Nekad je nužno odabrati stranu

Telegram komentar: Natezanje oko Piranskog zaljeva neukusna je politička melodrama s elementima fake newsa

Izvještavanje o arbitraži postao je pandemijski slučaj zaraze lažnim vijestima

FOTO: Pixsell

Gotovo svi hrvatski i slovenski mediji stvaraju nevjerojatnu napetost nakon odluke Arbitražnog suda. U Savudriji se tako znalo okupiti više novinara i snimatelja nego što je ondje ikad bilo ribara. No, ovaj spor ima i dublju pozadinu. Slovenija je, zbog Pirana, pokušala blokirati naš ulazak u NATO i EU, a sada će isto pokušati napraviti i sa hrvatskim ulaskom u Schengen

Najnoviju eskalaciju krize u Piranskom zaljevu možemo promatrati kroz barem pet ili šest različitih perspektiva, od kojih većina spada u tragikomične. Primjerice, skoro svi hrvatski (i slovenski) mainstream mediji stvarali su nevjerojatnu napetost u povodu odluke slovenskih vlasti da krajem prosinca počnu provoditi odluku Arbitražnog suda, koju Hrvatska iz poznatih razloga ne priznaje.

Pa se tako u Savudriji okupilo više novinara i snimatelja, no što je ondje ikada bilo ribara, koji su se ponašali kao da se svakog trenutka očekuje izbijanje oružanog sukoba, za koji smo, međutim, svi znali da se nikada i nipošto ne može dogoditi.

Pandemijski slučaj zaraze virusom fake newsa

Primjer izvještavanja o slovenskoj “implementaciji” arbitražne odluke dosad je najrašireniji, upravo pandemijski slučaj zaraze virusom fake newsa na ovim prostorima. A konkurencija je, kako znamo, prežestoka.

U groteskne elemente krize u Savudrijskoj vali svakako treba ubrojiti i razne rubne političke inicijative u kojima se, uz bedaste prijetnje, zahtijeva hitno rješenje te krize: takve su inicijative uzrokovane očiglednim viškom PTSP-a, ili željom da se pod svaku cijenu napadne premijera Plenkovića, ili pokušajem povratka u domaći politički prostor, kao u slučaju već zaboravljene Ruže Tomašić, ili poluzaboravljenog Ivana Jakovčića.

Potpuno je jasno kako se kriza u Piranskom zaljevu već desetak godina, ako ne i dulje, i na slovenskoj i na hrvatskoj strani eksploatira kao sredstvo za odvraćanje interesa javnosti od unutarnjih političkih problema, na što kontinuirano upozorava Robert Botteri, dugogodišnji urednik i izdavač slovenske Mladine.

Sredstvo pražnjenja nacionalističkih strasti

Kriza u Piranskom zaljevu za Slovence je jedna od glavnih, a za Hrvate jedna od mnogih točaka koje funkcioniraju kao sredstvo povremenih nacionalnih okupljanja i pražnjenja nacionalističkih strasti: Hrvati su tu, naravno, bitno manje strastveni, jer pravu prijetnju vide istočno, a ne zapadno od hrvatskih granica.

Čak ni izjave predstavnika međunarodne zajednice, poput jučerašnjeg zahtjeva Jean Claude Junckera da Hrvatska prihvati arbitražnu presudu, ne treba shvaćati osobito ozbiljno: riječ je tek o jednom segmentu političkog rituala, gdje predstavnik EU zahtijeva poštovanje sudske odluke jer se on ionako mora pozivati na legalitet i legitimitet, a usput pomalo pomaže slovenskom predsjedniku, koji se, sada, ponosno može vratiti u Ljubljanu i reći kako je Unija, eto, na slovenskoj strani.

To, međutim, Ljubljani neće pomoći da provede onaj dio arbitraže koji se odnosi na Savudrijsku valu, jer je taj dio naprosto neprovediv bez hrvatskog političkog i operativnog pristanka. Na prvi pogled, sve što se događa u Savudriji tek je neukusna politička melodrama, koju je jedna od njemačkih televizija ovih dana s punim pravom proglasila grotesknom.

Duboka i ozbiljna politička pozadina

No, već na drugi pogled, vidljivo je da ta melodrama, nažalost, posjeduje jako duboku i ozbiljnu političku pozadinu. Činjenica je, naime, da je slovenska politika prema Hrvatskoj kontinuirano neprijateljska i destruktivna, otkako je hrvatski parlament odustao od sporazuma Račan- Drnovšek, koji je ispunjavao slovenske zahtjeve, kad je riječ o izlasku na otvoreno more (što arbitražna presuda ne ispunjava).

Neprijateljski stav slovenske politike prema Hrvatskoj vidio se u pokušaju opstrukcije našeg ulaska u NATO (što se, međutim, nije moglo provesti zbog strateških američkih interesa na Balkanu), a zatim u blokiranju hrvatskog pristupa Europskoj uniji. Činjenica je da je Slovenija usporila hrvatsko pridruživanje Uniji za barem godinu dana. Što znači da je kriza u Piranskom zaljevu već nanijela veliku stratešku štetu hrvatskim nacionalnim interesima.

Schengen kao jedini argument Slovenije

Kao što je privremeno bila spriječila pristup Republike Hrvatske Europskoj uniji, Slovenija sada može pokušati blokirati naše ulazak u Schengen, što, također, jest strateško pitanje (naravno, bitno nižeg ranga). Schengen je, zapravo, jedini stvarni argument kojim Ljubljana može pokušati natjerati Zagreb da pristane na arbitražnu presudu.

U idućih godinu dana vidjet će se ima li hrvatska Vlada bilo kakav dovoljno snažan protuargument, na slovensku prijetnju blokadom Schengena. U međuvremenu, morat ćemo još tko zna koliko dugo tolerirati kako se video snimke malih, usamljenih brodica u potrazi za švojama i grdobinama, pretvaraju u najvažnije nacionalne vijesti.