Nekad je nužno odabrati stranu

Holiga: Hajduk je dobio novog predsjednika. Je li Ivan Kos topovsko meso ili glasnik novog uzleta?

Kao mladog i neiskusnog, sigurno ga svi živi već pikiraju

10.12.2014., Osijek - Ivan Kos, predsjednik Uprave OLT-a. 
Photo: Marko Mrkonjic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Kad ti Davor Šuker među prvima poželi dobrodošlicu u nogomet te puno sreće i uspjeha na novom radnom mjestu, a još k tome i kaže da su ti njegova vrata uvijek otvorena, onda se moraš zabrinuti. HNS-ov predsjednik obično ima nekakvu figu u džepu i njegove metode nisu uvijek suptilne.

Tako je, primjerice, i Piari Powaru lani entuzijastično odgovorio na poziv da se prilikom njegova dolaska u Zagreb drugim poslom nađu i razgovaraju o tome što savez može učiniti u prevenciji navijačkih izgreda; vrlo rado, predsjednikova vrata uvijek su otvorena, odgovoreno je direktoru FARE-a, samo što je Šuker baš toga dana na neodgodivom poslovnom putu.

Kad je Powar stigao u Zagreb, s nemalim iznenađenjem je u vijestima vidio nasmijanog Šukera kako istog dana drži konferenciju za tisak povodom potpisivanja ugovora s udrugom Uvijek vjerni. Što se može, bit će da je nečija tajnica pobrkala datume.

Licemjerje i muljaža sa Zakonom o sportu

Na listu uistinu nesretnih slučajnosti spada i ona kad je potvrđeno da se kvalifikacijska utakmica protiv Italije premješta na Poljud, premda je već bio prošao rok za prijavu domaćinstva UEFA-i.

Samo koji sat kasnije iz europske je nogometne organizacije stigla odluka da se taj susret ima igrati pred praznim tribinama, pa je tako propao i taj pokušaj iskazivanja dobre volje saveza. Jednostavno peh…

Dobro je poznat i ping-pong HNS-a s Hajdukom u doba eskalacije sukoba, kad je svaka strana tvrdila da je baš ona za dijalog, a da ga druga pokušava opstruirati. Kao i pravna dosljednost… OK, prestanimo s neuvjerljivim sarkazmom: licemjerje saveza i njegova muljaža s neprovođenjem Zakona o sportu, u čemu ima očitu podršku nadležnog ministarstva.

Što očekivati iza namještenih osmijeha

Novoizabrani Hajdukov predsjednik Ivan Kos je Osječanin – baš kao i Šuker, baš kao i članovi najpoznatijeg sudačkog lobija u zemlji koji imaju značajan utjecaj i u samom savezu.

On bi morao znati što može očekivati iza namještenih osmijeha i riječi dobrodošlice – ako već ne među hajdučkim pukom i kafićkim odredom splitskih novinara, onda svakako onih koji dolaze iz njegova zavičaja. Kao mladog i neiskusnog, sigurno ga već pikiraju kao topovsko meso.

Njegov izbor ispao je prilično šokantan, ali čini se da previše izbora nije ni bilo. Na jednog je kandidata navodno gradonačelnik Ivo Baldasar stavio veto zbog njegove povezanosti s politikom (konkretno, politikom njegove donedavne stranke); drugi je bio najbliži suradnik smijenjenog Marina Brbića i koautor njegova plana i programa, pa bi takav izbor zapravo značio kontinuitet, a ne promjene koje su bile najavljene.

Brbića nagovaraju da ostane u klubu

Neki od ostalih nisu imali dovoljno vremena da se upoznaju sa stanjem u klubu i odluče o svojoj kandidaturi, a neki možda jednostavno nisu bili dovoljno dobri. Je li to Kos?

Marin Brbić nije mirno spavao nakon što je objavljena odluka Nadzornog odbora, istog onog koji je prethodno njega smijenio. Kao hajdukovac prije svega, sigurno je strepio za budućnost kluba, jer on najbolje zna što sve očekuje njegova nasljednika.

Njega i dalje nagovaraju da ostane u Hajduku – točnije u Upravi – u svojstvu izvršnog ili financijskog direktora. Ne samo zato što mu po ugovoru imaju isplatiti još tridesetak mjesečnih plaća ili visoku otpremninu, nego i stoga što i njih prije svega motivira želja za dobrobit kluba i u to uopće ne treba sumnjati.

Da bi takav plan uspio, Brbić bi morao progutati ponos te ponovno sjesti i surađivati s ljudima koji su mu – iz njegove perspektive – zabili nož u leđa. Je li to previše za tražiti od njega?

Jesu li se zaletjeli s Brbićevom smjenom

Teško da su i nadzornici mirno spavali, jer dosad su se već puno puta morali pitati jesu li možda pogriješili i zaletjeli se Brbićevom smjenom, pogotovo jer – a to sada izgleda potpuno izvjesno – nisu imali spremnog konkretnog čovjeka koji će ga zamijeniti kao kvalitetniji i sposobniji predsjednik i napraviti iskorak što se iščekuje.

Da su ga imali, nekako bi cijelu ovu priču, koju jedni vide kao pokaznu vježbu demokracije, a drugi kao nepotrebno stvaranja “kaosa”, svima, pa i samome Brbiću, bilo lakše prihvatiti. Teško da je baš Kos bio taj s kojim su od početka računali.

Prvog jutra kad se probudio kao Hajdukov predsjednik, on se otišao učlaniti u klub. Dakle, od 37 tisuća članova izabran je netko tko to nije bio. Ne samo član, nego ni navijač: Kos kaže da je “proteklih 20 dana živio ideju Hajduka”, ali očito je nije živio toliko da se učlani barem prije nego što je izabran – kad to već nije učinio ranije dok tu ideju još nije “živio”.

Veliki leap of faith

I to je možda u redu. Nije, uostalom, ni Michael Glover odrastao s žuto-zelenom posteljinom Istre 1961 u svom kinderbetu niti je Milan Mandarić navijao za sve klubove koje je kao predsjednik vodio. No, od prvog čovjeka narodnog Hajduka ipak je nekako za očekivati da bude – hajdukovac. Pogotovo u današnje vrijeme. Hajduk nije poput bilo koje druge tvrtke, ali ni poput bilo kojeg drugog kluba: to je prva stvar koju će Kos na svojoj koži naučiti, nadamo se ne i najbolnijim putem.

Nadzornici ovim izborom traže veliki „leap of faith“ od hajdučkog puka, ali ne treba zaboraviti da time jako izlažu i sebe – mogli su mirno sjediti na sjednicama, glasati kad treba i davati izjave medijima, ali oni su se hrabro odlučili mijenjati stvari, znajući da to može završiti i vrlo loše po njih same, odnosno po njihov društveni i poslovni ugled. Već zbog te hrabrosti treba im dati priliku, baš kao i Ivanu Kosu.