Nekad je nužno odabrati stranu

U nedjelju su izbori u Srbiji. Tamošnji novinari i profesori za Telegram govore o kontekstu i debaklu medija

Tri dana prije predsjedničkih izbora, Drago Hedl razgovarao je s uglednim beogradskim sociolozima, novinarima, urednicima i analitičarima. Objasnili su, između ostalog, ulogu medija koji su, uglavnom, otvoreno stali na Vučićevu stranu. Uz favoriziranje, imali su još jednu važnu ulogu, plašiti ljude opasnostima koje prijete u slučaju da izgubi; spinovima bi ukazali na neprijatelje i tako davali šlagvorte za kampanju

24, March, 2017, Belgrade - Election rally Aleksandar Vucic, the Serbian Progressive party and its coalition partners for the Serbian presidency. Aleksandar Vucic - prime minister of Serbia and candidate of president of Serbia. Photo: Antonio Ahel/ATAImages.

24, mart, 2017, Beograd - Predizborni miting Aleksandra Vucica, Srpske napredne strane i koalicionih partnera za predsednika Srbije. Foto: Antonio Ahel/ATAImages, Image: 326437812, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, ATA Images Editorial
FOTO: Profimedia, ATA Images Editorial

Jedanaest kandidata, deset statista, jedan izborni krug. Tako bi se, ukratko, mogli opisati predsjednički izbori u Srbiji, sudeći prema tamošnjim medijima. Oni ne samo što ne dvoje da će na nedjeljnim izborima pobijediti Aleksandar Vučić. Već su i sigurni da će pobjeda biti trijumfalna, ostvarena u prvom krugu. Vučićev trijumf – pobjeda u prvom krugu – po medijima se, praktično, provlači i prije nego što je dosadašnji premijer najavio kandidaturu. Već tada, dok su bliski Vučićevi suradnici, puštajući probne balone, najavljivali njegovu moguću kandidaturu, objašnjavalo se kako jedino on može pobijediti u prvom krugu (za razliku od aktualnog predsjednika Tomislava Nikolića) i ukazivalo na opasnosti drugog kruga, u kojem bi – da je Srpska napredna stranka (SNS) istaknula Nikolića – on lako mogao izgubiti.

Od tada, tijekom cijele izborne kampanje, teza o Vučićevoj pobjedi u prvom krugu provlači se kao mantra. Potkrepljuju je i ankete: agencija Faktor Plus (i ne samo ona) predviđa Vučićevu pobjedu u prvom krugu i 53,3 posto glasova. Saša Janković, donedavni javni pravobranitelj ili kako u Srbiji zovu tu funkciju, zaštitnik građana, drugi je po popularnosti, ali samo s 15,1 posto podrške. Vuk Jeremić, nekadašnji šef diplomacije, čijim se imenom prije početka kampanje plašilo da bi lako mogao dobiti Tomislava Nikolića, da se on, a ne Vučić, kandidirao za šefa države, uživa potporu od samo 8,6 posto.

Dugogodišnji haški pritvorenik i politički otac Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, notorni Vojislav Šešelj, ima potporu tek 5,5 posto građana Srbije i što je zanimljivo, ispod je rejtinga Luke Maksimovića, poznatijeg kao Ljubiše Preletačevića – Belog, koji je od kampanje napravio parodiju, ali i zabilježio potporu od 7,5 posto birača. Beli je u vicevima i doskočicama – među ostalim i u najavi kako će njegov prvi predsjednički potez biti da Skupštinu Srbije prekreći u bijelo – pretekao Šešelja i njegove lakrdijaške istupe, koji pak među svoje prve poteze, kao budući predsjednik Srbije, najavljuje posjete Zagrebu i Sarajevu.

Na TV-u je dobio više minuta od svih ostalih zajedno

Vučić dakle pobjeđuje u prvom krugu, jednodušni su srpski mediji, a svi beogradski dnevni listovi, u četvrtak – tri dana prije izbora i dan prije početka izborne šutnje – izgledaju jednoobrazno: izlaze umotani u reklamni plakat Aleksandra Vučića. Ugledni sociolog i politički analitičar Jovo Bakić, kaže za Telegram da si takvo što nije dopustio ni Slobodan Milošević, u vrijeme najveće političke moći. Bakić je vrlo kritičan i prema ulozi medija, koji su se, u kampanji, kaže, mahom svrstali uz Vučića i bili mu vjetar u leđa. “Postojala je kontrola sredstava masovnog komuniciranja s namjerom da bude potpuna”, govori Bakić u ulozi srpskih medija tijekom kampanje.

“Naravno, u današnje vrijeme nije moguće sve kontrolirati, ali se Vučić strateški opredijelio za kontrolu televizija s nacionalnom pokrivenošću i sve su, bukvalno, bile u njegovoj službi. Oporbeni kandidati samo su mogli predstaviti svoj program i to je bilo sve. A to je besmisleno, jer ako ne postoji rasprava o političkim pitanjima, onda to predstavljanje nema nikakve svrhe. Istovremeno, u informativnim emisijama, Vučić je i kao predsjednik Vlade i kao predsjednički kandidat, prema analizama Biroa za društvena istraživanja – dakle nije to samo dojam, već je točno izmjereno koliko je tko dobio prostora – dobio više vremena nego svi ostali kandidati zajedno”.

Prvo mediji malo plaše ljude pa ih Vučić umiruje

No, osim favoriziranja Vučića, mediji su imali još jednu važnu ulogu: plašiti javnost opasnostima koje bi se mogle dogoditi ako Vučić ne pobijedi. Rađeno je to na sljedeći način: prvo bi medijskim spinovima trebalo ukazati na ”vanjske i unutrašnje neprijatelje”, a to bi onda bio šlagvort Vučiću za njegove istupe u kampanji. Tako u jednom od brojnih tv-spotova, nakon što su mediji javljali kako bi se Srbiji mogao dogoditi makedonski scenarij ne pobijedi li Vučić, on snažno poručuje građanima Srbije, dok se na ekranu vrte slike dramatičnih sukoba policije i građana u Skopju: ”Neki kandidati bivšeg režima zalažu se za nasilje – za makedonski scenarij. A ja im kažem, neće biti takvog scenarija, nećemo vam dozvoliti da nam srušite zemlju. Da nam srušite sve ono što smo stvarali u prethodne tri godine”.

A onda opskurni dnevni list Informer, koga mnogi u Srbiji smatraju glasnogovornikom Vučićevih stavova koje on ne smije javno izgovoriti, najavljuje krvavu izbornu noć u režiji opozicije. ”NATO kandidati”, kako Informer naziva četvoricu oporbenih takmaca za šefa države – Saša Janković, Vuk Jeremić, Boško Obradović i Saša Radulović, izazvat će krvave ulične sukobe u Beogradu, odmah nakon proglašenja rezultata. Već u 21 sat u nedjelju, upozorava Informer, oni će proglasiti izbornu krađu pa će se 300 huligana (od kojih stotinu dovode iz Šapca i Čačka), potući s policijom i kamenovati Republičko izborno povjerenstvo. Pa tko onda ne bi glasao za Vučića koji nudi stabilnost, mir, napredak, radna mjesta, blagostanje…

Što je Vučića uopće nagnalo da se kandidira

“Smiješni su ti spinovi jer nikakvih rušilačkih namjera nema, Srbiji nitko ne prijeti, ne postoji nikakav makedonski scenarij. Pogledajte na što liče ulični prosvjedi. Ljudi na njih dolaze kao u šetnju, s djecom u kolicima i kućnim ljubimcima. Nitko ne vidi nasilje, ali ono je potrebno da bi mobiliziralo birače i osiguralo Vučiću pobjedu – kaže jedan od Telegramovih sugovornika. No, što je Vučića, koji već drugi put napušta premijersku poziciju (posljednji parlamentarni izbori na kojima je Vučić pobijedio održani su u proljeće prošle godine) uopće nagnalo da se upušta u predsjedničku utrku kada je pozicija premijera neusporedivo jača od predsjedničke.

Žarko Korać, sveučilišni profesor i zamjenik premijera u Vladi Zorana Đinđića, u jednom nedavnom intervjuu ocijenio je da se Vučić poslije pet godina neprikosnovene vladavine – jedan vicepremijerski i dva premijerska mandata, sva tri skraćena njegovom voljom – zapravo sklanja od odgovornosti za sve obećano, a neučinjeno. “Taj popis je dug”, kaže za Telegram poznata beogradska novinarka i urednica Novog magazina, Jelka Jovanović. “No, to je samo dio objašnjenja, jer je poznato da se u Srbiji politička snaga seli skupa s onim tko je personalizira. Najčešće se navode primjeri Slobodana Miloševića i Borisa Tadića, koji su bez obzira na ograničene predsjedničke ovlasti, bili alfa i omega svega dok su držali vlast.

“Jedan od aduta u takvoj preraspodjeli moći je i činjenica da je predsjednik jedina dužnost o kojoj neposredno odlučuju građani, dakle ima legitimitet koji nemaju ni premijer, ni ministri, ni suci… Vučić nikada do sada nije bio na takvoj vrsti provjere, a očigledno želi općenarodni konsenzus koji se neće postići na ključnim političkim pitanjima i izazovima, već na snazi ličnosti”, zaključuje Jelka Jovanović.

Kad sam ga intervjuirao, žalio mi se da je prebrz

Potpisnik ovog teksta imao je prilike dva puta intervjuirati Aleksandra Vučića, jednom dok je bio potpredsjednik u Vladi Ivice Dačića, drugi put kada je bio u prvom premijerskom mandatu. Vučić odaje dojam snažne ličnosti s velikim političkim ambicijama. Kad je vlast u pitanju, za njega, čini se, uopće nije važno na kojoj je poziciji. U vrijeme dok je bio ”samo” prvi potpredsjednik Vlade, bilo je jasno da on, a ne Dačić, upravlja zemljom. Kasnije, tu je vlast i formalizirao u dva polovična mandata na premjerskom mjestu. Sada, kad se domogne predsjedničke funkcije, jasno je da će u pet godina vlasti svu moć koncentrirati u svojim rukama. Slovi kao nevjerojatan radoholičar, u uredu provodi gotovo cijeli dan, a potpisniku ovih redova žalio se kako ga suradnici napuštaju jer ne mogu izdržati njegov tempo.

“Očigledni odgovor na pitanje zašto se Vučić odlučio ući u izbornu utrku za predsjednika kada su njegove ovlasti neusporedivo manje od premijerskih, je svakako novi petogodišnji mandat”, objašnjava za Telegram Snježana Milivojević, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i direktorica Centra za istraživanje medija. “Ali čini se da je mnogo značajnija ambicija Aleksandra Vučića konsolidiranje vlasti. On je već kao premijer rekao da kohabitacija s predsjednikom drugačije političke orijentacije ne dolazi u obzir.

Vjerojatno je, također, da ukoliko bi bio izabran, on ne bi podnio ostavku na partijsku funkciju i ponovio ‘grešku’ sadašnjeg predsjednika Tomislava Nikolića, koji je bez partijske pozicije ostao izoliran. Ustavni dizajn po kome su partijska podrška i direktna podrška birača izvori različitih vrsta legitimiteta, time bi izgubio smisao. Po uzoru na nove autoritarne vođe, to znaci jačanje osobne vlasti urušavanjem institucija, odnosno da bi se vlast selila na funkciju na kojoj je on”.

Moć koju Vučić ima usporediva je samo s Putinovom

Slično misli i sociolog Jovo Bakić: “Autoritarni vođe obično se plaše svega i vrlo je vjerojatno da Vučić neće napuštati vodstvo stranke iako je najavio da se neće kandidirati na novom kongresu SNS-a. Vidjet ćemo i to čudo, no ne vjerujem da će dati ostavku, već da će zaboraviti ovo što je rekao u predizbornoj kampanji. Ali čak i ako to ne učini, on je koncentrirao toliku moć u svojim rukama, a potpuno nezavisno od institucija sustava, da je to usporedivo samo s Milom Đukanovićem u Crnoj Gori, ili s Vladimirom Putinom u Rusiji. Čak i ako nije u Vladi, čak i ako nije predsjednik države, Vučić je najmoćniji čovjek. On spada među one koji mogu biti potpuno izvan institucija vlasti, a da budu najmoćniji u zemlji, zaključuje Bakić.

Vučić je u završnici kampanje imao dva trijumfalna vanjskopolitička poteza. U Berlinu se, sredinom ožujka, sastao s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, čiju je podršku uvijek uživao. Merkel u Vučiću vidi jedan od ”faktora stabilnosti” Zapadnog Balkana i snažno podupire ulazak Srbije u Europsku uniju. Slikanje s najmoćnijom ženom svijeta Vučiću je svakako bio snažan vjetar u leđa i poruka onom dijelu birača u Srbiji koji su skloni Europskoj uniji. Ali da bi zadovoljio i one druge, a to je čini se, u Srbiji još uvijek većina, pohitao je u Moskvu i neposredno pred izbore, prošlog ponedjeljka, sastao se s Vladimirom Putinom i iz Rusije se vratio oboružan MIG-ovima i tenkovima, da bi srpski mediji odmah poentirali kako je Srbija najjača vojna sila Zapadnog Balkana, a bulevarski Informer dodao kako je Putin Vučiću dao osobno jamstvo da će Rusija, u slučaju napada na Srbiju, Beogradu u roku od 24 sata isporučiti moćni raketni sustav S-300 i to zajedno s posadom.

Je li njegova pobjeda u prvom krugu doista sigurna?

Vučić za sada prilično vješto balansira između Bruxellesa i Moskve, što mu podjednako odgovara u vanjskoj politici koliko i na unutrašnji sceni.
“Moskva je drugi pol Vučićeve raspolućene vanjske politike – prvi je, naravno, Angela Merkel – ali i raspolućenog biračkog tijela, koje teško pristaje samo na ponude Bruxellesa i Berlina i nekako bi da je uvijek pod skutima ”majčice Rusije”. Vučić to dobro zna, pa i politički flertuje i s obje strane i s biračima”, kaže za Telegram novinarka Jelka Jovanović. “Na to svi pristaju; sa stajališta EU i Njemačke to je razumljivo, pošto je u njihovim očima Vučić jamac europske budućnosti i Srbije i regije, a još više nastavka, pa i intenziviranja brisleskog dijaloga Beograda i Prištine. Time se jedna od najvećih regionalnih rak-rana, kosovski čvor, drži pod kontrolom.

“S druge strane”, nastavlja poznata beogradska novinarka, “Moskva ima značajne političke, vojne i ekonomske interese na Balkanu i sasvim je jasno da će ih pokušati zaštiti u suradnji s najmoćnijim političarem u Srbiji. U unutarstranačkoj borbi u SNS-u, Vučić je porazio Nikolića i time se nametnuo kao igrač broj jedan. Za utjehu, Nikolić će od Putina dobiti orden. Ništa se značajnije, dakle, neće promijeniti: Srbija će formalno nastaviti europske integracije, s jedne strane, a ”bratsku” politiku prema Moskvi, s druge i bit će i neka vrst tampon zone u kojoj se interesi te dvije strane prepliću. Upravo zbog toga su i svi dosadašnji najmoćniji ljudi Srbije imali blagonaklonost i Berlina i Bruxellesa i Moskve, bez obzira na politički milje iz kog dolaze, vrijednosti koje propagiraju i način na koji upražnjavaju vladavinu.

Jedina nepoznanica je koliko se dugo tako može lavirati, ali vrlo vjerojatno tijekom čitavog predsjedničkog mandata, jer je teško zamisliti da će bilo koja zemlja Zapadnog Balkana u tom vremenu postati članica EU”, zaključuje Jovanović. Pitanje je ipak je li Vučićeva pobjeda u prvom krugu, kako se to najavljuje, sigurna i neupitna. Telegramovi sugovornici smatraju da bi Vučić, ne pobijedi li u prvom krugu, to doživio kao težak udarac vlastitoj taštini pa čini sve da izbore završi u nedjelju. Zato njemu skloni mediji i provociraju prijetnjama o makedonskom scenariju i divljoj, krvožednoj oporbi, koja sprema ulične nerede, kako bi senzibilizirali Vučićevo biračko tijelo, predstavljajući ga kao spasitelja Srbije.

Iskustvo pokazuje da nas predizborne ankete varaju

Snježana Milivojević, redovna profesorica na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i ekspertkinja za medije, drži pak da ni iznenađenja nisu nemoguća: “Izbori na biralištima su uvijek mnogo neizvjesniji nego što to u medijima izgleda. Agresivno uvjeravanje birača da je ”sve već riješeno” ima za cilj demotivirati ih. Ali energija na mitinzima Saše Jankovića, aktivna kampanja Vuka Jeremića i mobilizacija mladih oko Luke Preletačevića Belog, govore da je u društvu velika izborna mobilizacija. Uz to, serija izbornih iznenađenja, od Brexita do izbora u SAD-u, kaže da je ‘big data analysys’ umjesto da pomogne, izgleda nešto pokvarila u izbornom prognoziranju. Usprkos zatvorenim medijima i sijanju straha, svima je jasno da ovoga puta zaista postoji mogućnost izbora”.

Novinarka Jelka Jovanović, drži pak, potkrepljujući to rezultatima prošlogodišnjih izvanrednih izbora, da je Vučićeva zvijezda, mada i dalje najsjajnija, ipak zvijezda koja polako gubi sjaj. “Upravo zbog toga”, zaključuje beogradska novinarka “Vučić je osim podrške svoje matične stranke, tražio i dobio čitavu vladajuću koaliciju. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li oni koji su prošle godine zajedno osvojili gotovo dvije trećine glasova izašlih na izbore, vođi osigurati isti skor. Istraživanja kažu da neće, jer se prognozira natpolovična, ali ne tako uvjerljiva većina. I, napokon, mislim da je ključ u tome: na svakim sljedećim izborima podrška vlasti će padati, pa će predsjedničkom funkcijom i sebi i SNS-u Vučić osigurati još pet godina vladavine”.