Nekad je nužno odabrati stranu

Njujorčani su sudjelovanjem u blesavoj paradi neutralizirali glavni otrov terorizma

Đivo Đurović piše o terorističkom napadu na Manhattanu

NEW YORK, NY - OCTOBER 31: Halloween revelers attend the 44th Annual Village Halloween Parade on October 31, 2017 in New York City.   Dia Dipasupil/Getty Images/AFP
FOTO: AFP

Par sati nakon terorizma, zadnje što biste na mjestu napada očekivali su znatiželjna djeca, roditelji i maškare. No, kako se napad dogodio na Halloween, gradske vlasti odlučile su to iskoristiti da pokažu prkos teroru pa su pozvali ljude za izađu na ulicu i prošeću tradicionalnom paradom. Za razliku od njih, Donald Trump nije htio, a vjerojatno niti znao kako ostati razuman, pa je odlučio ukinuti lutriju za zelene karte, zahvaljujući kojoj je i napadač živio u Americi već sedam godina. No, Njujorčani su pokazali da znaju bolje

Prošetao sam sinoć njujorškim Chambers Streetom nekoliko sati nakon što se u Downtownu dogodio najgori teroristički napad na New York još od 11. rujna 2001. godine. Stotinjak metara od mjesta gdje je al-Kaida zabila otete putničke avione u tornjeve blizance i usmrtila više od dvije tisuće ljudi, mladi terorist iz Uzbekistana gazio je kamionetom iz rent-a-cara sve pred sobom dok se nije zabio u školski autobus. Tad ga je policija ulovila živog. Dok je jurio po pješačko-biciklističkoj stazi, ubio je osmero ljudi, od toga jednog Belgijca i petoricu Argentinaca koji su došli u New York proslaviti tridesetu godišnjicu mature. Ozlijedio je desetak biciklista i prolaznika.

Dok sam hodao u neposrednoj blizini mjesta zločina po Tribeci, kvartu inače slavnom po filmskom festivalu Roberta De Nira, dvije stvari bile su mi čudne i neočekivane. Prvo, ovakvi napadi – zalijetanje u prolaznike autom, kamionom ili pješice s nožem u ruci – tipičan su “europski” oblik suvremenog terorizma. U Americi se takvo što dosad nije događalo, izuzev jednog slučaja ranije ove godine u Ohiju, u kojemu je smrtno stradao samo terorist. No, puno neobičnija od metode izvršenja bila je druga okolnost.

Prkos na ulicama samo par sati nakon napada

Oko devet navečer, niti šest sati nakon napada, taj dio grada bio je krcat ljudi, i to ne samo prolaznika koji žure kući, nego stotina djece i stotina odraslih, većinom maskiranih i dobro raspoloženih. Primijetio sam jednu obitelj, roditelji odjeveni u Princezu Leiju i Dartha Vadera, s malom djecom maškaranom u, čini mi se, Zvončicu i Petra Pana, kako stoje pored policijske trake. Nisu se trebali jako navirivati da vide mjesto na kojem je terorist zabio Ford Super Duty u školski autobus.

Zadnje što bih očekivao na poprištu terorističkog napada su znatiželjna djeca, roditelji i maškare. No, kako se najveći napad na New York nakon 11. rujna dogodio na Halloween, Noć vještica, gradske vlasti odlučile su to iskoristiti da pokažu prkos teroru. I to nisu napravili samo simbolično osvijetlivši tornjeve Empire State Buildinga i novoizgrađenog tornja WTC One u nacionalne boje, crven-bijeli-plavi, nego i pozivom građanima da ne ostanu kod kuće za Halloween. Gradonačelnik Bill de Blasio i guverner Andrew Cuomo javno su s press-konferencije i kasnije sa svih televizija pozivali Njujorčane da se pridruže masovnoj Halloween paradi koja je prošla nekoliko blokova dalje od mjesta napada. I Cuomo i de Blasio sudjelovali su u paradi.

Negiranjem straha, Njujorčani su pokazali snagu

Upravo suprotno onome što bude najčešća reakcija na teroristički napad, Njujorčani su izlaskom na ulicu i sudjelovanjem u blesavoj paradi neutralizirali glavni otrov koji se nalazi u srži svakog terorizma. Jer meta uzbečkog napadača nisu bili ni Argentinci ni Amerikanci na pješačko-biciklističkoj stazi. Njega zapravo nije zanimalo hoće li ih ubiti dvoje-troje, osmero ili dvadesetero. Njegov glavni cilj i nije bio ubiti te ljude, nego njihovim ubojstvom utjerati strah u kosti stotinama milijuna drugih, u New Yorku, Americi i drugim dijelovima svijeta gdje ISIS širi svoj teror. Upravo negiranjem straha, koji je glavni smisao terorizma, Njujorčani su pokazali snagu, a terorist nije ispunio svoj cilj.

Prkos teroru bilo je doduše lakše pokazati jer je do večeri postalo jasno da je Uzbekistanac bio tzv. vuk samotnjak, da je u napad krenuo sam i da je njegova akcije bila jedini dio zločinačkog plana. U pismu pronađenom u kamionetu napisao je da je zločin počinio u ime ISIS-a, terorističke mreže koju su američke bombe gotovo potpuno uništile u Siriji, ali nisu na Internetu. Dapače, s padom tzv. Kalifata porastao je broj relativno primitivnih, ali svejedno ubojitih ISIS-ovih napada drugdje na Bliskom istoku i u Europi. No, nije jasno je li Uzbekistanac doista bio povezan s ISIS-om ili je samo htio da svi to o njemu misle. Po razini organizacije napada, čini se da je sve izveo samostalno i to prilično amaterski. Po biciklističkoj stazi uz rijeku Hudson jurio je i gazio prolaznike nekih dvadesetak uličnih blokova.

Nedostajalo mu je svega još dva ili tri bloka da dospije na trg nastao 2001. rušenjem tornjeva blizanaca WTC-a. To mu je očito bio cilj, simbolički okončati pohod na mjestu najvećeg uspjeha al-Kaide, iz koje je nastao ISIS. No, prije nego što je tamo stigao, udario u školski autobus koji mu se ispriječio na putu. Dalje nije mogao voziti, pa je izašao iz kamioneta i stao nasred ceste. Bilo je jasno da će se svakog časa tu pojaviti policija, a on je očito htio da ga policija ubije. Islamistički fundamentalisti vjeruju da će – ako ih netko ubije u njihovu kukavičkom pohodu – steći status mučenika (šehida) i odlazak ravno u raj. Da se osigura da ga ubiju, iz kamiona je izašao naoružan.

Bizaran detalj koji pokazuje da je Uzbekistanac djelovao sam

No, dva pištolja kojima je mahao iznad glave bili su – pištolj za paintball i zračni pištolj. Ovaj bizaran detalj govori u korist teorije da je Uzbekistanac sam organizirao napad, vjerojatno bez taktičke – a sigurno bez logističke – podrške ISIS-a. Čak i kad ostavimo ISIS po strani, gotovo je nevjerojatno da neki terorist u Americi nije imao pištolj. Ovo je zemlja s više pištolja nego stanovnika, a kupiti oružje jednako je komplicirano kao kupiti sladoled. No, možda Uzbekistanac nije imao novaca, a možda je samo bio štedljiv, jer prave pištolje ionako ne bi mogao ponijeti sa sobom u raj.

No, njujorški plavci imali su druge planove, pa su ga – umjesto na ahiret – otpravili u bolnicu s prostrijelnom ranom. Operiran je, stabilno je i upravo ćemo zahvaljujući rijetkoj okolnosti da je neki napadač preživio teroristički napad, vjerojatno saznati više o načinu na koji se potencijalni teroristi radikaliziraju, međusobno komuniciraju i uopće dolaze na ideju ubijati nedužne ljude. Nedužni ljudi stradat će kao posljedica ovog napada i s druge strane, strane zakona. Za razliku od Njujorčana i njihovih gradskih otaca, Donald Trump nije htio, a vjerojatno niti znao kako ostati razuman, pa je odlučio ukinuti lutriju za zelene karte (radne dozvole), zahvaljujući kojoj je i napadač živio u Americi već sedam godina.

Trumpu je napad došao kao naručen

Pritom Trump neće, izgleda, ukinuti zelene karte samo za Uzbekistan, nego će ukinuti cijeli program, zahvaljujući kojemu su tisuće ljudi iz cijelog svijeta (i mnogi iz Hrvatske) dobili priliku raditi i živjeti u Americi. Politički gledano, Trumpu je teroristički napad došao kao naručen, taman dan nakon što su podignute prve optužnice u istrazi njegovih veza s Rusijom, a bivši šef njegove izborne kampanje Paul Manafort uhapšen i stavljen u kućni pritvor. Umjesto o tome, i o još većoj bombi – saznanju da je specijalni istražitelj vrbovao pokajnika iz Trumpovih redova, koji je potajno snimao razgovore s osumnjičenima – umjesto o tome, svi mediji su u utorak i srijedu govorili samo o najvećem terorističkom napadu u New Yorku nakon 11. rujna.

“Da vi znate što ja znam, ne biste nikad izašli iz kuće”, to je medijima prije nekoliko mjeseci rekao današnji šef Trumpova kabineta John Kelly, tad ministar domovinske sigurnosti (ono što mi zovemo ministrom unutarnjih poslova). To što je Kelly bio upoznat s tim koliko se potencijalnih terorističkih planova osujeti, zapravo je dobra vijest. Sistem funkcionira. I činjenica da je ovaj napad izveden tako jednostavnim sredstvima kao što je auto iz rent-a-cara, također je znak da su kompliciraniji napadi očito neizvedivi. Ipak, bit će ovo razlog više za oprez policije i službi sigurnosti ovog vikenda, kad se trči Njujorški maraton.

Političari poput Trumpa rade ono što teroristi žele postići

Naravno, uzaludan je posao svih koji nakon ovakvih događaja ponavljaju da je strah od terorizma prenapuhan. U šesnaest godine koje su prošle od 11. rujna, u svim terorističkim napadima u Americi ubijeno je 180 ljudi. Od toga su islamistički teroristi ubili sedamdesetak ljudi, a ostalih 110 su ubili domaći ekstremni desničari, u terorističkim napadima poput pokolja u crnačkoj crkvi u Charlestonu 2015. ili ovog ljeta na prosvjedima protiv nacista u Charlottesvilleu. U tu brojku nije pridodan najveći broj nasilnih žrtava, a to su ubijeni u ne-terorističkim napadima. Svakog dana od vatrenog oružja u Americi pogine 93 ljudi. Od terorizma je, dakle, u 16 godina poginulo koliko inače od oružja pogine u dva dana.

Prošli mjesec u Americi počeo je i završio užasnim vijestima. Prvog dana listopada u Las Vegasu muškarac je s prozora hotelske sobe ubio 58 ljudi, što je najveći pokolj u suvremenoj američkoj povijesti. Zadnji dan mjeseca donio je najveći teroristički napad u New Yorku od 11. rujna, s osmero mrtvih. Zbog ovog potonjeg, nastradat će barem tisuće nedužnih aplikanata za zelene karte diljem svijeta. Zbog onog prvog, neće se dogoditi ništa, jer ubojica nije imao politički motiv, bio je bijeli muškarac, a pravo na oružje u Americi je nedodirljivo. Političari poput Trumpa ne samo da koriste strah od terorizma, nego ga ponekad namjerno preuveličavaju i napuhuju. Time zapravo rade ono što sami teroristi žele postići. U utorak navečer u Tribeci barem su Njujorčani pokazali da znaju bolje od toga.