tu zakonsku obvezu.
Trumpova crna lista sa svim Putinovim ljudima u Kremlju
Čini se da se nitko u administraciji, osobito u Ministarstvu financija koje je bilo dužno napraviti traženi popis, nije osobito trudio. Na popisu su svi suradnici predsjednika Putina zaposleni u Kremlju, šefovi obavještajnih službi, parlamentarni čelnici te svi članovi Vlade, a uz njih je 96 ruskih milijardera s Forbesova popisa. Neki u Rusiji su, odmah nakon objavljivanja popisa, izjavili da je riječ o verziji Who is who in Russia. Nije, dakle, specificirano zbog čega se tko našao na tom popisu i što bi njega ili nju moglo snaći zbog toga.
Zbunjujuća je napomena Ministarstva financija u kojoj se kaže da se ne radi o popisu osoba protiv kojih će biti primijenjene sankcije i da “uvrštenje pojedinaca ili entiteta u taj popis na znači i ni na koji način se ne može tumačiti kao nametanje sankcija protiv tih pojedinaca ili entiteta”. To isto vrijedi i za tajni popis koji je dostavljen Kongresu, na kojem su navedene osobe i kompanije za koje se pretpostavlja da su uključene u koruptivne djelatnosti. No, sam ministar financija Steven Mnuchin je tijekom dana izjavio da će sankcija biti i da će se primjenjivati protiv osoba i kompanija s tajnog popisa.
Amerikanci u Davosu nisu htjeli razgovarati s Rusima
Premda je bilo poznato da 29. siječnja istječe rok za objavljivanje popisa i premda se očekivalo daljnje zaoštravanje odnosa na liniji Washington-Moskva, članovi ruskog izaslanstva u Davosu ipak su bili iznenađeni činjenicom da su ih članovi američkog izaslanstva zaobilazili i izbjegavali bilo kakav kontakt s njima. Potpredsjednik ruske Vlade Arkadij Dvorkovič, koji je 29. siječnja osvanuo na popisu, žalio se ruskim medijima tijekom skupa u Davosu da Amerikanci ne žele razgovarati s njim.
Tijekom jedne od panel rasprava u Davosu predsjednik Vnještorgbanka Andrej Kostin je, u kontekstu razgovora o tada samo najavljenim novim sankcijama protiv ruskih političara i poslovnih ljudi, izjavio da bi u slučaju potpunog izbacivanja ruskih banaka iz međubankarskog sustava SWIFT bilo besmisleno da Rusija zadrži svog veleposlanika u Washingtonu. German Gref, predsjednik najveće ruske banke Sberbank, izjavio je tom prilikom da bi se, u slučaju uvođenja daljnjih opsežnih američkih sankcija protiv Rusije, Hladni rat pokazao kao dječja igra.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prilično suzdržana ruska reakcija na sankcije
Kao da su odlučili poslušati apel američkog veleposlanika u Moskvi Jona Huntsmana, od prije nekoliko dana, da ne reagiraju emocionalno, pripadnici ruske političke i poslovne elite u prvim su reakcijama na objavu popisa bili poprilično suzdržani. Mihail Fedotov, predsjednik Vijeća za ljudska prava pri Uredu predsjednika RF, izjavio je da mu se čini “da su taj popis radili ne političari, nego birokrati. Kao svi birokrati oni su lijeni pa su stoga jednostavno sa web stranice Kremlja uzeli popis svih predsjednikovih savjetnika i uvrstili ih u svoj popis. Za to nije potreban nikakav intelektualni napor.” Praunuk velikog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja i Putinov savjetnik za kulturu Vladimir Iljič Tolstoj misli da je greškom dospio na taj popis tim prije što ne posjeduje ništa u inozemstvu pa ga se eventualne ekonomske sankcije ne mogu ticati. Već spomenuti ruski vicepremijer Dvorkovič izjavio je da zasad nema razloga za uzvratne mjere.
Predsjednik Putin je u prvi mah ismijao sankcije izjavivši da treba slijediti staru poslovicu Psi laju, a karavana prolazi i istaknuo da protumjera zasad neće biti. U očekivanju objave popisa, rekao je Putin, ruske su vlasti razmatrale mogućnost oštrog uzvrata, ali ovakav popis ne daje povod za to. Govoreći pred aktivistima u okviru svoje predsjedničke kampanje on je izjavio da su na tom američkom popisu “obični građani naše zemlje, radni kolektivi, cijele grane proizvodnje. U biti, sve nas, svih 146 milijuna unijeli su u neki popis. Ne razumijem u čemu je smisao takvog djelovanja.”
Sankcije su, posve je jasno, poruka eliti i oligarsima
No, Putin bez svake sumnje razumije o čemu je riječ. Amerika nastoji unijeti uznemirenost u redove ruske političke i poslovne elite koja svoj trenutni položaj zahvaljuje Putinu, ali i njegov predsjednički položaj ovisi o njima. Kako prijašnje ekonomske sankcije, sračunate na snižavanje standarda ruskih građana i na poticanje neraspoloženja prema Putinu i njegovoj vlasti, nisu dale zadovoljavajući rezultat, ovaj novi val trebao bi razjediniti rusku elitu pokazujući da Putinova vanjska politika, obilježena oštrom konfrontacijom s Amerikom, može rezultirati znatnim gubitcima za pripadnike te elite. Kako je iz Rusije nakon raspada SSSR-a na zapad izvezen kapital u vrijednosti od 5 trilijuna dolara, jasno je da se oligarsi imaju čega bojati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naravno, zasad je nejasno kako bi se mogle primijeniti sankcije protiv osoba koje nisu pravomoćno osuđene za kaznena djela počinjena u SAD-u niti ih je osudio neki međunarodni sud čije presude Amerika priznaje. Ako bi se Amerika odlučila na konfiskaciju imovine politički nepodobnih pojedinaca, onda bi to moglo dovesti do odustajanja onih koji su namjeravali investirati u Ameriku. To bi, dakako, povlačilo i daljnja pitanja o karakteru pravne države u Americi i, osobito, o značenju ustavnih i zakonskih odredbi o nepovredivosti privatnog vlasništva. Pravna nesigurnost zbog koje su mnogi oligarsi svoju imovinu iz Rusije prebacili na Zapad sad bi ih čekala i u Americi.
Putin bi sankcije mogao koristiti u kampanji
Ako bi za Ameriku prihvatljiv deal podrazumijevao da se neki oligarh u zamjenu za sigurnost svoje imovine u Americi angažira protiv Putina, to bi u nekim slučajevima moglo uspjeti. Uostalom, neki od onih čija su imena na popisu već su ionako pobjegli iz Rusije. No, takva američka politika na neizravan način Putinu može i pomoći. Takvim neskrivenim pokušajem utjecanja na unutrašnje prilike u Rusiji i na tijek izbornog procesa koji se ondje upravo odvija Amerika pokazuje interes da na mjesto predsjednika Rusije instalira čovjeka koji bi provodio politiku kakva njoj odgovara. Taj argument Putin može iskoristiti u izbornoj kampanji i priskrbiti si dodatnu podršku birača kojima je stalo do toga da Rusija ne bude marioneta Zapada.
Očajničko inzistiranje kongresmena na sankcijama protiv Rusije dijelom je izraz frustracije zbog toga što je na vanjskopolitičkom planu Rusija nadigrala Ameriku u Ukrajini i u Siriji. Optužba protiv Rusije svodi se na to da se ona upliće u unutrašnje stvari drugih zemalja i da zbog toga treba biti kažnjena. Pravi motivi se, zapravo, svode na to da je Rusija onemogućila Americi da postigne svoje ciljeve jednako neprihvatljivim miješanjem u unutrašnje stvari tih zemalja. Drugi izvor frustracije je možda još i jači. Ako se Rusija uspješno umiješala u američke predsjedničke izbore 2016. godine, onda se i Amerika mora umiješati u ruske predsjedničke izbore 2018. godine. Ako se pokaže da je Rusija doista pomogla Trumpu da pobijedi, to će biti dokaz ruskog uspjeha. Ako Putin pobijedi na izborima 18. ožujka, bit će to još jedan američki poraz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusko povijesno iskustvo navodi na razmišljanje o tome zašto je cijena i najvećih pobjeda koje je izvojevala gotovo uvijek bila znatno veća od cijene koju su platili oni koje je Rusija pobijedila. Cijena sovjetske pobjede u Drugom svjetskom ratu bila je u višestruko većem broju ljudskih žrtava na sovjetskoj strani negoli su bile ukupne žrtve svih ostalih zaraćenih država. Cijena uspješne teritorijalne ekspanzije SSSR-a bio je njegov raspad 1991. godine. Cijena ratne pobjede u Ukrajini su iznurujuće ekonomske sankcije. Kakva će biti cijena pobjede u nadmetanju s posljedicama najnovijih američkih sankcija tek će se vidjeti.
Sada se Amerika želi uplesti u ruske izbore: Novim udarom eliti i oligarsima poručuju da im je bolje bez Putina
Božo Kovačević analizira novi potez Washingtona prema Moskvi
Apsurdna je situacija u kojoj je za provedbu sankcija protiv Rusije zadužena administracija predsjednika Trumpa kojeg se sumnjiči da je postao predsjednik zahvaljujući pomoći ruskih hakera i ruske vlasti. Na crnoj listi američkog Ministarstva financija nalaze se gotovo svi Putinovi suradnici u Kremlju, šefovi obavještajnih službi, svi članovi Vlade i 96 ruskih milijardera. Amerika nastoji unijeti uznemirenost u redove ruske političke i poslovne elite koja svoj trenutni položaj zahvaljuje Putinu
Na navodnu rusku tajnu umiješanost u američke predsjedničke izbore 2016. godine američki Kongres odlučio je odgovoriti otvorenim miješanjem u ovogodišnje ruske predsjedničke izbore. Potpuno apsurdnom situaciji čini fakt da je za provedbu sankcija protiv Rusije temeljem CAATSA (Countering Americas Adversaries Through Sanctions Act) zadužena administracija predsjednika Trumpa koji se istodobno sumnjiči da je postao predsjednik zahvaljujući pomoći ruskih hakera i ruske vlasti.
Kao što je otvoreno iskazivao rezerve prema CAATSA u ljeto prošle godine kad je zakon donesen, predsjednik Trump je isto tako čekao posljednji trenutak za objavljivanje popisa osoba koje bi se mogle smatrati odgovornima za rusku neprijateljsku politiku prema Americi, na što ga je taj zakon obvezao. Popis je objavljen u 23,50 h 29. siječnja, dakle deset minuta prije isteka roka u kojem je trebao biti objavljen. Sve to upućuje na nevoljkost kojom Trumpova administracija izvršava tu zakonsku obvezu.
Trumpova crna lista sa svim Putinovim ljudima u Kremlju
Čini se da se nitko u administraciji, osobito u Ministarstvu financija koje je bilo dužno napraviti traženi popis, nije osobito trudio. Na popisu su svi suradnici predsjednika Putina zaposleni u Kremlju, šefovi obavještajnih službi, parlamentarni čelnici te svi članovi Vlade, a uz njih je 96 ruskih milijardera s Forbesova popisa. Neki u Rusiji su, odmah nakon objavljivanja popisa, izjavili da je riječ o verziji Who is who in Russia. Nije, dakle, specificirano zbog čega se tko našao na tom popisu i što bi njega ili nju moglo snaći zbog toga.
Zbunjujuća je napomena Ministarstva financija u kojoj se kaže da se ne radi o popisu osoba protiv kojih će biti primijenjene sankcije i da “uvrštenje pojedinaca ili entiteta u taj popis na znači i ni na koji način se ne može tumačiti kao nametanje sankcija protiv tih pojedinaca ili entiteta”. To isto vrijedi i za tajni popis koji je dostavljen Kongresu, na kojem su navedene osobe i kompanije za koje se pretpostavlja da su uključene u koruptivne djelatnosti. No, sam ministar financija Steven Mnuchin je tijekom dana izjavio da će sankcija biti i da će se primjenjivati protiv osoba i kompanija s tajnog popisa.
Amerikanci u Davosu nisu htjeli razgovarati s Rusima
Premda je bilo poznato da 29. siječnja istječe rok za objavljivanje popisa i premda se očekivalo daljnje zaoštravanje odnosa na liniji Washington-Moskva, članovi ruskog izaslanstva u Davosu ipak su bili iznenađeni činjenicom da su ih članovi američkog izaslanstva zaobilazili i izbjegavali bilo kakav kontakt s njima. Potpredsjednik ruske Vlade Arkadij Dvorkovič, koji je 29. siječnja osvanuo na popisu, žalio se ruskim medijima tijekom skupa u Davosu da Amerikanci ne žele razgovarati s njim.
Tijekom jedne od panel rasprava u Davosu predsjednik Vnještorgbanka Andrej Kostin je, u kontekstu razgovora o tada samo najavljenim novim sankcijama protiv ruskih političara i poslovnih ljudi, izjavio da bi u slučaju potpunog izbacivanja ruskih banaka iz međubankarskog sustava SWIFT bilo besmisleno da Rusija zadrži svog veleposlanika u Washingtonu. German Gref, predsjednik najveće ruske banke Sberbank, izjavio je tom prilikom da bi se, u slučaju uvođenja daljnjih opsežnih američkih sankcija protiv Rusije, Hladni rat pokazao kao dječja igra.
Prilično suzdržana ruska reakcija na sankcije
Kao da su odlučili poslušati apel američkog veleposlanika u Moskvi Jona Huntsmana, od prije nekoliko dana, da ne reagiraju emocionalno, pripadnici ruske političke i poslovne elite u prvim su reakcijama na objavu popisa bili poprilično suzdržani. Mihail Fedotov, predsjednik Vijeća za ljudska prava pri Uredu predsjednika RF, izjavio je da mu se čini “da su taj popis radili ne političari, nego birokrati. Kao svi birokrati oni su lijeni pa su stoga jednostavno sa web stranice Kremlja uzeli popis svih predsjednikovih savjetnika i uvrstili ih u svoj popis. Za to nije potreban nikakav intelektualni napor.” Praunuk velikog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja i Putinov savjetnik za kulturu Vladimir Iljič Tolstoj misli da je greškom dospio na taj popis tim prije što ne posjeduje ništa u inozemstvu pa ga se eventualne ekonomske sankcije ne mogu ticati. Već spomenuti ruski vicepremijer Dvorkovič izjavio je da zasad nema razloga za uzvratne mjere.
Predsjednik Putin je u prvi mah ismijao sankcije izjavivši da treba slijediti staru poslovicu Psi laju, a karavana prolazi i istaknuo da protumjera zasad neće biti. U očekivanju objave popisa, rekao je Putin, ruske su vlasti razmatrale mogućnost oštrog uzvrata, ali ovakav popis ne daje povod za to. Govoreći pred aktivistima u okviru svoje predsjedničke kampanje on je izjavio da su na tom američkom popisu “obični građani naše zemlje, radni kolektivi, cijele grane proizvodnje. U biti, sve nas, svih 146 milijuna unijeli su u neki popis. Ne razumijem u čemu je smisao takvog djelovanja.”
Sankcije su, posve je jasno, poruka eliti i oligarsima
No, Putin bez svake sumnje razumije o čemu je riječ. Amerika nastoji unijeti uznemirenost u redove ruske političke i poslovne elite koja svoj trenutni položaj zahvaljuje Putinu, ali i njegov predsjednički položaj ovisi o njima. Kako prijašnje ekonomske sankcije, sračunate na snižavanje standarda ruskih građana i na poticanje neraspoloženja prema Putinu i njegovoj vlasti, nisu dale zadovoljavajući rezultat, ovaj novi val trebao bi razjediniti rusku elitu pokazujući da Putinova vanjska politika, obilježena oštrom konfrontacijom s Amerikom, može rezultirati znatnim gubitcima za pripadnike te elite. Kako je iz Rusije nakon raspada SSSR-a na zapad izvezen kapital u vrijednosti od 5 trilijuna dolara, jasno je da se oligarsi imaju čega bojati.
Naravno, zasad je nejasno kako bi se mogle primijeniti sankcije protiv osoba koje nisu pravomoćno osuđene za kaznena djela počinjena u SAD-u niti ih je osudio neki međunarodni sud čije presude Amerika priznaje. Ako bi se Amerika odlučila na konfiskaciju imovine politički nepodobnih pojedinaca, onda bi to moglo dovesti do odustajanja onih koji su namjeravali investirati u Ameriku. To bi, dakako, povlačilo i daljnja pitanja o karakteru pravne države u Americi i, osobito, o značenju ustavnih i zakonskih odredbi o nepovredivosti privatnog vlasništva. Pravna nesigurnost zbog koje su mnogi oligarsi svoju imovinu iz Rusije prebacili na Zapad sad bi ih čekala i u Americi.
Putin bi sankcije mogao koristiti u kampanji
Ako bi za Ameriku prihvatljiv deal podrazumijevao da se neki oligarh u zamjenu za sigurnost svoje imovine u Americi angažira protiv Putina, to bi u nekim slučajevima moglo uspjeti. Uostalom, neki od onih čija su imena na popisu već su ionako pobjegli iz Rusije. No, takva američka politika na neizravan način Putinu može i pomoći. Takvim neskrivenim pokušajem utjecanja na unutrašnje prilike u Rusiji i na tijek izbornog procesa koji se ondje upravo odvija Amerika pokazuje interes da na mjesto predsjednika Rusije instalira čovjeka koji bi provodio politiku kakva njoj odgovara. Taj argument Putin može iskoristiti u izbornoj kampanji i priskrbiti si dodatnu podršku birača kojima je stalo do toga da Rusija ne bude marioneta Zapada.
Očajničko inzistiranje kongresmena na sankcijama protiv Rusije dijelom je izraz frustracije zbog toga što je na vanjskopolitičkom planu Rusija nadigrala Ameriku u Ukrajini i u Siriji. Optužba protiv Rusije svodi se na to da se ona upliće u unutrašnje stvari drugih zemalja i da zbog toga treba biti kažnjena. Pravi motivi se, zapravo, svode na to da je Rusija onemogućila Americi da postigne svoje ciljeve jednako neprihvatljivim miješanjem u unutrašnje stvari tih zemalja. Drugi izvor frustracije je možda još i jači. Ako se Rusija uspješno umiješala u američke predsjedničke izbore 2016. godine, onda se i Amerika mora umiješati u ruske predsjedničke izbore 2018. godine. Ako se pokaže da je Rusija doista pomogla Trumpu da pobijedi, to će biti dokaz ruskog uspjeha. Ako Putin pobijedi na izborima 18. ožujka, bit će to još jedan američki poraz.
Rusko povijesno iskustvo navodi na razmišljanje o tome zašto je cijena i najvećih pobjeda koje je izvojevala gotovo uvijek bila znatno veća od cijene koju su platili oni koje je Rusija pobijedila. Cijena sovjetske pobjede u Drugom svjetskom ratu bila je u višestruko većem broju ljudskih žrtava na sovjetskoj strani negoli su bile ukupne žrtve svih ostalih zaraćenih država. Cijena uspješne teritorijalne ekspanzije SSSR-a bio je njegov raspad 1991. godine. Cijena ratne pobjede u Ukrajini su iznurujuće ekonomske sankcije. Kakva će biti cijena pobjede u nadmetanju s posljedicama najnovijih američkih sankcija tek će se vidjeti.