Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Sport

Aleksandar Holiga: Zašto je Kranjčarov povratak u Dinamo od početka bio osuđen na propast

Dinamo je bio neiskren prema Cici, znalo se da će njime obrisati pod

Telegram komentar

24.08.2016, Red Bull Arena, Salzburg, AUT, UEFA CL, FC Red Bull Salzburg vs Dinamo Zagreb, Play off, Rueckspiel, im Bild Trainer Zlatko Kranjcar (GNK Dinamo Zagreb) // during the UEFA Championsleague Play off 2nd Leg Match between FC Red Bull Salzburg and Dinamo Zagreb at the Red Bull Arena in Salzburg, Austria on 2016/08/24. EXPA Pictures © 2016, PhotoCredit: EXPA/ JFK
Pošalji Podijeli Tweetaj

Razrješenje je bilo naprasno. U onih 17 sekundi, koliko je trebalo lopti da od centra prvi put stigne do Dinamove mreže, rasplinuta je iluzija da to možda neće biti posljednja Cicina utakmica na Dinamovoj klupi nego da iskusni trener i istinska purgerska ikona još uvijek ima nekog džokera u rukavu kojim će se izbaviti.

Toliko je trebalo da se uništi iracionalna vjera kako je 18-godišnji golman već sada dovoljno dobar da bi branio u ovako važnim utakmicama, kao i da se raspadne sustav s trojicom u obrani, koji je Kranjčar najavljivao praktično od svog povratka na Maksimir, ali je oklijevao i rastezao s njegovim provođenjem.

Još početkom kolovoza pokušavao sam objasniti zašto je Cico „podgrijana ajnpren juha“ i predviđao da će ga povratak staroj ideji doći glave. Na kraju se to dogodilo odmah u prvoj utakmici u koju je startao sa svojom omiljenom formacijom. I na kraju je otišao sam, ali nije bilo ni najmanje sumnje da bi svejedno već iste večeri i službeno bio bivši.

Trener koji je klubu donio milijune

No, nije Cici presudila taktika koju je postavio protiv Rijeke. Nije propao ni zbog tih 17 sekundi, a ni zbog iduće četiri lopte u mreži.

Presuda je bila donesena i kuvertirana još ranije, samo ju je trebalo potpisati – jer za riješiti se trenera koji je, kad je to malo tko očekivao, donio klubu milijune plasmanom u Ligu prvaka, još uoči dugo očekivanog povratka navijača na tribine, ipak treba naći koliko-toliko racionalan razlog.

Nije ovaj put bilo postupnog i pažljivog sapunanja daske. Kao da za to nije bilo dovoljno vremena: žamor koji redovito dolazi iz onog maglovitog i slabo razgraničenog područja između klupskih čelnika i kućnih novinara eksplicitno je poručivao da je Cico „dead man walking“ i otkaz je eventualno tek mogao nakratko odgoditi dobrim rezultatom na Rujevici.

Povratak odrađen s figom u džepu

U samo dvije utakmice, onoj protiv Osijeka – koja je bila nalik mnogima u kojima se Dinamo prethodno nezasluženo provukao, ali taj put nije – i onoj protiv Lyona, gdje ga je stigao savršeno realan i očekivan poraz, Kranjčar je od pukovnika postao pokojnik. Od taktičkog genija koji je ponizio Hajduk na Poljudu i bacio na koljena Salzburg izumom Šife-centarfora, od magneta čija će karizma vratiti otuđene navijače, postao je još jedna krpa kojom će se obrisati pod.

Utakmica u Rijeci, dojam je, izgubljena je i prije nego što je lopta krenula s centra. Dojam je da su u modrom taboru postojali ljudi koji su takav ishod i priželjkivali. Ako ćemo biti sasvim iskreni – od početka je pomalo izgledalo kao da su u Dinamu Cicin povratak odradili s perfidnim predumišljajem, odnosno s figom u džepu.

Za očekivati je bilo da će ova sezona biti teža od prethodnih, jer klub je trebao namaknuti ogromni novac kako bi ispunio uvjete Financijskog fair playa i riješio se uvjetne UEFA-ine kazne. U protivnom, prijetila mu je čak i suspenzija iz kontinentalnih natjecanja.

Izjava na koju se nitko u medijima nije osvrnuo

“Prije nekoliko mjeseci klub je bio u dosta teškoj situaciji kad se radi o financijama”, rekao je sportski direktor Marijan Vlak u izjavi na koju se valjda nitko u medijima nije osvrnuo, pored svih onih priča o pustim milijunima od transfera i plasmana u Ligu prvaka. Svi potežu priču o tome kako Dinamo ovog ljeta nije potrošio novac na dovođenje pravih pojačanja, ali ne pitaju se koliko je novca uopće bilo za potrošiti.

Jer, gledajte, Dinamo je čak i Perića i Fiolića iz Lokomotive doveo na posudbu (još jedna stvar koju valjda nitko ne spominje), isto kao i Brazilca Jonasa iz Flamenga. Također, u pouzdanost iznosa domaćih transfera imamo pravo sumnjati – jer prošlog ljeta je tako u navodno rekordnom HNL transferu za pet milijuna eura doveden Marko Rog iz RNK Splita, a isti taj Split igrači masovno napuštaju jer im se plaće mjesecima ne isplaćuju. U takvim okolnostima i navodnih 2,1 milijuna sada za Majstorovića i Rrahmanija – koji su odmah proslijeđeni Lokomotivi – zvuči pomalo sumnjivo, kao i milijun i pol plus Andrijašević za Leškovića, igrača kojemu je nagodinu istjecao ugovor s Rijekom.

Ako Dinamo doista tako dobro financijski stoji, onda je potpuno neobjašnjivo zašto ovog ljeta nije dao ni kune za nekog igrača koji bi bio pojačanje; zašto nije, u najmanju ruku, doveo nekog centarfora, jer postojeća dvojica ne zabijaju valjda ni na treninzima.

Naivčina koja naprosto toliko jako voli Dinamo

Stvar je zapravo u tome da je nešto takvo bilo planirano i ukalkulirano, a klubu je trebao netko da u danom trenutku posluži kao žrtva. I našli su ga u Kranjčaru, naivčini koja naprosto toliko jako voli Dinamo i toliko je dugo sanjala povratak da nije mogla ili htjela realno sagledati stvari. Cico je bio idealan, kao klupska legenda usto i smokvin list uz koji su se „promjene“ u upravljačkoj strukturi činile manje kozmetičkima, a rasprodaja manje dramatičnom.

U klubu su znali da to neće biti dugoročno rješenje. Znali su da možda može nakratko podići momčad, ali i to da se kao trener davnih dana prestao razvijati i ulagati u sebe. Jako su dobro znali i za njegovu sklonost druženjima i izvannastavnim aktivnostima, nešto prema čemu su uvijek mogli posegnuti ako ga u bilo kojem trenutku požele maknuti, a nedostaje im argumenata.

Naravno da pozadina priče o razlazu nije sasvim nogometna, a količina otrovnih detalja ovih će dana već po potrebi biti dozirana kroz tipkovnice medijskih dželata. Što je vrlo nepošteno prema Cici, jer – još jednom – znali su i ranije kakav je, nije to bila nikakva tajna niti nešto što se odjednom promijenilo.

Današnji GNK nepogrešivo devalvira sve vrijednosti

Od početka su ga držali u šaci, ali on je, vođen istinskom ljubavlju i dobrodušnim optimizmom, vjerovao da će im izmaknuti. Ali današnji GNK klub je koji nepogrešivo devalvira sve istinske vrijednosti, to je neumoljivi ubojica snova. Cico je odradio svoj posao i nije zapravo bio kriv nizašto – osim za to što nije baš jako dobar trener. U klubu već dobro znaju što i kako dalje, znali su to i prije nego što su odlučili da će u međuvremenu potrošiti još jednu legendu.

Kasnije će to drugim riječima reći i na presici, ali kad je te večeri na izlasku s terena pustio suzu, nije to bilo zbog rezultatskog debakla. Bilo je zato jer je shvatio da u ovaj klub više ne pripada. Da to nije njegov Dinamo.

Podijeli 206 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani