A. Holiga: Florentino na aparatima ili kako se Real Madrid našao u situaciji da nema koga dovesti

Ako nikoga važnog ne dovede, koja je onda uloga predsjednika Reala?

Florentino Perez, ex-president of the Real Madrid football club, appeara at the premiere of the film, "Zidane, a 21st century portrait" about French soccer star Zinedine Zidane duing an open air evening in St.Jakob Stadium in Basel, 15 June 2006. AFP PHOTO Christophe Bosset / AFP PHOTO / Christophe Bosset
FOTO: AFP/AFP

Kao što to obično biva, reakcija iz neprijateljskih redova bila je brutalna. „Hattrick!“, vrišti El Mundo Deportivo. „Ovo je treće bombardiranje u četiri godine. Najprije je bio Neymar, koji je čak prošao liječnički pregled prije potpisa za Real Madrid; onda je Luis Suarez napunio naslovnice kao primarna meta Carla Ancelottija. A sada, Andre Gomes…“, piše u uredničkom komentaru katalonskog lista.

„Kako Florentino Perez opravdava neuspjeh u dovođenju Andrea Gomesa?“, pita se Sport i odmah odgovara da je munjeviti potez Barce na tržištu transfera ostavio bez riječi Realova predsjednika, objašnjavajući kako je preko svojih prijatelja i ‘plaćenika’ u madridskom tisku plasirao informaciju da klub nikad nije zaista ni želio portugalskog nogometaša; Deportes Cuatro, televizija sa sjedištem u glavnom gradu, kao i čuvena Marca, donijele su priču o tome kako su načuli razgovor Pereza i Zinedinea Zidanea u kojem predsjednik kaže treneru „Zavaravamo ih“.

Andre Gomes, stvarno?

I to je sve. Zavaravamo ih – bez ikakvog konteksta, bez objašnjenja, ali dovoljno da raspiri maštu navijača opsjednutih transferima. Ali ono što se morate pitati je – Andre Gomes, stvarno? Zar onaj Andre Gomes iza kojeg je u najboljem slučaju prosječna sezona u Valenciji i koji je na Euru bio zamijenjen u svakoj utakmici Portugala, da bi nakon Hrvatske ispao iz udarnog sastava? To je taj igrač kojega se stavlja u isti red s Neymarom i Suarezom jer ga je Barcelona „preotela“ ispred nosa Realu? Taj koji, po jednima, nije htio doći na Bernabeu da bi bio zamjena Luki Modriću, a po drugima bi iz Katalonije mogao „protjerati“ Ivana Rakitića.

Ako pogledate rostere jednog i drugog rivala, ne možete se ne pitati – pa koji će im ku*ac taj tip? I jedna i druga momčad već u svom kadru imaju ‘levate’ poput Matea Kovačića i Arde Turana, za koje su platili slične cifre da im griju klupe. Naravno, riječ je o vrhunskom nogometašu koji bi mogao igrati u prvom sastavu gotovo bilo kojeg kluba u Europi, ali momčadi Real Madrida i Barcelone već su toliko natrpane vrhunskim nogometašima da se odšteta (navodno 35 milijuna eura, koji s bonusima mogu narasti na preko 50 – a i do 70, ako vjerujete madridskim medijima koji se sada služe taktikom ‘kiselog grožđa’) čini napumpana preko svake mjere.

Čangrizavi penzionerski bračni par

Madrid i Barca su poput čangrizavog penzionerskog bračnog para – mrze jedno drugog iz dna duše, ali upravo zbog toga ostaju zajedno, jer njihov bi život uvelike izgubio na smislu kad se ne bi mogli međusobno podjebavati zbog rezanja nožnih noktiju u krevetu ili ostavljanju masne tave u sudoperu. Spor oko Andrea Gomesa otprilike je u tom rangu.

No, pravi problem je u tome što ni takav, napumpan, ne ulazi u top 10 transfera po vrijednosti ovog ljeta. Dva najveća nogometna kluba na planetu nemaju još nijedan takav. Barca je uz Gomesa dovela još Samuela Umtitija iz Lyona za 25 i Lucasa Dignea iz PSG-a za 16,5 milijuna eura; jedini madridski transfer za koji je plaćena odšteta je povratak Alvara Morate za 30 milijuna.

Perezova propala ideja

Pravi je problem u tome što je El Clasico duo ostao bez novih razloga za svađu – što nema zapravo koga dovesti, a da bi to bilo istinsko, veliko pojačanje. Napadačke linije MSN (Messi-Suarez-Neymar) i BBC (Bale-Benzema-Cristiano) već su najjače na svijetu; nemoguće je naći i nekoga tko bi bio bolji od Inieste ili Modrića; i jednima i drugima bi u ostatku momčadi možda dobro došla koja nova zvijezda, ali takvih je trenutno nestašica. A i one koje su tu jako su im teško dostupne.

Barca će preživjeti, ali posebno to pogađa Florentina Pereza, arhitekta Realovedoktrine ‘Galacticosa’. Njegova ideja oduvijek je bila svakog ljeta dovesti u tom trenutku najtraženijeg igrača. Veliki turniri imaju i veliku ulogu u tome, generirajući ono što Florentino zove ‘ilusion’ – njeno značenje nije samo ‘iluzija’, nego i čarolija, uzbuđenje, iščekivanje, eskapizam. Pretvaranje snova u stvarnost, što raspamećuje navijačke mase. Iznad svega on želi taj ilusion, blockbuster momčad koja će oduševljavati svijet i donositi puste milijune od marketinga, merchandizea i televizijskih prava, Real Madrid koji je više od kluba – od bilo kojeg kluba. Želi i sam biti zvijezda i nositi ključnu ulogu održavanja i unapređivanja Najvećeg kluba na svijetu – naravno, putem novca i investicija, čak i više nego preko trofeja.

Komercijalna korporacija

„Real Madrid je u osnovi komercijalna korporacija koja u svom sastavu ima nogometni klub“, kaže Guardianov kolumnist Jonathan Wilson. „Kad pobjeđuje i osvaja trofeje, to je prije svega proslava njegova bogatstva.“

Pretprošlog ljeta Perez je bio presretan jer je Svjetsko prvenstvo potvrdilo zvjezdani status kolumbijskog narko-princa Jamesa Rodriguesa, kao i njemačkog super-veznjaka Tonija Kroosa, obojica kojih su mu bili dostupni uz odgovarajuću cijenu (zajedno 105 milijuna eura). No, Barcelona ga je zaklala sa Suarezom i Rakitićem (zajedno oko 100 milijuna). Lani je Barca imala embargo, a Perez svejedno nije uspio dovesti nijednog novog ‘galactica’. Sada postoji realna opasnost da se nešto takvo ponovi, a to za njega – usprkos tome što je klub osvojio europski naslov – naprosto nije prihvatljivo.

Sanches kao jedini izbor

Ali koga uopće može dovesti? Ranija ljubav Eden Hazard izgubio je veliku većinu svoje zvjezdane prašine nakon loše prošle sezone s Chelseajem. Bayern ne želi prodati Roberta Lewandowskog ni Davida Alabu, a nema šanse ni da bi gradski rival Atletico pustio Antoinea Griezmanna, bez obzira na cijenu. Ako je Euro izbacio ijednu novu zvijezdu, onda je to Renato Sanches, ali njega je prokleti Bayern već i prije toga uzeo.

Druge dosadašnje zvijezde prijelaznog roka – Granit Xhaka, Henrik Mkhitaryan, Sadio Mane, Michy Batshuayi – ionako i nisu neke zvijezde, barem ne potencijalni galacticosi. A, dokazano, nije to ni Gonzalo Higuain, koji će možda nadmašiti sve njih po visini odštete. Nova brazilska zvijezda Gabriel Jesus bio bi fora prinova, ali on nema mjesta u prvom sastavu i navodno je već dogovorio sve s Pepom Guardiolom i Manchester Cityjem.

Upitna Perezova uloga

Ostaje zapravo samo još Paul Pogba. A to je tek problem: ne samo što je Florentino osobno dvaput ranije blokirao njegov prelazak na Bernabeu, ne samo ni to što su njegovi pregovori s Manchester Unitedom u završnoj fazi. Stvar je i u tome što se Pogba, koliko god fenomenalan igrač bio, nije baš u punom smislu potvrdio na Euru.

Može se reći da je Toni Kroos, čije bi mjesto bilo najviše ugroženo Francuzovim dolaskom – jer nema šanse da bi Real ugrozio Luku Modrića, toliko kuži i Florentino – imao bolji turnir od Pogbe. I ako nisu ni slični tip igrača, suludo bi bilo platiti preko 100 milijuna eura, najveću odštetu u povijesti nogometa, da se dovede igrač koji će možda završiti na klupi, ili će na nju usmjeriti jednog od onih koji igri Zidaneove momčadi daju smisao. Toliko kuži i Florentino, valjda.

No, ako nikoga važnog ne dovede, koja je onda njegova uloga?