Unatoč tome što je inzistiranje na staroiranskom porijeklu Hrvata na svu sreću konačno napušteno, još prije dobrih petnaestak godina, teško se oteti dojmu kako brojne i utjecajne skupine u društvu žele implementirati aktualna iranska iskustva u Hrvatsku. Posljednja nastojanja na tom tragu vidjeli smo praktično istog dana, u kojem je s jedne strane “Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi” zatražio smjenu voditelja Aleksandra Stankovića na HRT-u, dok je s druge predsjednik splitskog HDZ-a, Petar Škorić uputio otvoreno pismo ravnatelju Gradske knjižnice Marka Marulića, Draženu Šaškoru.
Obje ove inicijative u svojim su nastojanjima posve otvorene, traže cenzuru na HRT-u i pravo da određuju i donose program manifestacija Gradske knjižnice. Drugim riječima, spomenuta udruga i čelnik splitskog HDZ-a, najradije bi ukinuli demokratske i profesionalne standarde te uspostavili nešto slično iranskom Vijeću čuvara revolucije, kojemu bi se sve nosilo na mišljenje i koje bi odlučivalo koji je dopušten način javnog djelovanja, a koji nije. Prije nego pređemo na konkretni sadržaj ovih dvaju zahtjeva, ostaje nam da konstatiramo tragičnu činjenicu do koje mjere je osjećaj za demokraciju iščeznuo iz društva, kad na ovakve primjere otvorenog političkog pritiska gotovo nitko ne reagira.
Zbor udruga veterana gardijskih postrojbi zatražio smjenu Stankovića
Stanković je desnoj javnosti odavno na piku, no Zbor udruga sada traži njegovu smjenu jer je u posljednjoj emisiji često govorio o građanskom ratu u Hrvatskoj, što oni smatraju nedopustivom blasfemijom i kršenjem Deklaracije o Domovinskom ratu. U ovom zahtjevu je sve problematično. Ne ulazeći čak ni u sadržaj Deklaracije, ona ni na koji način ne može utjecat na slobodu govora u zemlji, što je očiti cilj ovakvog zahtjeva.
S druge pak strane, iracionalna potreba da se o ratu govori bez ikakve problematizacije i prešućuje očito, svjedoči ponajprije u nesigurnost službenog narativa. Da su pobunjeni krajinski Srbi imali svaku vrstu pomoći iz Beograda, od vojne, do političke i financijske, nema nikakve sumnje. No isto tako nema nikakve sumnje da se radilo o hrvatskim građanima koji su pokrenuli pobunu i secesijski rat u svojoj zemlji i protiv vlastitih sugrađana.
Škorić si uzima za pravo uređivati program knjižnice koju ni ne koristi
Uvažavajući jedno i drugo, jasno je da je rat bio kombinacija agresije i građanskog rata ili unutarhrvatskog sukoba. Stoga je nevjerovatno što je u vezi s tim sporno. Posebno u kontekstu Stankovićeve emisije u kojoj gost govori o tome kako mu se brat borio na drugoj strani. Kako drukčije nazvati činjenicu da dva brata iz iste kuće i iz istog grada ratuju jedan protiv drugoga, u tom istom gradu?
Škorićevo je pak pismo još nesuvislije, jer on koji u kulturnom životu grada nikad ni na koji način nije sudjelovao, uzima sebi za pravo da uređuje kulturni program knjižnice, nezadovoljan izostankom službenog obilježavanja tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju. To mu je poslužilo tek kao uvod za nasrtaj na cjelokupni program knjižnice, kojeg ne konzumira, ali zato zna sve o njemu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Aktivno se pokušavaju dokinuti demokratske vrijednosti
Hrvatska je, to je iz svega ovoga vidljivo, izložena sveobuhvatnom nastojanju za dokidanjem bilo kakve slobode javnog i kulturnog djelovanja, revolucionarnoj arbitrarnosti, poplavi diletantizma i rušenju svih kriterija i profesionalnih standarda. Iako bi već i same ove tendencije bile problematične same po sebi, one postaju još problematičnije, znamo li tko ih predvodi.
Tu su, sveukupno gledajući, visoki dužnosnici vladajuće stranke, članovi jedne od najmoćnijih društvenih skupina te vrhovi Katoličke crkve i njihovi eksponenti u ministarstvima. Sve to skupa znači da se demokratske vrijednosti pa i sama demokracija, vrlo aktivno pokušavaju dokinuti, čemu bi se društvo trebalo aktivno suprotstaviti, dok ne bude kasno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto braniteljske udruge i šef splitskog HDZ-a imaju potrebu cenzurirati HRT i program knjižnice?
Do koje mjere je osjećaj za demokraciju iščeznuo iz društva, kad na ovakve primjere otvorenog političkog pritiska gotovo nitko ne reagira
Hrvatska je, to je iz svega ovoga vidljivo, izložena sveobuhvatnom nastojanju za dokidanjem bilo kakve slobode javnog i kulturnog djelovanja, revolucionarnoj arbitrarnosti, poplavi diletantizma i rušenju svih kriterija i profesionalnih standarda. Iako bi već i same ove tendencije bile problematične same po sebi, one postaju još problematičnije, znamo li tko ih predvodi.
Unatoč tome što je inzistiranje na staroiranskom porijeklu Hrvata na svu sreću konačno napušteno, još prije dobrih petnaestak godina, teško se oteti dojmu kako brojne i utjecajne skupine u društvu žele implementirati aktualna iranska iskustva u Hrvatsku. Posljednja nastojanja na tom tragu vidjeli smo praktično istog dana, u kojem je s jedne strane “Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi” zatražio smjenu voditelja Aleksandra Stankovića na HRT-u, dok je s druge predsjednik splitskog HDZ-a, Petar Škorić uputio otvoreno pismo ravnatelju Gradske knjižnice Marka Marulića, Draženu Šaškoru.
Obje ove inicijative u svojim su nastojanjima posve otvorene, traže cenzuru na HRT-u i pravo da određuju i donose program manifestacija Gradske knjižnice. Drugim riječima, spomenuta udruga i čelnik splitskog HDZ-a, najradije bi ukinuli demokratske i profesionalne standarde te uspostavili nešto slično iranskom Vijeću čuvara revolucije, kojemu bi se sve nosilo na mišljenje i koje bi odlučivalo koji je dopušten način javnog djelovanja, a koji nije. Prije nego pređemo na konkretni sadržaj ovih dvaju zahtjeva, ostaje nam da konstatiramo tragičnu činjenicu do koje mjere je osjećaj za demokraciju iščeznuo iz društva, kad na ovakve primjere otvorenog političkog pritiska gotovo nitko ne reagira.
Zbor udruga veterana gardijskih postrojbi zatražio smjenu Stankovića
Stanković je desnoj javnosti odavno na piku, no Zbor udruga sada traži njegovu smjenu jer je u posljednjoj emisiji često govorio o građanskom ratu u Hrvatskoj, što oni smatraju nedopustivom blasfemijom i kršenjem Deklaracije o Domovinskom ratu. U ovom zahtjevu je sve problematično. Ne ulazeći čak ni u sadržaj Deklaracije, ona ni na koji način ne može utjecat na slobodu govora u zemlji, što je očiti cilj ovakvog zahtjeva.
S druge pak strane, iracionalna potreba da se o ratu govori bez ikakve problematizacije i prešućuje očito, svjedoči ponajprije u nesigurnost službenog narativa. Da su pobunjeni krajinski Srbi imali svaku vrstu pomoći iz Beograda, od vojne, do političke i financijske, nema nikakve sumnje. No isto tako nema nikakve sumnje da se radilo o hrvatskim građanima koji su pokrenuli pobunu i secesijski rat u svojoj zemlji i protiv vlastitih sugrađana.
Škorić si uzima za pravo uređivati program knjižnice koju ni ne koristi
Uvažavajući jedno i drugo, jasno je da je rat bio kombinacija agresije i građanskog rata ili unutarhrvatskog sukoba. Stoga je nevjerovatno što je u vezi s tim sporno. Posebno u kontekstu Stankovićeve emisije u kojoj gost govori o tome kako mu se brat borio na drugoj strani. Kako drukčije nazvati činjenicu da dva brata iz iste kuće i iz istog grada ratuju jedan protiv drugoga, u tom istom gradu?
Škorićevo je pak pismo još nesuvislije, jer on koji u kulturnom životu grada nikad ni na koji način nije sudjelovao, uzima sebi za pravo da uređuje kulturni program knjižnice, nezadovoljan izostankom službenog obilježavanja tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju. To mu je poslužilo tek kao uvod za nasrtaj na cjelokupni program knjižnice, kojeg ne konzumira, ali zato zna sve o njemu.
Aktivno se pokušavaju dokinuti demokratske vrijednosti
Hrvatska je, to je iz svega ovoga vidljivo, izložena sveobuhvatnom nastojanju za dokidanjem bilo kakve slobode javnog i kulturnog djelovanja, revolucionarnoj arbitrarnosti, poplavi diletantizma i rušenju svih kriterija i profesionalnih standarda. Iako bi već i same ove tendencije bile problematične same po sebi, one postaju još problematičnije, znamo li tko ih predvodi.
Tu su, sveukupno gledajući, visoki dužnosnici vladajuće stranke, članovi jedne od najmoćnijih društvenih skupina te vrhovi Katoličke crkve i njihovi eksponenti u ministarstvima. Sve to skupa znači da se demokratske vrijednosti pa i sama demokracija, vrlo aktivno pokušavaju dokinuti, čemu bi se društvo trebalo aktivno suprotstaviti, dok ne bude kasno.