Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Sport

Dinamo je upao u društvo van svoje lige, izgledaju kao novorođenčad među ratnim veteranima

Mihovil Topić analizira Dinamovom poraz od Lyona 3:0

Telegram analiza

Olympique Lyonnais v Dinamo Zagreb El Arabi Hilal Soudani of Dinamo Zagreb during the Uefa Champons League match between Olympique Lyonnais Lyon and Dinamo Zagreb at Stade des Lumieres on September 14, 2016 in Decines-Charpieu, France. (Photo by Jean Paul Thomas/Icon Sport)
Pošalji Podijeli Tweetaj

Za razliku od prošlogodišnjeg iznenađenja protiv Arsenala, Dinamo je u Ligu prvaka krenuo porazom, uvjerljivim porazom protiv Lyona. Svima je jasno kako je Dinamo sva svoja očekivanja i ambicije ispunio samim plasmanom u skupine najelitnijeg natjecanja.

Svima je jasno kako je Dinamo upao u društvo van svoje lige, ne da su dječaci među muškarcima, više izgledaju kao novorođenčad među ratnim veteranima. I tu zapravo nema nikakvih problema, cilj je ispunjen i svima bi trebao biti jasno da Dinamo nema ama baš nikakve ambicije i stoga rezultat nije bitan. Dinamov uspjeh je sami plasman. I zaista, to je vrijedan uspjeh.

Ni sami ne vjeruju u uspjeh

Neuspjeh je to što ni sami ne vjeruju da mogu nešto napraviti. Što su potpuno nedorasli situaciji i ne pokušavaju taj inicijalni uspjeh produbiti i prenijeti na stepenicu više. Čudno je govoriti kako je to porazno za klub, a taj klub igra Ligu prvaka. Realno, čitajući ovo, svatko bi me mogao optužiti za to da sam previše oštar prema Dinamu. Jesam li? Možda i jesam, ali puno manje nego onaj tko ga je, prodavši Pjacu i Roga kao temeljne poluge ekipe, ostavio ovako nedoraslog među velikim dečkima.

Sama utakmica je imala dva taktička trenda koji su je obilježili i usmjerili i oba segmenta dolaze iz loše odabrane formacije. Nazovimo to lošom pripremom, krivom procjenom ili zastarjelim taktičkim idejama, u svakom slučaju solidan dio krivice odlazi u pravcu Cice Kranjčara i stručnog stožera.

Jak presing

Za početak, Lyon (čak i ovako desetkovan) igra jako dobar presing. Presing s kakvim se dosada Dinamo nije susretao i to se jako osjetilo.

Cico je momčad postavio u 4-4-2, s tim da su napadače igrali Sudani i Junior, koji su krilni igrači, a da je četvorka u sredini bila postavljena u romb. Jonas kao zadnji vezni, Ćorić kao prednji i Machado i Pavičić bočno. Ono što se protiv slabijih protivnika pokazuje kao solidno rješenje ubrzo je postalo nepremostiva prepreka.

Dinamova zona bila je previše pasivna
Dinamovi problemi s presingom

Da lopta uopće dođe do Dinamovih najkreativnijih igrača morala je biti distribuirana preko Jonasa, kojem igra s loptom i nije baš forte. Stoperi, što ciljano što podsvjesno da smanje mogućnost greške, uglavnom nisu na sebe preuzimali zadaću izlaska loptom nego su igru širili prema bekovima. Upravo tu je Lyon postavio svoju presing zamku.

Kao na primjeru s grafike, Gonalons prati Machada, Ferri je korektor prve linije presinga, a Jonas je zatvoren u trokut iz kojeg nema izlaska. Dinamo je tu gubio previše lopti i bio prisiljen na ispucavanja. Kako je Lyon imao fizičku prednost ne čudi da je čisto osvojio čak 12 od 17 Šemperovih ispucavanja.

Meki trbuh Dinamove obrane

Kao što je pokazao i Vardar, a djelomično i Hajduk, Dinamo ima problema braniti tranziciju. Lyon je tranziciju lagano generirao iz oduzetih lopti i imao predviđene koridore napada: prema bekovima.

Lyon je igrao 3-5-2 veći dio utakmice, stoga se Dinamo odlučio markirati vezne igrače čovjek na čovjeka. U teoriji, rješenje koje bi generiralo višak. U praksi nemoguća misija jer su u neutralnoj trećini dobili tek 30-ak posto duela. Jednostavno, igrači Lyona su osjetno brži, čvršći i fizički moćniji u duelu od Ćorića, Pavičića i Machada.

Prednja linija protivnika je oličje modernog nogometa. Hitri, tehnički potkovani igrači s visokim radnim momentom. Non stop u pokretu, izvlačili su stopere i okupirali međuprostore prema Dinamovim bekovima i ulazili iza leđa otvarajući prostor za utrčavanja iz drugog plana po centralnoj osi. Jonas je pokušao krpati te prostore, pa je tako zaradio i karton. Jednostavno, pretežak je to zadatak i za puno bolje igrače od njega.

Kao rezultat Dinamo je ostajao previše usko, otvarajući ogromne prostore na bočnim pozicijama.

Loša struktura Dinamovih igrača
Loša struktura pasivne zone

Lyon je dobro snimio Dinamove mane

Lopta iz sredine je do aktivnih igrača Lyona dolazila previše lagano. Dinamovi igrači sredine terena stajali su suviše usko i nepotrebno duboko, takva zona je bila pasivna, a Lyonovi veznjaci su imali dovoljno vremena na lopti i birali su dobra rješenja. Stavljanje velikog pritiska na Pivarića i Stojanovića je bilo logično, jer nije bilo krila koja su moga duplirati i pomagati, a pomoć iz sredine nije stizala.

Igrajući konstantno 1 na 1, često i braneći pozicije 2 na 1, možemo reći da su odigrali i solidne partije, iako su akcije za sve golove i većinu prigoda došle upravo preko krila. To jasno govori kako je Lyon dobro snimio mane ove momčadi, fizički nedoraslu sredinu, pasivne špiceve bez obrambenog impulsa i katastrofalnu obrambenu strukturu. Izgradnju napada su napali presingom, a postavljenu obranu su terorizirali napadanjem krila. Jednostavan plan za visoku efikasnost. Na kraju i za visoki rezultat.

Premda rezultat nije ono što treba brinuti Dinamo. Ne tako davno, možda i s boljom momčadi, stradavao je Dinamo i ozbiljnije od ovog istog protivnika. Ono što treba brinuti je manjak ideje za napad.

Nepostojanje tranzicijskog napada

Doduše, ideja je bila jasna. Krila na špicevima, postavljena široko kako bi iskoristili prostor koji nudi 3-5-2 postava domaćina i driblingom ulazili u šanse. Recimo, slično je pokušavano s Rogom koji je bio koncepcijski najbitniji igrač ove momčadi. Možda ne najbolji, ali svakako najbitniji.

Postava 4-3-3 u kojoj je Rog bio lažna devetka koji se spuštao u vezni red a krila su ulazila nešto prema sredini se pretvaralo u 4-romb-2 sa Soudanijem i Fernandesom/Pjacom u špici. Međutim, za razliku od Ćorića, Rog je imao i motoričku moć i drugačiji, puno direktniji stil igre. On je svojim kretanjima dolazio u priliku da prima loptu, a fizičkim kapacitetom i tehničkim sposobnostima, po primanju kretao u dribling i na polovici terena započinjao tranzicijski napad. Rog je s pozicije lažne devetke bio okidač kontre, osvajao je velike količine prostora, a onda u igru uključivao i druge igrače ofenzivne linije.

Na svojoj koži to su osjetili i Red Bull, Dinamo Tbilisi i Vardar. Rog je zabijao golove protiv sva ti suparnika u kvalifikacijama, ali još bitnije bio je glavni inicijator napada. Ne samo da je razbio Hajduk, nego je de facto Dinamo dovukao u skupine Lige prvaka. Problem nastaje kad više nije tu.

Promotrimo grafiku.

Traznicija Dinamovih igrača nije bila na razini
Traznicija Dinamovih igrača nije bila na razini

Jonas je majstorski oduzeo loptu i sačuvao posjed, s nekoliko koraka je otvorio sebi poziciju za mirnu predaju lopte. Rezultat je još aktivan, 2:0. Idealna pozicija za Dinamo da napadnu Lyon iz kontre. Međutim, Fiolić rukom pokazuje Jonasu da odigra paralelnu loptu na Stojanovića. Zaista je šokantna njegova nesigurnost zbog koje odbija igrati iako ispred sebe ima koridor koji može i treba napasti. Ima laganu poziciju za primiti dodavanje kojim 5 bijelih dresova ostaje iza njega, jednim uspješnim driblingom potpuno lomi obrambenu strukturu Lyona i Dinamo ulazi u situaciju za gol. Čak i u slučaju da dribling ne prođe iza sebe ima čitavu zadnju liniju, Jonasa i Machada koji mogu osigurati poziciju po izgubljenoj lopti. Zaista idealna pozicija za napad.

Ipak, Jonas dodaje do Stojanovića, on je udvojen i brzo gubi loptu u pokušaju stvaranja viška, te par sekundi od opasnosti od loma obrambene strukture Lyon zabija gol za konačnih 3:0.

Bez ambicije

Do kraja, na potpuno neaktivnom rezultatu, Dinamo je imao svoje prilike, iako nije igrom stvorio čiste šanse. Razumljivo, Lyon je digao nogu s gasa, a Dinamo ima sasvim kvalitetne pojedince koji će kazniti pruženi prostor. Recimo Soudani je pokazao kako Lyon nema igrača koji ga može kontrolirati kad počne dobivati loptu u pozicijama za dribling. Problem Dinama nije manjak kvalitete, nego manjak ambicije. Fiolić pri rezultatu 2:0 pokazuje strah, impresioniranost ili tremu. Nešto što je Rog prebolio prošle sezone i ove je bio spreman. Međutim, nakon Arsenala nije dočekao da igra i protiv Lyona.

Kad nemate ambicije onda rezultat zaista nije bitan. U situaciji kad ste došli samo sudjelovati i pokupiti novac od UEFA premija, nije bitno što je trener krivo postavio igru i nije reagirao čitavu utakmicu, niti je važno što igrač odbija loptu u idealnoj poziciji. Kad nemate ambiciju onda ste zaista izgubili prije nego što je sama utakmica počela i čitavo natjecanje nema smisla. A to je porazno za klub i ljude koji su tu odluku donijeli. Oštro? Možda i jest, ali ne toliko koliko prodaja najbitnijeg igrača prije skupine Lige prvaka.

Pročitaj i ovo   
Podijeli 101 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani