Finale Lige prvaka: Ako želi napokon pobijediti Atletico, Zidane mora drastično promijeniti način igre

U reprizi finala u Milanu se ponovo susreću Atletico i Real

U reprizi finala prije dvije godine u Milanu se ponovo susreću Atletico i Real. Gradski derbi u kojem u zadnjih 10 utakmica, točno od onog Lisabonskog finala, Real ima samo jednu jedinu pobjedu. Upravo ta lanjska pobjeda golom Chicharita u 88. minuti ih je uvela u polufinale Lige prvaka. Pitanje je što možemo očekivati u ovogodišnjem finalu.

Za početak, teško da možemo očekivati otvoreni nogomet i previše riskiranja. Iako je rečenica s krive strane granica dobrog ukusa, finale je jednostavno utakmica s previše težine. Teško je zamisliti da se ijedan trener odluči izložiti obranu u poziciji kada je rezultat još uvijek neutralan.

U teškim utakmicama ne vjeruje kombinaciji Kroos-Modrić

Što dakle očekujemo kadrovski i taktički? Real je pokazao da o Casemiru ovisi defenzivni balans u veznom redu i da Zidane u teškim utakmicama ne vjeruje kombinaciji KroosModrić za zatvaranje rupa ispred zadnje linije. Naravno, takvo razmišljanje je opravdano i logično, jer ipak i Kroos i Modrić kao forte imaju druge segmente nogometne igre i puno bolje funkcioniraju kad imaju zaštitu iza leđa.

Međutim, zaštita dolazi s hipotekom.

problem real izgradnja

Na primjeru utakmice polufinala sa Cityjem vidimo gdje će Atletico tražiti svoju šansu. Igrajući svojih standardnih 4-4-2 očekujemo visoke izlaske kako bi uništili svaki oblik kontinuiranog napada i mirnog prenošenja lopte napadačkom trojcu. Striktnim markiranjem Modrića i Kroosa, obrana Reala je osuđena na ispucavanje dugih lopti prema naprijed.

Dok je Casemiro ovako pasivan i ponaša se kao igrač manje u organizaciji napada, bekovi moraju ostati malo pasivniji, jer posjed lopte jednostavno nije stabilan i na taj način moraju štititi kontru protivnika. Modrić i Kroos ne mogu operirati po centralnoj vertikali terena već moraju se kretati prema aut linijama.

Atletico je sjajan u izlasku u presing

Na ovoj grafici možemo vidjeti kako je to prolazilo Bayernu u polufinalu. Ili bolje rečeno, kako nije prolazilo.

atleti pressing

Iako Bayern ima puno bolju strukturu, bekovi su širi a Xabi Alonso je nemjerljivo bolji playmaker od Casemira, stoper Bayerna nema nikakvo rješenje s loptom. Razlog za takvo nešto je jednostavan, Atletico je sjajan u izlasku u presing, posebno kad postoji slaba karika u posjedu protivničke momčadi. Torres i Griezmann su razvili izvrsno razumijevanje u ovoj fazi igre, savršeno se pokrivaju i pozicioniraju, tako da njih dvojica rade puno veći posao nego što itko zamjećuje.

Zato, možda najvažnija taktička dilema je Casemiro. Potreban je u obrani, ali apsolutno beskoristan u napadu. Naravno postoji barem teorijsko rješenje ove “kvake 22”.

Nemaju vjere u njegove tehničke sposobnosti

problem real opcija

Ulaskom Casemira na poziciju svojevrsnog libera, zadnjoj liniji se omogućava da prenese loptu Modriću i Kroosu u sredinu a da se ne otvori previše i izloži u protunapadu. Bitno je da bekovi odu visoko, kako bi odvukli i okupirali krila Atletica, a onda Casemiro više ne blokira središnju os terena i koridore za dodavanja. Da se geometrijski izrazimo, promjena nastaje time što Casemiro više nije zatvoren unutar kvadrata, već tvori peterokut koji dva špica i dva središnja vezna više ne mogu kontrolirati.

Ipak, teško je očekivati nešto ovako. Na prvu se čini jednostavnim, ali zahtjeva mnogo uigravanja. Iako već dva tjedna spremaju ovu utakmicu, razumljivo je da se Zidane neće odlučiti na mijenjanje čitave filozofije izlaska iz svoje polovice, takav zaokret se ne radi za samo jednu utakmicu, posebno kad ima ovakvu težinu.

A ima i jedna druga strana priče, s obzirom koliko ga suigrači preskaču u ovoj poziciji na kojoj inače igra, jasno nam sugerira da nemaju vjere u njegove tehničke sposobnosti. Zbog svoje „drvenosti“ nije zahvalno da on bude igrač na poziciji odakle jedno krivo dodavanje ili loše štopanje znači primljen gol, posebno u situaciji kad tu poziciju igra prvi put.

Bekovi Atletica se pozicioniraju atipično

Druga taktička delicija koja može odlučiti je pozicioniranje bekova Atletica. Momčad kao što je Real, s nevjerojatnim talentima na krilima težište igre stavlja upravo na krilne pozicije. Razumljivo je, imate Cristiana Ronalda i Garetha Balea i normalno je da njima podredite plan igre. Bekovi Atletica se pozicioniraju atipično, ne drže se blizu stoperima kao što to radi 99% drugih ekipa, već idu široko za svojim igračem.

atleti zona

Real svoje neuspjehe u zadnjim utakmicama može zahvaliti djelomično upravo ovome. Bekovi uvijek na nozi krilima, ne dopuštaju niti primanje lopte, a pogotovo je nezamislivo da čekaju prodore, u čemu je Real najbolji. Ipak, najveća snaga ujedno često biva i Ahilova peta.

Iako se očekuje da Real zaigra bez desetke, prostor između beka i stopera mogu napadati i Kroos i Modrić kao veznjaci iz dubine, ali i bekovi. Druga opcija je da krila zaigraju usko, te odvuku bekove u krila stoperima, otvarajući koridore uz aut liniju koje moraju napasti bekovi. U svakom slučaju moraju se prilagoditi i promijeniti način na koji su obično igrali. Jedino tako će natjerati inače savršenu obranu Atletica na preslagivanja, a greške se događaju upravo pri preuzimanjima.

Atletico će tražiti šansu s vrhunskom obranom

Sve u svemu, naravno da od ovako kvalitetnih ekipa očekujemo i određene prilagodbe koje nije moguće predvidjeti. Međutim, ne treba očekivati velika odstupanja od uobičajenih okvira u kojim se momčadi nalaze. Obje momčadi uspjeh traže kroz kontra napade, bit će zanimljivo vidjeti tko će nametnuti svoj tempo i tko će biti uspješniji u pokušaju da protivnika natjera da igra loptom.

Atletico će tražiti šansu s vrhunskom obranom i tranzicijom po oduzetoj lopti, te će gotovo sigurno pokušati iskoristiti Casemirove slabosti na lopti i to što napadačka trojka Reala nema naviku kretanja, otvaranja i aktivnog igranja obrane.

S druge strane Real Madrid će i dalje pokušavati iskoristiti sav talent koji imaju na raspolaganju i pokušati lomiti protivnike igrom 1na1 na krilnim pozicijama. U zadnje dvije godine takva strategija se nije pokazala uspješnom, međutim kad igrate protiv talentiranog protivnika opasnost je u tome da nije važno što ste ga 20 puta sistemski zatvorili, dovoljan je jedan bijeg da poništi sve dobro napravljeno. Stoga, iako taktička kompleksnost priteže Atleticu, Real je daleko od autsajdera. U svakom slučaju iako svi putevi vode u Milano, trofej ide u Madrid. Hoće li biti 11. ili 1. saznat ćemo ubrzo.