Aleksandar Holiga: Zašto je govor mržnje na jučerašnjoj utakmici s Kosovom opet prošao bez osude

HNS koji tvrdi da aktivno suzbija diskriminaciju, šuti

U četvrtak, međutim – dakle, na dan početka tih akcijskih tjedana – navijači hrvatske nogometne reprezentacije u Skadru su skandirali “Za dom spremni” i “Ajmo ustaše”, a onda, uz potporu kosovskih navijača, i „Ubij, ubij, ubij Srbina“. U svemu je sudjelovalo na stotine Hrvata i još više Kosovara.

I dok je njihov jezivi performans sablaznio veliki dio stranih novinara, a u hrvatskim medijima mahom je popraćen u kontekstu impliciranja novih novčanih kazni za savez i navijačkih zabrana, nitko iz reprezentativnog tabora nije osjetio potrebu reagirati na bilo koji način. HNS, koji tako aktivno sudjeluje u suzbijanju diskriminacije i rasizma te podržava vrijednosti jednakosti, prihvaćanja i tolerancije, nije se osvrnuo na skandiranja.

Organizirana fotografiranja s malim Romima

Nikakvog priopćenja, osude, izjava predsjednika, izbornika ili igrača nije bilo i sve je, što se tiče službene nogometne Hrvatske, proteklo u trijumfalnom raspoloženju nakon bušenja mreže nesretnih Kosovara koji su tek počeli upoznavati jedni druge i to se na terenu itekako vidjelo. Nije reagirala, a kladimo se da i neće, organizacija koju vodi Tofko Dedić Toti, HNS-ov ‘kućni Rom’ koji iz godine u godinu sa savezom organizira poziranja za fotografije s romskom djecom, sve u sklopu FARE-ovih akcijskih tjedana.

Toti inače godinama u Hrvatskoj praktično ekskluzivno koristi FARE-ov brend za promociju sebe i svoje organizacije, a osim suradnje s HNS-om mogli ste ga zapaziti i po tome što je lani prvi dočekao Zdravka Mamića po izlasku iz pritvora, a u travnju ove godine se slikao i s ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem, kojemu je tom prigodom uručio takozvanu ‘Romovnicu’ – plaketu koju Svjetska organizacija Roma dodjeljuje zaslužnima u borbi protiv diskriminacije, rasizma i siromaštva.

Veliku većinu kazni HNS je dobio zbog ustašofilije

I tako, ljetošnja “Staklena noć” – po svemu sudeći potpuno konstruirani ‘incident’ kad je na kući u kojoj je ljetovala obitelj Rakitić razbijeno jedno staklo – izazvala je salve komentara i osuda hrvatske nogometne ‘obitelji’. Baklje u Saint-Etienneu prethodno su digle na noge sve medije i sam državni vrh, potaknule histeriju i hajku na huligane i “orjunaše” koji “ne vole Hrvatsku”, “udaraju na svetinje” te implicirajući im podršku određenih političkih opcija.

Ono što se u tim prilikama prigodno zaboravljalo je činjenica da su upravo ustašofilija i govor mržnje, a ne nekoliko baklji i tučnjava na tribinama, priskrbili HNS-u veliku većinu kazni. Kako na toj utakmici u Saint-Etienneu, tako i u dobrom dijelu prijašnjih slučajeva poput onoga u Osijeku, kada je isti taj državni vrh atmosferu opisao „prekrasnom“ – premda su tisuće ljudi na tribinama urlali ustaške povike.

Uporno plašenje javnosti strašnom Torcidom

U pravilu, ploča se (ali samo donekle) mijenja tek kada stižu kazne. Dotad se HNS i drugi javni akteri uglavnom nadaju da će govor mržnje proći neprimijećeno i nekažnjeno, jer u Hrvatskoj nije toliki problem biti ustaša – problem je kad se za to sazna vani. “Ubij” ovoga ili onoga ionako je desetljećima standardni repertoar na tribinama domaćih stadiona, kao i “Za dom spremni” i “Ajmo ustaše” kad god igra reprezentacija.

Taj kronični problem, međutim, ne spada u prioritete – za razliku od plašenja javnosti strašnom Torcidom koja upada u hotele i planira prekide. Valjda iz tog razloga što ti huligani “ne vole Hrvatsku” i to svojim akcijama dokazuju, dok stotine i tisuće koje viču “Ajmo ustaše” i “Ubij Srbina” Hrvatsku, očito, vole.