Analiza El Clasica: Barcelona se mora sjetiti Cruyffa u pripremi utakmica, ne samo koreografijom

Rakitić nije bio dovoljno iskorišten, Modrić je davao tečnost igri Reala

ZADNJA IZMJENA: Apr 3, 2016
Foto: AFP

Ogledi Barcelone i Real Madrida uvijek imaju svoju posebnu težinu. Povijesnu, svjetonazornu, navijačku, marketinšku, a na kraju i sportsku. Jednostavno, ova utakmica podiže očekivanja koja su prilično visoka. Od dvije najbolje momčadi na svijetu očekuju se dvije najbolje utakmice u sezoni. Ili barem natprosječno dobre u svakom segmentu igre.

Nažalost, ovaj put visoka ljestvica ipak nije preskočena. Da, naizgled zvuči jako zahtjevno i prilično nepošteno utakmicu s tri gola, rezultatskim preokretom i crvenim kartonom proglasiti nedostojnom postavljenih očekivanja, međutim prvih sat vremena utakmice obilježio je pakt o međusobnom nenapadanju. Možda je s obzirom na stanje na ljestvici i tajming susreta takav pristup donekle očekivan, čak i logičan jer razlika na tablici je objektivno nedostižna, a četvrtfinale Lige prvaka je pred vratima.

Rakitićevo izvlačenje na poziciju beka

Međutim, za toliku koncentraciju kvalitetnih igrača obje ekipe su pokazale slabosti koje možemo najbolje objasniti koristeći igru naših reprezentativaca kao indikativ sistemskih problema ili prednosti ekipa.

Iako su na tribini i na dresovima imali natpis “Gracies Johan“, počast Cruyffu nisu odali onako kako bi on najviše volio. Igrom. Iako je Barcelona standardno imala dominaciju u posjedu lopte i više od dvostruko dodavanja u odnosu na Real Madrid, izostala je dominacija igrom, prilikama i smislenim konceptima, svemu onom što je Cruyff tražio od svojih ekipa.

Barcelona je držala kontrolu veći dio utakmice i to možemo povezati s Rakitićevom ulogom u sustavu.

Clasico1

Rakitić u Barceloni obavlja vrlo važnu ulogu, koja se ponekad može (krivo) protumačiti kao uloga običnog vodonoše. U sustavu koji je ima, kompleksnost kao što ima Barcelonine postoji lagana zadaća ni nevažni kotačić. Rakitić se izvlači na poziciju beka, a to ima dalekosežne posljedice na daljnji razvoj napada.

U situaciji gdje su Piqueu sve opcije za dodavanje pokrivene, Rakitić izlazi iz sredine i stvara višak koji je krucijalan za prijelaz u iduću fazu napada. U ovoj situaciji Pique ne može izlaz tražiti u Busquetsu jer ga markira Benzema, što primjećuje Rakitić i počinje manevar spuštanjem. Znajući kako ga Ronaldo neće napasti, a kako Kroos ne smije napustiti svoju poziciju u zonskoj obrani, dolazi u situaciju da se nalazi u solidnoj situaciji poslužiti kao relej, prenijeti loptu dalje u napad.

Takvo pozicioniranje otvara i daljnje mogućnosti, a to je najprije da Dani Alves zapravo postaje krilni igrač i tako opterećuje beka otvarajući prostor za Messija. Iako je Messi ovdje u zaleđu a Suarez u međuprostoru ispred obrane, razvoj akcije bi trebao biti logičan: po Rakitićevom primanju lopte Suarez bi trebao vezati stopere i trkom testirati zadnju liniju, Alves ostaje široko okupirati pozornost beka, a Messi prilazi po loptu. U toj situaciji u trokutu Rakitić-Alves-Messi je prilika za stvaranje i brojčanog i kvalitativnog viška u poprilično opasnoj zoni.

Nedovoljno strpljenja u Barceloninoj igri

Ipak, Barcelona nije pokušavala tu opciju. Rakitić je ostajao duboko kao zaštita od tranzicije Real Madrida, a gotovo svi pokušaji Barcelone da stvori šansu su propadali jer su bili previše direktni. Jednostavno, nije bilo dovoljno strpljenja i sistematičnosti u pripremi akcije, nije bilo karakterističnog ljuljanja zone Reala dok se ne otvori prostor na kojem puca višak, već se pokušavalo okomitim pasovima dovesti napadački trio u situaciju da priliku stvore na račun talenta i individualne kvalitete. Takav pristup je negacija svega što ih je Cruyff naučio.

Real je kao momčad jednostavno loše ugođena. Jasno je kako se sastoji od izvrsnih solista s vrhunskih instrumentima, ali svi izvode stavak u nekom drugom tonalitetu, što stvara opasnu kakofoniju. Nekoliko akcija je uništeno jer se prednja trojka nije razumjela i jer su zagušili jedni druge

Kako ne postoji nevažna karika u sistemu vidjelo se nakon zamjene Arde Turana za Rakitića. Turčin je po svom profilu krilo, ali puno bitnije je da u igri ima vrlo različite navike od Rakitića. Njegovim ulaskom Barcelona gubi kontrolu nad utakmicom. Do te točke, iako nisu imali dominaciju i nisu stvarali šanse imali su dovoljno dobru geometriju da zadrže posjed lopte i barem stavljaju Real u podređeni položaj. Barcelonina igra se tom izmjenom za početak drastično usporila jer je nedostajao ventil, mobilan igrač koji će biti dostupan kao opcija za dodavanje, makar to dodavanje bilo unatrag i u svrhu resetiranja napada i stabilizacije posjeda.

Turan nije imao jasne zadatke u igri, previše se gurao u sredinu, nije pružao defenzivnu podršku Messiju i Alvesu te je Barcelona time postala jako ranjiva na tranziciju Real Madrida.Možda je ta zamjena i ključni moment ove utakmice.

Modrićevo stvaranje igrača viška

Barcelona je imala probleme, ali je veći dio utakmice kontrolirala zbivanja na travnjaku, što nam govori kako je Real Madrid imao i veće probleme nego Katalonci. Da bismo objasnili te probleme možemo ponovo uzeti primjer našeg reprezentativca Luke Modrića.

Često se ponavlja kako je Modrić pokretač i motor Real Madrida. Na stranu neobjektivna hrvatska nogometna javnost, sklona potpunoj polarizaciji mišljenja, takva mišljenja imaju uporište u jednoj jako objektivnoj činjenici. Modrić je jednostavno drugačiji igrač od ostatka svojih suigrača. Pod drugačiji ne mislim nužno bolji ili talentirani, samo drugačiji.

Dok ostatak momčadi treba loptu u nogama da bi bio učinkovit, Modrić je najučinkovitiji kada odigrava odmah, s jednim ili dva dodira. Promotrimo situaciju prije izjednačujućeg gola Real Madrida. Da, gol je obilježio redom odličan prodor Marcela, sretna asistencija Kroosa i izvrsna reakcija Benzeme. I ne, Modrić u tom golu nije imao glavnu ulogu niti je imalo realno to tvrditi. Ipak, u začetku akcije je stvorio višak i stvorio preduvjete za nastanak a onda i razvoj napada, te kad bi ostatak momčadi radio po sličnom principu Real Madrid bi bio puno opasniji.

Fotografija je pomalo teška za hvatanje i dinamiku akcije će najbolje dočarati početak videa. Modrić prvo dodavanjem na Kroosa izbacuje svog izravnog čuvara Iniestu. Međutim, nakon dodavanja ne zaustavlja se kao što za običaj imaju njegovi suigrači, već nastavlja sebi i suigračima otvarati prostor kretanjem.

Da nije nastavio trčati poslije dodavanja, Kroos ne bi imao opciju za zadržavanje posjeda i Busquets bi vjerojatno lagano osvojio loptu, dok ovako jednostavnim odlaganjem lopte, školskim duplim pasom veznjaci Reala izbacuju čak dvojicu igrača Barcelone, a najbitnije nemaju više izravne čuvare što ostatak obrane tjera na preuzimanja.

Iako je Barcelona standardno imala dominaciju u posjedu lopte i više od dvostruko dodavanja u odnosu na Real Madrid, izostala je dominacija igrom, prilikama i smislenim konceptima, svemu onom što je Cruyff tražio od svojih ekipa

Modrić se ne zaustavlja na jednom duplom pasu, već isto odigrava i s Benzemom koji je ispravno procijenio situaciju i nije otrčao direktno u napad niti je po primanju lopte pokušao solo akciju. Modrić drugim duplim pasom izbacuje iz igre Rakitića, dok se Marcelo priključuje napadu po potpuno otvorenoj strani, te Modrić koji nije pod nikakvim pritiskom ima izvesti samo lagano dodavanje.

Nekompatibilnost u reprezentaciji

Princip stvaranja viška je puno vidljiviji na videu, jer donosi potrebnu dinamiku.

https://streamable.com/nvv4

Modrić je zbog ove karakteristike, preciznije rečeno navike u igri ključna karika u tečnosti Realovih akcija i zaista jedan od najvažnijih igrača. Napadačka trojka, ali puno problematičnije ostatak veznog reda, igra samo dok ima loptu.

Kroos, James, Isco i Kovačić imaju veći individualni talent što se tiče stvaranja viška driblingom ili nakon nekoliko sekundi posjeda, međutim to dovodi do zagušenja igre. Svakoj ekipi je potreban netko s navikama Luke Modrića, nešto što se čini tako banalnim, nastaviti napadati prostor nakon što si napravio dodavanje koči igru Real Madrida do neslućenih razina.

Iako u reprezentaciji izgleda obećavajuće imati dva ovako bitna kotačića u toliko jakim ekipama, u oči upada njihova međusobna nekompatibilnost. Za početak, i jedan i drugi trebaju nekoga da im čuva leđa (Casemiro i Busquets) kako bi pokazali maksimum. Obojica, iako su nositelji igre i ključni igrači u kontekstu sistemskih rješenja, rijetko dolaze u završnice akcije s obzirom da su zaduženi za inicijalno stvaranje viška.

S te strane, iako obojica iznimno inteligentni i talentirani veznjaci, ovise o ostatku ekipe s kojim moraju surađivati i za kojeg moraju kreirati.

Međutim, dio s reprezentacijom i problemima u igri traži drugi i puno duži tekst.

Za razliku od prve utakmice i teškog stradavanja na Bernabeu, Real je ovaj put zaigrao s Casemirom. Iako igrač manje u organizaciji napada, donio je potrebnu stabilnost u defenzivnoj organizaciji, a ujedno oslobodio Kroosa i Modrića dijela obaveza čineći ih opasnijim po protivnika. Međutim, Real Madrid je imao velikih problema s zadržavanjem lopte i pronalaženjem stabilnosti u igri. Dok Barcelona, kako smo rekli, nije imala dubinu, barem je imala širinu i kontrolu nad posjedom, Real nije imao ni dubinu ni širinu. Bili su prisiljeni odlučivati se za duge lopte iz zadnje linije a na taj način nije bilo moguće stvoriti priliku.

Real na pobjedi može zahvaliti Marcelu. I Turanu

Svoju pobjedu, osim promjeni momentuma ulaskom Arde Turana, Real može zahvaliti Marcelu. Pošto su Messi i Neymar bili pozicionirani prilično usko i centralno, Marcelo je radio ono što obično radi Dani Alves na drugoj strani, postajao je dodatni vezni igrač. Zbog koncentracije Barceloninih igrača u sredini i pasivnosti Casemira i Kroosa, nakon što je Marcelo zaigrao riskantnije uslijed rezultatskog zaostatka, Real je konačno dobio alternativu dugim loptama. Iznoseći loptu kroz Marcela, Real je postao puno opasniji i preuzeo je konce utakmice makar su imali igrača manje. Važnost za stabilizaciju posjeda nadopunjavao je priključivanju napadu, tako je zadnja linija Barcelone bila pod dodatnim pritiskom, a često i brojčano inferiorna.

Utješno je što se neće vući sudački repovi kao što je to inače običaj nakon gustih utakmica. Rezultatski, ova pobjeda i nema pretjeranu važnost, zaliha bodova na vrhu u ovom stadiju sezone obično dostatna za mirno privođenje sezone kraju. Ipak i jedni i drugi imaju nekoliko važnih utakmica pred sobom i mogu izvući zaključke koji će pomoći u uspješnom završavanju sezone.

Barcelona se mora sjetiti Cruyffa u pripremi utakmica, ne samo koreografijom. Upravo je glavno obilježje igre koju im je ostavio veliki Nizozemac premisa kako je najveći rizik ne riskirati. Barcelona u tom kontekstu ne smije odustajati od svojih temeljnih postulata i uigranih elemenata i mehanizama. Nije dovoljno samo kontrolirati poziciju, potrebno je i aktivno napadati i dolaziti u završnicu s više igrača, a potrebno je i napadački trojac uključiti u izgradnju napada, ne samo čekati individualni bljesak. Onda kad se odreknu kontrole, iz kadrovskog ili taktičkog razloga, od najmoćnije ekipe svijeta postaju ništa više od prosjeka.

Iako u reprezentaciji izgleda obećavajuće imati dva ovako bitna kotačića (Rakitić i Modrić) u toliko jakim ekipama, u oči upada njihova međusobna nekompatibilnost. Za početak, i jedan i drugi trebaju nekoga da im čuva leđa (Casemiro i Busquets) kako bi pokazali maksimum

Real je još u borbi za Ligu prvaka. U lovu na zadnji trofej ždrijeb im je bio naklonjen i dobili su objektivno slabiji Wolfsburg. Ova utakmica može biti zalog optimizma pred odlučujuće susrete za uhati trofej, jer su pokazali da se mogu pobjeđivati top momčadi. Međutim, njihove pouke moraju se bazirati na aktivnost veznog reda i Casemira kao bitan čimbenik obrambene stabilnosti.

Također, dojam je kako je momčad jednostavno loše ugođena. Jasno je kako se sastoji od izvrsnih solista s vrhunskih instrumentima, ali svi izvode stavak u nekom drugom tonalitetu, što stvara opasnu kakofoniju. Nekoliko akcija je uništeno jer se prednja trojka nije razumjela i jer su zagušili jedni druge. Nedostaje suhe trke koja otvara prostor za suigrača, a nedostaje i osnovnih koncepata za izlaženje loptom iz zadnje linije. Jasno kako takva ekipa ima ogroman potencijal, ali moraju shvatiti razliku u igri koju su pokazali u prvih 60 i zadnjih 30 minuti. Ponajprije razliku u pristupu, agresivnosti i mentalnoj pripremi.

Mihovil Topić
Telegram autor
255 članaka Više o autoru