Sjeća se da je jednom tako sjedio na tom stražnjem sjedalu i gledao baku iza čijeg se potiljka dimila cigareta. Kaže da je nekada u to vrijeme vidio nekakvu reklamnu kampanju protiv pušenja koja je tvrdila da se svakom cigaretom život skraćuje za neku količinu vremena, ne sjeća se više. Bezos je izbrojao koliko otprilike baka puši cigareta, koliko dugo puši i koliko je vremena do sada izgubila. Na kraju, prilično ponosan na sebe, veselo je objavio baki da si je do sada život skratila za 9 godina. Očekivao je pohvalu; da će mu ponosno reći kako je pametan, ali je od reakcije dobio samo tišinu. Baka je briznula u plač, a djed je šutio sve dok nije našao neko zgodno odmorište, tamo se zaustavio, izveo malog Jeffa i rekao mu “Znaš, jednom ćeš shvatiti da je puno teže biti drag nego pametan”.

Imovina mu se procjenjuje na stotinjak milijardi dolara

U ostatku govora diplomcima Princetona, naslovljenog ‘Ono smo što odabiremo’ Bezos priča o darovima i izborima. Biti pametan je dar, ali biti dobar ili drag je izbor, piše u sladunjavom motivacijskom pismu kakva se serviraju mladim ljudima kada izlaze iz sustava institucionalnog obrazovanja na tržište rada. Danas 53-godišnjak i najbogatiji čovjek na svijetu, čiji se ukupni imetak procjenjuje na stotinjak milijardi dolara, Bezos je u karijeri svjesno (i prilično uspješno) balansirao izborima i darovima.

Najveći dio svog imetka Bezos je stvorio kroz Amazon, kompaniju koju je 1994. godine osnovao kao prvu ikada platformu za prodaju knjiga na internetu. Puno godina kasnije pokrenuo je Blue Origin, “svemirsku” kompaniju koja si je za cilj postavila preseljenje industrija štetnih za okoliš van planeta, a u listopadu 2013. ozbiljno je ušao u izdavaštvo, kupivši kultni Washington Post za oko 250 milijuna dolara.

Bezos se dugo trudio ostati skriven u Seattleu, hipsterskom gradu na američkom sjeverozapadu iz kojeg su (očito) krenuli neki od najvažnijih pop-kulturnih pokreta i u kojem su pokrenute neke od najutjecajnijih kompanija u modernoj Americi, ali koji je i dalje daleko od toga da bude veliko medijsko tržište poput New Yorka ili LA-a. Sada, kada je u poziciji da sve što radi, radi s prefiksom najbogatijeg čovjeka na svijetu, luksuz anonimnosti ili barem blage misterije više si ne može dozvoliti. U posljednjih par godina, Bezos je počeo češće istupati u medijima; slika se s holivudskim zvijezdama, zahvaljuju mu se na dodjeli Zlatnih Globusa i javno dijeli spuštalice predsjedniku Trumpu.

Počeo je razmišljati što bi mogao s tim internetom

Bezos je danas pop-kulturna ličnost. Kao što je to u nedavnom velikom profilu gospodina Bezosa istaknuo New York Times, njegova javna slika danas je sad već ikonska fotografija čovjeka u srednjim godinama u fantastičnoj formi, kojemu se bicepsi ističu u uskoj polo majici, kako korača dok mu se sunce reflektira u naočalama avijatičarkama i ćelavom tjemenu. Ta je fotografija postala meme, internetskim žargonom nazvan “Swole Jeff Bezos“ (swole kolokvijalno znači natečen i označuje mišičavost). Sredinom devedesetih, kada je pokretao Amazon, Bezos nije baš izgledao kao akcijski junak polu-tech-mogul-polu-osvajač-svemira. Bezosova “prije” slika bio je muškarac u ranim tridesetima koji se nije do kraja pomirio s gubitkom kose, u širokim, štreberskim džemperima iz kojih su neuredno virile kragne zgužvanih košulja.

U onom istom govoru diplomcima Princetona, Bezos opisuje je i kako mu je došla ideja da osnuje Amazon. Godine 1994. Bezos je taman bio navršio 30 godina, od čega je tek 12 mjeseci bio u braku sa suprugom MacKenzie. Osam godina ranije završio je studij elektrotehnike i računarstva na Princetonu. Živio je u New Yorku, gdje je radio u jednoj financijskoj firmi, kako kaže, okružen s puno pametnih ljudi i pod sjajnim šefom kojem se strašno divio. Taj tridesetogodišnji Bezos naletio je na podatak da broj korisnika interneta, koji je tada, ne treba naglašavati, bio daleko od toga što je danas, raste za 2300 posto na godišnjoj razini. Taj mu je podatak bio potpuno fascinantan. Nikada, kaže, nije vidio ništa što raste tako brzo. Ta ga je statistika nagnala da počne razmišljati o poslovnom planu koji bi iskoristio potencijal platforme koja je rasla abnormalno brzo. U jednom od intervjua, objašnjavajući svoju životnu filozofiju, Bezos je ispričao da želi živjeti tako da, kada na svoj život bude gledao kao starac, žali za što manje toga i da je tada vjerovao da bi, da nije pokušao napraviti nešto s tim internetom, sigurno žalio.

Kad mu je izložio ideju, šef mu je dao 48 sati da se predomisli

Prema mitu o Amazonu, Bezos je sastavio popis od dvadeset različitih proizvoda koje bi mogao prodavati na internetu. Kada je suzio listu na pet proizvoda, u prvi plan su istrčali kompjuterski software i hardware, diskete, video kasete i knjige. Na kraju, odlučio se za prodavanje knjiga. Knjige su, naizgled, bile netipična roba za mladi internetski biznis i Bezos ih je odabrao zbog relativno niske cijene i univerzalne potražnje. Ideju je prvo predstavio supruzi, a nakon što je dobio njeno dopuštenje, otišao je šefu svoje Wall Street firme. Priča se da su otišli u šetnju Central Parkom, na kojoj mu je Bezos izložio osnove svoje ideje. Nakon što ga je saslušao, šef mu je rekao da mu se čini da se radi od solidnoj ideji, ali da bi ta ideja bila bolja za nekoga tko već nema stabilan i odlično plaćen posao. Dao mu je 48 sati da se predomisli.

U proljeće 1994. Bezos je dao otkaz i krenuo na 4600 kilometara dugo putovanje autom od New Yorka do Seattlea, putem razrađujući poslovni plan najveće knjižare na svijetu. Osnovna je ideja bila stvoriti stranicu koja će biti u potpunosti centrirana oko iskustva kupca, mjesto na kojem će kupac moći naći ogroman broj naslova, puno veći od broja knjiga u bilo kojoj knjižari od cigle, i mjesto na kojem će knjige biti jeftinije nego bilo gdje drugdje. Dobar dio kapitala posudili su mu roditelji, i Amazon je osnovan 5. lipnja 1994. u, potpuno neočekivano, Bezosovoj garaži u Seattleu. Usput, Bezos je isprva inzistirao da ime kompanije zvuči magično, i igrao se idejom da firmu nazove ‘Cadabra’, ali je od imena odustao kada ga je Amazonov prvi odvjetnik Todd Tarbet upozorio da riječ zapravo zvuči kao “Cadaver”, što na engleskom znači truplo, posebno kada se govori preko telefona.

Na kraju, odlučio se za ime Amazon, zato što je htio stvoriti najveću knjižaru na svijetu, a Amazona je najveća rijeka na svijetu, na što aludira i prvi kompanijin logo. U svakom slučaju, unatoč sumnjama, posao je krenuo dosta dobro. Prema legendi, u samom početku Bezos je instalirao zvono koje bi se oglasilo svaki put kada bi se prodala neka knjiga. Morao ga je ugasiti nakon samo par tjedana; u mjesec dana od pokretanja, Amazon je prodao knjige u svih pedeset američkih saveznih država i 45 drugih zemalja svijeta.

Kad su druge kompanije propale, Amazon se održao

Druga polovica devedesetih bila je vrijeme u kojem se tech bubble tek napuhavao. Nove internetske kompanije nastajale su na dnevnoj bazi, mnogima su procjenjivane sulude vrijednosti. Mladim su poduzetnicima rasle zazubice. Stvar je kulminirala 2000. godine, kada je 19 različitih online biznisa kupilo skupe oglase za vrijeme najvećeg američkog televizijskog blagdana Superbowla. Bezos i Amazon nisu bili takva kompanija. Iako se koncept internetske prodaje pokazao iznimno uspješnim, toliko, zapravo, da je Bezos 1999. godine, par godina nakon pokretanja kompanije u garaži, proglašen Timeovom osobom godine zbog popularizacije eCommercea, Amazon je počeo generirati profit tek u četvrtom tromjesečju 2001. godine.

Kada je tech bubble pukao, i kada su mesije biznisa na internetu redom propadali, Amazon je opstao. Iz kompanije koja prodaje knjige na internetu, postali su kompanija koja prodaje gotovo, doslovno, sve na internetu, i danas su, uz Google, Facebook, Apple i slične, jedan od giganta tech svijeta i modernog života. Za razliku od većine tih kompanija, o kojima se često piše kao o kompanijama s nevjerojatno dobrim i ugodnim uvjetima rada, Amazon i Bezos uzgojili su nešto drugačiju poslovnu kulturu. Izrazito volatilna i neprijateljska poslovna kultura Amazona stvar je urbane legende. U velikom ekspozeu New York Timesa o Amazonu iz ljeta 2015. godine, detaljno je opisano kako se zaposlenike Amazona potiče da razdiru jedni druge na sastancima, da se bespoštedno natječu, sabotiraju jedni druge i cinkaju se šefovima.

Nevjerojatne priče o uvjetima rada, plaču i otkazima

“Ovo je kompanija koja ima cilj raditi velike, inovativne stvari, a te stvari nisu jednostavne. Kada ciljate na Mjesec, priroda posla je dosta izazovna. Jednostavno nije za neke ljude“, govori u tekstu Susan Harker, koja je tada u kompaniji radila kao regruterica. Jedan od tih za koje posao u Amazonu jednostavno nije bio stvoren bio je Bo Olson, koji je u spomenutom tekstu NYT-a ispričao da mu je jedna od težih stvari za rada u Amazonu bilo gledati kolege kako plaču. “Izađete iz konferencijske sale i naletite na odraslog muškarca kako pokriva lice. Vidio sam skoro svaku osobu s kojom sam radio kako plače za stolom”, ispričao je Olson.

Na internetu se mogu pronaći različite anegdote bivših zaposlenika iz različitih perioda u Amazonovoj povijesti. Na primjer, jedan je zaposlenik u ranoj fazi razvoja kompanije na posao išao biciklom. U ured je dolazio tako rano, a vraćao se tako kasno, da nije shvatio da mu je automobil, koji mu je bio nepropisno parkiran blizu stana, u međuvremenu prvo dobio kaznu za parkiranje, pa upozorenje da ga je odnio pauk, pa poruku da auto ide na aukciju, pa poruku da je prodan. Jeff Willke, koji je u kompaniji radio kao upravitelj ranih 2000-ih, u jednom je tekstu ispričao da bi sezonskim zaposlenicima, koji su u kompaniju dolazili za vrijeme blagdana, dopuštao da, ako ostvare neki zacrtani cilj, uzmu telefon, nazovu ga i deru se što jače mogu da se riješe stresa. Naravno, bilo je i legendarnih otkaza, pa je tako jedan zaposlenik u skladištu 2006. godine odlučio dati otkaz, ali je prije toga napravio tunel od drvenih paleta, iza kojeg si je složio špilju i improvizirani krevet, i tamo proveo skoro tjedan dana spavajući za vrijeme radnog vremena.

Biznis s putovanjima u svemir u koji je ulupao svojih 500 milijuna

Amazon je dugo bio prilično tajnovita kompanija. Rijetko je puštaju brojke o prodaji, dugo nisu htjeli komunicirati broj zaposlenika, ni lokacije skladišta. U tišini, Bezos je prije 17 godina osnovao drugu kompaniju po kojoj je poznat, Blue Origin. Kompanija je osnovana u bivšoj tvornici Boeinga, još jednoj kompaniji ikoni Seattlea, s, kako je bar u početku izgledalo, jako ambicioznim ciljem: učiniti putovanja u svemir što dostupnijima.

Cilj Blue Origina je ukratko, stvoriti rakete koje će moći putovati u svemir, spustiti se na Zemlju, i onda ponovno moći ponovno letjeti. To je, zapravo, i glavna razlika onoga što radi Blue Origin u odnosu na, recimo, SpaceX Elona Muska. Blue Origin fokusira se na razvoj pouzdane tehnologije za ponovnu iskoristivost raketa, a SpaceX na razvoj elaboriranih operacijskih sustava. Prije dvije godine pisalo se da je Bezos u kompaniju navodno ulupao više od 500 milijuna dolara vlastitog novca. New Shepard, prva Originova raketa, koju je Bezos nazvao po prvom američkom astronautu Alanu Shepardu, 2015. je pet puta poletjela do ruba svemira i uspješno sletjela. Raketa je dizajnirana tako da ima najveće prozore na nekoj svemirskoj letjelici ikada, što nije slučajno, jer Bezos planira isprva komercijalizirati Blue Origin nudeći turističke letove na rub svemira.

To je samo prvi korak u Bezosovim planovima. Kako je ispričao novinarima Miami Heralda, kada je 1982. maturirao kao najbolji učenik generacije svoje škole, Bezos je u govoru pred vršnjacima pričao o nekakvom budućem svijetu u kojem će milijuni ljudi raditi i živjeti u svemiru, a u kojem će Zemlja biti neka vrsta rezidencijalnog parka za ljude. Kada danas govori o krajnjim planovima za Blue Origin, Bezos zvuči kao što je zvučao tada. Vjeruje kako će, zbog potrebe zaštite Zemlje, u svemir preseliti većina teških industrija. “Na Zemlju će se slati gotovi proizvodi, a ona će biti mjesto za stanovanje, tek lagano industrijalizirana”, govori.

Trenutak u kojem se odlučio na nešto čudno – kupovinu Posta

Ako, s obzirom na to da o preseljenju čovječanstva u svemir priča od ’82. godine, osnivanje Blue Origina i nije neočekivano od Bezosa, kupnja Washington Posta koji je preuzeo 2013. godine, začudila je praktički sve u izdavačkoj industriji. Washington Post, jedan od ikoničkih američkih medija, novina koja je pomogla srušiti američkog predsjednika Nixona, generacijama je bila u vlasništvu obitelji Graham. U godinama prije prodaje, Post je, kao uostalom i većima medija koji su se oslanjali na print, bio u ozbiljnim problemima, na što je Donald Graham, posljednji vlasnik prije Bezosa, i aludirao u govoru u kojem je redakciju obavijestio o prodaji. “Odlučili smo se na prodaju tek nakon godina izazova zbog kojih smo se morali zapitati postoji li možda bolji vlasnik za Post”, rekao je.

Bezos je na pitanja o tome zašto je kupio Post, iako medijski posao očito nije logičan investicijski korak za nekoga poput njega, u pravilu odgovarao slatkim, ali tankim tezama o važnosti insititucije i demokraciji koja umire u mraku. U jednom intervjuu u kojem je govorio o kupnji Posta, Bezos je priznao da se ne konta previše u medijski posao, ali da se zato dosta dobro razumije u internet. Post će, najavljivao je tada, voditi kao medijsku i tehnološku kompaniju.

U tom je stavu prilično odskakao od drugih vlasnika medijskih mamuta iz vremena printa, koji su se teško mirili s tada već notornom činjenicom da su internet i društvene mreže nepovratno promijenili način na koji mediji i izdavaštvo funkcioniraju. U prilično ambicioznim najavama nakon preuzimanja lista, Bezos je govorio kako se do relevantnosti ne može doći smanjivanjem, što su radili Postu slične tiskovine, ogoljavajući redakcije uslijed sve slabijih brojki koje su dolazile s kioska.

Bezos si više baš ne može dopustiti poziciju u sjeni

S Bezosovim bankovnim računima za leđima, Post si je mogao dopustiti da osnaži redakciju i zaposli još 140 novih reportera, ali i dodatno osnaži developerski tim. Bez obzira na tu inicijalnu injekciju kapitala, Bezos je od početka tvrdio da kupnja Posta nije filantropsko djelo. Novine ne trebaju čekati gazde dubokih džepova koji su spremni zauvijek gubiti novac. “Mislim da zdrave novine, koje imaju neovisne redakcije, nužno moraju biti samoodržive. Mislim da se to može postići, i mislim da smo mi to postigli”, govorio je.

Kada je došao u Post, Bezos je prilično oštro govorio o tendenciji velikih izdavača da se žale na utjecaj interneta na medijski biznis. “Kmečanje nije poslovna strategija”, tvrdio je. Pod Bezosom, Post je redizajnirao portal i mobilne aplikacije. Razvili su Arc, vlastiti software koji prodaju drugim medijima, a koji se bavi naprednom analitikom u internetskom prometu, testira naslove i engagement publike na društvenim mrežama. Zapravo, dobar dio inovacija koje je uveo u poslovanje Posta zapravo su preslika osnovne poslovne strategije Amazona, odnosno, snažan fokus na iskustvo konzumenta.

Amazon CEO @JeffBezos:
1998: "I sell books."
2017: "I sell whatever I want." pic.twitter.com/TzCxnu9Yap

— Khalil (@sehnaoui) July 15, 2017

Naslov nedavnog velikog profila New Yorka Timesa o Jeffu Bezosu je “Mr. Amazon steps out”. Aluzija je to na novu poziciju Jeffa Bezosa u američkom društvu. Dugo skriven u kišnom Seattleu, Bezos je razvio reputaciju briljantnog, ali hladnog i proračunatog poslovnjaka, koji nema prirodnu inklinaciju da od sebe radi javni spektakl. Gotovo dvadeset godina Bezos je, uglavnom uspješno, držao sebe i Amazon izvan fokusa političara i javnosti. Sada, nakon što je Amazon ovog ljeta za više od 13 milijardi dolara kupio Whole Food, najvećeg američkog prodavača organske hrane, a posebno nakon što je kupio Washington Post, Bezos si više ne može dopustiti poziciju u sjeni.

Nekoliko intimnih detalja iz života šefa Amazona

Tako su mediji kroz godine ipak uspjeli složiti nekakvu osobnu kartu gospodina Bezosa, od nekih sitnih, frivolnih detalja, do dubokih uvjerenja i odluka. Recimo, veliki je pobornik teorije da čovjek mora imati dovoljno odmora. Nikad ne spava kraće od 8 sati i svako se jutro budi sam, bez pomoći budilice. Navodno je na posao znao nositi i vreću za spavanje. Svaki dan počinje zdravim doručkom sa svojom suprugom, spisateljicom MacKenzie Bezos, a kako bi mogao provesti dovoljno vremena s njom i njihovo četvero djece nikada ne zakazuje sastanke za rano ujutro. Općenito, sastanci nisu nešto čemu je posebno sklon; navodno godišnje provede samo 6 sati na sastancima s Amazonovim ulagačima. A kada saziva sastanke, uvijek se drži “pravila dvije pizze”: nikada ne smije biti više ljudi nego što bi ih se moglo nahraniti s dvije pizze. Kad se navečer vrati kući, nakon večere, opet u krugu obitelji, svaki se dan drži još jednog rituala – pere suđe. “Uvjeren sam da je to najseksi stvar koju radim”, rekao je svojedobno.

Bezosov biološki otac Ted Jorgensen nikad nije imao apsolutno nikakvu ulogu u njegovu životu. Zadnji su se put vidjeli kada su Jeffu bile tri godine. Jorgensen je imao 18 godina kada je njegova tadašnja cura Jackyn Gise, kojoj je bilo 17, zatrudnjela. Bili su još u srednjoj školi, vjenčali su se i dobili sina. Brak je potrajao samo 17 mjeseci. Gise je otišla živjeti s roditeljima jer je Jorgensen ostajao vani do kasno, opijao se i bio je potpuno nezainteresiran da bude muž i otac. Pristao je na razvod i na plaćanje manje alimentacije. Ali samo kada je imao novca. Kada nije, jednostavno ne bi platio ništa.

Tri godine kasnije, Gise se udala za Miguela Bezosa, kubanskog emigranta koji se sam naučio engleski i počeo raditi u Exxonu. Miguel je službeno posvojio Jeffa, koji je uzeo njegovo prezime. Jorgensen je morao pristati na tu promjenu, što je i učinio. U intervjuu za Wired 1999. Bezos je za Jorgensena rekao da ga “nikad nije upoznao”, premda su živjeli zajedno godinu dana. “Realnost je takva da, što se mene tiče, moj tata (Bezos) je moj biološki otac. Jedino razmišljam o tome kada me doktor zatraži da ispunim obrazac”, rekao je tada Jeff Bezos. Isto vrijedi i za Jorgensena, kojeg je svojedobno locirao Brad Stone, koji je napisao knjigu o Amazonu. Pronašao je Bezosova biološkog oca u Glendaleu u saveznoj državi Arizoni, gdje ima dućan s biciklima. “Nije imao pojma o čemu pričam. Jorgensen je rekao da ne zna tko je Jeff Bezos i bio je zapanjen mojom tvrdnjom da je on otac tog poznatog CEO-a”. Kad sam mu ispričao nekoliko detalja o Bezosu i njegovoj majci, lice tog starca odalo je grimasu prepoznavanja. “Je li još živ?”, pitao je, još uvijek ne shvaćajući sve potpuno”, napisao je Stone u Bloomberg Businesweeku.

Svi kažu da je neviđeno škrt i da ne donira dovoljno

Bezos voli eksperimentirati s hranom. Osnivač tvrtke Woot Matt Rutledge ispričao je da je, dok su pregovarali o prodaji Woota Amazonu, Bezos za doručak naručio hobotnicu s krumpirom, slaninom, jogurtom sa zelenim češnjakom i jajima. “Kada pogledam jelovnik, ti si stvar koju ne razumijem, koju nikada nisam probao. Moram probati tu hobotnicu za doručak”, objasnio je Rutledgeu zašto kupuje njegovu tvrtku koristeći prehrambenu analogiju. Nije poznato bavi li se Bezos nekim sportom ili se drži nekog režima treninga, ali na jednoj od nedavnih konferencija mnogi su ga uspoređivali s Vinom Dieselom, zbog izbrijane glave i vidljivo istaknutijih mišića. Iako Amazon sve više ulaže u originalne serije, poput Transparenta ili Čovjeka u visokom dvorcu, sam Bezos poznati je Trekkie. Dapače, imao je cameo ulogu u filmu Star Trek: Beyond iz 2016. godine. Ima još jedan hobi povezan sa svemirom: u privatnom aranžmanu često šalje podmornice pod površinu mora oko Floride i traži odbačene Nasine rakete. Na te ekspedicije ponekad vodi djecu. Rakete koje je izronio planira obnoviti i izložiti.

O Bezosu inače kruži da je čovjek dosta škrt, ljudi mu redovito predbacuju što ne daje dovoljno u dobrotvorne svrhe, ali zato voli trošiti na igračke. Prije tri godine je, recimo, potrošio 66 milijuna dolara na privatni avion Gulfstream G650ER. Njihova glavna kuća nalazi se uz jezero u Medini, u saveznoj državi Washington, za koju su platili oko 25 milijuna dolara. U susjedstvu se nalaze Bill i Melinda Gates. Bezos ima još domova: dvije kuće na Beverly Hillsu, jednu četverosobnu s bazenom vrijednu 13 milijuna dolara, i drugu plaćenu 24 milijuna. Godine 2012. kupio je četiri povezana stana u zgradi Central Park West u New Yorku, vrijedna 17 milijuna dolara. Godine 2015. kupio je još jedno imanje u saveznoj državi Washington, ovaj put za 19 milijuna dolara. Kako bi financirao tvrtku Blue Origin, s kojom namjerava voditi svemirske turiste na 11-minutne letove, svake godine proda oko milijardu dolara Amazonovih dionica. A na sigurnost Jeffa Bezosa i njegove obitelji Amazon godišnje troši 1,6 milijuna dolara. Amazon je to dioničarima opravdao Bezosovom relativno malenom plaćom; recimo 2018. godine ona je iznosila 81,840 dolara.

Kako je upoznao MacKenzie i život koji danas vode

Jeff i MacKenzie su se upoznali u investicijskoj kompaniji D.E. Shaw, gdje je ona bila istraživač, a on potpredsjednik. Bezos ju je intervjuirao kad je primana na posao. Oboje su završili Princeton. “Za mene, gledati svog bračnog druga, nekoga koga volite, kako prolazi kroz tu avanturu – što je bolje od toga?”, rekla je MacKenzie u intervjuu za CBS. “Mislim da je moja supruga sposobna, pametna, mudra i zgodna, ali imao sam sreće što sam vidio njezin životopis prije nego što sam je upoznao, pa sam točno znao kakvi su joj rezultati testa”, ispričao je Bezos za Vogue. MacKenzie je za Vogue ispričala da su njihovi suprotni karakteri potpuno komplementarni. “On voli upoznavati ljude. Vrlo je društven tip. Meni partyji često izazivaju nervozu. Dubina razgovora, brojnost razgovora, nije mi to najdraže”. Jeff često kupuje odjeću za MacKenzie. “Ponekad je nazovem i pitam “koja ti je veličina toga i toga”, na što ona pita “zašto” i ja kažem “ne tiče te se!”. To je oduševljava”.

Nakon što je dobila posao, imali su susjedne urede. “Po cijeli dan sam slušala taj fenomenalni smijeh”, ispričala je MacKenzie za Vogue. “Kako se možeš ne zaljubiti u taj smijeh.” Ona je napravila prvi korak i pozvala Jeffa na ručak. Bili su zaručeni u roku od tri mjeseca i vjenčani nakon šest mjeseci. Tada joj je Jeff ispričao o svojoj poslovnoj ideji. Godinu kasnije oboje su dali otkaz i otišli u Seattle pokrenuti Amazon. U kompaniji je MacKenzie postala računovođa i jedna od prvih zaposlenica. Do 1999. godine par je živio u dvosobnoj unajmljenoj kući u Seattleu. Danas su Bezosi 25. veleposjednici u SAD-u, prema Business Insideru. Do 2013. godine MacKenzie je navodno vozila njihovih četvero djece u školu i Jeffa na posao u Hondi Accord iz 1996. godine. MacKenzie je spisateljica i asistentica na fakultetu. Kada mora pisati, povuče se u jedan mali stan, gdje radi dok ne mora otići po djecu. Bezos uvijek prvi čita njezine tekstove, tako je bilo za njezin prvi roman The Testing of Luther Albright. “Oni su tako normalna, povezana obitelj, da je to skoro abnormalno”, rekao je svojedobno obiteljski prijatelj Danny Hillis za Vogue.