Holiga: Posljednji potez Našeg Hajduka demonstrira svu hrabrost, ludost i strast Hajdukovih navijača

Slučaj Brune Marića

Na Telegramu imamo prikladno ime za rubriku u koju spadaju: Politika i kriminal. Od „Ubij Srbina“ u Skadru do „Čakija ti ne gine“ na Poljudu – što su, koliko god degutantni i kažnjivi bili, za našu stvarnost još i minorni incidenti – u samo desetak dana smjestilo se puno toga bitnoga, a ništa na terenu ili pak na tribinama.

U Stobreču je premlaćen jedan sudac koji nosi pištolj, dok je u ‘afteru’ incidenta njegov odvjetnik optužio bivšu upravu Hajduka za potpirivanje mržnje i priključio se sve češćim i sve manje uvijenim napadima na medije, izjavivši za RTL televiziju: „Da sam ja ministar, zabranio bih neke portale. Zatvorio i bacio ključ“.

U Mađarskoj je vlasnik NK Osijeka, kako se čini, ostvario mokre snove spomenutog odvjetnika i napravio upravo to s glavnim opozicijskim novinama, što produbljuje pitanja oko toga što će s klubom biti jednom kad Orbanova klika i njeni suradnici izgube vlast u susjednoj državi.

Nova epizoda serijala Mamić

U Zagrebu su predstavnici udruge Naš Hajduk i Torcide – a u tome ih je podržao i službeni predstavnik Hajduka – odbili sudjelovati na okruglom stolu u organizaciji Vijeća Europe i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, nakon što se ispostavilo da će na njemu biti nazočni i predstavnici HNS-a, institucije koja ne poštuje državne zakone, premda je uoči izbora i budući predsjednik vlade javno obećao da će se pobrinuti za njihovo provođenje i u nogometnom savezu.

HNS je reagirao plaćenim oglasom u Slobodnoj Dalmaciji u kojemu proziva spomenute udruge, a samo par dana kasnije novim je priopćenjem za javnost poželjelo dobrodošlicu mandataru vlade i novoosnovanom Državnom uredu za šport, pozivajući ih na „spas“ hrvatskog sporta tako što će država dati više novca tim istim strukturama koji ne poštuju njene zakone.

https://video.adriaticmedia.hr/videos/hksTZIu8

Dok je Dinamo ozakonjivao brak sa svojim neslužbenim medijskim glasnogovornikom, proglasivši ga službenim klupskim, u Švicarskoj je snimljena nova epizoda istražnog serijala o krupnom gospodarskom kriminalu „klana Mamić“ – što je, od svega spomenutog, još najslabije pokriveno u domaćim medijima. Dok je u onom popratnom, sportskom programu Rijeka zadržala bodovnu prednost nad Dinamom, prvaku su ove sezone glavni rivali USKOK i FIFA-in Financijski fair play, a ne Riječani, Splićani ili Osječani.

Ugovor sa splitske Pjace

Ipak, postavlja se pitanje hoće li onome tko to rezultatima zasluži – a trenutno momčad s Rujevice izgleda kao najbolji kandidat – biti omogućeno da pošteno osvoji naslov, ili postoje neki savezničko-vazalski dugovi koje valja vratiti? I hoće oligarhija u savezu, uključujući sudačku organizaciju, to zaista dopustiti? Previše je sumnji, nepovjerenja i negativne energije u cijeloj toj priči da bismo je mjerili isključivo sportskim aršinima.

U svoj toj poplavi crnila i sivila, jedna vijest od svih onih izvan terena odudara po tonu i naboju. Jučer je udruga Naš Hajduk, uz javnu svečanost na splitskoj Pjaci, potpisala ugovor o otkupu 24,53 posto klupskih dionica od tvrtke Tommy. Time članovi kluba okupljeni u udruzi kolektivno postaju suvlasnici Hajduka, a dionice će u narednim godinama otplatiti raznim akcijama – od prikupljanja članarina, preko programa donacija i crowdfundinga do drugih pojedinačnih inicijativa.

Razmislite na trenutak o tome: članovi Hajduka, kojih je trenutno preko 42.000, toliko vjeruju u ideju svog kluba – od svih stvari u koje možete vjerovati – i to u tako crnom vremenu za hrvatski nogomet (ili možda baš zbog njega) da su spremni uložiti vlastiti novac kako bi zadržali odgovornost za upravljanje njime. Mnogo je važnih trenutaka u Hajdukovoj povijesti – nekih bliješteće svijetlih, nekih tamnih da tamniji ne mogu biti – koji su ga doveli do točke na kojoj je sad.

Priča o ludosti i strasti

Ovo je sigurno jedan od takvih koje će pamtiti buduće generacije, a sve što je ranije bilo – i dobro i loše – omogućilo je ovo što se jučer dogodilo na Pjaci. Potpunu avangardu u domaćim, pa u neku ruku i svjetskim razmjerima. U ‘normalnim’ okolnostima, i ovo bi bio tekst samo o tome – o hrabrosti, ludosti i strasti hajdukovaca odlučnih da upravljaju svojom sudbinom. O ljubavi koja pobjeđuje mržnju, o pozitivi koja je jača od negative.

U normalnim okolnostima, ovo bi bio tekst o ljudima „s ulice“ – a zapravo intelektualcima i profesionalcima u svojim zanimanjima – koji su svojim entuzijazmom, žarom i volonterskim radom spasili klub od bankrota, potom ga istrgnuli iz šaka politike i kriminala i postavili ga na zdrave noge, usprkos svim napadima i pokušajima sabotaže. Bila bi to priča o ljudima koji rade nešto što je važnije i veće od nogometa – što pokazuje da građanin ne mora biti samo pasivni promatrač izvan ekonomskih i političko-interesnih elita, bez utjecaja na stvari do kojima mu je stalo i bez pristupa društvenim institucijama.

Hajduk kao presjek društva

U normalnim okolnostima bila bi to glavna i najvažnija vijest u svim sportskim medijima i u HNS-u. Ali, naravno, ovo nisu normalne okolnosti. Hrvatski je nogomet već dulje vrijeme poligon za nešto što neugodno podsjeća na građanski rat. Narodni Hajduk u odnosu na HNS i domaće izdajnike praktično je na rubu odlaska u šumu, kao prije više od 70 godina, no ima i mnogo svojih demona: ne samo one sa suprotne strane interesnih i ideoloških barikada, nego i one iz vlastite prošlosti i iz vlastitih redova, uključujući neke od medijskih djelatnika i navijača.

Hajdučki ‘puk’, kao aktivno najbrojniji u zemlji, presjek je cjelokupnog društva: on uključuje i najgore i najbolje. Tako je, uostalom, uvijek bilo i s Torcidom, Splitom, hajdukovcima općenito. To što sada pobjeđuje ono najbolje, ljubav a ne mržnja, samo je pokazatelj Hajdukove veličine. Ali ovaj put je tek počeo i na njemu će biti puno stranputica. Naš Hajduk se s njima, međutim, dosad majstorski nosio.