Usudila bih se pitati Vladu i Sabor zbog čega ne ukinu Državni ured za reviziju kad od njega nema nikakve koristi. Kaže mi tamo danas ljubazna gospođa za kontakte s javnošću da trenutno imaju 285 zaposlenih i ispostave u svakoj županiji. Svi ti stručnjaci, sve te kancelarije i službeni automobili – a ništa. Lome noge, obilaze tvrtke, ustanove, tijela i institucije, zabadaju nos u papire, bilježe kršenja zakona i propisa, pišu svoje kilometarske zapisnike i daju preporuke. A nitko ih ne zarezuje ni pola posto. Pa što će nam? Toliki trošak uzalud.
Da sam na mjestu tih revizora, stvarno bih se osjećala kao budala. Ne znam kakve su im plaće, ali tko ti može dovoljno platiti ako moraš raditi posve besmislen posao.
Načelnik male općine potrošio stotine tisuća kuna na hranu i piće
A onda drugi primjer iako ih ima sukcesivno koliko hoćeš. Načelnik male općine Seget kraj Trogira Vinko Zulim, opet hadezeovac, samo je lani sa svojim društvancima pojeo i popio više od 171 tisuća kuna općinskog novca prikazujući te troškove kao reprezentaciju. Ali to je samo dio iznosa koji segetska vlast spiska na svoj komoditet jer je u 2018. za reprezentaciju ukupno otišlo skoro 300 tisuća kuna.
Tablicu svih računa za hranu i piće koje je Zulim cijelu prošlu godinu potpisivao po restoranima objavio je Index. Na njoj vidimo kako drsko i razbludno s javnim novcem raspolaže načelnik pod kojim je samo 4900 stanovnika. U Zulimovoj općini, koja obuhvaća sela Seget Donji, Seget Vranjica, Seget Gornji, Bristivica, Prapatnica i Ljubitovica, pritom nema ničega osim načelnikovog obiteljskog hotela koji je – začudno? – izgrađen na samoj morskoj obali i vidi se već iz šoltanskog kanala. Ali načelnik se svejedno degutantno razbacuje proračunskim novcem bez ikakvog straha da će zbog toga ikad i ikome morati odgovarati. A, ako ćemo pravo, za strah zaista nema ni razloga jer se godinama ponaša na potpuno isti način i nikad mu se nije ništa dogodilo.
Zbilja, čemu Hrvatskoj uopće služi Državna revizija?
Zato na čašćavanja u okolne ugostiteljske objekte Zulin vodi koga želi jedno desetak puta mjesečno i vadi iz džepa službenu karticu, a prema iznosima bi se reklo da se na tim gastronomskim druženjima s načelnikom ne štedi ni na čemu. Recimo 4. siječnja prošle godine Zulin je u jednom restoranu uspio spiskati 5973 kune, 19. ožujka 5309 kuna, 6. travnja 5170 kuna i tako redom. Ponekad se na teret reprezentacije blaguje i dvaput u jednom danu pa su tako 22. ožujka plaćena dva računa za hranu i piće, ukupna cifra: 6032 kune.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uglavnom, načelnikove uobičajene marende/ručkovi/večere koštaju porezne obveznike po tisuću, dvije ili tri tisuće kuna, pa po stoti put treba opet postaviti pitanje čemu Hrvatskoj služi Državna revizija? Zašto barem ne raspustimo taj uzaludni pogon školovanih ekonomista i pravnika čiji rad, kao što vidimo, ne služi baš ničemu. Osim, naravno, da se državni vrh pravi kako provodi kontrolu i kako sprečava i uklanja negativne pojave kršenja zakona i propisa. Nema tko kod nas ukinuti Marijanoviće i Zuline dok nema načina da ih se kazni. Pa onda ukinimo barem sva ta tijela s njihovim bezubim i salonskim ovlastima. Kojima se Zulini i Marijanovići iza leđa slatko smiju i opet rade što ih je volja.
Zašto naprosto ne ukinemo Državnu reviziju? Taj pogon, koji kao razotkriva nestašne načelnike, ne služi baš ničemu
Državna revizija trenutno ima 285 zaposlenih i ispostave u svakoj županiji, a rade posve besmislen posao
Zašto barem ne raspustimo taj uzaludni pogon školovanih ekonomista i pravnika čiji rad, kao što vidimo, ne služi baš ničemu. Osim, naravno, da se državni vrh pravi kako provodi kontrolu i kako sprečava i uklanja negativne pojave kršenja zakona i propisa
Usudila bih se pitati Vladu i Sabor zbog čega ne ukinu Državni ured za reviziju kad od njega nema nikakve koristi. Kaže mi tamo danas ljubazna gospođa za kontakte s javnošću da trenutno imaju 285 zaposlenih i ispostave u svakoj županiji. Svi ti stručnjaci, sve te kancelarije i službeni automobili – a ništa. Lome noge, obilaze tvrtke, ustanove, tijela i institucije, zabadaju nos u papire, bilježe kršenja zakona i propisa, pišu svoje kilometarske zapisnike i daju preporuke. A nitko ih ne zarezuje ni pola posto. Pa što će nam? Toliki trošak uzalud.
Jer evo, na primjer, načelniku općine Donji Andrijevci Tomislavu Marijanoviću još su 2016. godine pobrojili u nalazu o poslovanju općine čak 27 nedopuštenih postupanja. Onda su 2018. došli ponovo. No Marijanović i dalje u knjige ne upisuje ugovore i nužne podatke o financijskim aranžmanima, i dalje za sto stvari nema nikakve evidencije. HDZ-ov načelnik dobio je od Revizije već dva uzastopna nepovoljna mišljenja, u općinici od 3500 duša ne štima ništa iako načelnik ima šest zaposlenih. Ali to ga nimalo ne zabrinjava. Kaže: Pa ispravit ćemo. Zna da mu ne mogu ništa.
Da sam na mjestu tih revizora, stvarno bih se osjećala kao budala. Ne znam kakve su im plaće, ali tko ti može dovoljno platiti ako moraš raditi posve besmislen posao.
Načelnik male općine potrošio stotine tisuća kuna na hranu i piće
A onda drugi primjer iako ih ima sukcesivno koliko hoćeš. Načelnik male općine Seget kraj Trogira Vinko Zulim, opet hadezeovac, samo je lani sa svojim društvancima pojeo i popio više od 171 tisuća kuna općinskog novca prikazujući te troškove kao reprezentaciju. Ali to je samo dio iznosa koji segetska vlast spiska na svoj komoditet jer je u 2018. za reprezentaciju ukupno otišlo skoro 300 tisuća kuna.
Tablicu svih računa za hranu i piće koje je Zulim cijelu prošlu godinu potpisivao po restoranima objavio je Index. Na njoj vidimo kako drsko i razbludno s javnim novcem raspolaže načelnik pod kojim je samo 4900 stanovnika. U Zulimovoj općini, koja obuhvaća sela Seget Donji, Seget Vranjica, Seget Gornji, Bristivica, Prapatnica i Ljubitovica, pritom nema ničega osim načelnikovog obiteljskog hotela koji je – začudno? – izgrađen na samoj morskoj obali i vidi se već iz šoltanskog kanala. Ali načelnik se svejedno degutantno razbacuje proračunskim novcem bez ikakvog straha da će zbog toga ikad i ikome morati odgovarati. A, ako ćemo pravo, za strah zaista nema ni razloga jer se godinama ponaša na potpuno isti način i nikad mu se nije ništa dogodilo.
Zbilja, čemu Hrvatskoj uopće služi Državna revizija?
Zato na čašćavanja u okolne ugostiteljske objekte Zulin vodi koga želi jedno desetak puta mjesečno i vadi iz džepa službenu karticu, a prema iznosima bi se reklo da se na tim gastronomskim druženjima s načelnikom ne štedi ni na čemu. Recimo 4. siječnja prošle godine Zulin je u jednom restoranu uspio spiskati 5973 kune, 19. ožujka 5309 kuna, 6. travnja 5170 kuna i tako redom. Ponekad se na teret reprezentacije blaguje i dvaput u jednom danu pa su tako 22. ožujka plaćena dva računa za hranu i piće, ukupna cifra: 6032 kune.
Uglavnom, načelnikove uobičajene marende/ručkovi/večere koštaju porezne obveznike po tisuću, dvije ili tri tisuće kuna, pa po stoti put treba opet postaviti pitanje čemu Hrvatskoj služi Državna revizija? Zašto barem ne raspustimo taj uzaludni pogon školovanih ekonomista i pravnika čiji rad, kao što vidimo, ne služi baš ničemu. Osim, naravno, da se državni vrh pravi kako provodi kontrolu i kako sprečava i uklanja negativne pojave kršenja zakona i propisa. Nema tko kod nas ukinuti Marijanoviće i Zuline dok nema načina da ih se kazni. Pa onda ukinimo barem sva ta tijela s njihovim bezubim i salonskim ovlastima. Kojima se Zulini i Marijanovići iza leđa slatko smiju i opet rade što ih je volja.