Zamolili smo deset važnih hrvatskih povjesničara da nam kažu koji je bio najgori dan u našoj povijesti

Dvojica povjesničara izdvojili su događaje prije 20. stoljeća: pogubljenje Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana, bitka na Krbavskom polju i prodaja Dalmacije, koju je Ladislav Napuljski Mletačkoj republici prodao za sto tisuća dukata.

1. dr. sc. Ante Nazor: 9. rujna 1493. Krbavska bitka

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata

Kao povjesničaru koji se nekad intenzivno bavio srednjim vijekom, prva asocijacija bila mi je bitka na Krbavskom polju. Bitka je počela u deset sati ujutro, 9. rujna 1493., nedaleko od grada Udbine. U toj je bitci izgubljen veliki dio ljudstva. Ona predstavlja početak demografskog osiromašenja ovog dijela Hrvatske, ali i veliku povijesnu prekretnicu. Nakon Krbavske bitke hrvatsko je plemstvo ostalo slabo i osiromašeno i nemoćno da se samostalno suprostavi daljnjem napredovanju Turaka. Bitka je odredila sljedećih nekoliko stoljeća hrvatske povijesti i zaustavila povezivanje sjevera i juga Hrvatske.

2. doc. dr. sc. Hrvoje Klasić: 10. travnja 1941. Proglašenje NDH

Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb

Hrvatska je toga dana postala dio najzločinačkije grupacije u 20. stoljeću. Također je službeno postala saveznik Adolfu Hitleru i Benitu Mussoliniju te se pristala odreći svoje teritorijalne i političke neovisnosti. Na vlast je došao režim koji je za cilj imao genocid, etničko čišćenje i masovne zločine nad vlastitim stanovništvom.

3. dr.sc. Miroslav Akmadža: 18. studenog 1991. Pad Vukovara

Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Hrvatski institut za povijest

Moj odgovor je 18.11. 1991., dan pada grada Vukovar. Mislim da nam je taj strašan datum još uvijek u sjećanju i povijesno svakako najbliži. U hrvatskoj povijesti postoje određeni događaji koji su pogodili dio naroda, jednu regiju ili skupinu ljudi, ali rijetko je koji događaj kao ovaj, koji se dogodio prije 25 godina, pogodio kompletnu naciju.

4. dr. sc. Milan Kruhek: 30. travnja 1671. Zrinsko-frankopanska urota

Bivši ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest

Najgori dan u hrvatskoj povijesti mogao bi biti 30. travnja 1671., kada su Petru Zrinskom i Franu Krstu Frankopanu u Bečkom Novom Mjestu odsjekli glave, uz optužbu da su pobunjenici i izdajnici habsburške krune. Zrinsko-frankopanska urota bio je pokret hrvatskog i ugarskog plemstva protiv apsolutističke politike Habsburgovaca. Neuspjeh urote označio je tragičan kraj starih velikaških obitelji Zrinskih i Frankopana. Posljedice njihova pogubljenja za Hrvatsku su bile pogubne. Ogroman teritorij ovih dviju plemičkih obitelji carska je vojska zaplijenila.

Opljačkani su svi njihovi gradovi i posjedi. Ova je pljačka u strahovitoj mjeri osiromašila hrvatsku povijesnu i kulturnu baštinu. Primjerice, u bečkom Kunsthistorisches Museumu još se uvijek nalaze neki predmeti iz zrinskih i frankopanskih dvorova. Zrinsko-frankopanski posjedi, koji su se prostirali od Međimurja do Bakra i Crikvenice, godišnje su morali izdvajati preko dvadeset tisuća forinti. Ova je pljačka gospodarski, politički i kulturno unazadila Hrvatsku, a prvi napredak zemlje osjetio se tek početkom 19. stoljeća.

5. prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina: 1. rujna 1939. Početak Drugog svjetskog rata

Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb

Najgori dan u hrvatskoj povijesti bio je 1. rujna 1939. kada je počeo Drugi svjetski rat. Toga dana je nestao jedan svijet, a nakon njega su uslijedile godine koje su prouzročile brojne žrtve, kako diljem Europe i svijeta, tako i u Hrvatskoj.

6. dr. sc. Mario Jareb: 1. prosinca 1918. Uspostava Kraljevine Jugoslavije

Odjel za suvremenu za povijest Hrvatskog instituta za povijest

Budući se bavim poviješću dvadesetog stoljeća, izdvojio bih 1. prosinca 1918. godine, kada se Hrvatska pridružila Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Toga je dana izašla iz srednjoeuropskog civilizacijskog kruga i bila prisiljena postati dijelom onoga u kojem joj nije bilo mjesto. Taj datum zasigurno nije bio najkrvaviji dan u hrvatskoj povijesti, ali je utjecao na daljnjih sedamdeset godina naše povijesti, i to, po mom mišljenju, na prilično tragičan način.

7. Slavko Goldstein: 10. travnja 1941. godine Proglašenje NDH

Poblicist i novinar

Toga dana osnovana je takozvana Nezavisna država Hrvatska, koja je već u prvom mjesecu svoga postojanja počela provoditi genocid nad Srbima u Hrvatskoj. U istome mjesecu donijela je i rasne zakone koji su bili priprema za genocid nad Židovima i Romima u Hrvatskoj. NDH je u tome bila najradikalniji suradnik Hitlerovog Trećeg Reicha. Smatram da ta suradnja predstavlja najveću ljagu na cjelokupnu hrvatsku povijest. Veliki dio hrvatskog naroda ubrzo je poveo rat protiv te ljage i time demantirao tvrdnju da je taj narod sam po sebi genocidan, jer je u genocidnim zločinima sudjelovala manjina toga naroda, koja se nazivala Ustaški pokret.

8. dr. sc. Dragan Markovina: 10. travnja 1941. Proglašenje NDH

Povjesničar i publicist

Naravno da je razlog, zbog kojeg sam se odlučio na simboličkoj razini više nego očit. Poznata su sva zla koja su bila posljedica uspostave NDH. Međutim, ono što je mnogo važnije, taj datum i sve ono što on nosi sa sobom su u strahovito velikoj mjeri opteretili hrvatsko društvo. U posljednjih četvrt stoljeća brojni društveni i politički akteri neuvijeno i prilično jasno pozivaju se na vrijednosti toga datuma. Osim što je toga dana uspostavljen zločinački sustav, puno veći problem ispostavila se činjenica, kako je Slavko Goldstein sjajno naslovio u svojoj knjizi, da je to godina, odnosno datum koji se vraća i nikako da ode.

9. dr. sc. Marijan Davor: 1. prosinca 1918. Uspostava Kraljevine Jugoslavije

Odjel za suvremenu povijest Hrvatskog instituta za povijest

Najgori dan u hrvatskoj povijesti po mom mišljenju bio je 1. prosinca 1918., kada je Hrvatska postala dijelom tzv. Prve Jugoslavije. Tada smo mi iz jednog civilizacijskoga okvira zakoračili u drugi. Danas osjećamo posljedice toga iskoraka. Slažem je da je taj korak bio najbolji taktički potez, jer su sve opcije bile gore od ove, ali kada na kraju stoljeća sublimiramo priču, uvjeren sam da je to za Hrvatsku ipak ispao koban datum. On je iznjedrio masu daljnjih problema s kojima se još uvijek suočavamo.

10. izv. prof. dr. sc. Hrvoje Gračanin: 9. srpnja 1409. Prodaja Dalmacije Mletačkoj Republici

Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb

Toga dana su bili dovršeni pregovori između Mlečana i napuljskog i naslovnog ugarsko-hrvatskog kralja Ladislava Napuljskog iz dinastije Anžuvinaca, nakon kojih su Mlečani otkupili za sto tisuća dukata njegova kraljevska prava na Dalmaciju. Inače, Ladislavov nadimak bio je Velikodušni pa se može reći da je prilično velikodušno prodao svoja prava, čime su Mlečani pokušali pravno utemeljiti svoje osvajanje hrvatskog priobalja.

Do kraja 1409. godine zavladali su i istočnim Jadranom, od istarskih gradova i kvarnerskih otoka do Zadra, a u ratu koji je protiv njih neuspješno poveo ugarsko-hrvatski kralj Zigmund (Sigismund) Luksemburški u dva navrata zagospodarili su svim gradovima i otocima od Istre do Kotora, izuzevši Dubrovnik i obale od Rječine do Zrmanje sa Senjom. Mletačka vlast je na ovome, a vremenom još i širem području potrajala sve do propasti Venecije potkraj 18. stoljeću. Mlečanima je Dalmacija bila važna prvenstveno radi osiguranja plovidbe Jadranom i kao mogući suparnik u trgovini i proizvodnji.

Stoga su nastojali ograničiti mjesnu samoupravu u dalmatinskim komunama, i ukidali su razne olakšice i prava. Sve je to unazadilo Dalmaciju, čiji se gradovi, stiješnjeni između mletačkog i ugarsko-hrvatskog, a kasnije osmanskog posjeda, nisu mogli dalje razvijati. Može se zaključiti kako je slaba razvijenost, ponegdje i zaostalost Dalmacije, koja je vidljiva i danas, posljedica upravo takvog razvoja, i u neku ruku tog događaja, odnosno kupoprodaje.