Analiza: Velika pobjeda Hrvatske kroz jasan plan, ubojitu tranziciju i nekoliko uspjelih eksperimenata
Hrvatska je pokazala da se može nositi s velikim momčadima
Zadnji put kad je Španjolska izgubila utakmicu na Euru, nogomet je bio malo drugačiji. Recimo, Arsenal je bio prvak Engleske, a Werder Njemačke. La Ligu je osvojila Valencija s uzbudljivo talentiranim trenerom Rafom Benitezom, a ovogodišnji hit Leicester ispao je iz Premiershipa. Taj poraz iz uživo je pratio prištavi talentirani dječačić pod imenom Cristiano Ronaldo koji je dobio priliku u zadnjih nekoliko minuta u svrhu krađe vremena. Zadnji poraz Španjolske na Euru dogodio se 20. lipnja 2004. i malo tko je očekivao da će niz nepobjedivosti zapeti na kombiniranom sastavu Hrvatske.
Posebno jer nije krenulo pretjerano dobro za Čačića. Hrvatska nije izdržala ni sedam minuta bez primljenog gola i u tom trenutku eksperiment se činio jako opasnom igrom s vatrom.
Lanac pogrešaka
Način na koji pada sam gol je školski primjer odličnog napada i užasne obrane. Također, ilustracija je toga koliko je teško odigrati poziciju zadnjeg veznog i kako Badelj nije igrač s ispravnim navikama za tu ulogu. Objasnit ćemo pogreške koje su dovele do gola kroz video:
Za početak, Rakitić je zadužen za Busquetsa koji je važan igrač u sistemskom izlasku s loptom iz zadnje linije. Rakitić nepotrebno ispada i Iniesta ima lagano dodavanje kojim se oslobađa Rogova presinga.
U trenutku Iniestinog dodavanja Hrvatska je razvučena po terenu. Postoji velika udaljenost između linija i velika udaljenost između igrača, dakle nema ni vertikalne ni horizontalne kompaktnosti. Imajući na umu ulogu osigurača koju obavlja, Badelj mora prepoznati da ne smije riskirati i izlaziti prema Busquetsu, već da se mora povlačiti i tako skupljati prostor.
Srna uništava ofsajd zamku
Na posljetku, Busquets je s loptom na svojoj polovici i iako je sam, daleko je od opasne pozicije. Badelj ipak napušta svoju poziciju i nalazi se u defenzivno potpuno nevažnom položaju, otvarajući Busquetsu liniju dodavanja prema Fabregasu i stavljajući Vrsaljka u situaciju da pokriva dvojicu.
Vrsaljko donosi ispravnu odluku i ostaje u zadnjoj liniji, te Fabregas radi grešku gurajući loptu Morati umjesto odigravajući na krilo gdje ima čisti višak. Ipak, spašava ga Srna, koji uništava ofsajd zamku i napad se nastavlja.
Silva s krila ulazi prema sredini i tu Badelj radi drugu grešku. Gleda prema lopti potpuno nesvjestan da kroz ključnu zonu koji čuva protrčava igrač koji napadu daje dubinu i stvara višak u posljednjoj liniji. Ovaj put sukrivac je i Jedvaj, koji je pokušao preuzeti Fabregasa koji je pobjegao Badelju, umjesto da drži liniju i zonski čuva prostor u koji Fabregas utrčava.
Ključni Milan Badelj
Napad je izveden točno, tečno i za svaku pohvalu, međutim, ipak je prvenstveno obilježen razvučenim linijama i kardinalnim greškama u procjenama prioriteta, najviše Milana Badelja na kojem je vidljivo da je prvenstveno plemeniti igrač i nema ispravne navike u ovakvim situacijama, što dovodi do skupih pogrešaka na poziciji koja pogreške ne trpi.
Iz analize u analizu se vraćamo na Badelja i koliko je nužno da ispunjava svoju prilično zahtjevnu ulogu. Iako prvenstveno playmaker u svom klubu, u reprezentaciji je njegova uloga defenzivnija nego ikad. Zadužen je ispravljati greške igrača iz prve linije i pružati podršku zadnjoj liniji.
Iako na prvu tako izgleda, Badelj nije igrač koji malo trči, dapače trči puno, ali on je igrač koji trči sporo. Zbog toga je još važnije da se dobro pozicionira i da drži svoju poziciju, da ne ulazi u nepotrebne rizike i ne iskače iz linije jer njegova leđa nema tko pokriti. Koliko je uloga zahtjevna zorno pokazuje ova slika:
Istovremeno Badelj mora biti koncentriran i čuvati leđa Rakitiću, Rogu i Perišiću na desnoj strani gdje je lopta, po odigravanju rotirati na drugu stranu i staviti pod pritisak Fabregasa te pokušati presjeći ili oduzeti loptu, a cijelo vrijeme mora čuvati osjenčeni prostor ispred stopera. Izrazito težak zadatak, nevjerojatno težak čak i za one koji su navikli tako igrati iz kola u kolo, ali zadatak o kojem ovisi uspjeh čitave ekipe.
Problemi u napadu
Iako je ostvarena velika pobjeda, napad nije išao tečno. Zahvaljujući našoj suradnji s InStat servisom imamo dva podatka koja to jako dobro pokazuju. Ivan Perišić, krilo i udarna igla našeg napada, najviše dodavanja je primio od Subašića, njih 7, a zatim od Srne, njih 5. Takav podatak svjedoči o preskakanju igre i manjku rješenja s loptom.
Drugi podatak je da je naš primarni razigravač Ivan Rakitić u čitavom drugom poluvremenu ostvario samo 4 dodavanja, ukupno samo 11 točnih dodavanja za 96 odigranih minuta. Činjenica da Rakitić ostvari najmanje dodavanja u momčadi najjasnije od ičega govori kako nismo imali prava rješenja i ideje dolaska u najopasnije zone kroz posjed lopte.
Ipak, ono što može veseliti je kvaliteta tranzicijskog napada. Nikola Kalinić je u tom segmentu korisniji igrač od Mandžukića. Brži je igrač, ima veći radijus kretanja u napadu, a kao bolji tehničar u stanju je primiti loptu i brzo je distribuirati, nešto što smo vidjeli kod sjajnog gola Ivana Perišića za 2:1.
Van toga, linije su bile prilično udaljene i igrači bez pravih konekcija jedni s drugim. Vidljiv je bio izostanak Modrića koji je pravo vezivno tkivo za ovu momčad. Bez pravog ritma na lopti, oslonili smo se na traženje krila dijagonalama. Iako to nije način na koji se može sustavno ugrožavati protivnika u dužem periodu utakmice, svaki put kad bi krilo iskontroliralo loptu izgledali smo jako opasni.
S druge strane, ni Španjolci se nisu proslavili. Iako su u periodima igre izgledali dominantno, stvarajući pritisak na našu zadnju liniju bili su blizu drugog gola u više navrata, ali generalno gledajući − nisu bili efikasni. Naša krila striktno su pratila bekove Furije i tako je otupljena oštrica napada. Puno igrača na našoj polovici imalo je za posljedicu da su vrlo ranjivi u tranziciji, te je gotovo sigurno kako bi s Modrićem i ranije iskoristili prostor koji su ostavljali na bočnim pozicijama.
Naučene lekcije?
U „živoj“ utakmici protiv elitnog protivnika Čačić je u vatru bacio mlade igrače i dobio je neke odgovore koje može pretvoriti u vrijedne lekcije.
Za početak, Tin Jedvaj je, uz svoje vrhunske fizikalije, istovremeno tehnički izvrstan igrač, koji je promašio samo tri dodavanja, s time kako su dva bila u funkciji čišćenja opasnosti. Istovremeno odlično čita igru tako da je pokupio 4 presječene lopte, a još je pokupio 7 „slobodnih“ ili ničijih lopti. Ovoliko malo greška na ovakav obujam posla znak je kako na Jedvaja Čačić može ozbiljno računati.
Kalinić je dao sjajan gol i pokazao da je u golgeterskoj formi, ali i da je odličan relej preko kojeg se može izlaziti u tranzicijske napada; mobilan je, dobar tehnički i jako dobro se kreće. Još jedan koji je opravdao svoje uvrštavanje u početnih 11, posebno ako uračunamo činjenicu da je odigrao odličnu utakmicu u presingu. Možda ne trči količinski kao Mandžukić, međutim po obavljenom poslu u defenzivnoj fazi ne zaostaje puno.
Uspješni eksperiment s Markom Rogom
Pjaca je, po InStatovim podacima, imao 8 uspješnih driblinga, što je zaista odlična brojka. U utakmicama koje traže okomitost i brz izlazak u tranziciju nameće se kao logično rješenje na jednom od krila. Marko Rog je također uspio eksperiment. Riskantan izbor Ante Čačića, s njim u postavi podigao je najviše prašine, a Rog je odigrao jednu od boljih rola nad Iniestom u čitavoj sezoni. Konstantno blizu, agresivan i pravovremen, velike energije i radijusa kretanja dao je ogroman, iako pomalo nevidljiv, doprinos velikoj pobjedi.
Veseli činjenica da smo dobili opciju za zatvaranja utakmica. Dokazao je da može odigrati flaster na najboljeg igrača prvenstva dosada, stoga u utakmicama koje dolaze, u slučaju čuvanja pozitivnog rezultata, umjesto uvođenja dodatnog stopera, Rog može poslužiti kao oružje za blokiranje protivničkog playmakera.
Šime Vrsaljko na lijevom beku nije dugoročno rješenje. Imati dešnjaka na lijevom beku pokazuje se ogromnim hendikepom. Mapa dodavanja koju smo preuzeli od InStata, našeg partnera za praćenje Eura, pokazuje zanimljive stvari:
Odigrao je Vrsaljko korektno u fazi obrane, međutim, bio je konstantna meta Španjolskog presing zbog „krive noge“ za poziciju. Tako je imao nekoliko krivih dodavanja u vrlo opasnim zonama, izgledao je vrlo nesigurno s loptom, a zbog stalnog prebacivanja lopte na desnu nogu imao je zatvoreniji položaj tijela – okretao se prema unutra; što za posljedicu ima da je u prvom poluvremenu imao samo 2 točna dodavanja prema naprijed, ostalo je sve bilo unatrag. Od svih eksperimenata, ovime je Čačić dobio najmanje i zasad izgleda kako je Strinić siguran izbor za lijevu stranu obrane.
Velika pobjeda za velike apetite
Ovo je iznimno važna pobjeda za nastavak turnira. Nastavljen je odličan momentum i kontinuitet dobrih igara i pozitivnih rezultata. Momčad se napunila samopouzdanjem pobjede protiv jakog protivnika. Istodobno, sačuvali su se od kartona, a neki igrači su dobili priliku za predah. Međutim, najvažnije od svega, ovom pobjedom Hrvatska ide u nevjerojatno lagani dio ždrijeba.
Dok je u drugoj polovici rasporeda Njemačka, Francuska, Španjolska, Italija i Engleska, na našoj polovici su itekako pobjedivi Belgijanci i Wales. Nakon još nepoznatog protivnika u osmini finala, u četvrtfinalu ćemo ići na pobjednika utakmice između Švicarske i Poljske. Sve u svemu, izvrsna situacija u kojoj se možda nikad lakše otvaraju vrata finala.
I u svemu tome, jedan od većih problema sigurno će biti zadržati hladnu glavu i koncentraciju na svaku sljedeću utakmicu, svaku sljedeću akciju i svaku sljedeću loptu. Ovom pobjedom itekako rastu apetiti, Hrvatska ulazi u tradicionalnu euforiju.