Nekad je nužno odabrati stranu

InStat i Telegram donose novi statistički pregled HNL-a: invazija Riječana i prilično užasni Splićani

Udružili smo se s analitičkom kompanijom i detaljno pratimo HNL

Drugo kolo domaćeg prvenstva bilo je nekompletno, budući da je poljudski derbi Hajduka i Dinama odgođen. Stoga je i naša momčad kola ovaj put provizorna i podložna korekcijama nakon što se odigra ta zaostala utakmica.

Proteklog vikenda igralo se sporije i sa smanjenom žestinom nego u prvom kolu, što je vjerojatno dijelom posljedica sparine. To vidimo po podacima o broju napada, duela, prekršaja, brzine dodavanja i indeksu intenziteta duela – po svemu tome momčadi su u prosjeku bile nešto slabije nego prethodnog vikenda.

Uvjerljivo najbolja, o čemu govori i ostvareni rezultat (pobjeda 4-1 protiv Istre), bila je Rijeka (InStat Indeks 277, sljedeći Osijek 229). Ne čudi stoga ni to da se čak šest njenih igrača našlo u momčadi kola, a daleko najuvjerljiviji bili su Marko Gavranović i Roman Bezjak, koji su postigli svaki po dva pogotka.

Kronični problem koji datira još iz prošle sezone

Rijeka je imala najviše udaraca na gol (22) i u okvir gola (8) te najviši postotak točnosti dodavanja (89 posto). Izgubila je i uvjerljivo najmanje lopti (93, jedina ispod 100), a broj točnih takozvanih „ključnih dodavanja“ priča posebnu priču: dok ih je Rijeka ostvarila čak 22, čak pet drugih momčadi ostalo je na svega četiri ili pet; Slaven ih je imao sedam (od pokušanih čak 30, što je s 23 posto najniža uspješnost u ovoj kategoriji), a Lokomotiva 11 (15 pokušanih, sa 73 posto najviša uspješnost). Zanimljivo je, međutim, da je Rijeka imala i najmanji broj napada od svih: 95, što može sugerirati da je ekipa Matjaža Keka najuigranija i najučinkovitija od svih.

No, poseban osvrt zaslužuje igra RNK Splita, koji je i drugo kolo zaredom među dvije najslabije momčadi lige po InStat indeksu (194, prošli vikend 195). Mrvicu slabija u oba slučaja je bila jedino Cibalia – ali dok je red da novom prvoligašu damo još malo vremena prije donošenja nekih ozbiljnijih zaključaka, sasvim je očito da splitski crveni imaju kronični problem koji datira još iz prošle sezone. Budući da se ovdje oslanjamo na objektivne pokazatelje, a ne na subjektivni dojam, nećemo ono što i kako igraju nazvati „antinogometom“; nećemo ni reći da su najgora i najnegledljivija momčad lige, ali brojke govore same za sebe.

Nemušte improvizacije

Nevjerojatno, ali istinito – Split je zadnji put zabio gol još dok je kalendarski bila zima: 20. ožujka protiv Lokomotive. U 10 utakmica koje su uslijedile momčad nije uspjela pogoditi mrežu – doduše, i primila je samo 8 golova. 10 utakmica kasnije, na primjeru susreta s istim suparnikom, jasno se naziru obrisi problema.

I Lokomotiva i RNK Split reaktivne su momčadi, u ofenzivnom smislu dugoročno orijentirane prema maksimalno jednostavnoj i brzoj tranziciji preko krilnih igrača. Međutim, Split se daleko pasivnije brani, preuzima manje rizika u igri i izrazito je fokusiran na čuvanje vlastite mreže, dok mu se igra prema naprijed svodi na nemušte improvizacije. Njegov pristup nije samo reaktivan, nego i negativan.

Split je u ovom kolu zabilježio najmanji postotak posjeda lopte, 39 posto. Također je imao i najmanje akcija od svih momčadi koje su igrale. Prisilivši Lokomotivu da preuzme inicijativu i braneći se izrazito duboko (o tome govori podatak da je prosječna udaljenost od suparničkog gola prilikom osvajanja lopte bila čak 80,5 metara), zapravo joj je uskratio prostor za kontre, koje su Loksino najjače oružje. Tako je izborio još jedan 0-0, svoj šesti „najnepopularniji rezultat“ u ovih 10 utakmica koliko nije zabio.

Kroz klub se prolazi kao kroz čekaonicu kolodvora

A jednom kad osvoji loptu, Split ne zna što bi s njom. Ovo je kolo imao najniži indeks brzine točnih dodavanja (broj dodavanja u minuti posjeda lopte) – 12,1. Lokomotiva je imala najviši – 17,2, što jasno govori o brzini, pa i učinkovitosti tranzicije. Ne čudi onda ni podatak da je Split ne samo osvajao, nego i gubio lopte u prosjeku najdalje od suparničkog gola (46,5 metara). Postotak točnosti dodavanja prema naprijed također mu je bio najniži od svih osam momčadi (69 %), a ta dodavanja najdulja (u prosjeku 20 metara) poslije Cibalijinih. Povrh svega, igrači RNK Splita pokazali su i najmanju uspješnost u svim mogućim duelima: obrambenim i napadačkim, na zemlji i u zraku.

Jedan od razloga za ovakvu nogometnu dekadenciju sigurno je i činjenica da se kroz klub prolazi kao kroz čekaonicu kolodvora. U svakom prijelaznom roku Split otpušta i dovodi po desetak igrača, a nedjeljni susret započela su samo trojica istih kao onaj prethodni s Lokomotivom, kad je zadnji put zabio. Kronično neuigrana ekipa i nedostatak kreativnih rješenja guraju Split prema „bunkeru“, a to se nije promijenilo ni prvom utakmicom pod novim trenerom, Vjekoslavom Lokicom. S takvim pristupom, nije ga lako dobiti – bit će to sigurno teško i također neuigranom Hajduku u sljedećem kolu. Ali s igrom kakvu prikazuje, Split može nekog dobiti samo slučajno.

Bezjak najbolji igrač

Najbolji igrač (nepotpunog) drugog kola HNL-a bio je Roman Bezjak, inače drugoplasirani iz prošlog tjedna. Njegov InStat Index, instrument koji se dobiva matematičkim algoritmom i u koji ulaze svi elementi igračeva učinka s obzirom na poziciju na terenu, bio je 443, što je izuzetno visoko za domaću ligu. Njegovi suigrači iz Rijeke, Marko Gavranović i Stefan Ristovski, prvi su i drugi pratitelj.

Ovaj put smo za formaciju odabrali 4-2-3-1, a spomenimo još da su od ostalih igrača najviši InStat Index ostvarili Nikola Matas (264) i Borna Barišić (260) iz Osijeka te Josip Ćorić (260) iz Lokomotive. Za čak četvoricu igrača (Mikulić, Štiglec, Pokrivač, Bezjak) ovo je već drugo uvrštavanje u momčad kola – hoće li tako i ostati, vidjet ćemo nakon što se odigra zaostali derbi.

momcad_kola_02

Zvonimir Mikulić, Osijek (247)

Nijedan golman nije briljirao proteklog vikenda, ali trojica su ostali nedirnute mreže. Mikulić je obranio što je trebao, imao solidnu distribuciju lopte i za nijansu nadmašio konkurente.

Stefan Ristovski, Rijeka (302)

Točnost dodavanja 92 posto, najviše ključnih pasova od svih (pet, od pet pokušanih), sedam presječenih dodavanja, u top 10 kola po broju uspješnih startova i defenzivnih duela. Jako dobro.

Matej Mitrović, Rijeka (277)

Treći po postotku točnosti dodavanja, siguran u zraku (5/6 dobivenih zračnih duela), šest osvojenih ‘ničijih lopti’.

Josip Elez, Rijeka (276)

U samom vrhu po broju osvojenih lopti (10), sedmi po točnosti dodavanja, šest presječenih dodavanja, jedna asistencija.

Dino Štiglec, Slaven Belupo (262)

Ne tako dobar kao prošli vikend, ali vrlo aktivan – pogotovo u ofenzivnom smislu. Najviše upućenih centaršuteva (osam, od čega su četiri našla metu), 10 pokušaja dodavanja u kazneni prostor (četiri točna), osam presječenih lopti.

Nikola Pokrivač, Slaven Belupo (270)

Najviše sudjelovao u igri od svih igrača proteklog vikenda, umiješan u 145 akcija svoje momčadi. Treći po broju dobivenih duela, drugi po broju uspješnih startova, u top 10 po broju osvojenih lopti.

Aljoša Vojnović, Osijek (287)

Među najboljima po broju dobivenih napadačkih duela, dobar i u zraku, pet presječenih dodavanja, zabio gol.

Mirko Ivanovski, Slaven Belupo (267)

Zanimljivo, imao je najviše pretrpljenih (6), ali i najviše počinjenih prekršaja (4). E, da – i zabio je dva komada.

Marko Gavranović, Rijeka (434)

I on je zabio dvaput, a pucao je čak osam puta – najviše od svih. U top 10 po broju dobivenih napadačkih duela, drugi po broju uspješnih driblinga (7/8, fantastična uspješnost)

Florentin Matei, Rijeka (268)

Iako je odigrao samo 54 minute, InStat ga je ocijenio bolje od, recimo, suigrača Marina Tomasova na drugom krilu. Učinak – od svega pomalo, uglavnom uspješan i utjecajan u svemu što je odigrao.

Roman Bezjak, Rijeka (443)

Pucao jednom manje nego Gavranović, zabio dvaput, dodao još jednu asistenciju. Što treba više?