Telegramov ruski dopisnik analizira zašto je Putin toliko opsjednut ratom. I tvrdi da je prisvojio današnju paradu u Moskvi
Postsovjetska Rusija nije uspjela izgraditi svoju nacionalnu mitologiju pa je mitologija II. svjetskog rata ostala općepriznata sveruska duhovna vrijedost. I kada je na vlast došao Putin, gradeći kult ličnosti, nije mogao ne prisvojiti dio zasluga heroja II. svjetskoga rata.Rusija, to je Putin. Rusija je pobjeda 1945. pa današnja vojna parada u Moskvi nije parada sjećanja na žrtve i ratne heroje, to je parada lojalnosti Putinu i njegovoj državi
Lipanj 1941. godine, zapadna granica Rusije, maleni čovjek u graničarskoj oficirskoj uniformi promatra kroz dvogled nadolazeću njemačku vojsku. Mi znamo tog malenog čovjeka, to je Vladimir Putin. Evo njega, baca granatu na neprijateljski tenk ispred Kijeva. Evo njega u bijelom maskirnom plaštu, trči pucajući iz automata po snijegom zastrtom polju ispred Moskve, a zatim sjeda za upravljač lovca razarača i obara neprijateljske avione negdje u okolici Lenjingrada.
Zatim vidimo Vladimira Putina kako šljemom vadi vodu iz Volge u Staljingradu, a evo njega i kao tenkista ispred Kurska – izlazi iz tenka i rukavom tare oznojeno lice. Putin vozi i pomornicu na dnu Baltičkog mora te precizno ispaljenim torpedom potapa njemački teretnjak kod otoka Rjugen. I na kraju proljeće 1945. godine, Berlin – penje se umorni Putin na razrušenu kupolu Rajstaga s velikom zastavom, a na zastavi ušiveno lice Vladimira Putina. To je pobjeda!
Danas se malo tko sjeća stvarnog povijesnog značaja bez presedana koji Drugi svjetski rat ima za Rusiju. Sedamdeset godina sovjetske povijesti bila je najteža teroristička diktatura boljševičke partije i njenog represivnog aparata. Sovjetski režim bio je nečovječan i lažan.
Njegov posve osobni rat
Vi mislite da je to nije istina? Naravno, vi imate pravo, no vaše mišljenje nikoga ne zanima. To što u Rusiji zovu Veliki domovinski rat (sovjetski naziv za Drugi svjetski rat na istočnoj fronti), davno se pretvorilo u osobni rat Vladimira Putina. On je pucao iz tenka, napadao avione, ronio u podmornici. Njega su ubijali, no on se svaki put pokazao jačim i svaki put je pobijedio. Usput budi rečeno, koga? Formalno Hitlera, no Hitlera nije vrijedno spominjati, Hitlera odavno nema. A te 1945. godine Vladimir Putin pobijedio je sve – pobijedio je Obamu i Angelu Merker i opoziciju unutar Rusije, uključujući Borisa Nemcova i svjetsku LGBT zajednicu i Pussy Riot i Ukrajinu i Gruziju i tri pribaltičke države i još Poljsku, i uopće sve na svijetu zato jer su svi na svijetu – neprijatelji Rusije.
U Rusiji postoji samo jedan pravi drug, sam Vladimir Putin. I samo je on sposoban pobijediti sve neprijatelje. Danas se malo tko sjeća stvarnog povijesnog značaja bez presedana koji Drugi svjetski rat ima za Rusiju. Sedamdeset godina sovjetske povijesti bila je najteža teroristička diktatura boljševičke partije i njenog represivnog aparata. Sovjetski režim bio je nečovječan i lažan. Ljudi koji su bili lišeni ne samo većine građanskih prava, nego često i elementarnih životnih potreba, svaki su dan slušali putem radija od svojih vođa da žive u najsretnijem i najpravednijem društvu.
Četiri godine pravednosti i istine
Dvoličnost, nepodudarnost između stvarnosti i riječi desetljećima je bilo glavno obilježje sovjetskog društva izoliranog od ostalog svijeta. I tek rat samo četiri godine od tih sedamdeset začudno je izuzeće iz svih pravila sovjetske povijesti. Da, rat je bio tragedija i katastrofa, no isto tako i jedina prava svijetla točka čak i za one koji se to nikad ne bi usudili izreći naglas. Na četiri godine izgubilo se i ropstvo i dvoličnost. Jučer si bio obespravljeni kolhoznik ili građevinar koji za porciju rijetke juhe gradi sljedeće zdanje komunizma.
Pad komunizma koji je srušio sve sovjetske vrijednosti nije utjecao na vrijednost tog rata, štoviše, kako postsovjetska Rusija nije uspjela izgraditi svoju nacionalnu mitologiju, tako je mitologija tog rata ostala općepriznata i nesporna sveruska duhovna vrijedost.
Danas si vojnik koji se časno suprotstavlja pravom svjetskom zlu. Jučer je partija za tebe odlučivala što je dobro, a što zlo, a danas ti ratuješ na strani Engleske i Amerike. Jučer su neprijatelji bili tvoji poznanici, rođaci i susjedi, po koje noću dolazi auto tajne policije i odvodi ih u Gulag. Danas tvoj neprijatelj nije izmišljen, on je stvarni inozemni okupator koji vodi tvoju zemlju u smrt i razaranja. Jučer si bio kotačić u nečovječnom mehanizmu, a danas si osoba o čijoj odluci svake minute ovisi i vlastita sudbina, i sudbina države pa čak i čovječanstva. Četiri godine rata na sovjetskoj fronti postale su u vrijeme sovjetskog režima četiri godine maksimalne istine, slobode i pravednosti.
Strogi pravedni lider
Rat je odnio milione života, no on je postao jedina svijetla točka za desetine milijuna ljudi u njihovom beznadežnom postojanju. U poslijeratnim godinama sovjetska slika svijeta bila je puna laži i prešućivanja istina, krvnici su se smatrali herojima, pošteni ljudi neprijateljima i samo je uspomena na rat kada su neprijatelji bili neprijatelji, a pošteni ljudi pošteni ljudi, bila je najčovječnija i zato najvažnija povijesna epozoda. Odnos spram rata kao posebnom periodu povijesti je najvažniji element nacionalne samoidentifikacije svih nekadašnjih sovjetskih ljudi.
Pad komunizma koji je srušio sve sovjetske vrijednosti nije utjecao na vrijednost tog rata, štoviše, kako postsovjetska Rusija nije uspjela izgraditi svoju nacionalnu mitologiju, tako je mitologija tog rata ostala općepriznata i nesporna sveruska duhovna vrijedost. I kada je na vlast došao Putin gradeći kult svoje ličnosti, nije mogao ne okititi se perjem II. svjetskoga rata. Mit o strogom, ali pravednom lideru oslanjao se na mit o ratu i imao je za svrhu učvršćivanje Putinovog režima i s njim se srastao. Rusija, to je Putin. Rusija je pobjeda 1945. godine. Iz te dvije jednakosti dobivamo novi zaključak, Putin je sada pobjeda 1945. godine.
Putinov povijesni eksperiment
Današnja vojna parada u Moskvi nije parada sjećanja na žrtve i ratne heroje Drugog svjetskog rata, to je parada lojalnosti Putinu i njegovoj državi. Georgijevska crno-narančasta lenta (lenta Svetog Juraja) koja je službeno simbolizirala spomen na Drugi svjetski rat, sada je također znak lojalnosti. S tom lentom u Ukrajini ratuju proruski separatisti. Njima je važno smatrati sebe nasljednicima vojnika Drugog svjetskog rata koji se suprotstavljaju ne suvremenoj Ukrajini, nego upravo tom zlu iz četrdesetih godina prošlog stoljeća s kojim su ratovali njihovi djedovi. Zapadna verzija rata, bio to holokaust ili podjela Europe, ili čak Turingovi računi koji su dešifrirali „Enigmu“ – sve to nervira suvremenu Rusiju koja je već odlučila svojim neprijateljima iz 1945. godine smatrati svakoga tko se danas smatra neprijateljem ruske države.
Današnja vojna parada u Moskvi nije parada sjećanja na žrtve i ratne heroje, to je parada lojalnosti Putinu i njegovoj državi. Georgijevska crno-narančasta lenta koja je službeno simbolizirala spomen na Drugi svjetski rat, sada je također znak lojalnosti.
To uključuje i Ukrajinu, i Gruziju i Ameriku. Povijesni eksperiment Vladimira Putina uništio je sjećanja i zamijenio ih utilitarnom političkom građom. Ta građa nije dugovječna i završit će zajedno s vlašću Vladimira Putina, a tada će rusko društvo ponovno morati formulirati svoj odnos prema Drugom svjetskom ratu. No, zasad o tome nitko ne razmišlja. Vladimir Putin izlazi iz tenka, briše znojno lice, Vladimir Putin juri za neprijateljskim avionima, Vladimir Putin podiže zastavu nad Berlinom. U tom ratu kojem Rusija danas odaje počast pobjednik je samo jedan – Vladimir Putin.