Holiga: Posljednji potez Našeg Hajduka demonstrira svu hrabrost, ludost i strast Hajdukovih navijača

Udruga Naš Hajduk, otkupom dionica, postaje suvlasnik kluba

ZADNJA IZMJENA: Oct 17, 2016
Foto: Duje Bonacic

Gotovo sve uistinu bitno u hrvatskom nogometu događa se izvan terena. I dok medijski fejkamo uzbuđenje iz kola u kolo lige, dok se pomalo mazohistički pretvaramo da isključivo sportske priče – poput statistike dobivenih duela Gordona Schildenfelda ili ključnih dodavanja novootkrivenog princa asistencija, Lovre Majera – imaju značaj iole blizak onome u ‘normalnim’ ligama i zemljama, pravi ‘narativ’ događa se negdje drugdje i određuje sadašnjost, kao i budućnost nogometa u Hrvata.

Ona siromašna igra, slabašna posjećenost stadiona, postignuti golovi i osvojeni bodovi samo su jeftina kulisa, sfušana fasada iza koje se odvija više intriga nego u prosječnoj TV-sapunici. Ali i one same su, poput kakvog osipa ili šlajma, samo simptomi bolesnog društva; ako ćemo iskreno, velika većina vijesti zapravo važnih za hrvatski nogomet uopće ne spada u sportske rubrike i njima se ne bi trebali primarno baviti sportski novinari i urednici.

Slučaj Brune Marića

Na Telegramu imamo prikladno ime za rubriku u koju spadaju: Politika i kriminal. Od „Ubij Srbina“ u Skadru do „Čakija ti ne gine“ na Poljudu – što su, koliko god degutantni i kažnjivi bili, za našu stvarnost još i minorni incidenti – u samo desetak dana smjestilo se puno toga bitnoga, a ništa na terenu ili pak na tribinama.

hajduk-2

U Stobreču je premlaćen jedan sudac koji nosi pištolj, dok je u ‘afteru’ incidenta njegov odvjetnik optužio bivšu upravu Hajduka za potpirivanje mržnje i priključio se sve češćim i sve manje uvijenim napadima na medije, izjavivši za RTL televiziju: „Da sam ja ministar, zabranio bih neke portale. Zatvorio i bacio ključ“.

U Mađarskoj je vlasnik NK Osijeka, kako se čini, ostvario mokre snove spomenutog odvjetnika i napravio upravo to s glavnim opozicijskim novinama, što produbljuje pitanja oko toga što će s klubom biti jednom kad Orbanova klika i njeni suradnici izgube vlast u susjednoj državi.

Nova epizoda serijala Mamić

U Zagrebu su predstavnici udruge Naš Hajduk i Torcide – a u tome ih je podržao i službeni predstavnik Hajduka – odbili sudjelovati na okruglom stolu u organizaciji Vijeća Europe i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, nakon što se ispostavilo da će na njemu biti nazočni i predstavnici HNS-a, institucije koja ne poštuje državne zakone, premda je uoči izbora i budući predsjednik vlade javno obećao da će se pobrinuti za njihovo provođenje i u nogometnom savezu.

HNS je reagirao plaćenim oglasom u Slobodnoj Dalmaciji u kojemu proziva spomenute udruge, a samo par dana kasnije novim je priopćenjem za javnost poželjelo dobrodošlicu mandataru vlade i novoosnovanom Državnom uredu za šport, pozivajući ih na „spas“ hrvatskog sporta tako što će država dati više novca tim istim strukturama koji ne poštuju njene zakone.

Dok je Dinamo ozakonjivao brak sa svojim neslužbenim medijskim glasnogovornikom, proglasivši ga službenim klupskim, u Švicarskoj je snimljena nova epizoda istražnog serijala o krupnom gospodarskom kriminalu „klana Mamić“ – što je, od svega spomenutog, još najslabije pokriveno u domaćim medijima. Dok je u onom popratnom, sportskom programu Rijeka zadržala bodovnu prednost nad Dinamom, prvaku su ove sezone glavni rivali USKOK i FIFA-in Financijski fair play, a ne Riječani, Splićani ili Osječani.

Ugovor sa splitske Pjace

Ipak, postavlja se pitanje hoće li onome tko to rezultatima zasluži – a trenutno momčad s Rujevice izgleda kao najbolji kandidat – biti omogućeno da pošteno osvoji naslov, ili postoje neki savezničko-vazalski dugovi koje valja vratiti? I hoće oligarhija u savezu, uključujući sudačku organizaciju, to zaista dopustiti? Previše je sumnji, nepovjerenja i negativne energije u cijeloj toj priči da bismo je mjerili isključivo sportskim aršinima.

U svoj toj poplavi crnila i sivila, jedna vijest od svih onih izvan terena odudara po tonu i naboju. Jučer je udruga Naš Hajduk, uz javnu svečanost na splitskoj Pjaci, potpisala ugovor o otkupu 24,53 posto klupskih dionica od tvrtke Tommy. Time članovi kluba okupljeni u udruzi kolektivno postaju suvlasnici Hajduka, a dionice će u narednim godinama otplatiti raznim akcijama – od prikupljanja članarina, preko programa donacija i crowdfundinga do drugih pojedinačnih inicijativa.

Razmislite na trenutak o tome: članovi Hajduka, kojih je trenutno preko 42.000, toliko vjeruju u ideju svog kluba – od svih stvari u koje možete vjerovati – i to u tako crnom vremenu za hrvatski nogomet (ili možda baš zbog njega) da su spremni uložiti vlastiti novac kako bi zadržali odgovornost za upravljanje njime. Mnogo je važnih trenutaka u Hajdukovoj povijesti – nekih bliješteće svijetlih, nekih tamnih da tamniji ne mogu biti – koji su ga doveli do točke na kojoj je sad.

hajduk-3

Priča o ludosti i strasti

Ovo je sigurno jedan od takvih koje će pamtiti buduće generacije, a sve što je ranije bilo – i dobro i loše – omogućilo je ovo što se jučer dogodilo na Pjaci. Potpunu avangardu u domaćim, pa u neku ruku i svjetskim razmjerima. U ‘normalnim’ okolnostima, i ovo bi bio tekst samo o tome – o hrabrosti, ludosti i strasti hajdukovaca odlučnih da upravljaju svojom sudbinom. O ljubavi koja pobjeđuje mržnju, o pozitivi koja je jača od negative.

U normalnim okolnostima, ovo bi bio tekst o ljudima „s ulice“ – a zapravo intelektualcima i profesionalcima u svojim zanimanjima – koji su svojim entuzijazmom, žarom i volonterskim radom spasili klub od bankrota, potom ga istrgnuli iz šaka politike i kriminala i postavili ga na zdrave noge, usprkos svim napadima i pokušajima sabotaže. Bila bi to priča o ljudima koji rade nešto što je važnije i veće od nogometa – što pokazuje da građanin ne mora biti samo pasivni promatrač izvan ekonomskih i političko-interesnih elita, bez utjecaja na stvari do kojima mu je stalo i bez pristupa društvenim institucijama.

Hajduk kao presjek društva

U normalnim okolnostima bila bi to glavna i najvažnija vijest u svim sportskim medijima i u HNS-u. Ali, naravno, ovo nisu normalne okolnosti. Hrvatski je nogomet već dulje vrijeme poligon za nešto što neugodno podsjeća na građanski rat. Narodni Hajduk u odnosu na HNS i domaće izdajnike praktično je na rubu odlaska u šumu, kao prije više od 70 godina, no ima i mnogo svojih demona: ne samo one sa suprotne strane interesnih i ideoloških barikada, nego i one iz vlastite prošlosti i iz vlastitih redova, uključujući neke od medijskih djelatnika i navijača.

Hajdučki ‘puk’, kao aktivno najbrojniji u zemlji, presjek je cjelokupnog društva: on uključuje i najgore i najbolje. Tako je, uostalom, uvijek bilo i s Torcidom, Splitom, hajdukovcima općenito. To što sada pobjeđuje ono najbolje, ljubav a ne mržnja, samo je pokazatelj Hajdukove veličine. Ali ovaj put je tek počeo i na njemu će biti puno stranputica. Naš Hajduk se s njima, međutim, dosad majstorski nosio.

Aleksandar Holiga
Urednik Telesporta
212 članka Više o autoru