Vlada najavljuje sanaciju, a mi smo došli do dokumenata koji dokazuju da Borovu država duguje 118 milijuna

Drago Hedl istražio je priču o starom sovjetskom dugu za robu koju je Borovo izvozilo 1990. i 1991. godine. Iznos od 16,834.530 dolara nije...

Premijer Andrej Plenković, u utorak je u Osijeku održao prvu sjednicu Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem i predstavio strateški razvojni projekt pet slavonskih županija. Plenković je rekao kako je cilj njegove Vlade staviti Slavoniju u fokus i ”osvijestiti potencijale za dodatnu razvojnu vrijednost” tog dijela Hrvatske. Pred skore lokalne izbore željelo se tako pokazati da Vlada Slavoniju vidi kao jedan od svojih prioriteta. Zajedno s premijerom u Osijeku je bilo još šestero ministara, među njima i ministar financija Zdravko Marić.

No, ni Marić, ni Plenković, ni bilo tko od ministara, nije najavio da će u okviru pomoći Slavoniji, tvrtki Borovo koja je u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske i koja grca u problemima, država isplatiti oko 100 milijuna kuna koliko joj je dužna. Telegram je u posjedu dokumenata koji pokazuju kako je hrvatska država dužna Borovu iznos od 16,834.530 USD koje je naplatila od Ruske Federacije temeljem robe koju je Borovo izvezlo 1990. i 1991. godine. Taj iznos tada nije mogao biti naplaćen zbog ratnih okolnosti, te kasnijeg raspada SSSR-a i Jugoslavije.

Tih stotinjak milijuna kuna koliko država duguje Borovu nije spomenuto ni na sjednici Vlade RH održane u Vukovaru 17. studenoga pošle godine. Iako su se ondje svi ministri ukratko referirali što je učinjeno za Vukovar, a premijer istaknuo kako je trajna zadaća Vlade da se nastavi pomagati tom gradu, ministar financija Zdravko Marić ni jednom riječju nije spomenuo ogromni dug države prema Borovu.

Problem je ponovno postao aktualan nakon rata

Na temelju dokumenata koje je Telegram imao prilike vidjeti, Borovo je u dvije godine – 1990. i dijelom 1991. – u tadašnji Sovjetski Savez, u pet navrata, izvezlo kožne obuće i obuće s poliuretanskim đonom u ukupnoj vrijednosti od 16,834.530 USD. Kupac borovskih cipela bila je moskovska tvrtka Raznoexport i distribuirala ih diljem SSSR-a. No, dug za izvezenu obuću ostao je nenaplaćen, jer je bilo prekinuto poslovanje putem klirinškog računa između bivše Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, kao i platni promet između Narodne banke Jugoslavije i poslovnih banaka u Hrvatskoj.

Kako je dug ostao i kako Borovo nije bilo jedina tvrtka s područja Hrvatske s kojom je u to vrijeme SSSR poslovao, cijeli taj problem nakon okončanja rata, kao i nakon nastanka Ruske Federacije, ponovno je postao aktualan. Upravo je na inicijativu Ruske Federacije, točnije njenog ministarstva financija, formiran klub vjerovnika kako bi se usuglasilo stanje potraživanja izvoznika u bivši SSSR-a i republika, pravnih sljednica bivše Jugoslavije.

Već 1995. godine ruski uvoznik borovske obuće Raznoexport izvijestio je kako je za javni dug Ruske Federacije nadležna tamošnja Vnješekonom banka. Tada je rečeno kako će cijeli klirinški dug bivšeg SSSR-a biti vraćen kada države sljednice propale Jugoslavije s Ruskom Federacijom potpišu ugovor kojim će se regulirati ta potraživanja.

Rusija je Hrvatskoj vratila dug u robama i uslugama

Memorandum o reguliranju međusobnih financijskih potraživanja između Vlade Ruske Federacije i Vlade Republike Hrvatske, te drugih država nastalih raspadom SFRJ, potpisan je u Moskvi 17. rujna 2003. godine. Dogodilo se to nakon što su države sljednice bivše Jugoslavije u Beču 29. lipnja 2001. potpisale ugovor o sukcesiji. Taj ugovor, pak, ratificiran je u Hrvatskom saboru 3. ožujka 2004. Na osnovu moskovskog memoranduma od 17. rujna 2003. Hrvatskoj je pripalo ukupno 23 posto svih klirinških potraživanja bivše Jugoslavije. Izraženo u brojkama, radilo se o dugu od 279,148.922,92 klirinška dolara. U tom iznosu uključena su i spomenuta potraživanja Borova od 16,834.530 USD.

Između Vlade Republike Hrvatske i Ruske Federacije potom je 15. lipnja 2007. potpisan sporazum o reguliranju obveza između bivšeg SSSR-a i bivše SFRJ. Članak 7. tog sporazuma određuje da je za njegovo provođenju zaduženo hrvatsko Ministarstvo financija, koje će, nakon što Rusi podmire dug, isplatiti izvozničke tvrtke. Rusi su dug vratili, doduše ne u novcu, već u robi i uslugama. Hrvatskoj su isporučeni ruski vojni helikopteri, separator pare za drugi blok Termoelektrane Sisak, izgrađen je odvojak plinovoda Čakovec – mađarska granica, obavljen generalni remont Plinske termoelektrane u Osijeku…

Iznos se ni nije mogao uknjižiti u temeljni kapital

Međutim, država nikada nije Borovu isplatila novac zarađen izvozom 650.000 pari obuće u bivši SSSR. To je Telegramu potvrdio i sadašnji predsjednik uprave Borova d.d., Gordan Kolundžić. ”Obavještavamo vas kako predmetni iznos nije nikada doznačen društvu Borovo d.d.”, stoji u kratkom odgovoru na naš upit.

Kada je tvrtka koja zastupa interese Borova u Vladi pokušala riješiti taj problem, rečeno je kako naplaćeni iznos ruskog duga pripada državi, budući da prigodom pretvorbe društvenog poduzeća Borovo u trgovačko društvo Borovo, spomenuti iznos nije uknjižen u temeljni kapital društva. Isti stav Ministarstvo financija zauzelo je i prilikom provođenja predstečajne nagodbe Borova.

Međutim prilikom vlasničke pretvorbe Borova, potraživanje prema Rusima nije se ni moglo uknjižiti u temeljni kapital, budući da je kompletna dokumentacija Borova izgorjela u požaru Borovo Komerca tijekom napada na Vukovar i okupacije hrvatskog Podunavlja. Tek kasnije, tvrtka koja zastupa interes Borova u vezi njegovih inozemnih potraživanja, mukotrpnim je i dugotrajnim radom u Moskvi i Beogradu, te uz podatke prikupljene u carinskim ispostavama, došla do svih potrebnih dokumenata.

Nije potrebno obrazlagati što bi to značilo za Borovo

Uz to, tijekom pregovora Hrvatske i Ruske Federacije o reguliranju isplate, hrvatska je strana predočila statističke podatke Hrvatske gospodarske komore, odnosno njenog sektora kože i obuće, iz kojih je vidljivo da je Borovo, u ratnom razdoblju, kada je svoju djelatnost obavljalo u Zagrebu, Uredu za sukcesiju prijavilo potraživanja od 13,2 milijuna USD za robu izvezenu u SSSR. Kada su pronađeni svi dokumenti, ispostavilo se da je dug veći i da iznosi onih spomenutih 16,834.530 USD. Rusi taj dug nikada nisu osporavali, platili su ga Hrvatskoj, no država tih 100 milijuna kuna nikada nije proslijedila Borovu.

Razlog zbog kojih Borovo, tvrtka u državnom vlasništvu, nikada nije tužilo Republiku Hrvatsku, kako neslužbeno saznajemo, bio je u bojazni rukovodećeg kadra te vukovarske tvrtke, da će biti smijenjeni budu li pokrenuli spor protiv države.

No, Vladi to ne smeta da se i dalje hvali kako joj je Slavonija, a osobito Vukovar, u žiži zanimanja i brige da se taj ratom razoreni grad što prije oporavi, a već godinama nije u stanju isplatiti mu ni zarađeni novac koji bi itekako dobro došao Borovu. Bez obzira što iznos od 16,834.530 USD nije ušao u temeljni kapital Borova, prilikom vlasničke pretvorbe, taj iznos predstavlja naknadno pronađenu imovinu i da postoji dobra volja države, mogao bi tako biti i tretiran. Što bi to značilo za Borovo, tvrtku u kojoj kasne isplate plaća i čija je sudbina i dalje neizvjesna, nije potrebno obrazlagati.

Drago Hedl
Istraživački novinar
5 članaka Više o autoru