Holiga: Igraju li na Poljudu Football Manager sa stvarnim Hajdukom?
Što znači otkaz treneru Buriću i odabir njegovog nasljednika
Za pretpostaviti je da je dobar dio čitatelja upoznat s igricom Football Manager. Za one koji nisu, riječ je o genijalnoj računalnoj simulaciji koja stvarno zalazi u detalje i diči se ogromnom bazom podataka utemeljenoj na radu mnogih istraživača, a koja vam pruža iluziju da ste nogometni menadžer engleskog tipa sa svim ovlastima – od imenovanja suradnika, preko kupovine i prodaje igrača, do postavljanja taktike, pripreme utakmica i njihovog vođenja „s klupe“. Riječ je o vražjoj stvarčici koja zahtijeva potpuni angažman, a može izazvati tešku ovisnost i igraču pomutiti sposobnost razlučivanja između virtualne i fizičke stvarnosti.
Proteklih mjesec-dva mnogi Hajdukovi navijači osjećaju se kao zatočenici Football Managera čijom karijerom upravlja netko drugi.
Rasprodaja osoblja i bildanje budžeta
Prva stvar koju će većina igrača ove simulacije napraviti, pogotovo ako preuzimaju klub u kojemu puno toga treba popraviti i podići na višu razinu – poput, recimo, Hajduka – je otpustiti svo osoblje koje se ne uklapa u viziju ili ima preslabe karakteristike (za svaku pojedinu osobu, bilo da se radilo o nogometašu, treneru ili dužnosniku, postoji sustav ocjena po različitim kategorijama koji za cilj ima predočiti njihovu sposobnost, osobnost i specijalnosti). Zatim ispregovarati i potpisati nove ljude koji se u tu viziju bolje uklapaju, pa nakon toga rasprodati igrače za koje smatraju da ne predstavljaju odgovarajući „value for money“ kako bi se skupio ili podebljao budžet za nove koji će ojačati okosnicu momčadi.
Premda Football Manager koristi prava imena i nastoji ih prikazati što vjernije, u virtualnoj stvarnosti ne predstavlja vam nikakav problem niti neugodnost otpustiti nekog, recimo, Joška Španjića ili Srđana Andrića, jer ne morate se suočiti s njima niti razmišljati što će oni i njihove obitelji nakon toga; nije problem ni prodati u bescjenje nekog, recimo, Hrvoja Milića – ili čak raskinuti ugovor s njime – ako znate da boljeg igrača možete dovesti besplatno ili za minimalnu naknadu. Kasnije, kad kroz niz ekrana i simuliranih konverzacija već izgradite neki osobni odnos s njima, to će možda postati teže, ali vi ćete – ako ste dobar igrač – do tada već postati čvršći, odlučniji i otporniji, ambiciozniji. Možda i beskrupulozniji.
Igraju li se Hajdukov Nadzorni odbor i novoizabrani predsjednik Ivan Kos Football Managera u stvarnosti?
Pomalo kaotični pregovori oko novog čelnika
Počelo je sa smjenom bivšeg predsjednika Marina Brbića, koja je došla nekako iznebuha – ali kad su se nadzornici već odlučili na taj korak, za vjerovati je bilo da imaju spremno novo i bolje rješenje. Međutim, pokazalo se da to nije bio slučaj – iz pomalo kaotičnih pregovora oko novog čelnika isplivao je Ivan Kos, čije prethodno iskustvo i reference nikome nisu mogli uliti povjerenje i bilo je sasvim jasno da on nije bio prvi, nego tek najdostupniji izbor.
U redu, treba čovjeku dati šansu – ipak je to bila demokracija na djelu. Predstavljanje njegovih savjetnika, dvojice ljudi s kudikamo većim poslovnim referencama, možda je bila tek PR-vježba, ali je svejedno bilo pozitivno vidjeti da se uspješni ljudi vezuju uz klub, pa makar i simbolički.
S Brbićem je kao kolateralna žrtva iz jednadžbe ispao dotadašnji sportski direktor Goran Vučević, a kasnije i šef omladinske škole Srđan Andrić. I dok su oko prvog mišljenja bila oštro podijeljena, za drugim nitko nije posebno žalio, jer prevladavajući je stav bio da on ionako nije pravi čovjek za to mjesto.
Neumoljive škare Football Managera
No, kad su škare došle do prvog trenera Damira Burića, klatno se opasno nagnulo na drugu stranu: čime je on zaslužio otkaz, još uoči početka priprema za novu sezonu i nakon perioda u kojem je obavljao dvostruku funkciju trenera i sportskog direktora, pa i razgovarao s pojedinim igračima koji trebaju pojačati momčad?
Zar je zaista uputno mijenjati trenera koji je po mnogima napravio dosta blizu onoga što je s kadrom na raspolaganju mogao? Ne bi li mu trebalo dati još vremena da pokaže što može? Mijenja li se samo zato da bi se mijenjalo?
No, škare novog Football Managera bile su neumoljive. Kao i uvijek u Splitu, postoji niz upućenih i manje upućenih teorija oko toga tko je kome želio dati otkaz i tko je kome bio nešto dužan, ali dojam je da se na Burića od početka nije računalo za novu sezonu. Sve do danas nismo čuli uvjerljivo objašnjenje zašto je smijenjen Brbić, nećemo ga čuti ni u Burićevu slučaju, ali sve bi to bilo u redu da je od početka postojalo spremno drugo i barem potencijalno bolje rješenje. Rješenje koje predstavlja viziju bolje budućnosti, u idealnom slučaju brže ostvarive nego dosad.
‘Slovenski Ante Čačić, samo zabavniji’
Međutim, ni toga nije bilo. Razgovaralo se i pregovaralo, kako se čini, s različitim trenerima prije nego što se dogodio razlaz s Burićem. Na kraju, odabran je Slovenac Marijan Pušnik, trener koji se sa svojih 56 godina života nema s puno toga pohvaliti, a Hajduk će mu biti najveći klub u kojemu je radio. Istina, lani je s Olimpijom igrao dobar i uspješan napadački nogomet (prije nego što je otpušten), ali zar je baš on zaista ta velika vizija?
Slovenski kolege opisuju ga kao „stvarno ništa posebno“, „jeftinog populista“, „kvazifilozofa“, pa i „slovenskog Antu Čačića, samo daleko zabavnijeg“; drugi kažu da je vrlo dobar s mladim igračima i da ima odlično oko za prepoznati potencijal, mada možda nije veliki znalac ili taktičar.
Miran Zore, urednik popularnog internetskog portala Nogomania, nudi ipak malo uravnoteženije impresije: „U ekipama koje je trenirao ostavio je dobar dojam, jer igrale su OK nogomet i afirmirao je neke igrače koji su kasnije uspješno transferirani. S Mariborom je osvojio Intertoto kup pobjedom nad Villarealom, a Olimpija je pod njegovim vodstvom igrala najbolji nogomet u ligi. Njegovo ime uvijek je u igri kad se priča o kandidatima za izbornika – ali uvijek u pozadini, nikad kao najozbiljniji kandidat. Nije, međutim, trener na duge staze, što je u Sloveniji posvuda dokazao.“
Nedostatak vizionarskih rješenja
Vizija, pa makar možda i pogrešna, bila bi izabrati Željka Kopića – vjerojatno najboljeg, a sigurno najtalentiranijeg trenera domaće lige – koji je usto i 17 godina mlađi od Pušnika. Nažalost, Hajduk nije pošao tim putem. Kad je već raskrstio s Burićem, morao je posegnuti za nekim vizionarskim rješenjem – osim Kopića, teško se sjetiti nekog drugog u Hrvatskoj, ali ima ih bezbroj vani – ovako se čini tek da je nekakvo rješenje u nuždi. Po čemu bi on trebao biti bolji od Burića?
Ne mogu to decidirano tvrditi, jer liječeni sam ovisnik o Football Manageru i ne mogu sebi priuštiti da pokrenem igricu samo kako bih „nešto provjerio“, ali čini mi se da su imena koja se zadnjih dana spominju u kontekstu ključnih stručnih pozicija na Poljudu – Plišek, Branco, Pušnik – ista ona na koje nabasate kad krenete tražiti najbolja rješenja za poljudske fotelje i svoje pomoćnike kao Hajdukova menadžera engleskog tipa.
Što je zapravo odlično, s obzirom na visoku realističnost igrice, a ukazuje i na neovisnost onih koji u Hajduku u tim stvarima razglabaju i odlučuju. Međutim, stvarnost se uvijek u određenoj mjeri razlikuje od virtualne iluzije, koliko god dobra bila; pravo je majstorstvo i umijeće otkriti onoga tko je u igrici „truba“ – primjerice, to su bili Jefferson, Tudor i Juranović prije nego što su došli u Hajduk – a u stvarnosti puno obećava. I obrnuto – i takvih je slučajeva napretek, da ih sad ne spominjemo.
Razlučivanje između stvarnosti i iluzije
Razlika između iskusnog, majstorskog igrača Football Managera i diletanta je, uostalom, to što onaj prvi temeljito prouči i skautira sve stručne i igračke opcije prije nego uopće počne „zapravo“ igrati; to što može unaprijed procijeniti koga može, a koga ne može dovesti; koga treba zadržati, a koga se mora pošto-poto riješiti; to što neće svojim potezima unaprijed izazvati ogromno nezadovoljstvo i nepovjerenje među navijačima, jer oni će mu trebati; to što unaprijed zna što i koga hoće, a ne da izmišlja priručna rješenja u hodu.
Na Poljudu netko, čini se, igra Football Manager. I to možda ne baš sasvim loše, ali u svakom slučaju nedovoljno dobro. Uopće ne sumnjam u dobre namjere članova ovog Nadzornog odbora, ali bojim se da njih, kao i predsjednika, ne ponese ovisnost i da ne izgube sposobnost razlučivanja između stvarnosti i iluzije. Moraju znati koliku ogromnu odgovornost nose na plećima i koliku fanatičnu masu zastupaju – da su izabrani ne samo da se bore za rezultat, nego kao i branitelji jednog divnog sustava čiji značaj daleko nadilazi sam nogomet. Baš kao i Hajduk sam.