Aleksandar Holiga: Cristiano Ronaldo u biografskom filmu otkriva više nego što bi bilo uputno

Jako slavan, a strahovito usamljen

Svečana premijera biografskog filma Ronaldo, održana nedavno u Londonu, bila je veliki događaj u Cristianovu životu; “noć za dugo pamćenje”, nazvao ju je sam nogometaš.

Ronaldo je nevjerojatan film. Teško da ste ikada vidjeli bilo što slično, barem kad su nogometaši i općenito sportaši u pitanju. Najbliža usporedba možda bi bio kontroverzni dokumentarac Living With Michael Jackson Martina Bashira, objavljen u jeku optužbi kralja popa za pedofiliju, koji pruža prilično izravan uvid u to kako je doista biti jako, jako slavan, a istodobno strahovito usamljen.

Većina scena je namještena

Film Ronaldo ne nudi velike kontroverze; velika većina scena je namještena ili iskompilirana od arhivskih snimaka, sve je naizgled osmišljeno tek kao marketinški poduhvat, ekstenzija CR7 brenda i klasični “vanity project”.

Međutim, i kao takav otkriva strašno puno i zadire do same srži Cristianova intimnog života i njegove osobnosti. No, to je samo zato što je ta osobnost nemoguće plošna, što postaje jasno već od prvih nekoliko kadrova: ovo je isključivo priča o njegovoj opsjednutosti slavom, željom da bude najbolji i “najlajkaniji”, obožavan i uvijek u središtu pozornosti.

Perilica rublja bila je na krovu

Kao i u slučaju Michaela Jacksona, prevladavajući osjećaj nakon gledanja je nelagoda. Ne možete vjerovati da slavni nogometaš prihvaća da ga se prikazuje na takav način.

Kad je Cristiano bio dijete, njegova obitelj bila je stvarno siromašna. U San Antoniu, predgrađu grada Funchala na otoku Madeiri u Atlantskom oceanu, živio je s majkom Mariom Dolores (kuharicom i čistačicom), ocem Joseom Dinisom (vrtlarom), starijim bratom i dvije starije sestre. Njihov dom bio je neugledni i ruševni bungalov, toliko skučen da su perilicu rublja držali na krovu. Na krovu. Perilicu.

Negdje između tog “socka”- djetinjstva koje je završilo kad se kao 12-godišnjak otputio u Lisabon igrati nogomet i današnjeg života nogometne megazvijezde te “najlajkanije” osobe na planetu, razvio se Cristiano Ronaldo – čovjek i mit.

Cristianinho – Ronaldov Mini-Me

Superheroj koji konstantno živi pred očima javnosti i objektivom kamere i toga je u svakom trenutku svjestan kako na terenu, gdje namješta sve od poza prilikom izvođenja slobodnih udaraca, preko izvještačeno emotivnih grimasa do frizure i igračke opreme, tako i u zakutcima svoje ostakljene madridske palače kad zabavlja svog petogodišnjeg sina.

Odnos oca i sina jedan je od lajtmotiva filma, ujedno i onaj koji kod gledatelja izaziva ponajveću nelagodu. Cristianinho je u svakom pogledu Ronaldov Mini Me: “Oduvijek je moj san bio imati sina. Nasljednika…”, kaže nogometaš i daje naslutiti da njegova želja potječe iz trauma koje je proživio s vlastitim ocem, ratnim veteranom s kojim se nikada nije uspio posve zbližiti jer je Jose Dinis godinama patio od alkoholizma i na kraju preminuo od bolesti uzrokovane tom ovisnošću.

Pomogao bratu, bivšem alkoholičaru

Ronaldov brat Hugo također je (bivši) alkoholičar, kojemu je osigurao profesionalnu pomoć. Nekoć je rasprodavao bratove potpisane dresove da bi financirao svoje demone, a danas je ravnatelj njegova muzeja na Madeiri. Ronaldo sam nikad nije ni taknuo alkohol.

Mali Cristianinho ne zna tko mu je majka. Fascinantno za današnji svijet i razmjere tatine medijske izloženosti, ekskluzivitet te povlaštene informacije uspješno je zadržan u vrlo uskom krugu ljudi. Baka Dolores jednom se neoprezno izlanula da je 2010. išla “pokupiti” bebu u SAD. Mediji nagađaju: po jednoj verziji majka je konobarica s kojom Cristiano nikad nije bio u vezi i kojoj je platio 10 milijuna funti da mu rodi dijete, po drugoj se radi o surogat-majci koja je iznijela trudnoću i za to primila podjednako basnoslovni honorar.

Konstantna pažnja nije potrebna sinu, već Ronaldu

“Ne treba majku, samo mene – imati oca je dovoljno. Nikad nikome nisam rekao istinu i nikad neću”, u filmu tvrdi Ronaldo. Kasnije je u jednom televizijskom intervjuu rekao da će je otkriti sinu za nekoliko godina.

Cristiano se jako trudi pružiti sinu ideal oca, posve suprotan od onoga što je on u djetinjstvu imao. No, stječe se dojam da nije sin taj kojemu je potrebna konstantna pažnja oca nego upravo suprotno.

Superagent se ne umara od povlađivanja klijentu

Baš kao i u slučaju drugog istaknutog lika u filmu, Jorgea Mendesa (nogometaš ga zove “Ronaldom među agentima”), koji se nikad ne umara od povlađivanja svom klijentu i stalno ga “loži” da je najbolji od svih, film prikazuje i njegova vlastitog sina kao neku vrstu “superfana” pred kojim se Cristiano neprestano dokazuje kako bi ga zauzvrat zasipao ljubavlju i idolizirao.

U jednoj sceni, odvodi ga u vrtić i ondje susreću oca nekog drugog djeteta, košarkaša impozantne visine i građe. Dječak je očito impresioniran strančevom pojavom i Cristiano zbog toga na trenutak djeluje pomalo usplahireno. “Velik tip”, kaže kasnije sinu. “Ali tata je jači.” Vidimo scene u kojima Ronaldo radi sklekove sa sinom na leđima, kao i one u kojima uspoređuju veličinu svojih bicepsa…

Odnos prema obožavateljima

Druga fascinantna tema je prikaz odnosa “običnih” fanova prema njemu. Vidimo djevojku koja probija kordon osiguranja kako bi došla do svog heroja – sva uplakana i histerična. Ronaldo je grli, a ona izgleda kao da će se isti tren onesvijestiti. “On zna da postojim!”, jeca u kameru nekoliko trenutaka kasnije.

“Što vam je rekao Ronaldo?”, glasi pitanje. “Rekao je da se smirim i prestanem plakati”. A što mu je ona rekla? “Zamolila sam ga da me prati na Twitteru…”

Zlatna lopta važnija od Lige prvaka

A onda je i tu njegova nezasitna želja da bude najbolji na individualnoj razini. On niti ne pokušava prodavati priču o tome kako je nogomet momčadska igra; u njegovu filmu suigrači su portretirani tek kao statisti i vrlo jasno daje do znanja da je Zlatna lopta – a ne bilo koji momčadski naslov poput, recimo, pehara Lige prvaka – za njega najveća moguća počast.

Opisuje je kao “klimaks dugogodišnjeg rada” i strahovito je nervozan uoči dodjele (sjetimo se, 2013. se rasplakao kad je osvojio tu nagradu prvi put nakon četiri godine) jer “onaj drugi mogao bi sve uništiti”.

Portugalac pati zbog Messija

“Onaj drugi” je, naravno, Lionel Messi – ujedno i jedini drugi nogometaš koji ima prominentnu ulogu u Ronaldovu filmu. Prikazan kao negativac – “pomalo kao Ivan Drago, što vjerojatno ne zaslužuje”, napisao je Daniel Taylor u svojoj recenziji filma za The Guardian – on je jedini suparnik vrijedan spomena.

Ironično, u stvarnom životu Messi je vjerojatno osoba koja najbolje razumije Ronaldove unutrašnje borbe i odnos prema slavi, iako se on s time naizgled potpuno drukčije nosi. Ronaldo neskriveno pati jer je omaleni Argentinac jedino što mu stoji na putu do totalne planetarne dominacije, ali kaže da ga je s vremenom počeo shvaćati “ne više toliko kao rivala, koliko kao osobu” (!).

Ovisan o slavi

I kad već mislite da ste počeli nazirati neku dublju osobnu dimenziju protagonista filma, dodaje sljedeće: “On me čini boljim. I ja njega činim boljim.”

Teško je suosjećati s Ronaldovim problemima, vjerojatno i teže nego zamisliti što će raditi nakon igračke karijere. “Nastavit ću razvijati svoje brendove”, jedan je od odgovora koje je dosad ponudio na to pitanje – što god to značilo.

The Guardian je pretjerano zlobno napisao da “vjerojatno izvikuje vlastito ime tijekom snošaja”, ali za čovjeka koji je toliko ovisan o slavi, koji konstantno traži ljubav i odobravanje svih oko sebe, godine koje slijede bit će iznimno teške.

Ušao je u četvrto desetljeće života i njegovi fizički kapaciteti uskoro će početi kopniti – iako oduvijek radi na tome da što više produlji svoj igrački vijek, živeći potpuno spartanski što uključuje, primjerice, ledene kupke nakon napornih utakmica i putovanja, koje navodno imaju blagotvorni učinak na regeneraciju mišićnog tkiva. Upravo ta vrsta predanosti – kao i opsesija individualnom izvrsnošću – ono je što ga čini najboljim. OK, jednim od dvojice najboljih.

‘Ti si najbolji, Cristiano!”

“Recite mi, tko je najbolji na svijetu?”, pita Ronaldo goste na svojoj večeri. “Ti si, Cristiano!”, spremno odgovara Jorge Mendes, a on se zadovoljno smiješi. Nitko ne spominje Messija, jer bilo bi to kao kad ogledalce u bajci iznenada počne spominjati Snjeguljicu.

Nije ga teško zamisliti za dvadesetak godina kao regularnu zvijezdu nogometnih gala večeri, s face-liftingom i injekcijama botoksa, neku vrstu križanca između Pelea i W. Axla Rosea: forever young. U međuvremenu, nastavit će tražiti potvrdu od svih oko sebe. Cijeli svijet je njegovo ogledalce.

---

Tekst je objavljen 21. studenog u tiskanom Telegramu